Izvan oblaka uma — Ovo je najviši način na koji mogu biti s vama

Online povlačenje u tišinu, buđenje za iskrene tragače
18 - 22. 08. 2021.
Saznajte više na: https://mooji.org/events/awakening-retreat-august-2021

Ovaj predivan isječak iz Online povlačenja iz siječnja je za one koji žele 'doći kući' do kraja.

Kroz jednostavno usmjeravanje 'Poziva u slobodu', Moojibaba nas dovodi do direktnog iskustva sa našim istinskim samima Sobom.

"Tražim vas da budete prazni, prazni, prazni. Kada ste ispražnjeni od svega što ste naučili, tek tada vam mogu postaviti pitanja ovog tipa. U Božjoj zoni ste i toliki mir će nastaviti da se ispoljava u vama, takva radost, neizmjerna, životnost. Sebstvo vas nikada ne može napustiti."

Online povlačenje, siječanj
23. 01. 2021. | Večernji satsang

~

Pretplatite se ovdje za obavijesti o novom satsangu:
https://mooji.org/subscribe-satsang-releases

Cijela verzija ovog satsanga je dostupna kao dio paketa Online povlačenja u siječnju: https://mooji.tv/online-retreat/january2021/

Ako biste željeli podržati dijeljenje satsanga, možete donirati ovdje:
https://mooji.org/donate?tcode=mtv7

#Mooji #satsang #spirituality #advaita #nonduality #awakening

Online vikend povlačenje u tišinu
s Moojijem

22 - 24. 0. 2021.
(s prijevodom)

Izvan oblaka uma - ovo je najviši način
na koji mogu biti s vama

23.01.2021. | Večernji satsang

[Mooji čita]
'Najdraži Moojibaba' ...

[M.] Znam da ti ...
Ah! Evo te!

[M.] Zasigurno smo bili u bliskom
kontaktu tijekom posljednjih godina.

Hvala što si pisao.
Pronašao sam tvoje pismo sada.

[M.] 'Neizmjerno sam zahvalan', pišeš,

[Mooji] 'Neizmjerno sam zahvalan
što nas vodiš ka slobodi i Istini.

Želio bih iskoristiti ovu
blagoslovljenu priliku

da zamolim za tvoju milost i blagoslove,

tako da dođe do potpunog
prepoznavanja Sebstva,

i da svako sjeme privida, ilizije,
ega, identiteta i strahova

bude u potpunosti sagoreno i odstranjeno.'

[Mooji] Svi koji su
okusili nektar istinskog

imaju spontano želju,
'Želim se u potpunosti vratiti 'kući'!'

Želimo se u potpunosti vratiti kući,
jer znamo da

ovo nećemo pronaći ni u jednom
objektu na ovom svijetu.

Neće biti pronađeno ondje.

Ovo otkrivaš unutar vlastitog Srca.

I ne želiš da te išta zaustavi

u tom potpunom otkrivenju sebe.

Ovo je mudar stav, i naravno,
plodonosan.

Međutim, svi mi bi htjeli imati prekidač

kojim bismo samo isključili um.

Samo [klik], 'Puno hvala.
Dosta mi je tebe!'

No, u isto vrijeme primjećujemo,

da energija uma, naravno,
dobiva snagu kroz naviku.

I predodređeno je da prolazimo
kroz mentalnu fazu sebe,

i psihološkog identiteta, na neko vrijeme.

No morate znati

da doživljavate na bazi svjesnosti,

svjesnost je ondje na prva,

ona će uzeti oblik osobnosti
na neko vrijeme,

i ne znamo na koliko dugo.
Mi to ne znamo.

Sa sigurnošću, neki kažu da smo se
prije sadašnjeg života i životne forme,

kretali, to zovemo kao,

kroz dušu, kroz mnoga tijela
na ovom putovanju Samospoznaje.

A ono što možemo reći je,

da se za vrijeme trajanja ovog života,
u ovom životnom obliku,

nešto uzburkalo prema 'buđenju',

i prirodno ste uvjereni da je Sebstvo
vaša stvarnost,

i da ne želite gubiti vrijeme

živeći plitkim i uskopoglednim
načinom života.

Već ste primili Božji blagoslov.

Svaki put je na neki način
zapravo put prema unutra.

Prije toga su putovanja prema van.

Sada je, čini se, putovanje prema srcu.

Možda ćete uvidjeti

da će s vremena na vrijeme
neke stare navike buknuti.

Možda se nešto dogodi

i bez ikakvog truda se nađemo

nazad u starom režimu osobnog identiteta.

Kažem, nemojte da vas to previše iznenadi,

to je moć navike.

Vaše Sebstvo nije nikuda otišlo.

Vaša Istina se ne miče s puta

da bi dala pozornicu vašem umu.

Ne. To je samo preokret pažnje

i kao da smo nekako ponovo

u iskustvu starog identiteta.

Samo prihvatite da to nije loša sreća.

To nije ništa strašno.

Ta oscilacija između osobe i prisustva
će se događati neko vrijeme.

U stanju prisustva se možemo osjećati
tako blaženo, tako spokojno.

'Hvala ti, hvala ti, tako sam sretan!'
Sve što želiš je da ostaneš ovdje.

A onda se nešto dogodi
i njihalo se zaljulja prema van,

i ponovo mislimo,
'Oh, što se dogodilo? Nije mi jasno.

Ovo je prestrašno. Ne želim biti u ovome.'

I opet nazad, osjećate,
'Hvala ti. Aleluja Istini!

Tako sam sretan, ponovo sam ovdje!'

Te oscilacije se neko vrijeme
svima dešavaju.

Nošeno trenutkom i snagom navike,
ono dolazi i odlazi.

No ono što se događa, kada dođe,

kao da smo hipnotizirani starim obrascima

i odigravamo igru osobnosti.

I onda se opet nekako, milošću,
ili vlastitim satsangom

nađete se slobodni i ispražnjeni
od umne energije

i ponovo u svom prirodnom mjestu tišine.

I imate osjećaj, 'O, kako božanstveno!
Kakav blagoslov!' I tome slično.

