Mjesečnice. Krv. Menstruacija. Odvratno. Tajna. Skriveno. Zašto? Prirodan biološki proces kroz koji prolazi svaka žena i djevojka svaki mjesec tijekom gotovo polovice svog života. Fenomen koji je toliko bitan da preživljavanje i nastavak naše vrste ovisi o njemu. No, za nas je to ipak tabu. Neugodno nam je govoriti o njemu. Za vrijeme mojih prvih mjesečnica rečeno mi je da to tajim od ostalih, čak i od oca i brata. Kasnije kad se to poglavlje pojavilo u udžbenicima, nastavnica iz biologije ga je preskočila. (Smijeh) Znate li što sam naučila iz toga? Naučila sam da je zaista sramotno govoriti o tome. Naučila sam se sramiti svoga tijela. Naučila sam ostati nesvjesna mjesečnica kako bih ostala pristojna. Istraživanja u raznim dijelovima Indije pokazuju da tri od deset djevojaka ne znaju za menstruaciju za vrijeme svojih prvih mjesečnica. U nekim dijelovima Rajasthana devet od deset djevojaka ne zna za nju. Iznenadila bi vas činjenica da većina djevojčica s kojima sam razgovarala, a koje nisu znale za mjesečnicu za vrijeme svojih prvih menstruacija, misli da ima rak krvi i da će uskoro umrijeti. Higijena za vrijeme menstruacije jako je važan faktor rizika za infekcije reproduktivnog trakta. No, u Indiji tek 12 % djevojaka i žena ima pristup higijenskim načinima brige o svojim mjesečnicama. Ako malo razmislite, to znači da 88% djevojaka i žena na nehigijenske načine brine o svojim mjesečnicama. Ja sam bila jedna od njih. Odrasla sam u Garhwi, malom gradiću u Jharkhandu, gdje je i kupovanje uloška bilo sramotno. Kad sam počela dobivati mjesečnice, koristila sam krpe. Nakon svake upotrebe, oprala bih ih i ponovno koristila. Čuvala sam ih tako što sam ih spremila na mračno i vlažno mjesto kako nitko ne bi saznao da imam menstruaciju. Krpe su postale grube zbog učestalog pranja, pa sam često od njih dobivala osipe i infekcije. Nosila sam ih pet godina sve dok nisam otišla iz tog grada. Mjesečnice su mi donijele još jedan problem društvena ograničenja koja se nameću djevojkama i ženama za trajanja mjesečnice. Mislim da ste svi toga svjesni, ali navest ću ih za vas koji ne znate za njih. Nisam smjela jesti ili dirati kisele krastavce. Nisam smjela sjediti na kauču ili na krevetu drugog člana obitelji. Morala sam prati plahte nakon svake mjesečnice, čak i kad nisu bile prljave. Nisam bila dovoljno čista, pa nisam smjela dirati ili štovati bilo kakav predmet od religijskog značaja. Ispred hramova stoje znakovi kojima se zabranjuje ulaz djevojkama i ženama koje imaju menstruaciju. Ironično je to što uglavnom starije žene nameću takva ograničenja na mlađe djevojke u obitelji. One su odrasle prihvaćajući takva ograničenja kao pravila. Kako nitko ne poduzima ništa, mitovi i zablude prenose se s generacije na generaciju. Dok sam radila na ovom području, čak sam čula kako djevojke odvojeno jedu i peru svoje suđe. Ne smije se kupati dok im mjesečnica traje, a u nekim kućanstvima odvojene su od drugih članova obitelji. Oko 85 % djevojaka i žena u Indiji slijedi jedan ili više ograničavajućih običaja svaki mjesec. Zamislite kakav to učinak ima na samopoštovanje i samopouzdanje mlade djevojke. Kakve psihološke traume zadaje, utječući na njezinu osobnost, akademski uspjeh i svaki drugi aspekt odrastanja za vrijeme njezinih godina razvijanja? Revno sam pratila te običaje 13 godina, sve dok razgovor s Tuhinom, mojim partnerom, nije zauvijek promijenio moje viđenje menstruacije. G. 2009. Tuhin i ja bili smo diplomski studenti dizajna. Zaljubili smo se i bilo mi je ugodno raspravljati s njim o mjesečnicama jer je on o njima znao malo. (Smijeh) Iznenadilo ga je to što imamo bolne grčeve i krvarimo svaki mjesec. (Smijeh) Da. Bio je potpuno šokiran ograničenjima koja se nameću ženama i djevojkama dok menstruiraju od strane njihovih obitelji i društava. Kako bi mi pomogao s grčevima na internetu je istraživao o menstruaciji. Kad je sa mnom podijelio svoja saznanja, shvatila sam koliko malo znam o tome. Ispostavilo se da su mnoga moja vjerovanja