-
Trenutno, svaka država na planeti
-
provodi reforme javnog obrazovanja.
-
Za to postoje dva razloga.
-
Prvi je ekonomski.
-
Ljudi pokušavaju osmisliti
-
kako ćemo educirati djecu
-
da imaju svoje mjesto u ekonomijama 21. stoljeća,
-
Kako to radimo?
-
S obzirom na to da ne možemo predvidjeti
-
kako će ekonomija izgledati
-
krajem sljedećeg tjedna,
-
kao što demonstriraju nedavna previranja.
-
Kako to radimo?
-
Drugi je kulturni.
-
Svaka država na planeti pokušava odgonetnuti
-
kako ćemo educirati našu djecu
-
tako da imaju osjećaj kulturnog identiteta
-
tako da im
-
možemo predati kulturne gene naših zajednica
-
dok smo istovremeno dio procesa globalizacije.
-
Kako da uokvirimo taj krug?
-
Problem je u tome što pokušavaju ići ususret budućnosti
-
radeći ono što su činili u prošlosti.
-
Na tom putu otuđuju milijune djece
-
koja ne vide nikakvu svrhu odlaska u školu.
-
Kada smo mi išli u školu,
-
zadržali su nas tamo pričom
-
da ako marljivo radiš i ako si uspješan
-
te dobiješ diplomu fakulteta,
-
dobit ćeš i posao.
-
Naša djeca ne vjeruju u to.
-
I usput, u pravu su što ne vjeruju.
-
Bolje ti je kada imaš diplomu nego kad je nemaš.
-
Ali to više nije garancija.
-
A pogotovo ne ako put k tome marginalizira
-
većinu stvari koje mislite da su važne za vas.
-
Neki ljudi kažu da moramo povisiti standarde
-
kao da je to neko otkriće.
-
Zaista? Da, trebali bismo.
-
Zašto biste ih smanjili?
-
Nisam naišao na argument koji
-
me privlačno uvjerava.
-
Ali povisiti ih? Naravno, trebali bismo ih povisiti.
-
Problem je
-
u tome što je postojeći sustav obrazovanja
-
bio dizajniran, zamišljen i strukturiran
-
za drugačije doba.
-
Bio je zamišljen
-
u doba intelektualne kulture Prosvjetiteljstva.
-
I u ekonomskim uvjetima
-
Industrijske revolucije.
-
Prije sredine 19. stoljeća,
-
nije postojalo sustava javnog obrazovanja.
-
Ne zapravo.
-
Mogli su vas educirati Jezuiti
-
ako ste imali novaca.
-
Ali javno obrazovanje koje se plaća od poreza,
-
obvezno za sve
-
i besplatno do samog poučavanja.
-
To je bila revolucionarna ideja.
-
I mnogi su joj se ljudi protivili.
-
Rekli su
-
Nije moguće za mnogu djecu s ulice,
-
djecu radne klase
-
da imaju koristi od javnog obrazovanja.
-
Oni su nesposobni da nauče čitati i pisati
-
Zašto trošimo vrijeme na ovo?
-
Stoga su se nekako ugradile.
-
Cijeli nizovi pretpostavki
-
o strukturi društva i spososobnosti
-
To je vodio ekonomski imperativ toga doba.
-
No upravo kroz njega je tekao
-
intelektualni model uma,
-
koji je u biti bio
-
prosvjetiteljski pogled na inteligenciju.
-
Prava se inteligencija sastoji od
-
sposobnosti za određenu vrstu deduktivnog zaključivanja
-
i znanja o klasicima, što izvorno
-
smatramo akademskom sposobnošću.
-
Ovo se nalazi duboko u genskom bazenu javnog obrazovanja.
-
Postoje dvije vrste ljudi.
-
Akademski i ne-akademski.
-
Pametni ljudi i ne-pametni ljudi.
-
A posljedica toga je
-
da mnogi nadareni ljudi misle da to nisu.
-
Jer ih se procjenjuje
-
u odnosu na taj određeni pogled na um.
-
Tako imamo dva jednaka stupa
-
ekonomski i intelektualni
-
A moj pogled je
-
da je ovaj model uzrokovao kaos
-
u životima mnogih ljudi.
-
Za neke je bio odličan.
-
Nekim je ljudima
-
izuzetno koristio takav model.
-
Ali većini ljudi nije.
-
Umjesto toga su patili.
-
Ovo je moderna epidemija.
-
I ona je krivo smještena
-
kao što je i fiktivna.
-
To je pošast ADHD-a.