Tako da se svi
koji doživljavaju ta stanja,

pitaju, 'Kako se možemo
ustabiliti u tome?

Molim te, pomozi nam da
presiječemo dinamiku uma,

kako bismo uvijek mogli biti
u ovom stanju.'

A onda vas upitam,
tko je taj kojega muči um?

Tko je taj kojega muči um?

Naravno, imamo osjećaj,
'pa to sam ja, to sam ja!'

Onda vas molim

da se ponovo malo fokusiramo
na taj osjećaj 'sebe'.

Tko je taj 'ja' koji pati od uma?

I onda shvatimo da su ljudi
ponekad malo zaglavljeni.

Mi ne znamo kako na to odgovoriti,
jer za većinu ljudi, sve do sada,

nismo otišli iza tog plitkog odraza
onoga što jesmo.

Mi samo govorimo, 'Ja sam ja'.

No nikada nismo razmišljali
dalje od ovoga. Što je taj 'Ja'?

Sada vas ponovo usmjeravam,

umjesto da ovo pokušavamo
razriješiti i shvatiti mentalno,

za koje ponekad imamo osjećaj
da smo shvatili,

ali nije otišlo u dubinu,

dakle, prethodna vježba koju sam dao
je da jednostavno sjedite ...

Ostavite po strani te predodžbe
'Trebam se osloboditi svog uma',

'Trebam potisnuti', ili
'Trebam um izbaciti van'.

Na trenutak nemojte imati nikakve namjere,
čak ni one najbolje.

Ostavite po strani
'pripreme da nešto postanete'.

I dok to činite,

čak i vaš sadašnji identitet,
za koji uzimate da ste to vi,

vaše želje spram onog što biste
željeli da se desi u budućnosti,

i sve stvari tog tipa,
svaku vrstu umne namjere ili navike,

samo ostavite po strani na trenutak.

Sve ostavite,

sve dok nema više ničega
što zadržavate.

To možete učiniti upravo sada.

To je tako praktično i tako trenutačno.

Ostavite sada sve po strani,

sve dok nema više ničega
za ostaviti po strani.

Ono što ovdje ostaje,
je predivan osjećaj bivanja praznim.

Ta praznina nije nešto

što možete vidjeti fizičkim očima.

To je intuitivno poznavanje.
Naprosto ste ovdje.

Sada, ovdje,
znate da jeste, po prirodi.

I taj osjećaj 'Ja jesam' ...
Pogledajte!

Nije vezan ni za kakvu prošlost.

Molim vas pogledajte sa mnom
sad dok sjedim ovdje.

Taj osjećaj 'Ja jesam',
ovo je za sve i svakoga od vas,

ova prirođena, nenaučena svijest
o Sebi je bez prošlosti.

Ona nije osobna.

Dakle, vi niste spremnik
memorija ili koncepata.

Svi vi.

Postoji samo prirodni osjećaj bivanja.

I svjesnost je ovdje.

Ne svjesnost o ovome ili onome.
Samo svjesnost.

Prirodno znaš da postojiš.

No što si ti koji postojiš?

Samo pogledaj. Ne stvaraj.

I ne zamišljaj.

Počni ovdje.

Naravno, um iz navike želi ući,

dati povratnu informaciju i
odgovore na neka pitanja.

No ti to znaš,
i znati ćeš ako se to dogodi,

'Ne, ne ti. Ne sad.

Ne želim nikakva mišljenja o bilo čemu'.

Samo ostani ovako kako jesi.
U redu?

Isto tako ponekad um naiđe
i izazove osjećaj, 'Da, ali ...

To nije ništa, ništa! Hajde!

Zbog čega čekati još ničega!
Jednostavno, ništa se ne događa.'

No njegov glas više nije tako,
kako da kažemo,

njegov utjecaj sada
više nije toliko snažan,

jer si jednostavno odabrao 'biti'.

A taj osjećaj bivanja nije samo riječ.

Nije da činiš bivanje.

Ti jednostavno jesi.
Obrati pažnju na to.

Svi obratite pažnju na to.

Gdje god se nalazili,
u kojoj god zemlji,

u kojem god mjestu da jeste,

ako me pratite, vaš doživljavaj i viđenje

je ovog trena univerzalno, jedno.

Ne tražim od vas da razmišljate o ovome.

Vi jednostavno jeste ovdje.

Ovdje ste.

Što god da to je, to što je sada ovdje,

želim vam svima postaviti
nekoliko pitanja,

i neću nužno tražiti od vas
verbalni odgovor.

[M.] Možete klimnuti glavom
za odgovor 'Da',

ili klimnuti, za odgovor 'Ne'.
To je dovoljno.

Tražim da to učinite,

jer, pokazujući fizički ono što vidite,

jednostavno ogdogavarjući
'Da' ili 'Ne', ima moć.

To vam je kao da potvrđujete
svoje opažanje,

a ne da to samo zamišljate.

Sada smo ovdje.
Ovdje smo u prostoru bivanja.

Mogu li vam sada ponovo
postaviti nekoliko pitanja,

na koje možete kimnuti glavom
sa 'Da' ili 'Ne'?

Pogledaj. Što god da je ovdje,

je li to uopće objekt?

[Mooji] Ne, to nije objekt,
Nije objekt.

[Mooji] Je li to samo neki osjećaj?
Je li to samo osjećaj?

Ne, nije samo osjećaj, nije samo osjećaj.

Je li to raspoloženje? Je li raspoloženje?

Ne, to nije raspoloženje,
nije raspoloženje.

[Mooji] Je li osobno?

Ne, nije osobno, nije osobno.

[Mooji] Hvala.

Što god da to jeste,

ja to ponekad jednostavno zovem
'Jeste', ili 'Jestvo',

da bi se izbjegle riječi
koje smo ranije tako često koristili,

pa su se tako razvila
drugačija značenja u odnosu na to

Jednostavno to što je sada ovdje,

je li stiglo od nekuda,
to čega god da si svjestan?

Je li to stiglo od nekuda?

Gledam vas. Gledam. S vama sam.

Registriram vaše odgovore.

