Ispričaću vam priču. Ispričaću vam priču o tome kako je nastao najsmrtonosniji proizvod koji se može zamisliti. U pitanju su cigarete. Cigareta je jedini tržišni proizvod koji, kada se koristi kako je predviđeno, prevremeno ubije polovinu dugoročnih korisnika, kasnije u životu. Ali ovo je takođe priča o tome šta mi preduzimamo u Upravi za hranu i lekove, i konkretno o tome šta radimo da bismo stvorili cigaretu budućnosti koja više neće moći da stvori i održava zavisnost. Mnogi misle da je problem sa duvanom ili sa pušenjem rešen u Sjedinjenim Državama zbog velikog napretka koji je ostvaren tokom proteklih 40-50 godina, što se tiče korišćenja i rasprostranjenosti. To jeste istina; stopa pušenja nikada nije bila niža u istoriji. To važi i za odrasle i za decu. Takođe je tačno da oni koji nastave sa pušenjem puše znatno manje cigareta dnevno nego ikada pre u istoriji. Ali šta ako bih vam rekao da upotreba duvana, pre svega zbog direktne i pasivne izloženosti dimu cigarete, ostaje vodeći uzrok potpuno sprečivih bolesti i smrti u ovoj zemlji? Pa, to je istina. I šta ako bih vam rekao da zapravo ubija više ljudi nego što smo ikada ranije mislili? To je takođe istinito. Pušenje svake godine ubije više ljudi od alkohola, side, saobraćajnih nesreća, ilegalnih droga, ubistava i samoubistava zajedno. Iz godine u godinu. Godine 2014, prethodnik dr Adamsa objavio je izveštaj autoriteta za javno zdravlje, povodom 50. godišnjice, u vezi sa pušenjem i zdravljem. A taj izveštaj je izneo veći broj smrtnih slučajeva od pušenja godišnje, jer se povećao spisak bolesti koje su povezane sa pušenjem. Tako da se sada sa oprezom procenjuje da pušenje svake godine ubije 480 000 Amerikanaca. To su potpuno sprečivi smrtni slučajevi. Kako da shvatimo ovakve statističke podatke? Dobar deo onoga što smo čuli na ovoj konferenciji tiče se pojedinačnih i ličnih iskustava. Kako da se pozabavimo ovim na nivou stanovništva, kada postoji 480 000 majki, očeva, sestara, braće, tetki i teča koji svake godine umiru od duvana nepotrebnom smrću? A šta se dešava kada razmislite o ovoj tendenciji u budućnosti? Samo primenite prostu matematiku: od 50. godišnjice izveštaja o javnom zdravlju pre pet godina, kada su objavljeni ti užasni statistički podaci, tek sredinom veka - to je više od 17 miliona sprečivih smrtnih slučajeva u SAD-u usled korišćenja duvana, prvenstveno zbog cigareta. Portparol za javno zdravlje je zaključio da će 5,6 miliona dece koja žive u SAD-u 2014. godine kasnije u životu umreti prevremeno zbog cigareta. Pet zarez šest miliona dece. Dakle, ovo je ogroman problem javnog zdravlja za sve nas, ali naročito za nas regulatore u Upravi za hranu i lekove i Centru za duvanske proizvode. Šta možemo da uradimo povodom toga? Šta možemo učiniti da preokrenemo ovu putanju bolesti i smrti? Pa, imamo zanimljiv vodič za pomoć u rešavanju problema kao što su: kako su nastale cigarete kakvim ih znamo? Koja je prava priroda poslovanja sa duvanom i cigaretama? Kako se ova industrija ponašala na ranije neregulisanom tržištu? Naš vodič predstavljaju prvobitno tajna unutrašnja dokumenta iz duvanske industrije. Pođite sa mnom u vremensku mašinu dokumenata duvanske industrije. Godina 1963. bila je 25 godina pre nego što je portparol za javno zdravlje konačno zaključio da nikotin i cigarete stvaraju zavisnost. To se nije dogodilo do izveštaja iz 1998. godine. Godina 1963. bila je godina pre prvog izveštaja portparola za javno zdravlje iz 1964. god. Sećam se 1964. godine. Ne sećam se izveštaja o javnom zdravlju, ali sećam se 1964. godine. Bio sam dečak