-
Ovo je karta slučaja ADHD-a u Americi.
-
Ili recepata za ADHD.
-
Nemojte me krivo shvatiti.
-
Ne želim reći da ne postoji
-
poremećaj nedostatka pažnje.
-
Nisam kvalificiran da govorim da tako nešto postoji.
-
Znam da velika većina
-
psihologa i pedijatara
-
misli da tako nešto postoji.
-
No to je još uvjek stvar rasprave.
-
Ono što znam je činjenica
-
da to nije epidemija.
-
Ta su djeca stavljaju na lijekove rutinski
-
kao što su nama vadili mandule.
-
I to na istoj ćudljivoj bazi
-
i iz istog razloga, medicinske prirode.
-
Naša djeca žive
-
u najintenzivnije stimuliranom periodu
-
u povijesti Zemlje.
-
Opkoljena su informacijama
-
i zahtjevima za njihovom pažnjom na svakoj platformi:
-
računalima,
-
iPhone,
-
s reklamnih zidova,
-
sa stotina televizijskih kanala.
-
A sada ih kažnjavamo
-
za to što su smeteni.
-
Od čega?
-
Dosadnih stvari.
-
U školi, velikim dijelom.
-
Čini mi se da to nije potpuna slučajnost
-
da je postotak učestalosti ADHD-a porastao
-
paralelno s rastom standardiziranog testiranja.
-
Sada toj djeci daju
-
Ritilin, Adderall i sve vrste stvari,
-
često doista opasnih lijekova,
-
kako bi postali fokusirali i smireni.
-
No prema tome, poremećaj nedostatka pažnje se
-
povećava kako putujemo na istok diljem SAD-a.
-
Ljudi počinju gubiti interes u Oklahomi,
-
jedva da mogu jasno razmišljati u Arkansasu,
-
a sve dok ne stignu do Washingtona,
-
potpuno su izgubljeni.
-
Za to, vjerujem, postoje drugi razlozi.
-
To je fiktivna epidemija.
-
Ako promislite o tome, umjetnosti,
-
i ne govorim to isključivo za umjetnosti.
-
Mislim da to važi i za znanost
-
i matematiku.
-
No, dozvolite mi
-
Govorim posebice o umjetnostima
-
jer su one trenutno žrtve ovog načina razmišljanja.
-
Pogotovo.
-
Umjetnosti
-
posebno upućuju na ideju estetskog iskustva.
-
Estetsko iskustvo je
-
ono u kojem vaša osjetila operiraju na vrhunskoj razini.
-
Kada ste prisutni u ovom trenutku,
-
Kada rezonirate s oduševljenjem
-
o nekoj stvari koju doživljavate.
-
Kada ste potpuno oživljeni.
-
Anestetik je kada isključujete svoja osjetila.
-
I umrtvljujete se za ono što se događa.
-
A većina ovih lijekova su upravo takvi.
-
Provodimo svoju djecu kroz obrazovanje
-
anestetizirajući ih.
-
A ja smatram da bismo trebali činiti upravo suprotno.
-
Ne bismo ih trebali uspavljivati.
-
Trebali bismo ih buditi
-
i ispunjavati njihove potencijale.
-
No, model koji imamo je takav.
-
Mislim da imamo sustav obrazovanja
-
koji je modeliran na interesima industrijalizacije
-
i na njenu sliku.
-
Dat ću vam nekoliko primjera.
-
Škole su
-
još uvijek manje više organizirane na tvorničkim trakama.
-
To su školska zvona,
-
odvojene prostorije
-
specijalizirani među-odvojeni predmeti.
-
Još uvijek educiramo djecu u skupinama.
-
I stavljamo ih u sustav prema dobnim skupinama.
-
Zašto to radimo?
-
Zašto postoji pretpostavka da je
-
najvažnija stvar koju djeca imaju zajedničko
-
njihova dob.
-
To je kao da je najvažnija stvar o njima
-
njihov datum proizvodnje.
-
E, pa ja znam djecu koja su mnogo bolja od ostale djece
-
iste dobi i u različitim disciplinama.
-
Ili u različito doba dana.
-
Ili su bolja u manjim skupinama nego u većim.
-
Ili ponekad žele samostalno raditi.
-
Ako vas zanima model učenja,
-
nećete započeti od ovog načina razmišljanja tvorničke trake.
-
Ona je u biti o usklađenosti
-
i sve više je o tome.
-
dok pogledate rast standardiziranih testiranja
-
i standardiziranih kurikuluma,
-
radi se o standardizaciji.
