Kako se nositi s tjeskobom | Olivia Remes | TEDxUHasselt

Ovaj govor održan je na TEDx događanju po pravilima TED konferencije, ali je samostalno organiziran od strane lokalne zajednice. Saznajte više na http://ted.com/tedx

Tjeskoba je jedan od najrasprostranjenijih duševnih poremećaja od kojeg pati 1 od 14 osoba diljem svijeta. Uzrokujući probleme poput depresije, povećanog rizika od samoubojstva, invaliditeta i potrebe za visokim stupnjem zdravstvene njege, jako mali broj ljudi koji treba liječenje zapravo i bude liječeno. U svom govoru "Kako se nositi s tjeskobom," Olivia Remes sa Sveučilišta Cambridge podijelit će svoj pogled na tjeskobu i otkriti načine liječenja i kontrole ovog duševnog poremećaja. Smatrajući da psihoterapija i lijekovi često imaju slabe rezultate i vrlo često dolazi do povratka problema, naglasit će važnost obuzdavanja naše vlastite snage, kako bismo prilagodili svoje mehanizme za svladavanje problema. Olivia će istaknuti da vjerovanjem da je ono što nam se događa razumljivo, značajno i moguće, možemo znatno smanjiti rizik od nastanka poremećaja vezanog za tjeskobu.

Zamislite da se spremate na zabavu.

Uzbuđeni ste, ali i nervozni

i imate onaj osjećaj u trbuhu,

kao da vam tuče drugo srce.

Nešto vas sprječava, sprječava
da budete previše sretni.

"Ne, ne smiješ biti previše sretna.

Bolje da budeš oprezna, inače
će se nešto loše dogoditi."

Počnete se pitati, "S kime ću
razgovarati kada dođem tamo?

Što ako nitko ne želi razgovarati sa mnom?
Što ako će misliti da sam čudna?"

Kada dođete na zabavu,

netko vam priđe i započne razgovor s vama,

a dok se to odvija,

vaš um ubrzano radi,
srce vam počinje jače tući,

počinjete se znojiti

i imate osjećaj kao da
se odvajate od sebe,

kao da imate izvantjelesno iskustvo i
samo gledate sebe kako razgovarate.

"Ostani pribrana,"
govorite si, ali ne možete.

I samo se pogoršava.

Nakon nekoliko minuta razgovora,

osoba s kojom ste razgovarali odlazi

i vi se osjećate poraženo.

To vam se već duže vrijeme
događa u društvenim situacijama.

Ili zamislite da svaki puta kada
izađete ili ste među gomilom ljudi,

osjećate kako ta panika raste.

Kada ste okruženi ljudima,

primjerice u autobusu, počinje
vam biti vruće, mučno, nelagodno

i kako biste spriječili da se to događa,

počinjete izbjegavati sva mjesta na
kojima se osjećate usamljeno i izolirano.

Vi ili osoba u oba ova scenarija

imate tjeskobni poremećaj

i mogu vam reći da je
tjeskoba veoma česta,

češća nego što ljudi misle.

U ovom trenutku, jedna
od 14 osoba na svijetu

ima poremećaj tjeskobe

i svake godine potrebno
je preko 42 milijarde dolara

za liječenje ovog duševnog problema.

Kako bih vam pokazala kako
tjeskoba utječe na nečiji život,

spomenut ću samo

da tjeskoba može dovesti do depresije,
prekida školovanja, samoubojstva.

Otežava vam da se
usredotočite i zadržite posao

i može dovesti do prekida u vezi.

No, mnogo ljudi to ne zna

i zato puno puta to samo sakriju pod tepih

kao da samo trebate živce da to
savladate, kao da je to slabost,

ali tjeskoba je puno više od toga.

Razlog tome što mnogo
ljudi ne misli da je to važno

je taj što zapravo ne znaju što je to.

Je li to vaša osobnost? Je li to bolest?
Je li to normalan osjećaj? Što je to?

Zato je važno razlikovati

normalnu tjeskobu od
tjeskobnog poremećaja.

Normalnu tjeskobu svi osjećamo

kada smo u stresnoj situaciji.

Primjerice, recimo da ste u šumi

i nađete se licem u lice s medvjedom.

Vjerojatno ćete se osjećati malo tjeskobno

i imat ćete potrebu da
počnete luđački trčati.