koji je odrastao u Bruklinu u Njujorku. To je bilo u vreme kada je skoro jedna od dve odrasle osobe u Sjedinjenim Državama pušila. Oba moja roditelja bili su strastveni pušači u to vreme. Upotreba duvana je bila tako neverovatno normalizovana da smo - a ovo nije bila Severna Karolina, Virdžinija ili Kentaki, ovo je bio Bruklin - pravili pepeljare za roditelje na časovima likovnog. (Smeh) Pepeljare koje sam pravio su bile grozne, ali bile su pepeljare. (Smeh) Toliko je to bilo normalno da se sećam da sam viđao činije sa otpakovanim cigaretama u hodniku naše kuće i drugih kuća kao gest dobrodošlice kada bi prijatelji došli u posetu. U redu, vraćamo se u 1963. godinu. Glavni advokat koji je radio za Braun i Vilijamson, tada treću najveću kompaniju cigareta u Sjedinjenim Državama, napisao je sledeće: „Nikotin stvara zavisnost. Mi smo, prema tome, u poslu prodaje nikotina - droge koja izaziva zavisnost.“ To je izuzetna izjava, zbog onoga što ne kaže, kao i zbog onoga što kaže. Nije rekao da se bave poslom sa cigaretama. Nije rekao da se bave poslom sa duvanom. Rekao je da su u poslu prodaje nikotina. Filip Moris 1972. godine: „Cigareta nije proizvod, to je pakovanje. Proizvod je nikotin. Pakla je kutija za skladištenje dnevne doze nikotina. Cigareta je sredstvo za dostavljanje doze nikotina.“ Vratićemo se tom pojmu doze kasnije. R. Dž. Rejnolds 1972. godine: „Na neki način, duvanska industrija se može smatrati specijalizovanim, vrlo ritualizovanim i stilizovanim segmentom farmaceutske industrije. Duvanski proizvodi na jedinstven način sadrže i oslobađaju nikotin, snažnu drogu sa raznim fiziološkim efektima.“ U to vreme i decenijama pre je, u javnosti, industrija u potpunosti negirala zavisnost i sasvim poricala uzročnost. Ali znali su pravu prirodu svog posla. S vremena na vreme, u javnosti bi se javila zabrinutost u vezi sa uticajem cigareta na zdravlje, mnogo decenija unazad. Kako je industrija reagovala? I kako su reagovali na ovom prethodno neregulisanom tržištu? Ako se vratimo u 1930-e, odgovor su bile reklame sa vrlo istaknutim slikama doktora i drugih zdravstvenih radnika koje su slale poruke razuveravanja. Ovo je reklama za Laki strajk, popularne cigarete u to vreme, '30-ih godina. [20 679 lekara kaže da „Laki manje iritira“. Zaštita grla od iritacije, protiv kašlja.] (Smeh) Smejemo se, ali to je bilo reklamiranje radi slanja poruke razuveravanja o posledicama po zdravlje. Premotajmo film na 1950-e, '60-e i '70-e. I ovde, opet, u nedostatku propisa, videćemo izmene proizvoda i dizajna proizvoda da bi odgovorio na tadašnje brige u vezi sa zdravljem. Ovo je filter Kent majkronajt. A ovde je inovacija, može se reći, bila cigareta sa filterom. [Potpuno pušačko zadovoljstvo... plus dokazano najbolja zaštita za zdravlje do sada.] Ono što pušač ovog proizvoda nije znao, ono što njegov doktor nije znao, ono što vlada nije znala je da je ovaj filter bio obložen azbestom - (Uzdah) tako da kada su pušači pušili tu cigaretu sa filterom i i dalje udisali hemikalije i dim za koje znamo da su povezani sa rakom, bolestima pluća i srčanim oboljenjima, takođe su usisavali vlakna azbesta. (Uzdah) Tokom 1960-ih i 1970-ih, takozvana inovacija bila je „lajt“ cigareta. Ovo je tipičan tadašnji brend zvani True. Ovo je nakon što su počeli da izlaze zvanični izveštaji o javnom zdravlju. Vidite njen zabrinuti izraz lica. [S obzirom na sve što sam čula, rešila sam da ili prestanem da pušim, ili da pušim True. Pušim True.] (Smeh) [Cigarete sa malom količinom katrana i nikotina.] A onda kaže: „Razmislite o tome.