Planina koja razdvaja dva jezera.
Soba obmotana od poda do plafona
svadbenim satenom.
Poklopac ogromne burmutice.
Ove naoko nepovezane slike
nas vode u pohod na glavu ulješure
u romanu „Mobi Dik” Hermana Melvila.
Na površini,
knjiga pripoveda o osvetničkom lovu
kapetana Ahaba na Mobi Dika,
belog kita koji mu je odgrizao nogu.
Međutim, iako u knjizi zatičemo gusare,
tajfune, munjevite jurnjave
i džinovsku lignju,
ne očekujte konvencionalnu
pomorsku avanturu.
Naprotiv, radi se o slojevitom
istraživanju, ne samo intimnih detalja
iz brodskog života kitolovaca,
već i širokog raspona tema
iz ljudske i prirodnjačke istorije,
naizmenično razigranih i tragičnih,
duhovitih i od goruće važnosti.
Pripovedač koji nas vodi
kroz ova istraživanja
je obični mornar po imenu Išmael.
Išmael započinje pripovedanje
sopstvene priče
dok se priprema da pobegne od „memljivog
i sipljivog novembra u njegovoj duši”
otiskujući se na more.
No, nakon što se sprijatelji
sa pacifičkim ostrvljaninom Kvikvegom
i pridruži Ahabovoj posadi
na brodu Pikvod,
Išmael postaje pre sveznajući
vodič za čitaoca
negoli tradicionalni književni lik.
Dok je Ahab opsednut osvetom,
a Starbak, glavni član posade,
pokušava da ga urazumi,
Išmael nas vodi
na sopstveni pohod za smislom
kroz „čitav univerzum,
ne izuzimajući ni njegova predgrađa.”
On pripoveda o najvećim životnim pitanjima
uvećavajući ih do najsitnijih detalja.
Poput svog pripovedača, Melvil
je bio neumorna i znatiželjna priroda
koja je stekla netradicionalno
obrazovanje radeći kao mornar
u nizu iscrpljujućih putovanja
širom sveta u svojoj mladosti.
Objavio je „Mobi Dika” 1851. godine
kada je lov na kitove
u Sjedinjenim Državama bio na vrhuncu.
Nantaket, odakle Pikvod isplovljava,
bio je epicentar ove unosne
i krvave globalne industrije
koja je desetkovala
svetsku populaciju kitova.
Neuobičajeno za svoje vreme,
ali Melivil ne prikriva
ružnu stranu ove industrije,
on čak u jednom trenutku
uzima tačku gledišta kita,
kada razmatra kako zastrašujuće
mora da izgledaju ogromne senke brodova
bićima koja plivaju ispod površine.
Piščevo neposredno iskustvo
sa kitolovom je očigledno
iznova i iznova
u Išmaelovim živopisnim slikama.
U jednom poglavlju koža kitovog penisa
postaje zaštitna odeća za članove posade.
Poglavlja neobećavajućeg naslova
poput „Bunar i kablovi”
postaju jedna od najizdašnijih
poglavlja romana
dok Išmael poredi beg iz glave
ulješure sa akušerstvom,
što dovodi do osvrta na Platonovo učenje.
Zamršeni tragovi kitova
izazivaju pronicljiva zapažanja
o „trajnim opasnostima”
u koje su zapetljani svi smrtnici.
On se oslanja na razne ogranke znanja
poput zoologije, gastronomije, prava,
ekonomije, mitologije i učenja koja sežu
od religijskih do kulturnih tradicija.
Knjiga, pored tema, eksperimentiše
i sa raznim stilovima pisanja.
U jednom monologu, Ahab izaziva
Mobi Dika u šekspirovskom stilu:
„U susret ti hrlim, svezatorni stvore,
koji sve uništavaš, ali ne pobeđuješ;
do poslednjeg daha ukoštac s tobom
se hvatam; iz srca pakla udaram na te;
u svesilnoj mržnji
svoj poslednji dah hučem u tebe.”
Jedno poglavlje je napisano
kao dramski tekst,
gde članovi Pikvodove multietničke posade
doprinose pojedinačno i horski.
Afrički i španski mornari
razmenjuju uvrede
dok tahićanski moreplovac čezne za domom;
kineski i portuglaski članovi posade
pozivaju na ples,
a jedan mladić predviđa katastrofu.
U jednom poglavlju,
Išmael u epskom stilu peva
o ceđenju kitovog ulja,
dok se brod klati i plovi
na ponoćnom moru,
a burad tutnje poput odrona stena.
U ovako opsežnoj knjizi,
ima za svakog po nešto.
Čitaoci su otkrili
religijske i političke alegorije,
egzistencijalna propitivanja,
društvenu satiru, ekonomsku analizu
kao i prikaz američkog imperijalizma,
industrijske odnose i rasne konflikte.
Dok Išmael juri za smislom,
a Ahab juri za belim kitom,
knjiga istražuje suprotstavljene sile
optimizma i neizvesnosti,
znatiželje i straha
koji karakterišu ljudsko postojanje
bez obzira na to za čim jurili.
Kroz brojne stranice „Mobi Dika”
Melvil poziva svoje čitaoce
da se vinu u nepoznato
i da mu se pridruže u lovu
na „nedokučivu sablazan života”.