0:00:14.026,0:00:16.496 „Ja sam nevidljivi čovek.” 0:00:16.496,0:00:20.728 „Gospođa Dalovej je rekla[br]da će sama kupiti cveće.” 0:00:20.728,0:00:24.777 „Upravo počinješ da čitaš[br]najnoviji roman Itala Kalvina.” 0:00:26.370,0:00:30.742 Ove tri uvodne rečenice[br]iz „Nevidljivog čoveka” Ralfa Elisona, 0:00:30.742,0:00:32.762 „Gospođe Dalovej” Virdžinije Vulf 0:00:32.762,0:00:36.562 i „Ako jedne zimske noći[br]neki putnik” Itala Kalvina 0:00:36.562,0:00:39.682 uspostavljaju različite tačke gledišta. 0:00:39.682,0:00:42.892 Ko pripoveda priču i iz koje perspektive 0:00:42.892,0:00:46.412 su neki od najvažnijih izbora[br]koje pisac pravi. 0:00:46.412,0:00:48.231 Ispričana sa drugačije tačke gledišta, 0:00:48.231,0:00:51.184 priča može u potpunosti[br]da se transformiše. 0:00:52.504,0:00:54.360 Uzmite sledeću bajku: 0:00:54.360,0:00:59.820 „Zlatokosa! Zlatokosa!”[br]Princ je pozivao: „Spusti svoju kosu.” 0:00:59.820,0:01:03.350 Zlatokosa je rasplela pletenice[br]i izbacila kosu kroz prozor. 0:01:03.350,0:01:06.420 Princ se popeo u toranj[br]uz pomoć njenih uvojaka. 0:01:06.420,0:01:11.064 Zlatokosa je obično ispričana ovako,[br]sa pripovedačem izvan priče. 0:01:11.064,0:01:14.164 Ova tačka gledišta se naziva trećim licem. 0:01:14.164,0:01:18.044 Međutim, Zlatokosu može da ispriča[br]i lik unutar priče - 0:01:18.044,0:01:19.854 pripovedač u prvom licu. 0:01:19.854,0:01:23.284 Vrhovi Zlatokosinih pramenova[br]su mi zapahnuli stopala. 0:01:23.284,0:01:26.614 Zgrabio sam ih i počeo da se penjem... Uh! 0:01:26.614,0:01:28.694 Nisam mogao da se odmrsim. 0:01:28.694,0:01:32.404 Niti su pale svuda po meni,[br]lepeći se za moj znoj. 0:01:32.404,0:01:36.460 Ispripovedana u prvom licu,[br]priča može drastično da se promeni 0:01:36.460,0:01:39.475 u zavisnosti od toga[br]koji lik je pripoveda. 0:01:40.636,0:01:44.366 Recimo da je pripovedač[br]Zlatokosa, a ne princ: 0:01:44.366,0:01:50.648 Nadam se da ceni koliko je potrebno da se[br]rasplete osam metara kose, pomislila sam. 0:01:51.255,0:01:56.212 Aj! Biću iskrena; pomislila sam[br]da će mi vlasište skliznuti sa lobanje. 0:01:56.212,0:01:59.490 „Možeš li brže[br]da se penješ?” povikala sam. 0:02:00.212,0:02:04.801 U drugom licu, pripovedač[br]deklamuje priču čitaocu: 0:02:04.801,0:02:09.447 Poziva te po imenu.[br]Želi da spustiš svoju kosu. 0:02:09.892,0:02:14.350 Upravo si je splela, ali, hej,[br]nemaš mnogo posetilaca. 0:02:14.350,0:02:18.230 Perspektive u trećem licu,[br]prvom licu i drugom licu 0:02:18.230,0:02:21.740 imaju jedinstvene mogućnosti,[br]kao i ograničenja. 0:02:21.740,0:02:25.283 Dakle, kako da odaberete[br]tačku gledišta za vašu priču? 0:02:25.740,0:02:28.400 Ograničenja nisu nužno nešto loše - 0:02:28.400,0:02:32.946 mogu da pomognu u usmeravanju priče[br]i naglašavanju određenih elemenata. 0:02:32.946,0:02:34.106 Na primer, 0:02:34.106,0:02:39.024 pripovedač u trećem licu[br]je nužno malčice udaljen od likova. 