[Do jutra 27. veljače 2020.
potvrđeno je bar 82 000
slučajeva koronavirusa
diljem svijeta, od čega 2 810 smrtnih.
TED je pozvao Dr. Davida Heymanna
da podijeli najnovija saznanja o bolesti.]
[Što se događa ako se zarazimo
koronavirusom?]
Izgleda kao blaga bolest,
najobičnija prehlada
kod većine ljudi.
Kod određenih se ljudi nakon
zaraze razvija ozbiljna bolest,
uglavnom kod zdravstvenih djelatnika.
Kod njih se javlja ozbiljna infekcija
jer su izloženiji višoj
dozi od običnih ljudi,
a istovremeno nemaju imunitet.
Stoga je u općoj javnosti
doza virusa koju primite kad
se zarazite vjerojatno
mnogo niža od one koju bi
primio zdravstveni djelatnik,
s obzirom na to da je infekcija
kod njega puno ozbiljnija.
Stoga bi, nadajmo se,
i vaša infekcija bila blaža.
To znači da su starije osobe
te one s kroničnim oboljenjima
zapravo te za koje moramo osigurati
da budu zbrinute u bolnicama.
[Koga bi sve ovo trebalo
najviše zabrinjavati?]
Pa, najviše se to odnosi na ljude
koji su, prije svega,
u zemljama u razvoju
te nemaju pristup
kvalitetnoj liječničkoj skrbi,
a možda ni bolnici,
u slučaju izbijanja epidemije u zemlji.
Oni bi bili izloženi velikom riziku,
osobito osobe starije dobi.
Stariji su posvuda ugroženi,
no osobito oni koji nemaju
pristup kisiku.
U razvijenim zemljama,
upravo su starije osobe
koje imaju istovremeno više bolesti,
dijabetes i druge bolesti,
one najugroženije.
Opća javnost, čini se,
nije izložena velikom riziku.
[Koje postojeće zdravstveno stanje može
dodatno povećati ugroženost?]
Prije svega,
vrlo je važno ako uz ostale bolesti
postoji i plućna bolest.
Općenito su ugroženije starije osobe,
osobito one starije od 70 godina,
jer njihov imunološki sustav
nije učinkovit
kao nekad
te su podložnije infekcijama.
Osim toga, u nekim slučajevima u Kini,
oboljeli su se zarazili i gripom,
a istovremeno je došlo
i do superinfekcija bakterijama
kod upala pluća.
[Gdje možemo pronaći ažurne informacije?]
Centar za nadzor bolesti u Atlanti
prati stanje
i redovito ažurira svoje web stranice.
Svjetska zdravstvena organizacija u Ženevi,
koja koordinira brojne aktivnosti
na međunarodnoj razini,
dnevno ažurira svoju web stranicu.
Naša je odgovornost da te informacije
i potražimo,
kako bismo razumjeli
i na svoj način pridonijeli
sprečavanju daljnjeg širenja zaraze.
[Predvodili ste globalni odgovor
na epidemiju SARS-a 2003.
Po čemu se ove epidemije razlikuju?]
Sa svim je novim infekcijama
isti problem.
Radi se o infekciji koja se
prenosi na čovjeka
koji nikad nije bio izložen tom virusu.
Nema zaštitna antitijela
i nije jasno može li
njegov imunološki sustav
podnijeti taj virus ili ne.
Takav se virus obično nalazi
kod šišmiša i drugih životinja,
a sad se odjednom javio kod ljudi.
A ljudi jednostavno s tim virusom
nemaju iskustva.
No, postupno
o njemu saznajemo sve više,
kao što smo i o SARS-u.
I sigurno je više smrtnih slučajeva
u odnosu na SARS.
No kad ih podijelimo s djeliteljem,
tj. brojem zaraženih,
znatno je više zaraženih nego li je
to bio slučaj kod SARS-a.
Stopa smrtnosti,
odnosno omjer smrtnih slučajeva
u odnosu na broj zaraženih SARS-om,
iznosila je oko 10 posto.
Kod trenutačnog koronavirusa COVID-19,
ta stopa iznosi 2 posto ili manje.
Dakle radi se o manje zaraznom virusu,
no ipak je to virus koji je smrtonosan
te stoga ne želimo da prodre
među ljude.
[Jesmo li ispravno reagirali na granicama,
npr. u zračnim lukama?]
