Prljava tajna kapitalizma - i novi put naprijed

Sve veća nejednakost i rastuća politička nestabilnost izravni su rezultat loše ekonomske teorije koja vlada već više desetljeća, kaže poduzetnik Nick Hanauer. U svom vizionarskom govoru, on demontira mantru da je "pohlepa dobra" -- ideju koju opisuje ne samo kao moralno korozivnu, već i znanstveno netočnu -- i izlaže novu teoriju ekonomije koju pokreću uzajamnost i suradnja.

Ja sam kapitalist

i nakon tridesetogodišnje karijere
u kapitalizmu

koja obuhvaća preko trideset kompanija,

generirajući tržišnu vrijednost od
desetina milijardi dolara,

ne samo da sam u gornjih jedan posto,
ja sam u gornjih 0,01 posto

svih onih koji zarađuju.

Danas sam došao podijeliti
tajne našeg uspjeha

jer bogati kapitalisti poput mene
nikada nisu bili bogatiji.

Dakle, pitanje je, kako mi to radimo?

Kako uspijevamo prigrabiti

sve veći dio ekonomskog kolača
svake godine?

Jesu li bogati ljudi pametniji
no što smo mi bili prije 30 godina?

Radimo li mi napornije no što smo prije?

Jesmo li viši, ljepši?

Nažalost, ne.

Sve se to svodi na samo jednu stvar:

ekonomiju.

Jer u ovome je prljava tajna:

postojalo je vrijeme
u kojem je ekonomska profesija

radila u javnom interesu, za sve,

ali u neoliberalnoj eri,

danas,

oni rade samo za velike korporacije

i milijardere,

i to stvara mali problem.

Mogli bismo se odlučiti
za provođenje ekonomskih politika

kojima se povećavaju porezi za bogate,

reguliraju moćne korporacije
ili povećavaju plaće radnicima.

To smo već radili.

Ali neoliberalni ekonomist bi upozorio

da bi sve takve mjere bile užasna greška

jer povećanje poreza
uvijek ubija ekonomski rast,

a bilo koji oblik vladine regulacije

je neučinkovit,

a povećanje plaća uvijek ubija poslove.

Kao posljedica takvog razmišljanja,

tijekom proteklih 30 godina,
samo u Sjedinjenim Državama,

gornjih jedan posto postalo je
bogatije za 21 bilijun dolara,

dok je donjih 50 posto postalo
siromašnije za 900 milijardi dolara,

obrazac rastuće nejednakosti
koji se u velikoj mjeri ponavlja

diljem svijeta.

A ipak, dok se obitelji srednje klase
bore za preživljavanje

s plaćama koje se nisu pomakle
otprilike 40 godina,

neoliberalni ekonomisti i dalje
upozoravaju da je jedini razuman odgovor

na bolne poremećaje uzrokovane
štednjom i globalizacijom,

još više štednje i globalizacije.

Pa što da radi društvo?

Meni je savršeno jasno
što bismo trebali činiti.

Potrebna nam je nova ekonomija.

Dakle, ekonomija se opisuje
kao turobna znanost,

i to ne bez razloga,
jer kako se danas predaje,

to uopće nije znanost,

unatoč svoj blistavoj matematici.

Ustvari, sve veći broj
akademika i praktičara

zaključilo je da je neoliberalna ekonomija
opasno pogrešna

i da su današnja rastuća kriza
sve veće nejednakosti

i rastuća politička nestabilnost

direktna posljedica više desetljeća
loše ekonomske teorije.

Ono što danas znamo je da ekonomija
koja je mene učinila tako bogatim

nije samo pogrešna, ona je naopaka

jer se pokazuje

da nije kapital taj
koji stvara ekonomski rast,

to su ljudi;

i nije samoljublje ono
što promiče javno dobro,

to je reciprocitet;

i nije natjecanje to
što proizvodi naš napredak,

to je suradnja.