-
Smatram da moramo krenuti u upravo suprotnom smjeru.
-
To je ono što mislim pod mijenjanjem obrazaca.
-
Nedavno je provedeno veliko istraživanje
-
o divergentrnom mišljenju,
-
a objavljeno je prije nekoliko godina.
-
Divergentno mišljenje nije isto što i kreativnost.
-
Ja definiram kreativnost
-
kao proces posjedovanja originalnih ideja,
-
koje imaju vrijednost.
-
Divergentno mišljenje nije sinonim.
-
Ali to je osnovna sposobnost za kreativnost.
-
To je sposobnost
-
vidjeti mnogo mogućih odgovora na pitanje.
-
Mnogo mogućih načina interpretiranja pitanja.
-
Misliti, kao što bi Edward de Bono nazvao, "lateralno",
-
misliti ne samo linearno ili konvergentno.
-
Vidjeti višestruke odgovore, a ne jedan.
-
Hoću reći, postoje testovi za to.
-
Jedan vrsta šaljivog primjera bila bi
-
Ljude se može pitati da kažu
-
Na koliko bi načina sve mogao upotrijebiti spajalicu?
-
Rutinska pitanja.
-
Većina ljudi može smisliti 10 ili 15.
-
Ljudi koji su dobri u tome mogu smisliti 200.
-
A to čine tako da kažu, na primjer,
-
može li spajalica biti visoka 60m
-
i izrađena od pjenaste gume?
-
Mora li to biti spajalica kakvu svi znamo, Jim?
-
Sad postoje testovi za to.
-
Dali su ih 1,500 ljudi
-
u knjizi koja se zove "Break Point & Beyond",
-
a na protokolu testa
-
ako postignete rezultat iznad određene razine,
-
smatra vas se genijem u divergentnom mišljenju.
-
OK?
-
Dakle, moje pitanje vama je
-
koliko je posto od 1,500 testiranih ljudi
-
postiglo razinu genija za divergentno mišljenje?
-
A trebate znati samo još jednu stvar o njima.
-
To su bila djeca u vrtiću.
-
I što mislite?
-
Koliki je postotak na razini genija?
-
80%? Hvala.
-
80%. OK.
-
98%.
-
Stvar je u tome što je to
-
bilo longitudionalno istraživanje.
-
Tako su ponovno testirali istu djecu nakon 5 godina.
-
U dobi od 8 do 10 godina.
-
Što mislite? 50%?
-
Ponovno su ih testirali nakon 5 godina.
-
U dobi od 13 do 15 godina.
-
Već možete vidjeti trend, zar ne?
-
To nam govori zanimljivu priču.
-
Jer, mogli smo zamisliti da ide u suprotnom smjeru, zar ne?
-
Započnete ne baš dobro,
-
no postajete bolji kako ste stariji.
-
No, ovo pokazuje dvije stvari.
-
Prva je da svi imamo tu sposobnost.
-
A druga je da ona većinom naglo opada.
-
E sada, mnogo se stvari
-
dogodilo ovoj djeci dok su odrastala.
-
Mnogo.
-
Jedna od najvažnijih stvari koja im se dogodila
-
je, uvjeren sam,
-
do sada, postali su educirani.
-
Proveli su 10 godina u školi
-
gdje su im govorili da postoji jedan odgovor,
-
a nalazi se na kraju.
-
I ne gledajte ga.
-
I ne prepisujte.
-
Jer je to varanje.
-
Zapravo, izvan škola,
-
to se naziva suradnjom.
-
Ali u školama,
-
to nije, jer nastavnici tako to žele.
-
To je samo zato jer se tako događa.
-
To je zato jer se nalazi u genskom bazenu obrazovanja.
-
Moramo razmišljati drugačije o ljudskim sposobnostima.
-
Moramo se nadviti nad tom starom koncepcijom
-
akademskog, ne-akademskog,
-
apstraktnog, teoretskog,
-
strukovnog.
-
I sagledati ga kakvo je.
-
Mit.
-
Drugo, morate prepoznati da
-
se većina odličnog učenja odvija u skupinama.
-
Da je suradnja predmet rasta.
-
Ako atomiziramo ljude i odvojimo ih
-
i sudimo im osvojeno,
-
stvaramo neku vrstu nedoslijednosti
-
između njih i njihovog prirodnog okruženja za učenje.
-
I treće,
-
nužno se radi o kulturi naših institucija.
-
Navikama institucije
-
i staništima koje okupiraju.