Neobjavljeni TED Talk: Nick Hanauer "Bogati ljudi ne stvaraju zaposlenja"

Sa portala Business Insider: "Dok se nastavlja rat zbog nejednakosti prihoda, super bogati poduzetnik iz Seattlea, Nick Hanauer, diže galamu na svoje prijatelje iz kruga 1%, priznajući oprečni argument da bogati ustvari ne generiraju zaposlenja. Taj stav je kontraverzan - toliko da TED odbija objaviti govor koji je Hanauer održao na tu temu. National Journal je danas izvijestio da je TED odlučio da ne objavi Hanauerov govor online procijenivši da su njegove primjedbe "suviše politički kontraverzne" za njihovu stranicu ...

Zapanjujuće je kako jedna ideja može
bitno oblikovati društvo i politiku.

Razmotrite ovu:

ako porezi za bogate rastu,

kreiranje zaposlenja opada.

Ta ideja je dogma za Republikance,
rijetko osporavana od Demokrata,

a uistinu je oblikovala
veliki dio ekonomskog krajolika.

Ali ponekad ideje za koje
smo sigurni da su istina,

potpuno su pogrešne.

Uzmite u obzir da su tisućama godina

ljudi vjerovali da je Zemlja
središte svemira.

A nije.

A astronom koji ipak vjeruje da jeste,

bio bi prilično loš u astronomiji.

Slično tome, kreator politike koji vjeruje
da bogati generiraju zaposlenja,

pa stoga ne bi smjeli biti oporezivani,

kreirat će jednako groznu politiku.

Ja sam osnovao ili pomogao osnivanje
više desetaka kompanija

i inicijalno zaposlio mnogo ljudi,

ali ako nije bilo nikoga tko bi si mogao
priuštiti da kupi ono što smo mi prodavali,

sve te kompanije i sva ta zaposlenja
bi isparili.

Zato mogu s pouzdanjem reći da
bogati ljudi ne generiraju zaposlenja.

Niti to čine firme, velike ili male.

Poslovi su posljedica
ciklusa žive povratne veze

između klijenata i firmi.

i samo potrošači mogu pokrenuti
taj virtualni ciklus

povećanja potražnje i zapošljavanja.

U tom smislu, obični potrošač je
veći kreator zaposlenja nego kapitalist

poput mene.

Zato, kada poslovni ljudi sebi pripisuju
zaslugu za stvaranje zaposlenja,

to je pomalo kao da vjeverica sebi
pripisuje zaslugu za stvaranje evolucije.

Zapravo je obrnuto.

Svatko tko je ikada vodio firmu zna
da je zapošljavanje više ljudi

krajnja mjera za kapitaliste.

To je ono što mi radimo ako,
i samo ako,

povećana potražnja potrošača
to zahtijeva.

A u tom smislu, nazivati se
kreatorima zaposlenja nije samo netočno,

već nepošteno.

To je razlog zašto su naše
postojeće politike postavljene naopako.

Kada najveće porezne olakšice
i najniže porezne stope

idu u korist najbogatijih,
sve u ime generiranja poslova,

sve što se događa je da
bogati postaju još bogatiji.

Od 1980. udio u prihodu za gornjih 1%
Amerikanaca povećao se više od trostruko

dok su efektivne porezne stope pale za 50%.

Kad bi bilo istina da niži porezi za bogate
i više bogatstva za bogate

vodi generiranju zaposlenja,

mi bismo se danas utapali u poslovima.

A ipak, nezaposlenost i podzaposlenost
dosegli su rekordne visine.

Drugi razlog da je ta ideja tako bezumna

je da nikada ne može biti dovoljno
super bogatih ljudi

da pokreću sjajnu ekonomiju.

Netko poput mene zarađuje više stotina ili
tisuća puta više od prosječnog Amerikanca,

ali ja ne kupujem stotinu ili
tisuću puta više stvari.

Moja obitelj posjeduje tri auta,
ne tri tisuće.

Ja kupim nekoliko hlača i košulja godišnje
poput većine američkih muškaraca;

povremeno izađemo u restoran s prijateljima.

Ja ne mogu kupiti ničega dovoljno

da bih nadoknadio to što milijuni
nezaposlenih i podzaposlenih Amerikanaca

ne mogu kupiti novi auto, odjeću
niti uživati u izlascima u restoran.

Niti mogu nadoknaditi smanjenu potrošnju
ogromne većine obitelji srednje klase

koje se jedva provlače pod teretom
vrtoglavih troškova,

uhvaćeni u zamku
stagnirajućih ili opadajućih plaća.

Evo jedne nevjerojatne činjenice:

da je tipična američka obitelj zadržala
isti udio u prihodu koji je imala 1970.,

godišnje bi zarađivali
oko 45.000 dolara više.

Zamislite kako bi u tom slučaju
izgledala naša ekonomija.

Znatne privilegije pripale su
ljudima poput mene, kapitalistima,

zato jer se vjeruje da smo mi
kreatori zaposlenja,

u središtu ekonomskog svemira,

a jezik i metafore koje koristimo

kako bismo obranili postojeće ekonomske
i socijalne aranžmane, znakoviti su.

Mali je skok od "stvaratelja zaposlenja"
do "stvoritelja".

Taj jezik očito nije odabran slučajno,

i pošteno bi bilo priznati
da kad netko poput mene

sebe naziva "stvarateljem zaposlenja",

mi ne samo da opisujemo
kako ekonomija funkcionira,

već izričito zahtijevamo status
i privilegije koje zaslužujemo.

Govoreći o posebnim privilegijama,

izuzetno velika razlika
između porezne stope od 15%

koju plaćaju kapitalisti na prenesene kamate,
dividendu i kapitalni dobitak,

i 35% gornje granične stope na rad,
koju plaćaju obični Amerikanci,

to je nekako teško opravdati
bez naznake obogotvorenja.

Mi smo to radili naopačke
zadnjih trideset godina.

Bogati ljudi poput mene
ne generiraju zaposlenja.

Zaposlenja su posljedica
eko-sustavne povratne veze

između klijenata i poduzeća.

A kada srednja klasa cvjeta,

poduzeća rastu i zapošljavaju
i vlasnici ostvaruju profit.

Zato je oporezivanje bogatih radi plaćanja
investicija koje će koristiti svima,

tako fantastična pogodba
za srednju klasu i bogate.

Pa, dame i gospodo, evo jedne ideje
vrijedne širenja:

u kapitalističkoj ekonomiji
istinski kreatori zaposlenja

su potrošači srednje klase.

A oporezivanje bogatih

radi ulaganja koja će pomoći
srednjoj klasi da raste i cvjeta,

jedina je i najmudrija stvar
koju možemo učiniti

za srednju klasu, za siromašne
i za bogate.

Hvala vam.