Danas možemo vidjeti da ekonomija,
koja nije ni pravedna niti uključiva,

nikada ne može održati
visoku razinu društvene suradnje

nužne za procvat modernog društva.

Pa gdje smo pogriješili?

Pokazuje se da je postalo bolno očito

da su temeljne pretpostavke koje podupiru
neoliberalnu ekonomsku teoriju

jednostavno objektivno netočne.

Stoga bih vas danas prvo želio provesti
kroz neke od tih pogrešnih pretpostavki

i nakon toga opisati odakle napredak
zapravo dolazi, po viđenju znanosti.

Dakle, prva neoliberalna
ekonomska pretpostavka je

da je tržište učinkoviti
ravnotežni sustav,

što u osnovi znači da ako jedna stvar
u ekonomiji, poput plaća, raste,

druga stvar u ekonomiji,
poput poslova, mora opadati.

Tako, na primjer, u Seattlu,
gdje ja živim,

kad smo 2014. godine prvi u zemlji uveli
minimalnu satnicu od 15 dolara,

neoliberali su se izbezumili
zbog svoje dragocjene ravnoteže.

"Ako podignete cijenu rada," upozorili su,

"biznis će ga manje kupovati.

Tisuće nisko plaćenih radnika
izgubit će posao.

Restorani će se zatvoriti."

Osim ...

što se nisu.

Stopa nezaposlenosti dramatično je pala.

Ugostiteljski biznis u Seattlu je procvao.

Zašto?

Zato jer ne postoji ravnoteža.

Jer povišenje plaća ne ubija poslove,
već ih stvara;

jer, na primjer,

kad se od vlasnika restorana odjednom
zahtijeva da dovoljno plaćaju svoje radnike,

tako da si sada čak i radnici mogu
priuštiti da jedu u restoranima,

time se ne smanjuje posao restorana,

povećava se, očito.

(Pljesak)

Hvala.

Druga pretpostavka je

da je cijena nečega uvijek jednaka
vrijednosti toga,

što u osnovi znači da ako
vi zaradite 50 tisuća dolara godišnje,

a ja zaradim 50 milijuna dolara godišnje,

to je zato jer ja proizvodim
tisuću puta veću vrijednost od vas.

Sada,

neće vas iznenaditi da čujete

da je to vrlo ohrabrujuća pretpostavka

ako ste direktor koji sebi
isplaćuje 50 milijuna dolara godišnje,

a svojim radnicima plaća
minimalni dohodak.

No, molim vas, vjerujte nekome
tko je vodio desetine firmi:

to je besmislica.

Ljudi nisu plaćeni koliko vrijede.

Plaćeni su onoliko koliko
uspiju postići pregovaranjem.

A smanjenje dijela BDP-a
koji se odnosi na plaće

ne događa se zato jer su radnici
postali manje produktivni,

već zato jer su poslodavci
postali moćniji.

I --

(Pljesak)

A pretvarajući se da ogromna neravnoteža
između snaga kapitala i rada

ne postoji,

neoliberalna ekonomska teorija
postala je u suštini

zaštitni reket za bogate.

Treća pretpostavka,
i daleko najopasnija,

je bihevioristički model

koji ljudska bića opisuje kao nešto
zvano "homo economicus",

što u osnovi znači da smo svi mi
savršeno sebični,

savršeno racionalni i neumoljivo usmjereni
na povećanje vlastitog profita.

No, samo se upitajte,

je li moguće da je baš svaki puta
tijekom cijelog svog života,

kada ste nekome učinili nešto lijepo,

bilo to samo radi maksimiziranja
vlastite koristi?

Je li moguće da kada vojnik skače na
granatu da bi obranio svoje suborce,

on samo promiče svoje usko samoljublje?

Ako mislite da je to ludost,

suprotno svakoj razumnoj
moralnoj intuiciji,

to je zato jer to,

prema najnovijoj znanosti,

nije istina.