[Mooji] Ovo je interaktivni trenutak,

[Mooji] tako da mogu vidjeti
i osjetiti vaše odgovore.

Ono čega si upravo sada svjestan,

čega si upravo sada svijestan,

postoji li ikakva granica tome?

Na primjer, dođeš li
u nekom trenu do kraja toga?

Odgovor koji vidim da dolazi od vas je,
'Ne, nema granica tome'.

Tome ne postoji granica.

[tišina]

Mogu li upitati, može li,
što god da je u oovm saznanju,

može li biti bolesno?
Može li se ono ikada razboljeti?

Moje oči su na vama. Dajte mi do znanja.

[Mooji] Ono ne može biti bolesno.

[Mooji] Jesam li dobio odgovor
od svih vas ovdje?

[Mooji] Ah. Ne može biti bolesno.

[Mooji] Može li ikada postati depresivno?

Ne, ne može postati depresivno. U redu.

Mogu li vas upitati, da li zamišljate ovo,
ili uviđate direktno?

Zamišljate li to?

Ne zamišljate. Nema potrebe za
zamišljanjem. Nema potrebe za time.

Riskirat ću i postaviti pitanje.

Ima li ono ikakav početak?
Vrlo jednostavno.

Postoji li nekakav osjećaj da

to ima neku početnu točku,
ili nekakav početak?

S vama sam. Ovdje sam s vama.
Pogledajte sada.

Ne, nema početak.

Idemo na drugi kraj sada.

Može li završiti
ili na neki način biti uništeno?

Molim vas, pogledajte.

[Mooji] Ne, ne može.
Ono ne može biti uništeno.

[Mooji] Može li ikada biti protiv onoga
što ti jesi, ili bilo koje osobe?

Ne može. Vrlo dobro.

Ima li uopće ikakve osude u tome?

Ne, nema nikakve osude.

Može li ono pripadati nekoj
određenoj religiji, a drugoj ne?

Može li to nekome pripadati?
Može li to itko posjedovati?

Gledam vas, da vas čujem.

Ne. Vrlo dobro.

Prekrasno!

Da vas pitam,

ovoga trena ste tako svjesni,

je li to objekt?
Pitat ću ponovo, je li to objekt?

Može li izblijediti?

Može li izblijediti?

Misleći pri tom,
može li postepeno nestati?

[Mooji] Može li uopće nestati?

[Mooji] Je li se ono pojavilo?

[Mooji] Ah, prekrasno!

Vidite, zbog toga sam vas zamolio

da odgodite svoju misaonu energiju,

da u potpunosti ispraznite svoj um

od uobičajenih umnih navika,

da biste bili u potpunosti prazni,
čak i od osobnog identiteta. To tražim.

Zašto vas tražim da budete
tako prazni, prazni, prazni?

Jer kad ste ispražnjeni od svega
što mislite da ste naučili,

tek tada vam mogu postaviti
pitanje ovog tipa.

Ovakvu vrstu pitanja, na koju
većina ljudi i ne može odgovoriti,

to je tako, tako ...

Nikakva škola
ne može vas tome naučiti!

A opet, bez imalo promišljanja,

i vremena da se bilo šta razriješi,

vaši odgovori se ispoljavaju
čim ste čuli pitanje.

Zašto?

Mogu li vam postaviti još jedno pitanje?

Koliko je to udaljeno od vas?

To čega ste sada svjesni,

koliko daleko morate ići
da bi se susreli s time?

Morate li prijeći nekakvu
daljinu da bi se s time povezali?

Nema udaljenosti. Nema udaljenosti.

To je ono što sam vas pitao.

To su pitanja koja sam

postavljao bićima širom svijeta.

Iz kojeg god podneblja poticali,

koje god da su vjerovne sisteme imali,

kakve god pozadine u svom životu imali,
sve te stvari

i većinom, odgovor dolazi odavde.

Skoro devedeset pet posto
ljudi je svjesno.

Neki ljudi kažu, 'Ne mogu to riješiti.'

Kažem im, u redu,
ostavi to na tren po strani,

velika većina vidi
i odgovara na isti način.

Tako da nije bitno iz koje ste zemlje.

Nije bitno jeste li muškarac ili žena.

Nije bitno jeste li crni ili bijeli.
Nije bitno.

Viđenje toga je potvrđivanje
nečega što je nedodriljivo.

Ono nije forma.

Stoga ću još jednom ponoviti za sebe.

Kad ste upitani, 'Je li to objekt?',

vi kažete, 'To nije objekt'.

Ponovo pitam,
ima li ikakav oblik ili veličinu?

Sada vas pitam.

'Ono nema oblik ni veličinu.'

Je li to raspoloženje?
Vi kažete, 'Ne, nije raspoloženje'.

Je li možda osjećaj?
'Ne, to nije osjećaj.'

Može li ono nestati?

Na primjer, sada ste toga svjesni,

recimo, probudite se sutradan.
Bi li to nestalo?

Može li otići? Može li to nekud otići?

Pratim vas. Može li to otići?

[Mooji] Ne, ne može otići.

[Mooji] Pitao sam vas,
Može li to biti bolesno? Rekli ste, 'Ne'.

[M.] Pitao sam vas.
Može li postati depresivno?

Rekli ste, 'Ne, ne može
postati depresivno'.

Rekao sam, Gdje li je započelo?
Ima li ono početnu točku?

Vi kažete, 'Nema početnu točku'.

Kažem, ima li točku gdje završava?

Vi kažete, 'Ne, nema točku
na kojem završava'.

Kažem, osuđuje li ono?
Vi kažete, 'Ne ono ne sudi'.

Pitam vas, može li ono pripadati
nekoj određenoj grupi?

Vi kažete, Ne, to nije
religiozna grupa, ni kategorija'.

Može li bilo koja vlada
imati vlasništvo nad time?

'Ne, ne može.'

Rekao sam, u redu.

Mislim, je li rođeno?

'Ne, nije rođeno.'

Mogu li vas pitati, može li umrijeti?
Može li ono umrijeti?

[Mooji] 'O Bože moj, može li umrijeti?'

