Misteriji kolokvijalnog jezika
X-zraka,
oblik elektromagnetskog zračenja
koji može prodirati kroz čvrsta tijela.
Riječ "X-zraka" nas vraća
na rad Renea Descartesa,
francuskog filozofa,
matematičara
i pisca u 17. stoljeću.
Jedan od Descartesovih
mnogobrojnih doprinosa
svijetu brojeva
bio je izum jednostavne,
ali briljantne konvencije
koju danas mnogi uzimaju
zdravo za gotovo:
predstavljanje nepoznanica
u jednadžbi kao X, Y i Z.
Kada je njemački znanstvenik
Wilhelm Röntgen
otkrio ono što sada nazivamo X-zrakama
krajem 19. stoljeća,
dao im je ime X-Strahlen.
Strahlen na njemačkom znači zračiti,
a "X" predstavlja nepoznatu prirodu
zračenja koje je Röntgen otkrio,
nazovimo to X-faktor.
Engleski prijevod je zadržao "X",
ali je zamijenio njemačko
"zračenje" riječju "zraka",
označavajući snop svjetlosti.
U isto vrijeme, u matematici
riječ "zraka" se odnosi na pravac
koji ima početak, ali nema kraj
i proteže se u beskonačnost,
vraćajući nas u nepoznato.
Danas razumijemo što je X-zračenje,
i uprkos skromnim prigovorima
njegovog pronalazača,
široko je poznato kao rendgensko zračenje,
a izostavljanjem oznake X
nestaje prvobitni misterij
njegove prirode.