“ Onda ispod toga sitnim slovima stoje brojke vezane za količinu katrana i nikotina. Šta su bile lajt cigarete? Kako je to funkcionisalo? Ovo je ilustracija izmene proizvoda poznata kao „ventilacija filtera“. Ovo nije uvećana slika pravog filtera. To je samo slika da možete da vidite linije laserski izbušenih otvora za ventilaciju koji su stavljani na filter. Kada pogledate pravu cigaretu, to je teže videti. Svaki patent za ovaj proizvod pokazuje da ventilacioni otvori treba da budu 12 milimetara od kraja filtera koji ide na usnu. Kako je to funkcionisalo? Cigaretu bi zaboli u mašinu. Mašina bi počela da povlači dim iz cigarete i da beleži nivo katrana i nikotina. Dok bi mašina pušila, spoljni vazduh bi prolazio kroz te ventilacione otvore i razblaživao količinu dima koji je prolazio kroz cigaretu. Tako da, dok je mašina pušila, zaista je oslobađano manje katrana i nikotina u poređenju sa običnom cigaretom. Duvanska industrija je ipak znala da ljudska bića ne puše kao mašine. Kako ljudi to rade? Gde idu prsti? (Mrmljanje) Gde idu usne? Rekao sam vam da patent nalaže da otvori budu 12 milimetara od kraja za usnu. Pušači nisu ni znali da su tu, ali između prstiju i usana, otvori se blokiraju. A kada se otvori blokiraju, to više nije lajt cigareta. Ispostavilo se da zapravo postoji praktično ista količina nikotina u lajt cigaretama kao i u običnim. Razlika je bila samo u onome što je spolja. Ali kada blokirate to što je spolja, to je obična cigareta. Ovog juna će biti 10 godina otkad je Kongres Upravi za hranu i lekove poverio regulisanje duvanskih proizvoda. Čuli ste na početku statističke podatke o neverovatnom doprinosu cigareta bolestima i smrtnom ishodu. Takođe smo dosta pažnje posvećivali tome kako cigarete funkcionišu kao sredstvo snabdevanja drogom i izuzetnoj efikasnosti u dostavljanju nikotina. Pogledajmo kako to izgleda. Kada pušač povuče dim cigarete, nikotin iz tog dima stiže do mozga za manje od 10 sekundi. Manje od 10 sekundi. Gore u mozgu postoji nešto što se zove „nikotinski receptori“. Oni tamo... čekaju. Čekaju, prema rečima iz tog dokumenta Filipa Morisa, sledeću „dozu nikotina“. Pušač kojeg viđate napolju, na gomili sa drugim pušačima, na hladnoći, na vetru, na kiši, doživljava snažnu želju za pušenjem i može prolaziti kroz apstinencijalne simptome. Ti apstinencijalni simptomi su hemijska poruka koju ti receptori šalju telu, poručujući: „Nahrani me!“ Za proizvod koji može da dostavi drogu za manje od 10 sekundi ispostavilo se da je neverovatno efikasan i da neverovatno stvara zavisnost. Razgovarali smo sa toliko stručnjaka za lečenje bolesti zavisnosti proteklih godina. Priča koju slušam je uvek ista, iznova i iznova: „Mnogo nakon što uspem da nekog skinem sa heroina, kokaina ili kreka, i dalje ne mogu da postignem da prestanu da puše cigarete.“ Veliki deo objašnjenja za to jeste ono što sam govorio o 10 sekundi. Uprava za hranu i lekove u cilju regulacije ima na raspolaganju sredstva za regulisanje proizvoda da bi postigla da cigarete kakve znamo ne stvaraju ili minimalno stvaraju zavisnost. Radimo na tome. To bi moglo da ima ogroman uticaj na nivou populacije, samo jedan takav propis. Pre godinu dana smo sproveli dinamično modeliranje na nivou populacije, i objavili smo rezultate u „Časopisu Nove Engleske“. Zbog generacijskog dejstva ove strategije, što ću objasniti za minut, evo šta predviđamo do kraja veka: više od 33 miliona ljudi koji bi inače bili svakodnevni pušači to neće postati, jer cigarete sa kojima će eksperimentisati neće stvarati i održavati zavisnost. To bi smanjilo stopu pušenja kod