Šest je sati ujutro, vani je mrkli mrak Moj 14-ogodišnji sin čvrsto spava u svojemu krevetu, spava neopreznim, dubokim tinejdžerskim snom. Palim svjetlo i budim jadnog dječaka fizički ga protresajući jer znam da, kao i skidanje flastera, s tim je bolje završiti brzo. (Smijeh) Moja prijateljica viče: "Vatra!" da bi probudila svojeg uspavanog tinejdžera. I jednu kojoj je toliko bilo dosta svega da je istresla hladnu vodu na glavu svoga sina samo da bi ga izvukla iz kreveta. Zvuči brutalno... ali možda poznato? Svakog se jutra pitam. "Kako mogu --- znajući to što znam i baveći se poslom kojim se bavim-- činiti to svom vlastitom sinu? Vidite, Ja se bavim istraživanjem spavanja. (Smijeh) Tako da znam i više nego što bi trebalo o spavanju i posljedicama nedostatka sna. Znam da uskraćujem svojem sinu san koji očajnički treba kao tinejdžer koji brzo raste. Također znam da mu budeći ga satima prije nego što će mu njegov prirodni biološki sat reći da je spreman, doslovno otimam njegove snove-- vrstu sna koja se najviše povezuje s učenjem, konsolidacijom memorije i emocionalnim procesiranjem. Ali nije moje dijete jedino koje je zakinuto za san. Nedostatak sna među američkim tinejdžerima postao je epidemija. Tek jedan od deset njih odspava osam do deset sati tijekom noći, što je preporuka znanstvenika koji se bave spavanjem te pedijatara. Ako sada razmišljate u sebi "Uh, mi smo još i dobri, moje dijete odspava osam sati," sjetite se, osam sati je mininalna preporuka. Jedva ste se provukli. Osam sati je kao da dobijete trojku na svjedodžbi. Mnogo je čimbenika koji utječu na ovu epidemiju, ali glavni čimbenik zbog kojega tinejdžeri ne dobivaju dovoljno potrebnog sna je zapravo stvar javne politike. Nisu to hormoni, društveni život niti Snapchat. Diljem zemlje u mnogim školama nastava počinje oko 7:30 ili čak i ranije unatoč činjenici da glavne liječničke organizacije preporučuju da nastava u starijim razredima osnovnih škola i srednjim školama počinje u 8:30. Ove politike ranog početka nastave imaju izravan učinak na koliko --- ili zapravo koliko malo sna ugrabe američki tinejdžeri. Te politike također ubacuju tinejdžere i njihove roditelje u bitku protiv vlastitih tijela koju u osnovi ne mogu dobiti. Oko vremena puberteta tinejdžeri doživljavaju pomak u svojem biološkom satu koji odlučuje kad se osjećamo najbudnijima i kada se osjećamo najpospanijima. Ovo se dijelom događa zbog promjene u izlučivanju hormona melatonina. Organizam tinejdžera počinje izlučivati melatonin oko 23 sata, što je oko dva sata kasnije nego što primjećujemo kod odraslih ili mlađe djece. To znače da je buđenje tinejdžera u 6 ujutro biološki ekvivalent buđenju odrasle osobe u 4 ujutro. Onih nesretnih dana kada se moram probuditi u 4 ujutro, ja sam zombi. Nefunkcionalna. Ne mogu razmišljati normalno. Lako me iziritirati i vjerojatno ne bih smjela voziti automobil. A tako se mnogi američki tinejdžeri osjećaju svakog školskog dana. Zapravo, mnoge od, da tako kažemo neugodnih karakteristika koje pripisujemo tinejdžerskoj dobi -- promjene raspoloženja, iritabilnost, lijenost, depresija-- mogle bi biti proizvod kroničnog nedostatka sna. Za mnoge tinejdžere borba protiv kroničnog nedostatka sna, njihova strategija kompenzacije sna uključuje velike količine kofeina u obliku venti frappuccina ili energetskih pića. Dakle, u osnovi, imamo čitavu populaciju umorne, ali prestimulirane mladeži. Oni koji podržavaju početak nastave koji omogućuje san znaju da je adolescencija razdoblje dramatičnog razvoj mozga, pogotovo dijelova mozga koji su odgovorni za viši red procesa razmišljanja, uključujući promišljanje, rješavanje problema i dobro prosuđivanje. Drugim riječima, upravo ta vrsta moždane aktivnosti koja je odgovorna za kontrolu onih impulsivnih i često riskantnih načina ponašanja koja su toliko karakteristični za adolescenciju i koja su toliko zastrašujuća za nas roditelje tinejdžera. Znaju da poput nas ostalih, kada tinejdžeri ne dobiju dovoljno sna, njihovi mozgovi, njihova tijela i njihovo ponašanje pate i od neposrednih i dugotrajnih učinaka. Ne