[Mooji] Zatim vas pitam,

koliko dugo će vam trebati
da to dosegnete?

Vi kažete, 'Nema udaljenosti'.

Rekao sam, ako je ovo vaš odgovor,

tada je ono što doživljavate direktno,

ono čega ste svjesni
je vaše vlastito biće,

vaše vlastito Sebstvo,

vaša vlastita priroda

u Istini.

Može li to doći kraju?

Jeste li u stanju hipnoze?

Ne. Vidite.

Pogledajte što potvrđujete danas,

što potvrđujete sami od sebe.

Ako ste od onih koji vole
rješavati stvari u svojoj glavi,

navikli ste koristiti svoju glavu,
ovoga časa ste možda malo izgubljeni,

'Ne znam, ne mogu dati
odgovor ni na jedno od tih pitanja'.

No ja sam sretan s vašim odgovorima.

Upravo sada ste,

ne želim čak niti reći,
da ste 'u kontaktu' sa time.

Možeš li biti razdvojen od toga?

Pogledajte vi to. Vidi to.

Po prvi puta, govorite Istinu.

Po prvi puta, ne trebate mišljenje.

Možete vidjeti direktno,
bez svojih fizičkih očiju,

svojim unutarnjim saznanjem.

Jeste li trebali ići duboko, duboko,
da biste pronašli ono što vidite? Ne.

[Mooji] Ovo su plodovi vašeg satsanga.

Može li vam to itko oduzeti?

Kako divno!

Kako divno!

Na koji način možeš biti
drugačiji od Ovoga?

[tišina]

Dakle, ovo je plod poziva u Slobodu.

Tako da, ako kažem, evo,
kao vježba je završilo!

Je li onda Ovo otišlo?
Je li Ovo završilo?

[Mooji] Ovo je istinsko Samootkrivenje.

[Mooji] Ovo ne traži od tebe
mišljenje tvog uma,

koji danas može reći,
'Stvari stoje ovako',

a sutra, 'Stvari ne stoje tako'.

Ako bih te vidio za tri tjedna,

da se slučajno sretnemo,

hoćete li trebati vremena da kažeš,

'Čekaj malo, ono što si govorio ...
Trebam pokušati to pronaći'?

Može li se ono sakriti?

[Mooji] Ha-ha!

Tako da je ovo samo po sebi
radost u samom gledanju.

Je li to samo mentalno otkriće?

Nije.

Hvala.

Hvala.

Kakva je to radost gledati vas
u vašem vlastitom prisustvu,

prebivajući unutar vašeg vlastitog bića!

Pretpostavimo da sada um dođe,

kao veliki tsunami
[oponaša zvukove tsunamija],

može li to omesti Ovo?

[Mooji] Može li Ovo otići?

[Mooji] I to je sve što
zaista trebate znati.

Jer um će doći,

i imat ćete osjećaj da ste hipnotizirani
u ponovnom identificiranju,

'Oh, izgubljen sam ...
Ponovo sam izgubljen!

Jučer je satsang bio tako dobar.'

Na takav način ćete govoriti.

Ja to zovem pričanje u snu,
hodanje u snu, življenje u snu.

Kako se probuditi iz tog sna?

Pa, da li je ovo u stanju
spavanja ili budnosti?

Izvan spavanja i budnosti.

Koliko ste platili za to?

[Mooji se smije]

[Mooji] Tako, vidite. Upravo tako.

Pitao sam vas, jeste li u nekom
hipnotiziranom stanju?

Vizualizirate li sami Sebe?

Ne, ne.

Sebstvo se ne može vizualizirati.

Možete pokušati i zamisliti nešto,

no to neće biti To.

Ovo je To.

Ovo ste vi.

A u isto vrijeme,

data nam je prilika i iskustvo

da se identificiramo sa
ovim instrumentalnim tijelom,

s namjerom da iskusimo osjećaj bivanja
kao odvojena privatna osoba,

koja uči stvari kroz naš um,

koja doživljava međusobno
povezane suprotnosi i sve emocije.

Suđeno nam je da sve iskusimo!

Da iskusimo osjećaj straha,

osjećaj straha od umiranja,

ponekad i strah od življenja,

iskustvo življenja bez nužnih stvari,

iskustvo strahovanja,

iskustvo zaljubljenosti,

iskustvo samoće,

iskustvo gladovanja,

sva ta iskustva moramo iskusiti.

Moramo iskusiti, ne kao kaznu,

već je svijest to željela,
ima potrebu istraživati,

i doživjeti različitost svojih mogućnosti,
da bi manifestirala različitost.

Shvati to.

Ali shvati da,

TO ne treba stati
u svojim manifensacijama.

No sada, kako obraćaš pažnju

na to da budeš prisutan
i budeš jedno s time,

da li je tvoja pažnja odvojena od Ovoga?

Mi znamo ...
Ovo je malo suptilnije pitanje.

Jer čini se da, kada se pažnja
okrene prema umu

i osjećaju identiteta i tome slično,

odigravaju se posve različita iskustva.

I u ta iskustva se povjeruje

na temelju osobnog identiteta.

I kad god odemo
u stanje osobnog identiteta,

to je kao da taj identitet
zamrači tvoju prirodnu spoznaju

koju si upravo podijelio sa mnom,

i počneš pričati s mjesta osobe,

koju ja zovem maska,

koja se čini kao da može
prekriti Sebstvo.

Može li išta prekriti Sebstvo?
Postavljam sad ovo pitanje.

A opet, kroz um se čini kao da
je Sebstvo bilo samo iskustvo,

i sada je nestalo, 'Ne mogu ga naći'.

A taj 'Ja' koji govori,

'Oh, iskustvo Sebstva je nestalo,
ne znam što da učinim',

taj 'Ja', koji se pojavljuje,

također se pojavljuje iz istog
mjesta svijesti koja vi jeste.

No vi to zaboravljate
jer pažnja odlazi ka identitetu osobe.

Kako posvećujete vreme tome da
potvrdite i marinirate u tom viđenju,

koje je vaša Istina,

to će postajati sve jasnije
kako se dešava da pogriješimo.