Ta tjeskoba je dobra
jer vas štiti, spašava vas

i tjera vas da pobjegnete odatle,

iako možda nije dobra ideja da
počnete trčati kada vidite medvjeda.

Mislim da ne možete pobjeći medvjedu.

Tjeskoba nam pomaže da ispunimo
poslovne obaveze na vrijeme

i savladamo hitne situacije u životu,

ali kada taj osjećaj tjeskobe
postane ekstreman

i pojavljuje se u situacijama
koje nisu stvarno opasne,

tada možda imate poremećaj tjeskobe.

Primjerice, ljudi s ovim poremećajem

stalno i previše brinu o svemu
što im se događa u životu

i jako im je teško kontrolirati tu brigu.

Imaju simptome poput
uznemirenosti, straha,

teško im je zaspati po noći i ne
mogu se usredotočiti na obaveze.

Bez obzira na to od kakve tjeskobe patite,

postoji nešto što možete
učiniti da je smanjite.

Djeluje i jednostavnije je
nego što mislite.

Veoma često dobijemo
lijekove za duševne probleme,

ali to nije uvijek dobro na duge staze.

Simptomi se često vrate
i opet ste na početku.

Probajte razmisliti o ovome:

način na koji se nosite ili upravljate
obavezama ima direktan utjecaj

na količinu tjeskobe koju osjećate

i ako prilagodite način na koji se nosite
s time, možete smanjiti svoju tjeskobu.

U našem istraživanju
na Sveučilištu Cambridge,

pokazali smo da žene
iz siromašnijih područja

imaju veće šanse da budu tjeskobne
nego žene iz bogatijih područja.

Rezultati nas nisu iznenadili,
ali kada smo bolje pogledali,

otkrili smo da žene iz
siromašnijih područja,

ako imaju određene mehanizme
za savladavanje problema,

ne pate od tjeskobe,

dok žene iz siromašnijih područja
koje nemaju te mehanizme

pate od tjeskobe.

Druga istraživanja pokazuju

da ljudi koji su se našli u
ekstremnim situacijama,

koji su preživjeli razne nevolje,
rat i prirodne nepogode,

ako su imali mehanizme
za savladavanje problema,

ostali su zdravi i bez
ikakvih duševnih poremećaja,

dok su oni bez tih mehanizama
suočeni s istim situacijama

oboljeli od duševnih poremećaja.

Koji su to mehanizmi za
savladavanje problema

i kako ih možemo iskoristiti da
smanjimo svoju tjeskobu?

Prije nego krenem objašnjavati što su,

htjela bih istaknuti - i mislim
da je ovo jako zanimljivo -

da te mehanizme možete i sami razviti

kroz stvari koje radite;

možete preuzeti kontrolu
nad tjeskobom i smanjiti je,

a mislim da je to jako ohrabrujuće.

Danas ću govoriti o tri mehanizma
za savladavanje problema,

a prvi je osjećaj da imate
kontrolu nad svojim životom.

Ljudi koji se osjećaju kao da imaju
kontrolu nad svojim životom

boljeg su duševnog zdravlja.

Ako osjećate da nemate
kontrolu nad životom,

istraživanja pokazuju

da biste se trebali baviti stvarima
u kojima imate kontrolu.

Pokazat ću vam što mislim:

uhvatite li se ponekad da odgađate
započeti neku aktivnost

zato jer se ne osjećate dovoljno spremni?

Je li vam teško odlučiti

što obući, što jesti, s kime biti
u vezi, koji posao prihvatiti?

Trošite li uzalud previše vremena

odlučujući što trebate napraviti,
a ništa ne napravite?

Način da savladate neodlučnost
i taj manjak kontrole u životu

je taj da to nešto napravite loše.

Pisac i pjesnik GK Chesterton
jednom je rekao,

"Sve što vrijedi napraviti,
prvo treba napraviti loše."

Razlog zašto to funkcionira

je taj što vas natjera da brzo
odlučite i odmah vas baca u akciju,

a inače možete provesti sate i sate

odlučujući kako biste
nešto trebali napraviti

ili što biste trebali napraviti.

To može imati paralizirajući učinak
i bojat ćete se uopće započeti.

Veoma često želimo postići savršenstvo,
ali nikada ništa ne napravimo

jer su standardi koje
sami sebi postavljamo

previsoki, zastrašujući

i to nam izaziva stres pa
odgađamo početi s nečime

ili u potpunosti odustanemo od toga.