mogu se koncentrirati, pozornost im pada te će mnogi pokazivati ponašanje nalik onome kod ADHD-a. Ali posljedice nedostatka sna nisu vidljive samo u učionici te nažalost doprinose mnogim problemima mentalnog zdravlja koji planu tijekom adolescencije, uključujući zlouborabu substanci, depresiju i samoubojstvo. U svom radu s tinejdžerima iz škola s područja Los Angelesa otkrili smo da su oni s problemom spavanja za 55% više koristili alkohol u prethodnom mjesecu. U drugoj studiji koja je uključivala 30000 srednjoškolaca, otkriveno je da je za svaki izgubljeni sat sna povećanje od 38% u osjećaju tuge i beznađa, i 58% povećanja pokušaja tinejđerskih samoubojstava. I kao da to nije dovoljno, tinejđeri koji ne spavaju dovoljno imaju povećan rizik za niz fizičkih zdravstvenih problema koji muče našu zemlju. uključujući pretilost, bolesti srca i dijabetes. A tu je i rizik stavljanja neispavanog tinejdžera s glanc novom vozačkom dozvolom za volan. Istraživanja su pokazala da je pet ili manje sati sna na noć jednako vožnji pod utjecajem alkohola iznad dopuštenog limita. Podržavatelji početka nastave koji omogućuje dovoljno sna i istraživači u ovom području, došli su do velike količine znanstvenih dokaza koji dokazuju ogromne benefite kasnijeg početka nastave. Otkrića su neoboriva i kao znanstvenica koja koja se bavi snom, rijetko imam priliku govoriti s tolikom sigurnošću. Tinejđeri iz okruga koji kasnije počinju s nastavom, više se naspavaju. Cinicima koji misle da će, ako nastava počinje kasnije, tinejdžeri jednostavno ostati još dulje budni, istina je da njihovo vrijeme odlaska u krevet ostaje jednako, a pomiče se vrijeme ustajanja, što rezultira s više sna. Povećavaju se šanse samog dolaska u školu; izostanci su pali za 25% u jednom od okruga. I smanjuju se šanse da napuste školu. I nije iznenađujuće da pokazuju bolje akademske rezultate. Dakle, ovo ima stvarni utjecaj na smanjivanje razlika u postignućima. Rezultati standardiziranih testova u matematici i čitanju rastu za dva do tri postotna boda. To je jednako važno kao reduciranje razreda za trećinu učenika ili zamjenu srednje kvalitetnog učitelja u razredu s onim zbilja iznimnim. Njihovo mentalno i fizičko stanje se popravlja, a čak su im i obitelji sretnije. Hoću reći, tko ne bi uživao u malo više ljubaznosti od naših tinejdžera, malo manje lošeg raspoloženja? Čak su i zajednice sigunije jer pada stopa prometnih nezgoda -- 70% pada u jednom okrugu. Uzimajući o obzir ove ogromne benefite, mogli biste pomisliti da se nema o čemu puno razmišljati, zar ne? Pa zašto smo onda kao društvo propustili primijetiti ovaj poziv? Obično argument protiv kasnijeg početka ide ovako nekako: "Zašto bismo odgodili početak nastave za tinejdžere? Moramo ih očvrsnuti kako bi bili spremni za stvarni svijet!" Ali to je kao da kažemo roditelju dvogodišnjaka: Ne daj Johnnyju da odrijema jer neće biti spreman za vrtić." (Smijeh) Odgađanje početka nastave prestavlja i brojne logističke izazove. Ne samo za učenike i nihove obitelji, već i za čitavu zajednicu. Promijeniti rasporede autobusa, povećanje troškova transporta, utjecaj na sportove, brigu prije ili poslije škole. To su isti problemi koji se javljaju u okrugu za okrugom, uvijek iznova diljem zemlje kada se raspravlja o početku nastave. I sve su to legitimne brige, ali to su problemi koje moramo riješiti. Nisu to dovoljno važne isprike zbog kojih ne bismo učinili pravu stvar za svoju djecu, a to je pomaknuti početak nastave za tinejđere na ne ranije od 8:30. I okruzi diljem zemlje, veliki i mali, koji su učinili ovu promjenu, shvatili su da su strahovi često neutemeljeni te daleko manje važni od ogromnih benefita za zdravlje učenika za njihov uspjeh, za našu kolektivnu javnu sigurnost. Pa onda sutra ujutro, kada, evo slučajno pomičemo sat unatrag i kada dobijete taj prekrasan dodatni sat sna, i dan se učini malo duljim, i malo ispunjeniji nadom, promislite o ogromnoj moći sna. I razmislite kakav bi to bio poklon kada bi se naša djeca mogla buditi prirodno, u skladu sa svojom biologijom. Hvala vam i ugodni snovi.