Planina koja razdvaja dva jezera. Soba obmotana od poda do plafona svadbenim satenom. Poklopac ogromne burmutice. Ove naoko nepovezane slike nas vode u pohod na glavu ulješure u romanu „Mobi Dik” Hermana Melvila. Na površini, knjiga pripoveda o osvetničkom lovu kapetana Ahaba na Mobi Dika, belog kita koji mu je odgrizao nogu. Međutim, iako u knjizi zatičemo gusare, tajfune, munjevite jurnjave i džinovsku lignju, ne očekujte konvencionalnu pomorsku avanturu. Naprotiv, radi se o slojevitom istraživanju, ne samo intimnih detalja iz brodskog života kitolovaca, već i širokog raspona tema iz ljudske i prirodnjačke istorije, naizmenično razigranih i tragičnih, duhovitih i od goruće važnosti. Pripovedač koji nas vodi kroz ova istraživanja je obični mornar po imenu Išmael. Išmael započinje pripovedanje sopstvene priče dok se priprema da pobegne od „memljivog i sipljivog novembra u njegovoj duši” otiskujući se na more. No, nakon što se sprijatelji sa pacifičkim ostrvljaninom Kvikvegom i pridruži Ahabovoj posadi na brodu Pikvod, Išmael postaje pre sveznajući vodič za čitaoca negoli tradicionalni književni lik. Dok je Ahab opsednut osvetom, a Starbak, glavni član posade, pokušava da ga urazumi, Išmael nas vodi na sopstveni pohod za smislom kroz „čitav univerzum, ne izuzimajući ni njegova predgrađa.” On pripoveda o najvećim životnim pitanjima uvećavajući ih do najsitnijih detalja. Poput svog pripovedača, Melvil je bio neumorna i znatiželjna priroda koja je stekla netradicionalno obrazovanje radeći kao mornar u nizu iscrpljujućih putovanja širom sveta u svojoj mladosti. Objavio je „Mobi Dika” 1851. godine kada je lov na kitove u Sjedinjenim Državama bio na vrhuncu. Nantaket, odakle Pikvod isplovljava, bio je epicentar ove unosne i krvave globalne industrije koja je desetkovala svetsku populaciju kitova. Neuobičajeno za svoje vreme, ali Melivil ne prikriva ružnu stranu ove industrije, on čak u jednom trenutku uzima tačku gledišta kita, kada razmatra kako zastrašujuće mora da izgledaju ogromne senke brodova bićima koja plivaju ispod površine. Piščevo neposredno iskustvo sa kitolovom je očigledno iznova i iznova u Išmaelovim živopisnim slikama. U jednom poglavlju koža kitovog penisa postaje zaštitna odeća za članove posade. Poglavlja neobećavajućeg naslova poput „Bunar i kablovi” postaju jedna od najizdašnijih poglavlja romana dok Išmael poredi beg iz glave ulješure sa akušerstvom, što dovodi do osvrta na Platonovo učenje. Zamršeni tragovi kitova izazivaju pronicljiva zapažanja o „trajnim opasnostima” u koje su zapetljani svi smrtnici. On se oslanja na razne ogranke znanja poput zoologije, gastronomije, prava, ekonomije, mitologije i učenja koja sežu od religijskih do kulturnih tradicija. Knjiga, pored tema, eksperimentiše i sa raznim stilovima pisanja. U jednom monologu, Ahab izaziva Mobi Dika u šekspirovskom stilu: „U susret ti hrlim, svezatorni stvore, koji sve uništavaš, ali ne pobeđuješ; do poslednjeg daha ukoštac s tobom se hvatam; iz srca pakla udaram na te; u svesilnoj mržnji svoj poslednji dah hučem u tebe.” Jedno poglavlje je napisano kao dramski tekst, gde članovi Pikvodove multietničke posade doprinose pojedinačno i horski. Afrički i španski mornari razmenjuju uvrede dok tahićanski moreplovac čezne za domom; kineski i portuglaski članovi posade pozivaju na ples, a jedan mladić predviđa katastrofu. U jednom poglavlju, Išmael u epskom stilu peva o ceđenju kitovog ulja, dok se brod klati i plovi na ponoćnom moru, a burad tutnje poput odrona stena. U ovako opsežnoj knjizi, ima za svakog po nešto. Čitaoci su otkrili religijske i političke alegorije, egzistencijalna propitivanja, društvenu satiru, ekonomsku analizu kao i prikaz američkog imperijalizma, industrijske odnose i rasne konflikte. Dok Išmael juri za smislom, a Ahab juri za belim kitom, knjiga istražuje suprotstavljene sile optimizma i neizvesnosti, znatiželje i straha koji karakterišu ljudsko postojanje bez obzira na to za čim jurili. Kroz brojne stranice „Mobi Dika” Melvil poziva svoje čitaoce da se vinu u nepoznato i da mu se pridruže u lovu na „nedokučivu sablazan života”.