No to je bihevioralni model

koji je u hladnom, okrutnom srcu
neoliberalne ekonomije

i on je jednako moralno korozivan

koliko je i znanstveno netočan

jer, ako prihvatimo kao neupitno

da su ljudi u suštini sebični,

i pogledamo naokolo po svijetu

na sav nedvosmislen napredak u njemu,

onda logički slijedi

da to mora biti istina po definiciji,

da se milijuni pojedinačnih
nesebičnih djela

nekim čudom preobražavaju
u napredak i zajedničko dobro.

Ako smo mi ljudi
tek sebični maksimizatori,

onda je sebičnost uzrok našeg napretka.

Po toj ekonomskoj logici,

pohlepa je dobra,

povećanje nejednakosti je efikasno,

a jedina svrha korporacije

može biti bogaćenje dioničara,

jer raditi drugačije značilo bi
usporavanje ekonomskog rasta

i nanošenje štete cjelokupnoj ekonomiji.

I upravo je to evanđelje sebičnosti

ono što čini ideološki kamen temeljac
neoliberalne ekonomije,

način razmišljanja koji je proizveo
ekonomsku politiku,

koja je omogućila meni i mojim
bogatim prijateljima u gornjih jedan posto

da ugrabimo praktički sve beneficije
rasta tijekom zadnjih 40 godina.

Ali,

ako umjesto toga

prihvatimo najnovije
empiričko istraživanje,

stvarnu znanost, koje ispravno
ljudska bića opisuje

kao visoko kooperativna,

recipročna

i intuitivno moralna stvorenja,

onda iz toga logički slijedi

da mora da je suradnja,

a ne sebičnost,

uzrok našeg napretka

i nije naše samoljublje,

već prije naša urođena uzajamnost,

ono u čemu je ekonomska
super-snaga čovječanstva.

U srcu te nove ekonomije

je priča o nama koja nam daje dozvolu
da budemo najbolji što možemo biti,

i, za razliku od stare ekonomije,

to je priča koja je čestita

i također ima tu vrlinu da je istinita.

Sada,

želim naglasiti da ta nova ekonomija

nije nešto što sam ja osobno
smislio ili izumio.

Ta teorija i modeli
razvijani su i razrađivani

na sveučilištima diljem svijeta,

nadograđujući se na neke od najboljih
istraživanja u ekonomiji,

teoriji složenosti, teoriji evolucije,

psihologiji, antropologiji
i drugim disciplinama.

Pa iako ta nova ekonomija
još uvijek nema svoj udžbenik,

čak ni zajednički prihvaćeno ime,

u širokim potezima

njeno objašnjenje o tome odakle dolazi
napredak, ide otprilike ovako:

dakle, tržišni kapitalizam
je evolucijski sustav

u kojem se napredak pojavljuje

kroz pozitivnu povratnu spregu

rastuće količine inovacija
i rastuće količine potražnje potrošača.

Inovacija je proces kojim rješavamo
ljudske probleme,

potražnja potrošača je mehanizam
putem koje tržište odabire

korisne inovacije,

i rješavajući sve više problema
mi postajemo sve napredniji.

No, kako postajemo sve napredniji,

naši problemi i rješenja

postaju složeniji,

a ta rastuća tehnička složenost

zahtijeva sve veći stupanj
društvene i ekonomske kooperacije

kako bi se proizvelo više
visoko specijaliziranih proizvoda

koji definiraju modernu ekonomiju.

Međutim, stara ekonomija
je u pravu, naravno,

natjecanje igra ključnu ulogu
u funkcioniranju tržišta,

ali ono što propušta uvidjeti

je da je to uglavnom natjecanje između
visoko kooperativnih grupa --

natjecanje između poduzeća,
natjecanje između mreža poduzeća,

natjecanje između naroda --

a svatko tko je ikada vodio
uspješno poslovanje zna

da je izgradnja kooperativnog tima
uključivanjem talenata svih članova

gotovo uvijek bolja strategija
nego tek gomila sebičnih kretena.