Jasno je da zračne luke i bilo kakve
kopnene granice
ne mogu spriječiti prodiranje bolesti.
Svi zaraženi mogu, u razdoblju inkubacije,
prijeći granicu,
ući u državu
i zaraziti ostale jednom kad se razbole.
Stoga granice nisu način kojim se
prodor bolesti u zemlju
sprečava provjerom temperature.
Granice jesu važne jer
ljudima koji dolaze
iz ugroženih i zaraženih područja
mogu pružiti informacije,
bilo napismeno ili usmeno,
o tome koji su simptomi ove bolesti,
te što trebaju poduzeti
ako misle da su zaraženi.
[Kada možemo očekivati cjepivo?]
Na cjepivima se trenutačno radi,
u tijeku je niz istraživanja.
U sklopu istraživanja, prije svega,
cjepivo treba razviti,
zatim proučiti i ispitati njegovu
sigurnost i učinkovitost na životinjama
koje se virusu izlažu nakon cijepljenja,
a tek na kraju ispituje se na ljudima.
Testiranje na životinjama još nije počelo,
ali uskoro hoće, za određena cjepiva.
Smatra se da ćemo do kraja godine
ili početkom sljedeće godine
imati na raspolaganju neka moguća cjepiva
koja regulatorne agencije
potom mogu ispitati prije licenciranja.
Dakle, proći će najmanje godina dana
prije no što bude dostupno cjepivo
koje se može koristiti
kod većine stanovništva.
[Na koja pitanja još nemamo odgovor?]
Sada je jasno kako se prenosi,
ne znamo još koliko se lako
prenosi kod ljudi,
u zajednicama ili na otvorenom.
Znamo, primjerice,
da se u zatvorenim prostorijama
kruzera prenosi vrlo lako.
Moramo bolje razumjeti
kako će se zaraza širiti
kad stigne na otvoreni prostor,
gdje su ljudi izloženi mogućim
zaraženim osobama.
[Što možemo poboljšati kod
globalnog odgovora?]
Danas je glavni problem u svijetu
to što gledamo na nove epidemije
u zemljama u razvoju
kao nešto što treba zaustaviti.
Pa kad dođe do izbijanja ebole,
pitamo se kako možemo zaustaviti
epidemiju u toj zemlji,
a ne kako bismo toj zemlji mogli pomoći
da ojača svoje kapacitete
te time bude u stanju otkriti
bolesti i promptno reagirati.
Dakle, nismo dovoljno uložili
u pomoć zemljama da razviju svoje
ključne kapacitete u javnom zdravstvu.
Mi smo jedino uložili
u brojne globalne mehanizme
koji mogu biti podrška drugim zemljama
koje pomažu u suzbijanju epidemija.
No, težimo svijetu u kojem svaka zemlja
može poduzeti sve
da zaustavi svoje epidemije.
[Čeka li nas ubuduće sve više
novih epidemija?]
Danas brojimo više od 7 milijardi ljudi.
A kad ti ljudi dođu na svijet,
zahtijevaju više hrane,
zahtijevaju cijeli niz stvari
i žive bliže jedni drugima.
Mi smo urbani svijet,
gdje ljudi žive u urbanim sredinama.
A istovremeno uzgajamo više životinja,
a te životinje ljudima
pridonose u smislu hrane.
Dakle možemo vidjeti
da su životinje i ljudi sve uže povezani.
A taj intenzivni poljoprivredni
uzgoj životinja
te intenzivni porast
ljudskog stanovništva
koji koegzistiraju na istom planetu
doista su kotao u kojem mogu izbiti
i izbijaju nove epidemije.
S vremenom će tih epidemija
biti sve više.
Stoga je današnja infekcija
samo upozorenje
onoga što tek predstoji.
Moramo se pobrinuti
da tehnička suradnja u svijetu
osigura da radimo zajedno,
da budemo sigurni da razumijemo
epidemije kad se pojave
te da brzo osiguramo informacije
potrebne da ih obuzdamo.
[Je li najgore iza nas?]
Ne mogu točno predvidjeti.
Sve što mogu reći jest da
svi moramo biti spremni
na najgori mogući scenarij.
A istovremeno,
moramo naučiti kako zaštititi
sebe i druge
u slučaju da se i mi zarazimo.
[Saznajte više, posjetite:
Centri za nadzor i sprečavanje bolesti
Svjetska zdravstvena organizacija]