1879, amater arheolog
Marcelino Sanz de Sautuola

i njegova mlada kćer Maria istraživali su
tamnu spilju u sjevernoj Španjolskoj.

Kada je Maria odlutala, 
otkrila je nešto nevjerojatno.

Stajali su na mjestu
drevne umjetnosti,

zidovi i krov ukrašeni sa
prehistorijskim slikama i gravurama,

starima od 19000 do 35000 godina.

Slične oznake naših predaka
očuvane diljem svijeta.

Najstarije koje smo našli
stare su 40000 godina.

Što nam ove slike govore
o drevnom umu ljudi

i njihovim živitoima?

Ovi rani umjetnici mješali su minerale,
glinu, ugalj i oker sa pljuvačkom ili masti

kako bi stvorili boju.

Crtali su rukama i alatima,
kao što su mahovina, kosti i kosa.

U mnogim slučajevima, njihove slikarije
slijedile su konture spilje

kako bi stvorile dubinu i sjenu.

Najučestaliji prikazi su bili
geometrijskih oblika,

koje slijede veliki sisavci, kao bizoni,
konji, mamuti, jeleni i veprovi.

Ljudske figure se rijetko pojavljuju
kao i povremeni otisak ruke.

Neki su teoretizirali
da su ovi radovi djelo lovaca

ili svetih ljudi u transu.

I našli smo primjere stvorene
od žena, muškaraca i djece.

I zašto su stvarali tu umjetnost?

Možda su dokumentirali
što su znali o prirodnom svijetu,

kao moderni znanstvenici,

ili označavali teritorij svog plemena.

Možda su slike kulminacija
svetih lovačkih obreda

ili duhovnih putovanja.

Ili su umjetnost umjetnosti radi,
radosti i ispunjenja stvaranja.

Kao i sa mnogim neriješenim
misterijima drevnog svijeta,

vjerojatno nećemo nikad znati,

osim ukoliko ne izumimo
vremenski stroj.

Ali dok nam odgovori bježe,

ove slike su najraniji dokaz
ljudske komunikacije,

svjedočeći ljudskom kapacitetu za
kreativnost

tisućama godina prije pisanja.

One su vizualni jezik koji zamišlja
svijet izvan sebe,

kao i moderna umjetnost,

od grafita i slika do animiranih
spilja virtualne stvarnosti.