Mogu li vas sada upitati?
Vježba je završila.

Za sada je vježba završila, dobro?
Je li ono otišlo?

Je li Sebstvo otišlo?

[Mooji] Nastavit ću
provjeravati s vama da li je otišlo.

[M.] Recimo da imate sposobnost da ...

Postavit ću vam pitanje, možemo se igrati.

Recimo kad bi mogli otići u svemirski brod

i putovati na jako udaljenu planetu.
Zar to ne bi bilo i tamo ?

Možete li napustiti same Sebe?

O tome se radi.

I kako je to jednostavno.

A opet, kakva misterija,
dođe neki pokret uma

i kao da postanemo hipnotizirani

da postanemo iznova ograničeni.

Naviknut ćete se na to.

Primili ste u sebi, sami po sebi,

milost istinskog viđenja.

Iako neke izvitoperenosti i smetnje

mogu naići i odigravati se neko vrijeme,

one će biti sve slabije i slabije,

kako nastavljate utvrđivati i
potvrđivati vaše istinsko viđenje.

Toliko je to moćno!

Toliko moćno.

Bilo mi je jako drago
podijeliti ovo s vama,

u vašoj prisutnosti, došli ste
i zbog vas sam, na neki način,

bio u mogućnosti ponovo
predstaviti Poziv.

[Mooji] I kada vas upitam,
a pitam sve vas,

možete li ikad ne biti Ovo?

Dajte sebi vremena.

Dajte si vremena.

Predivno!

Hvala vam Nupur i Nisheeth.
Hvala vam.

[M.] Prekrasno, dobro je za sada.
[O.1] Hvala, Guruji.

[M.] Prekrasno, prekrasno!

[O.2] Hvala ti, Guruji.
[O.1] Volimo te puno, Guruji.

[M.] Prekrasno, prekrasno! Divno!

[M.] Hvala vam, hvala vam.
[O.2] Volimo te, Guruji.

[Mooji] Uzmimo trenutak, da se ...
Ne znam.

Čak i ako kažem, da budemo s Time,
zapravo je u redu.

Mogu reći, budi s Time.

Zbog jezika, uvjetovanja i navike,

moram reći, budi s Time.

Ali zapravo, ti jesti To.

Više si To nego što si ikakva osoba
kojom si se ranije smatrao da jesi.

A možeš također reći da si i osoba,

no to je mnogo površnije stanje,

jer jedan dan si ovakav,
drugi dan onakav.

Sljedećii dan ovakav.
Dan poslije onakav.

Ali s ovoga mjesta,
ako te pitam, tada nećeš reći,

'O, jučer sam bio drugačiji
od onog što sam danas'.

Iz razloga što to nije raspoloženje,
nije osjećaj,

to nije apstrakcija,
to nije vizualizacija,

to nije proizvod imaginacije,

to nije uvjerenje,

to nije objekt.

Ono jednostavno jest.

Usmjeri pažnju samo na Ovo.

U kojem smjeru možeš pogledati,
gdje Ovo više nije?

Prekrasno!

Doći će trenutak, vrijeme kada,

dolazeći do ovog
prepoznavanja i spoznaje -

i kažem, moramo se ustabiliti u tome,

jer taj 'ja' faktor, taj 'mi' faktor,

koji kao da priznaje neku vrstu
osobnog identiteta -

taj osjećaj,

'Da, došao sam natrag k Sebi',
i 'Odlazim od Sebe',

neko vrijeme će biti normalno
da se tako izražava,

no vjerojatno će se nešto izmijeniti.

Možda, kad god osjetiš,

'Znaš što, ne znam više
što mi se uopće sviđa'.

Čut ćeš to u okviru
šireg prostora svog istinskog bića,

i možda ćeš se smijati sami sebi
i reći, 'Što li je to?'

[Mooji se smije]

Možda se uloviš kako se smiješ,
'Tko je to bio?'

'Tko to donosi sve ove odluke?

Tko to pati od svih tih
promjena raspoloženja?'

To je moć samoispitivanja

koja je sada prezentirana u formi,

jednostavnoj formi 'Poziva u slobodu',
tako ja to nazivam.

I ono je s tobom.

Što je to 'Ono' je s tobom'?
Je li to zaista istina?

Je li Sebstvo s tobom? Tko si tii?

Kolika je udaljenost između
tebe i istinskog Sebstva?

Dakle, ono što doživljavamo je

prirodni osjećaj razdvojenosti

koji dolazi s godinama
i godinama življenja

u utisku da smo ova osoba.

A osobni identitet će imati osjećaj
da je malo zapostavljen.

Kao, 'O, znači sada me želiš ostaviti'.

Tako da se ponekad vrati natrag,
i može unutar uma,

prividno iskustveno,
stvoriti kao neku vrstu bijesa ,

neku vrstu iskrivljenog zapažanja,

[M.] 'Moj um jednostavno ne želi prestati'
i tome slične stvari.

Može se na kratko tako dogoditi.

No je li se išta dogodilo ovdje?

Gledam u vas.

Gledam u tebe, Dee.

[Mooji] Gledam u tebe, Michael.

[Mooji] Gledam u tebe, Yam and Joel,

Henrique i Donna, u svakog od vas,

Duong, Sandy, Julian, Maureen, sve vas.

Kada će Ovo biti izgubljeno,
i što će ukloniti tu spoznaju?

[Mooji] Što se to zove
spoznajom samog Sebe?

[Mooji] Je li to osjećaj razdvojenosti

između tebe u umu i osobi,

i Sebstva koje je nepromjenjivo?

Na neki način, nešto se stapa,
plitka ideja o samom sebi,

osobnom sebi,

se sve više i više stapa
s prirodnim bićem.

Hoćeš li izgledati drugačije?

Pa, ako ćeš izgledati drugačije,
to će biti samo na bolje.

Biće to lice

koje ne nosi očitovanje stresai tjeskobe,

straha, želja i potrebitosti. Ne.

To ćete biti, kako ja to kažem,
ti bez 'tebe'.

Misleći pri tom, bez svih tih stvari,
zagušljivih stvari, nagomilanosti.