Ako to napravite loše, imate
prostora da nešto poduzmete.

Znate kako je:

često želimo nešto napraviti
savršeno i ne možemo početi

dok nije savršeno vrijeme,
dok nemamo sve potrebne vještine,

ali to može biti zastrašujuće i stresno

pa zašto onda ne samo skočiti
u to, napraviti to bilo kako,

bez da se brinete je li dobro ili loše?

Ovako će biti puno lakše nešto započeti

i tijekom tog lošeg odrađivanja

osvrnut ćete se unatrag

i shvatiti, u većini slučajeva,
da zapravo i nije tako loše.

Moja bliska prijateljica
koja pati od tjeskobe

počela si je to govoriti
i evo što mi je rekla.

"Otkada si to govorim,
moj se život promijenio.

Shvatila sam da mogu puno
brže obaviti stvari nego prije.

Napraviti nešto loše potaknulo me
da riskiram, probam nešto drugačije

i puno se više zabavim u svemu tome.

Izbrisalo je tjeskobu i
zamijenilo je uzbuđenjem."

Zato radite loše i putem
možete postati bolji.

Želim da razmislite o ovome:

kako bi vam se život promijenio
da si ovo počnete govoriti danas?

Drugi mehanizam savladavanja
problema je da oprostite sami sebi

i ovo može biti jako moćno ako se koristi.

Tjeskobni ljudi puno razmišljaju

o tome što rade pogrešno, o svojim
brigama i kako se loše osjećaju.

Zamislite da imate prijatelja
koji vam stalno ističe

što sve krivo radite

i što sve ne valja u vašem životu.

Vjerojatno biste se odmah

željeli riješiti te osobe, zar ne?

Tjeskobni ljudi cijelo
vrijeme to rade sami sebi.

Nisu dobri prema sebi.

Možda je vrijeme da
budemo bolji prema sebi,

da podržavamo sami sebe,

a to možete tako da si oprostite

svaku grešku za koju mislite

da ste nedavno napravili

pa i one koje ste napravili u prošlosti.

Ako ste imali napadaj
panike i sramite se toga,

oprostite si;

ako ste željeli s nekime razgovarati,

ali niste skupili hrabrosti da to učinite,

ne brinite, pustite to;

oprostite sebi za sve i svašta

i tako ćete biti suosjećajniji prema sebi.

Ne možete početi oporavak
prije nego to učinite.

Na kraju,

imati svrhu i smisao u životu

jako je važan mehanizam
za savladavanje problema.

Što god radili u životu, što god postigli,

koliko god novaca zarađivali,

ne možemo biti potpuno sretni sve
dok ne znamo da nas netko treba,

da netko drugi ovisi o našim postignućima

ili o ljubavi koju možemo dati.

Nije da nam trebaju

tuđe pohvale da bismo
nastavili sa životom,

ali ako nešto radimo bez
da mislimo na nekoga,

imamo puno veće šanse da
nam oslabi duševno zdravlje.

Poznati neurolog
dr. Victor Frankel rekao je,

"Za ljude koji misle da
se nema za što živjeti

i da se nema što očekivati od života,

potrebno je da shvate kako

život svejedno očekuje nešto od njih."

Radeći nešto za nekoga može vam
pomoći da prebrodite najteža iskustva.

Znat ćete razlog svog postojanja

i moći ćete podnijeti
skoro sve, skoro sve.

Dakle, pitanje je

radite li barem nešto za druge?

To može biti volontiranje

ili možete podijeliti ovo što
ste danas naučili s drugima,

posebice s onima kojima to najviše treba,

a to su često ljudi koji
nemaju novaca za terapiju

i to su često oni

s najvećom razinom tjeskobe.

Podijelite to s njima,
podijelite s drugima,

jer to stvarno može poboljšati
vaše duševno zdravlje.

Htjela bih zaključiti s ovime:

drugi način da nešto napravite za druge

je taj da dovršite nešto što bi
moglo koristiti budućim generacijama.

Iako možda ti ljudi nikada neće
shvatiti što ste učinili za njih,

nema veze

jer vi ćete znati i pomoći će
vam da shvatite

jedinstvenost i važnost svog života.

Hvala vam.

(Pljesak)