0:02:39.024,0:02:43.156 Međutim, to može da bude dobro za priče[br]u kojima je važno osećanje udaljenosti. 0:02:43.156,0:02:46.636 Pripovedač u trećem licu[br]može da bude ograničen, 0:02:46.636,0:02:50.516 u smislu da ostaje vezan[br]za misli i osećanja jednog lika 0:02:50.516,0:02:54.446 ili može da bude sveznajući,[br]u stanju da preleće između umova likova 0:02:54.446,0:02:57.295 i time čitaocu pruži više informacija. 0:02:57.295,0:03:02.170 Priča u prvom licu stvara bliskost[br]između čitaoca i pripovedača. 0:03:02.170,0:03:05.480 Ali je i ograničena znanjem pripovedača. 0:03:05.480,0:03:07.010 Ovo može da stvori neizvesnost 0:03:07.010,0:03:10.920 dok čitalac zajedno sa likom[br]saznaje informacije. 0:03:10.920,0:03:13.180 Pripovedač u prvom licu ne mora nužno 0:03:13.180,0:03:16.340 da verno prikazuje iskustvo lika - 0:03:16.340,0:03:19.360 može da obmanjuje ili bude neiskren. 0:03:19.360,0:03:22.744 U romanu „Ostaci dana” Kazua Išigura, 0:03:22.744,0:03:25.262 Stivens, ostareli britanski batler 0:03:25.262,0:03:29.292 iz 1956. godine seća se[br]svojih dugih godina službe, 0:03:29.292,0:03:33.292 ali ne uviđa mane čoveka kome služi. 0:03:33.292,0:03:37.042 Pukotine u njegovom pripovedanju[br]vremenom privlače čitaočevu pažnju 0:03:37.042,0:03:41.025 na neprepoznate nedostatke[br]kulture i klasnog sistema 0:03:41.025,0:03:42.625 u kome pirpovedač živi. 0:03:42.625,0:03:45.595 Roman „Mi životinje” Džastina Toresa 0:03:45.595,0:03:48.895 počinje pripovedanjem[br]u prvom licu množine: 0:03:48.895,0:03:52.705 „Bili smo šest grabljivih ruku,[br]šest tutnjavih stopala; 0:03:52.705,0:03:58.542 bili smo braća, dečaci, tri mala kralja[br]u klinču borbe za više.” 0:03:58.542,0:04:01.587 Tokom priče, tačka gledišta se menja 0:04:01.587,0:04:06.577 u prvo lice jednine, iz mi u ja,[br]kako dečaci odrastaju 0:04:06.577,0:04:10.071 i jedan brat postaje otuđen od ostalih. 0:04:10.677,0:04:13.697 Drugo lice nije čest izbor. 0:04:13.697,0:04:18.511 Zahteva od pisca da navede čitaoca[br]da ukine nevericu i postane drugo „ti”. 0:04:18.511,0:04:21.201 Smeštanjem čitaoca u perspektivu lika 0:04:21.201,0:04:23.621 može da se izgradi osećanje[br]hitnost i neizvesnost. 0:04:23.621,0:04:24.791 Ponekad, pak, 0:04:24.791,0:04:28.937 drugo lice ima funkciju udaljavanja[br]pripovedača iz sopstvene priče, 0:04:28.937,0:04:31.677 a ne zbližavanja čitaoca s pričom. 0:04:31.677,0:04:32.807 U ovim slučajevima, 0:04:32.807,0:04:37.881 pripovedač u drugom licu se obraća sebi[br]upotrebom „ti” umesto „ja”. 0:04:37.881,0:04:43.082 Pisci stalno eksperimentišu[br]sa novim varijacijama na tačke gledišta. 0:04:43.082,0:04:46.150 Nove tehnologije[br]virtuelne i proširene stvarnosti 0:04:46.150,0:04:49.730 će možda proširiti mogućnosti[br]za slične eksperimente. 0:04:49.730,0:04:53.730 Smeštanjem ljudi u određenu pogodnu[br]tačku gledišta u virtuelnom prostoru, 0:04:53.730,0:04:57.590 kako ćemo da izmenimo način[br]na koji pričamo i doživljavamo priče?