Često kada vidim ljude na satsangu,

imam osjećaj da vidim vaše pravo lice.

Šta je pravo lice?

Ne lice vaših misli, vezanosti i strahova,

već lice, crtu, lik vašeg
istinskog, čistog bića,

sijajućeg, tihog, mirnog, mudrog.

Ne pokušavaj to biti!
Ne pokušavaj. To ne vrijedi.

Jer onaj koji pokušava to biti,

time si već nasamaren da budeš
osoba koja to pokušava biti.

Kad sam vas tražio da pogledate,
napravili ste otkriće,

a ne izum.

Eto, to je snaga vašeg gledanja.

Doći će vrijeme
kada je samo ovo dovoljno.

Samo ovo je kao podsjetnik -

zašto govoriš kao da si osoba?

I reći ćeš, 'Uh! Hvala ti.
Hvala ti, hvala ti, Mooji! Hvala ti!'

Znaš, 'Nešto me omelo na trenutak'.

Većinom svi patimo od ometenosti,

odvraćenosti od našeg centralnog bića.

To je na neki način paradox.

No postepeno, možeš reći reći, 'Kako
da učinim da se dvoje spoji zajedno?'

Odakle ti govoriš?
Ko to pita?

Zato kažem, samo tako
što ćeš sjediti, biti jedno s time,

što znači da je tvoje postojanje
u prirodnom prepoznavanju,

potvrđeno kroz direktno viđenje,

nedualno viđenje ...

Sa tim prebivanjem u svjesnosti,

sve nevolje, sve komplikacije,
sve te liste 'za uraditi',

razmekšaju se i stope u bivanju.

I otkrićeš, spontano da je

tvoje reagiranje, akcije,
reakcije, interakcije,

viđeni i doživljeni kako se
odvijaju sasvim spontano.

Vjeruj tome!

Zašto kažem da vjeruješ tome?

Jer kroz um ćeš ponekad pomisliti,

'Ne mogu se nositi sa svijetom
samo bivajući ovdje'.

To je još jedan trik!

"Ne mogu 'biti'!
Imam toliko toga za uraditi!

Pod mnogobrojnim pritiscima sam!"

To je vraćanje na stari režim identiteta.

Nauči biti u tišini sa sobom.

Ne idi za reakcijama kada dođu iz uma.

Počet ćeš to prepoznavati.

Mogao bih ovdje sjediti
i pričati o tome jako dugo, ali neću.

Jer to ne funkcionira tako.

Ono što funkcionira je da
obratiš pažnju samo na osjećaj bivanja.

Može ti se činiti prejednostavno,
ili čak naivno,

no kakva snaga će proizići iz toga!

Može li se reći,
dok sjedim ovdje sa svima vama,

da se prirodni osjećaj
bivanja privržen svojoj istini

osjeća unutar vašeg Srca?

Ne moraš ići negdje drugdje po to.
Gdje god da jesi.

Ponekad ćeš se možda morati odmaknuti

od prometa svjetovne buke,
za trenutak,

samo da bi se sjeo i iznova
raščistio svoj um i svoje bivanje.

Možda pet minuta,
samo da sjedneš.

I kako to naučiš činiti,

vidjet ćeš da te prirodno privlači da

ostaješ i poštuješ samog sebe
na ovaj način.

Ako te neko upita, 'Što to radiš?'

Nemoj reći,
'Pokušavam biti jedno sa samim sobom'.

Ne razgovaraj na taj način,
jer će ljudi misliti da si lud!

Samo reci, 'Uzimam trenutak
kako bih sjedio u tišini'.

Ne moraš nikome ništa
govoriti ni objašnjavati.

Ne pretvaram te u evanđelistu.

Kažem, samo prebivaj u svom biću

i otkrij snagu toga. U redu?

Kako prekrasno,
kako utjecajno će to biti!

Ne mogu reći u kojem
području tvog života.

Ponekad te ljudi
s kojima si bio blizak

možda neće razumjeti, jer svi
imamo neku sliku jedni o drugima.

I kad se netko promijeni

iz oblika kroz koji smo ga
navikli gledati,

nešto tome negoduje.

Želimo ih vidjeti natrag u starom obliku
koji je u našim ljudskim umovima.

Stoga, ne brini o tome.

Ne trudi se mnogo
da bi ljudima išta obrazložio.

Vidjet ćeš da možeš biti ljubazan

i bez osuđivanja,

da imaš duboko urođeno samopouzdanje,

neegoističnu samouvjerenost

i miroljubivost koja je neporeciva.

Ponekad su neki ljudi ugroženi

prisutnošću nekoga tko je budan,

to je površna reakcija,

Ili nekim tko se produblje
u svom Samootkrivenju.

Vidjet ćeš kako ćeš možda
očekivati da to ljudi oko tebe primijete

i da želiš da ti govore lijepe stvari.

No možda će te iznenaditi da ljudi kažu,

'Što ti misliš tko si ti?'
I stvari slične tome.

Ne pametuj.
Samo budi u svom Srcu.

Iako možda osjetiš
da te se testira,

samo ostani s time što jesi.

Tvoja radnja koja teče iz svjesnosti,

uvijek ima dublju moć,

i nosi predivnu kvalitetu.

Imam ovdje sva ova pisma za proći.

Mislim da sam odgovorio
na sva sa ovim pozivom.

Da vam budem iskren,
mogao bih proći kroz njih i čitati,

to su prekrasna pisma,
ali smo ih nadišli.

Mi smo ih nadišli!
Ako moram odgovoriti na ovo,

kako mislim da se možda trebaš
malo odmaknuti od posla

i dati malo više energije ovome.

Reci, 'Ne, ne moramo ići u to!'

Samo ostani u Ovome, poštuj To,

i vidjet ćeš da tvoj život
postaje magičan!

Ovaj život mora biti magičan.

Ali ne iz tvog uma, 'Moram se potruditi
da učinim svoj život ...' Ne!

Jer Bogo-život,
stvarni život je magičan!

Ne pokušavaj biti
previše predvidljiv i predosljedan.

To su stvari koje um pokušava biti.

