Kako biti neustrašiv pred autoritarizmom

Kako se oduprijeti autoritarizmu? I što znači biti "neustrašiv"? U ovom moćnom govoru, domaćica koja postaje političarka, Sviatlana Tsikhanouskaya, opisuje svoju nevjerojatnu kandidaturu da pobijedi dugogodišnjeg bjeloruskog autokrata na nacionalnim izborima 2020. Oslikavajući živopisnu priču o tome kako malena djela otpora postaju masivne, mirne demonstracije, ona s nama dijeli predivnu meditaciju o vezi između neustrašivosti i slobode, podsjećajući nas da svi u sebi imamo ono što je potrebno da bismo se oduprijeli nepravdi - samo to moramo učiniti zajedno.

12. kolovoza 2020.

dvije grupe djevojaka su
protestirale u Minsku,

glavnom gradu Bjelorusije.

Obukle su bijelu odjeću

i bosonoge pošle ulicom.

Ujutro

su neke otišle do tržnice Komarovskiy
u centru grada.

Kasnije toga dana

druga grupa se okupila sa cvijećem

kod vječnog plamena ispod
spomenika pobjedi.

Stajale su zajedno držeći se za ruke

i počele pjevati bjelorusku uspavanku,

čekajući da se pojave policijska vozila.

Znale su da će ih policija
uhititi samo tako:

bosonoge sa svijećem u rukama

i povesti u policijsku postaju,

tući ih i pokušavati poniziti.

Ali svejedno su to napravile.

Ove godine nešto se promijenilo
u Bjelorusiji,

zemlji sa preko 9 milijuna stanovnika

kojom vlada autoritativni vladar od 1994.

Ove mlade djevojke su protestirale zbog
posljednjih namještenih izbora

koji su se zbili samo
nekoliko dana ranije.

Njihov mali protest se ubrzo proširio

u masivne, miroljubive demonstracije
vođene ženama

diljem države.

U samo nekoliko dana

nekoliko stotina tisuća ljudi
izišlo je na ulice

i demonstracije su nastavljene
sve od tada,

i to takve kakve Bjelorusija
još nije vidjela.

Sve to usprkos činjenici

da se predsjednik proglasio
ponovno izabranim

i da je preko 10 000 ljudi uhićeno,

stotine mučeno

i najmanje šestero ubijeno.

Mnogi ljudi se pitaju zašto narod
Bjelorusije sada progovara.

Što ih goni da izlaze na ulice

usprkos policijskom nasilju bez presedana,

usprkos državnom bezakonju?

Odgovor koji najčešće čujem

je to da su ljudi postali neustrašivi

i to je nešto što smo zajednički postali.

Strah je provincija jednog.

Hrani se izolacijom.

Ne diskriminira:

muškarci, žene, djeca, stariji -

svi mi možemo osjetiti strah,

ali samo kada smo prepušteni sami sebi.

Za neustrašivost je potrebno dvoje.

Funkcionira jedino onda kada
smo jedno uz drugo.

Pokaži se tako da tvoj susjed,

tvoj kolega, tvoj prijatelj ima hrabrosti.

I oni će to isto učiniti za tebe.

Puno se pričalo o mojoj ulozi
u predsjedničkim izborima

u kolovozu 2020.

Kako sam iskoračila da bih se borila
za svoga muža Sergeija kada je zatvoren

i postalo je jasno da mu vlasti
neće dozvoliti da se sam natječe;

o tome kako sam s pravom pobijedila

i postala izabrani vođa
demokratske Bjelorusije,

dok su mi službeni rezultati
dali samo 10 posto glasova

i prisiljena sam otići u progonstvo
sa svojom djecom;

o tome kako se još borim
za one koji su me izglasali

i čije glasove režim želi preoteti;

o tome kako sam "neustrašiva".

Ali bilo je mnoštvo trenutaka
kada sam bila prestrašena

i željela odstupiti.

Prijetilo mi se

i tjeralo da mislim kako sam
sama u ovoj borbi.

Ali što sam više gradova posjećivala,

što se više ljudi okupljalo na skupovima,

osjećala sam sve manje straha.

I, tada, u danima prije izbora u Minsku,

60 000 ljudi se okupilo
kako bi me podržalo

i više se nisam bojala.

Nikada više ne želim ništa
od toga ponoviti.

Nikada nisam bila previše politična

i nikada se nisam planirala
natjecati za vlast.

Željela sam biti majka i žena.

Ali zbog sudbine i želje moga naroda

postavljena sam na ovu poziciju.

I prihvaćam to s osjećajem
obveze i ponosa.

Neću odustati.

I bit ću tu za ljude jer su
oni tu za mene.

Naša hrabrost se rađa iz jedinstva.

Naša solidarnost je naša snaga.

Sada također shvaćam da je biti
neustrašiv opredijeljenost.

To je odluka koju donosite svakog dana.

To je odgovornost koju preuzimate -

odgovornost jedni za druge.

U tom smislu nisam nimalo drugačija
od mojih Bjelorusa.

Njihova podrška je opipljiva.

Njihova solidarnost progresivno raste.

Kada vas je dvoje,

postajete odvažni.

Kada vas je 100, postajete hrabri.

Kada vas je na tisuće,

postajete neustrašivi.

A kada vas ima na desetke tisuća,

postajete nepobjedivi.

Hvala.