Misteriji kolokvijalnog jezika

X-zraka,

oblik elektromagnetskog zračenja

koji može prodirati kroz čvrsta tijela.

Riječ "X-zraka" nas vraća

na rad Renea Descartesa,

francuskog filozofa,

matematičara

i pisca u 17. stoljeću.

Jedan od Descartesovih
mnogobrojnih doprinosa

svijetu brojeva

bio je izum jednostavne,
ali briljantne konvencije

koju danas mnogi uzimaju
zdravo za gotovo:

predstavljanje nepoznanica

u jednadžbi kao X, Y i Z.

Kada je njemački znanstvenik
Wilhelm Röntgen

otkrio ono što sada nazivamo X-zrakama

krajem 19. stoljeća,

dao im je ime X-Strahlen.

Strahlen na njemačkom znači zračiti,

a "X" predstavlja nepoznatu prirodu

zračenja koje je Röntgen otkrio,

nazovimo to X-faktor.

Engleski prijevod je zadržao "X",

ali je zamijenio njemačko
"zračenje" riječju "zraka",

označavajući snop svjetlosti.

U isto vrijeme, u matematici

riječ "zraka" se odnosi na pravac

koji ima početak, ali nema kraj

i proteže se u beskonačnost,

vraćajući nas u nepoznato.

Danas razumijemo što je X-zračenje,

i uprkos skromnim prigovorima

njegovog pronalazača,

široko je poznato kao rendgensko zračenje,

a izostavljanjem oznake X

nestaje prvobitni misterij
njegove prirode.