Plastika je danas svuda. Sva ova plastika potiče od jednog malog predmeta koji čak nije ni napravljen od plastike. Bilijarske kugle su vekovima pravljene od slonovače. Međutim, kada je prečest lov doveo do pada populacije slonova u devetnaestom veku, proizvođači bilijarskih kugli počeli su da traže druge mogućnosti, nudeći velike novčane nagrade. Godine 1863, Amerikanac po imenu Džon Vesli Hajat prihvatio je izazov. Tokom narednih pet godina, izumeo je novi materijal po imenu celuloid, napravljen od celuloze, sastojka koji se nalazio u drvetu i slami. Hajat je ubrzo shvatio da celuloid neće rešiti problem bilijarskih kugli jer materijal nije bio dovoljno težak i nije odskakao kako treba. Međutim, mogao je da se boji i ukrašava da bi oponašao skuplje materijale: koral, kornjačin oklop, ćilibar, sedef. Napravio je prvu varijantu plastike. Reč „plastika” odnosi se na bilo koji materijal napravljen od polimera, tj. velikih molekula koji se sastoje od istih podjedinica koje se ponavljaju. Ovde spada sva plastika koju čovek pravi kao i mnogi materijali koji se nalaze u živim bićima. Ipak, kada kažu plastika, ljudi uglavnom misle na sintetičke materijale. Zajedničko im je to što su u početku mekani i savitljivi, i mogu se oblikovati. Uprkos tome što je zvanično bio prva plastika, celuloid je bio vrlo zapaljiv, što je činilo proizvodnju rizičnom. Pronalazači su zato počeli da traže alternative. Godine 1907, jedan hemičar je kombinovao fenol, koji se dobija od katrana, i formaldehid, stvorivši tako novi, čvrst polimer po imenu bakelit. Bakelit je bio znatno manje zapaljiv od celuloida, a sirovi materijali od kojih se pravio bili su dostupniji. Bakelit je bio samo početak. Dvadesetih godina prošlog veka istraživači su izumeli polistiren, sunđerastu plastiku korišćenu za izolaciju. Ubrzo je stvoren polivinil hlorid, tj. vinil, koji je bio savitljiv ali čvrst. Akrilom su napravljeni providni, otporni paneli, koji su oponašali staklo. Tridesetih godina prošlog veka postao je popularan najlon, polimer dizajniran da oponaša svilu, ali mnogo jači. Početkom 1933. godine, polietilen je postao jedna od najfleksibilnijih vrsta plastike, koja se i dan-danas koristi za kese, boce šampona, pa i prsluke otporne na metke. Nove proizvodne tehnologije pratile su stvaranje sve više materijala. Pronalazak kalupljenja omogućio je da se topljena plastika ubaci u kalupe različitih oblika gde bi oni brzo očvrsnuli. To je otvorilo mogućnosti za proizvode raznih vrsta i oblika, ali i način da se plastika brzo i jeftino proizvodi naveliko. Naučnici su se nadali da će ovaj novi i ekonomičan materijal omogućiti da predmeti koji su ranije bili nepristupačni postanu dostupni ljudima. Umesto toga plastika je korišćena u Drugom svetskom ratu. Proizvodnja plastike u SAD-u porasla je četiri puta tokom rata. Vojnici su nosili kacige i vodootporne kišne mantile od plastike. Piloti su sedeli u kabinama napravljenim od pleksiglasa, vrste otporne plastike, i koristili padobrane od otpornog najlona. Nakon toga, proizvođači plastike, koji su iznikli tokom rata, okrenuli su se ka potrošačkim dobrima. Plastika je počela da bude zamena za materijale kao što su drvo, staklo, tkanina, u nameštaju, odeći, obući, televiziji, radiju. Fleksibilna plastika otvorila je mogućnosti za ambalaže, napravljene da bi hrana i drugi priozvodi duže ostali sveži. Odjednom je bilo plastičnih kesa za đubre, rastegljive plastične folije, plastičnih boca, kartona za poneti, plastičnih posuda za voće, povrće, meso. Kroz samo nekoliko decenija ovaj raznovrstan materijal započeo je takozvani „vek plastike". Iako je doneo pogodnosti i ekonomsku isplativost, takođe je stvorio zapanjujuće ekološke probleme. Puno plastike je napravljeno od neobnovljivih materijala. Plastične ambalaže namenjene su za jednokratnu upotrebu, a pojedinim vrstama plastike potrebni su vekovi da se razgrade, što dovodi do gomilanja otpada. U ovom veku moraćemo biti inovativni u rešavanju ovih problema: tako što ćemo smanjiti upotrebu plastike, napraviti biorazgradivu plastiku i naći nove načine da se reciklira već postojeća plastika.