["New York Close Up"]

[ZVUK METALA KOJI PUCA]

Nosila sam zatamljene naočale.

Ljudi su mi rekli da je razlog 
zašto sam izražajna

taj što nosim te naočale.

[ZVUK STROJA ZA KAVU]

Oni su predložili:
"Zašto ih ne bi promijenila u ružičaste naočale?"

U svakom slučaju, napravila sam naočale
koje mi omogućuju

gledati na svijet kroz aromu kave--

moje najdraže stvari.

Mislila sam da ću možda biti romantična
ako to napravim, znate?

["Aki Sasamoto se Osjeća Rastegnuto"]

[The Kitchen, Chelsea, Manhattan]

Planiram performans i

razmišljam da će to biti strukturirana
improvizacija,

i da će strukture ili "scorevi" biti zadani
instalacijama koje stvaram.

Koristim performans kako bih produbila
svoje zanimanje za pripovijedanje.

Nikada ne znam kada će projekt započeti,

ali je možda započeo kada sam shvatila 
da želim staviti

trampolin u kontejner.

Ali ne znam da li je kontejner došao 
zbog trampolina,

ili samo zato što sam jedino željela

skakati unutar i van kontejnera.

Željela sam iskusiti upravo ovdje,

između podzemlja i iznad zemlje.

Kad god pokušam reći da je ovo djelo o

ovome ili onome,

tada se počinjem osjećati
kao lažljivica.

Gotovo se osjećam da
izvodim performanse da bih doznala

odgovore na svoja vlastita pitanja.

--Da bi živio miran uredski život,

--nekako moraš promatrati

--elastičnu konstantu svojih kolega.

--Ljudi uvijek vole elastičnu konstantu,

--Postaju lijeni i čudni.

--Ti ljudi ti daju nemaštovita 
opravdanja

-- i ne dolaze se družiti u tvoj dom

--jednom kada se preseliš u nezgodno
susjedstvo.

--Većina incidenata u životu

--može se objasniti unutar

--elastične granice.

U posljednje vrijeme, primjećujem da se
osjećam vrlo napeta i ....

umorna--

pokušavajući raditi dnevni posao

i pokušavajući stvarati umjetnost--

i zanimalo me koliko 
netko može sebe napregnuti.

Zato sam počela razmišljati o 
elasticitetu

i testiranju te granice.

Zanima me deformacija koja se događa.

[Rutgers University, New Brunswick, New Jersey]

[ARYA TEWATIA]
Ovo je mehanički stroj za testiranje.

U osnovi može vući, gurati--

[Arya Tewatia, School of Engineering]

trgati stvari koliko treba--

da se uoče finitni krajevi onoga 
što materijal može izdržati

i kako se lomi.

Ali granica razvlačenja je zbilja kada

ne postoji mogućnost oporavka

od bilo koje štete koju ste nanijeli
materijalu--lomeći ga.

[SASAMOTO] Događa se...

[TEWATIA] Da. ovaj ovdje se upravo lomi.

[ZVUK METALA KOJI PUCA]

[SASAMOTO] Wow.

--Svaki incident u životu 
može se izmjeriti

magnitudom elastične konstante.

--Neki ljudi imaju višu konstantu.

--Ti ljudi imaju tendenciju biti
izgubljeni u životu.

--I donji broj predstavlja dosadu.

Uvijek sam imala problem

kada god bih učila ili čitala o znanosti

ili matematici

željela sam to iskusiti.

I kakav je osjećaj biti sam grafikon?

Kakav je osjećaj sebe staviti

na mjesto čelika koji se vuče?

[Zvuk aviona]

Svaki put kada vidim prostor 
koji je dovoljno velik da uđem u njega,

sviđa mi se tamo se smjestiti.

Mislim da je

moj interes osjetiti kožu,

samo želim znati da sam živa.

[SMIJEH]

Ovo djelo mi je nekako reklo,
nakon što sam ga napravila,

da me zanima da bivam vučena.

Kako mogu produžiti proces deformacije
bez pucanja?

To je neka vrsta pitanja.

I hipoteza je ta da

možeš ostati u području 
plastične deformacije

i nazvati ju ljepotom--

i nadam se, nikada ju ne završiti.

--Koliko ste elastični?

--Visoka konstanta?

--Riskirate li se izgubiti?

--Ili niska konstanta?

--Riskirate li da vam bude dosadno?

--Želite li da vam postane dosadno 
u vašem gradu?

--Želite li se izgubiti u 
dalekoj književnosti?

-- Ili se želite savijati?

--Želite li se savijati između različitih
konstanti?

--Možete li to?

--Možete li to?

--Koliko elastični možete biti?