Postoji nešto nepredvidivo
u onome tko je zaista živ.

Misleći, nepredvidiv
u smislu da te uvijek iznenadi

i da uvijek iznenađuju i sami sebe,
ako se može tako reći.

Nije istina, ti ne iznenađuješ samog sebe.

Kada si u miru sa samim sobom,

nešto je u dubokom osjećaju prihvaćanja
i pronalaziš svoj put.

I to je ono prekrasno
u današnjem satsangu s vama.

Ne dajem ti puno instrukcija.

Samo te usmjeravam
natrag ka tebi Samom.

Ionako je sve već u tebi u tvom
prirodnom bivanju.

Počni uživati u avanturi Samospoznaje

i u plodovima koji iz toga dolaze.

Samo budi s time.

Tvoj um bi mogao reći, 'Želio sam
da mi odgovoriš na moja pitanja'.

Ne idi unatrag. Ti si ovdje.

Neću te uopće ni tražiti da ideš naprijed.

Ostani u svojoj tišini.

Sebstvo nije iza, ili ispred.

Ono je uvijek sveprisutno i neograničeno.

Držim vas sve unutar svoga Srca
i to vam kažem, jer smo se susreli.

Susreli smo se na najistinitiji način
na koji se ljudska bića mogu susresti.

Na najistinitiji način.

Nisam došao da bih
pričao s vama o nogometu,

ili o politici u Ujedinjenim Državama.
Neću razgovarati o tome.

Ovo je previše preuzvišeno za ovo!

Ovo je preuzvišeno za to. U redu?

Pronaći ćeš svoj put.

Pronaći ćeš svoj put,

jer nisi više vođen

bakljom uma,

već sjajem Srca i to je predivno!

Hoćeš li griješiti? Vrlo moguće.

Pronaći ćeš prividne dne greške,
ali pogodi što - to nije nikakav problem.

Sve će one biti, kako ja to zovem,
neka vrsta hormona za rast.

To će vam pomoći otkriti dublje
stvari u tvom biću.

[Mooji] Kako se osjećate, ljudi?

[Mooji] Da, naravno, naravno!
Nisam iznenađen.

[Mooji] Naravno, naravno!

No, doći će vrijeme

kad te neće biti briga kako se osjećaš,

ako osjećaji dolaze iz uma

i znaćeš razliku.

Postoje čisti osjećaji

koji izviru iz mirisa tvog vlastitog bića.

To ne moraš planirati.

To je spontano,
kao da te nešto poljubi iznutra.

i imaš osjećaj, 'Uh'.

Podignut si iznad oblaka uma.

Ali ovo je samo dio prikaza spontanosti,

raspon izražaja koji izvire
iz istinske prirode.

A to je ono gdje, na neki čudnovati način,

ne možeš objasniti
ovu divnu preobrazbu,

ovo prekrasno uzemljavanje.

Kao što sam rekao i prije,
ne moraš to objašnjavati.

Ne moraš pisati teze o tome.

To je samo miris tvog vlastitog bića.

Što da učinim sa ovim pismima?
Ne znam.

Koliko puta sam čekao
na ovakvu priliku!

Uvijek se nađem ...

Jer ovo je najviši način
na koji mogu biti s vama.

Nemojte nekako osjećati
da imate neodgovorenih pitanja.

Najvjerojatnije ćete shvatiti što?
Vaša pitanja nisu razriješena,

ona su rastvorena svjetlošću
vašeg vlastitog prisustva.

Kako često sam žudio da budem s vama,
na ovakav način, ovako.

Tako da, čak i ako um naiđe,
'Ali ja sam htio da govoriš o ovome',

'Molim te, reci mi
nešto više o reinkarnaciji',

'Što se događa nakon ovoga?'

Ne, ne, molim te, molim te,
ne omalovažavaj se.

Ne omalovažavaj se.

Ostani u visini svog bića.

Ostani u visini svog bića,

i znati ćeš da je sve u redu!

Ostavi to Bogu. Sve je u redu!

Nastavi rasti iznutra.

To je istinska životnost!

To je istinski život.

I to si ti.

Ne dajem ti nikakve komplimente.
Ne trebaju ti komplimenti.

Istina je dovoljna! Istina je dovoljna.

Ne laskam ti.

Govorim ti i pokazujem,

a ti otkrivaš sam za sebe
ono što je ovdje.

Poštuj To.

Postoji stara uzrečica,
'Prebivaj u Ovome'.

Ovo je Milost.

Ovo je bivanje u prisustvu Boga, direktno.

Ovo je hod u Istini.

Stoga sam jako sretan zbog
večerašnjeg satsanga.

Vidim da ...

Ne znam. Možda mogu pokušati s pitanjem.
No, možda se neće desiti. Može?

Možda se neće desiti.

Budem pogledao i vidio.

Jer ...

[tišina]

Na primjer, gledam u ovo.

Neću reći u koga. Ona to zna.

'Najdraži Mooji,
pandemija mi je omogućila više vremena

da produbim spoznaju
Toga na koje ukazuješ.'

T si otkrila.

Ovo mi, pak,
daje jasniji pogled na ono što nisam,

na čemu sam najzahvalna.'
Prekrasno!

'Jedna od stvari koja je
došla na vidjelo kroz ovo

je odvraćanje pažnje od same Sebe.'

Pažnja uma se može činiti
kao da je 'udaljena od samog Sebe'.

Stoga mi sada reci,
u kojem smjeru se može ići

da bi se udaljilo od Sebe, u isitini?

Postavljam otvoreno pitanje. Dobro?

Kada si imala postavu,

jedan vrlo fizički identitet
koji biva uvažen,

tada u odnosu na taj identitet
u vremenu i prostoru,

možeš reći, 'Odmičem se
od nečega, odvraćena mi je pažnja'.

No kada otkrivaš Sebe,
koje je posvuda

i to nije umišljaj,

ti si u direktnoj jednoti
sa svojim opažanjem.

Jednostavno budi s time.

Ako bih rekao,
pa pokušaj to učiniti. Pokušaj!

Već si to postigao.

A sad, poštuj to.

Kako to poštivati?