odraslih na manje od jednog i po procenta. Te dve svari zajedno bi kao rezultat imale sprečavanje više od osam miliona smrti povezanih sa pušenjem koje bi se inače dogodile usled generacijskog uticaja ovoga. Zašto kažem „generacijskog“? Radi se o deci. Devedeset posto odraslih pušača počelo je da puši kada su bili deca. Polovina njih postanu stalni pušači pre nego što dostignu starost da zakonski mogu da kupe paklu cigareta. Polovina njih postanu pušači pre nego što napune 18 godina. Eksperimentisanje. Svakodnevno pušenje. Zavisnost. Decenije pušenja. I zatim sledi bolest, i zato govorimo o proizvodu koji će kasnije u životu prevremeno ubiti polovinu dugoročnih korisnika. Generacijski uticaj ove strategije smanjenja nikotina je ogroman. U tim starim dokumentima industrije postojao je termin za mlade. Opisivani su kao „zamenski pušači“. Zamenski pušači za odrasle pušače zavisnike koji su umrli ili prestali da puše. Buduće generacije dece, a naročito tinejdžeri, ulaziće u rizične aktivnosti. To ne možemo da zaustavimo. Ali šta bi bilo kada jedine cigarete kojih bi mogli da se domognu ne bi više mogle da stvore i održavaju zavisnost? To je povraćaj ulaganja javnog zdravlja koji se vremenom ostvaruje na nivou stanovništva. Ništa nisam rekao o elektronskim cigaretama. Ali moram da kažem nešto o elektronskim cigaretama. (Smeh) Suočavamo se sa epidemijom upotrebe elektronskih cigareta kod dece. Ono što nas najviše od svega muči, u kombinaciji sa povećanjem brojeva kada se radi o rasprostranjenost, je učestalost. Ne samo da sve više dece koristi elektronske cigarete, već više dece koristi elektronske cigarete 20 ili više dana u mesecu otkad su se elektronske cigarete pojavile na tržištu. U Upravi za hranu i lekove činimo sve što možemo koristeći program i zakone, najpre da bismo doprli do dece sa porukom da to nije bezopasan proizvod, i da bismo se postarali da deca ne započinju eksperimentisanje sa duvanskim proizvodima, bilo da je sagorevanje tu prisutno ili ne. Ali razmislite o elektronskim cigaretama na pravilno regulisanom tržištu kao o nečemu što bi moglo koristiti odraslim pušačima zavisnim od cigareta koji pokušavaju da tako ostvare prelaz. Zaključiću ovom vizijom: zamislite svet u kome jedine cigarete sa kojima bi buduće generacije dece mogle da eksperimentišu ne bi više mogle da stvaraju niti održavaju zavisnot zbog jednog jedinog propisa. Zamislite svet u kome bi pušači zabrinuti za zdravlje, naročito ako stupi na snagu propis koji smanjuje nikotina na nivo koji ne stvara ili minimalno stvara zavisnost, mogli da pređu na alternativne i manje štetne oblike snabdevanja nikotinom, počevši od nikotinskih lekova odobrenih od strane Uprave, kao što su žvake, flasteri i pastile. I najzad, zamislite u svetu valjano regulisano tržište gde, bilo da se radi o elektronskim cigaretama ili koja god da je to nova tehnologija, nisu pronalazači proizvoda i prodavci ti koji odlučuju koji proizvodi stupaju na tržište i šta se tvrdi o njima, već su to naučnici Uprave zaduženi za kontrolu, koji pregledaju prijave i odlučuju, koristeći pri tome standarde koja nam je Kongres poverio da ih sprovodimo i primenjujemo, o tome da li određeni proizvod treba da se pojavi na tržištu, da bi marketing tog proizvoda i slova naših zakona bili prikladni za zaštitu javnog zdravlja. To su moćna regulatorna sredstva koja su nam unutar dometa za borbu sa onim što je još uvek vodeći uzrok sasvim sprečivih bolesti i smrtnih slučajeva u zemlji. Ako ovo uradimo ako treba, ona putanja, onih 5,6 miliona dece, može se narušiti. Hvala. (Aplauz)