tek mitovi. Tad sam se zapitala: ako smo mi, educirani ljudi, toliko pogrešno informirani o tome, vjerojatno postoje i milijuni drugih djevojčica koje su u istoj situaciji. Kako bih proučavala, odnosno bolje razumjela problematiku, provela sam jednogodišnje istraživanje o manjku svijesti o menstruaciji i njezinom glavnom uzroku. Iako se vjeruje da su neinformiranost i zablude o mjesečnici ruralni fenomen, istraživanjem sam otkrila da je to i urbani fenomen te se javlja i među obrazovanom urbanom klasom. Razgovarajući s mnogim roditeljima i učiteljima, otkrila sam da mnogi zapravo žele informirati djevojke o mjesečnicama prije nego što ih počnu dobivati. Ali ni sami nisu znali kako. Budući da je to tabu-tema, sramotno im je govoriti o tome. U današnje vrijeme djevojke dobivaju prvu mjesečnicu u 6. i 7. razredu, ali naš obrazovni kurikulum uči djevojke o njima tek u 8. razredu i u 1. razredu srednje škole. Budući da je to tabu-tema, profesori još uvijek jednostavno preskaču tu temu. Škola ne uči djevojke o mjesečnicama, roditelji ne pričaju o njima. Što s djevojkama? Prije dva desetljeća i danas -- baš se ništa nije promijenilo. Ova sam otkrića podijelila s Tuhinom i zapitali smo se: možemo li stvoriti nešto što bi pomoglo djevojkama da same shvate mjesečnicu - nešto što bi pomoglo roditeljima i učiteljima da bez srama o njima razgovaraju s djevojkama. Za istraživanja prikupila sam puno priča. Priče o iskustvima djevojaka o mjesečnicama. Te su priče zainteresirale djevojke da razgovaraju o mjesečnicama u svojim užim krugovima. To smo i htjeli. Htjeli smo nešto što će u djevojkama probuditi znatiželju i natjerati ih da uče o tome. Htjeli smo iskoristiti ove priče da djevojke učimo o mjesečnicama. Odlučili smo stvoriti strip u kojem likovi iz crtića glume ove priče i uče djevojke o mjesečnici na zanimljiv način. Djevojke u različitim fazama puberteta predstavljaju tri različita lika. Pinki, koja još nije dobila mjesečnicu, Jiya, koja će je dobiti za vrijeme knjige, i Mira, koja je već neko vrijeme dobiva. Imamo i četvrtog lika - Priyu Didi. Kroz nju djevojke uče o različitim aspektima odrastanja i o menstrualnoj higijeni. Dok smo pisali knjigu, pazili smo da nijedna ilustracija ne bude neprihvatljiva ni na koji način i da je kulturološki prihvatljiva. Za vrijeme testiranja prototipa, otkrismo da se knjiga djevojkama jako sviđa. Čitale su je sa zadovoljstvom i samostalno učile o mjesečnicama. Roditeljima i učiteljima bilo je ugodno o mjesečnicama govoriti djevojkama pomoću knjige, a nekada je knjiga bila zanimljiva i dječacima. (Smijeh) (Pljesak) Strip je pomogao u stvaranju okruženja u kojem menstruacija više nije tabu-tema. Mnogi volonteri iskoristili su ovaj prototip kako bi učili djevojke i organizirali radionice o svijesti o menstruaciji u 5 indijskih država. Jedan volonter iskoristio je ovaj prototip za učenje mladih redovnika u samostanu u Ladakhu. Konačna verzija knjige "Menstrupedija Strip" objavljena je rujnu prošle godine. Dosad je više od 4 000 djevojaka poučeno koristeći ovu knjigu u Indiji i -- (Pljesak) Hvala vam. (Pljesak) I deset različitih država. Knjiga se stalno prevodi i surađujemo s lokalnim organizacijama kako bi ova knjiga bila dostupna u različitim državama. Petnaest škola u različitim dijelovima Indije ovu su knjigu uvrstili u školski kurikulum kako bi poučavali djevojke. (Pljesak) Očarana sam time kako su se volonteri, pojedinci, roditelji, učitelji, ravnatelji udružili i proširili svijest o mjesečnici u vlastitim zajednicama te osigurali da djevojke na vrijeme uče o njoj i na taj način ovo prestane biti tabu-tema. Sanjam o budućnosti u kojoj mjesečnica neće biti kletva niti bolest, već dobrodošla promjena u životu mlade djevojke. I htjela bih -- (Pljesak) Završila bih ovaj govor malom zamolbom za sve prisutne roditelje. Dragi roditelji, ako se vi sramite svojih mjesečnica, sramit će ih se i vaše kćeri, stoga, molim vas, budite pozitivni po ovom pitanju. (Smijeh) Hvala vam. (Pljesak)