Ne idi okolo tražeći kako
poštovati Sebstvo.

Um će ti pokazati kada trebaš
poštovati samog Sebe.

Pratite li?
Sam um će ti doći pokazati,

'Sada trebaš pštovati svoje Sebstvo

jer svaki put kada se okreneš meni,
ja ću te ugristi!'

Tako će ti reći.

Svaki put kad se okreneš
i kreneš za time 'Kako to činiti'.

i 'Što ne činiti' i tome slično,

vidjet ćeš da će te ugristi
sa zbunjenošću i uznemirenošću.

Ostani kao Sebstvo. Budi tiho.

Ako nešto treba saznati,
ne žuri.

Pričekaj na Božji trenutak.

Božji trenutak je jako usklađen
sa vibracijom tvog Srca.

Ne brini.

Ne slušaj procjenjivanje uma
o svom životu,

ili bilo čijem životu.

Nauči biti jedno sa svojom
vlastitom tišinom i bićem.

I ne zamišljaj da

na neki način potiskuješ nešto.
Potiskuješ! Ne.

Ne moraš potiskivati um.
Možeš ga kontrolirati.

Misleći pri tom, da vidiš energiju
kako želi otići ondje,

ali ti znaš kroz svoju intuiciju,

i kroz svoju senzibilnost
da to nije istinito.

To je samo iz navike, ili ovisnosti,
ili potrebitosti.

Stoga, kad obraćaš pažnju,

umjesto da se boriš s umom,
ili odupireš, sjeti se svog Sebstva.

Vrati se natrag u svoje Srce,
i pogledaj što to svijest želi?

Što to svijest želi, i od koga?

I shvatit ćeš, da sve opet teče.

Volio bih da, kako se dani nastavljaju,

i život se nastavlja odvijatii u
svom prirodnom toku,

da na neki način budem u kontaktu s vama,

i vidjeti kako vam ide.

I želim vam nešto reći.
Biti će čudnovato!

[Mooji se smije]
Biti će čudnovato! Da.

[Mooji] Vidjet ćete. Vidjet ćete.

[Mooji] Božjom milošću ćete to vidjeti!

[Mooji] I tako, voljeni moji,

zajedno smo sretni u ovom Jednom.

[tišina]

Mogu li vam postaviti još jedno pitanje?

Ovdje u svijesti,

koje je vrijeme?

Koje je godišnje doba?

To je ono što zovem
božanskom inteligencijom.

To ne funkcionira
kao ovozemaljski um.

Što god radili, gdje god bili,

sve se odvija u ovom
carstvu bivanja, da tako kažemo.

Bez obzira na sve, odvija li se
brzo ili sporo, gore ili dolje.

To je sve kretanje u umu,

koje izvire iz
nepromjenjive svijesti Sebstva.

U Božjoj ste oblasti.

[tišina]

I takav mir će se stalno
ispoljavati u vama,

takva radost, neizmjerna.

Takva životnost.

[tišina]

Sebstvo vas nikada ne može napustiti.

Sve će dolaziti i odlaziti zbog svijesti,

odigravajući se unutra i vani,
kao oblaci koji lebde

beskrajnim nepromjenljivim
prostranstvom neba.

To ćete primijetiti
na svoju sve veću radost.

Reći ću vam nešto.

Nitko vas ne može poznavati,
čak niti osobno.

Svi imaju samo pogled,
perspektivu i to nije stabilno.

Hvala Bogu. To je u redu.

Ali Ovo nije mentalna spoznaja.

To je nedualna svjesnost.

Budite s time,

i bićete istinski zaljubljeni,

nedualno zaljubljeni.

Što god radili kroz osobnu namjeru,

nikada nije u potpunosti uspješno.

No ovdje se krećete
jer vas ljubav prinudi,

milost Božja vas vodi.

I sve više i više ćete vidjeti

da se osjećaj razdvojenosti i udaljenosti

smanjuje sve više.

Osjećaj da ste otuđeni i odvojeni od srži,

od Boga, od Istine,
smanjuje se sve više.

Nećete čak ni znati kada se susretnu.

Već ste u svojoj Jednoti.

Hvala vam.

Hvala.

I volim vas, volim,
volim, volim, volim vas.

[Mooji] Pružili ste mi predivnu večer!

Može li zaista biti ovako jednostavno?

Može li zaista biti ovako jednostavno?

Može, može.

[Mooji se smije]

Da, vi ste utjelovljenje same ljubavi.

Dijelim ovo sa vama,

vi ste utjelovljenje same ljubavi.

No i dalje ćete se trebati čvrsto držati.

I dalje trebate obraćati pažnju,

ne otići u umni san.

Trebate nastaviti sa potvrđivanjem,

svaki put kad vas um dođe testirati.

Zapamtite, ne bivate testirani
da biste posrnuli,

već da razvijete mišiće razlučivanja.

Ponovo se vraćate samima Sebi.

Ponekad, kada vas obuzme osjećaj,

'Nisam snažan kao jučer',
znajte da je to samo osjećaj,

i ne dajte se previše tome.

Samo se odmah vratite.

Obratite pažnju na svoje Srce,

i vidite što vaše srce ima reći o tome.

Eto, hvala vam,
hvala vam, hvala vam.

Provest ću nekoliko trenutaka
s vama u tišini,

da se nastavim kupati u vašoj prisutnosti,

potvrđujući vašu prisutnost u svom srcu.

[tišina]

Imao sam neki osjećaj,
u jednom trenutku.

nisam li nešto izostavio?

Jer sam imao toliko puno pisama.

Pomislio sam,
kako ću doprijeti do svakog od njih?

Onda sam provjerio u sebi
i ništa nisam izostavio!

A opet, ne zadržavam apsolutno ništa,

baš kao što vi možete biti upravo sada.

Ne držite se ni za što,
ni za kakav oblik.

Ostanite bezoblični.

[tišina]

Ovo je samo za vas.

Copyright © 2021 Mooji Media Ltd.
Sva prava zadržana.

Nijedan dio ove snimke
ne smije se reproducirati

bez izričitog pristanka Mooji Media Ltd.