Pa kako ostaviti neoliberalizam iza sebe

i izgraditi održivije, naprednije

i pravednije društvo?

Nova ekonomija predlaže
tek pet općih pravila.

Prvo, da uspješne ekonomije
nisu džungle, one su vrtovi,

što će reći da tržišta,

poput vrtova, treba njegovati,

da je tržište najveća društvena
tehnologija ikada izumljena

za rješavanje ljudskih problema,

ali nezauzdana društvenim normama
ili demokratskom regulacijom,

tržišta neizbježno stvaraju više problema
no što ih rješavaju.

Klimatske promjene

i velika financijska kriza 2008. godine

dva su jednostavna primjera.

Drugo pravilo je

da inkluzija stvara ekonomski rast.

Stoga je neoliberalna ideja

da je inkluzija pomodni luksuz

koji si možemo priuštiti ako i kada imamo rast,
istovremeno pogrešna i nazadna.

Ekonomija su ljudi.

Uključivanje više ljudi na više načina

jest ono što uzrokuje ekonomski rast
u tržišnim ekonomijama.

Treći princip

je da svrha korporacije
nije samo bogaćenje dioničara.

Najveća prijevara u suvremenom
ekonomskom životu

je neoliberalna ideja
da je jedina svrha korporacije

i jedina odgovornost rukovoditelja

da obogate sebe i dioničare.

Nova ekonomija mora i može inzistirati

da je svrha korporacije

poboljšanje blagostanja svih sudionika:

klijenata, radnika,

zajednice, kao i dioničara.

Četvrto pravilo:

pohlepa nije dobra.

Biti gramziv ne čini vas kapitalistom,

čini vas sociopatom.

(Smijeh)

(Pljesak)

A u ekonomiji velikoj poput naše
i toliko ovisnoj o suradnji,

sociopatija je loša za posao
kao i za društvo.

I peto i posljednje,

za razliku od zakona fizike,

zakoni ekonomije su izbor.

Neoliberalna ekonomska teorija

vam se prodala kao nepromjenljivi
prirodni zakon,

dok su zapravo njene društvene norme
i iskonstruirani narativi

utemeljeni na pseudo-znanosti.

Ako uistinu želimo pravedniju,

napredniju i održiviju ekonomiju,

ako želimo dobro
funkcionirajuće demokracije

i civilno društvo,

moramo imati novu ekonomiju.

A evo i dobre vijesti:

ako želimo novu ekonomiju,

sve što moramo učiniti je
odabrati da je imamo.

Hvala.

(Pljesak)

Moderator: Nick, sigurna sam da ti često
postavljaju ovo pitanje.

Ako si toliko nezadovoljan
ekonomskim sustavom,

zašto jednostavno ne daš sav svoj novac
i pridružiš se 99 posto?

Nick Hanauer: Da, ne, da, točno.

Često to pitaju.

"Ako ti je toliko stalo do poreza,
zašto ne plaćaš više,

a ako brineš zbog plaća,
zašto ne plaćaš više?"

I mogao bih to učiniti.

Problem je

što to ne čini veliku razliku,

i ja sam otkrio strategiju

koja doslovce funkcionira
sto tisuća puta bolje.

A ta je da svoj novac koristim
za gradnju narativa i donošenje zakona

koji će zahtijevati od
svih drugih bogatih ljudi

da plaćaju porez
i da bolje plaćaju svoje radnike.

(Pljesak)

Tako, na primjer,

minimalna nadnica od 15 dolara
koju smo skuhali

danas ima utjecaj
na 30 milijuna radnika.

To, dakle, bolje funkcionira.

Moderator: Sjajno.

Ako se predomislite,
naći ćemo neke primatelje za vas.

NH: OK. Hvala.
Moderator: Puno vam hvala.