Kako doživljavamo divljenje - i zašto je to važno

Neuroznanstvenik Beau Lotto proveo je ambicioznu studiju s Cirque du Soleilom o osjećaju divljenja i njegovim psihološkim i bihevioralnim učincima. U ovom izlaganju i izvedbi uživo, podijelit će neka od svojih otkrića - i pustiti akrobate Cirque du Soleila da prirede spektakl vrijedan divljenja.

Prije nego počnem,

stvarno sam uzbuđen

što ću moći gledati što
će se dogoditi odavde.

Da prijeđemo na stvar,
počet ćemo s pitanjem.

Što je jedna od naših najvećih potreba,

najvećih potreba našeg mozga?

Umjesto da vam kažem,
pokazat ću vam.

U stvari, želim da to osjetite.

Želim da osjetite mnogo toga
u sljedećih 14 minuta.

Pa, ako biste svi mogli ustati.

Svi ćemo zajedno
dirigirati Straussovu skladbu.

U redu? Svi je znate.

U redu. Jeste li spremni?

Publika: Da!

Lotto: U redu.
Priprema, pozor, sad!

Samo kraj.

(glazba: Richard Strauss,
"Tako je govorio Zarathustra")

Zar ne?

Znate kamo ovo vodi.

(Glazba)

Oh, evo ga!

(glazba naglo stane)

Oh!

(Smijeh)

Zar ne?

Kolektivni coitus interruptus.

Ok, možete sjesti.

(Smijeh)

Imamo temeljnu potrebu za svršetkom.

(Smijehom)

Volimo svršenost.

(Pljesak)

Čuo sam da bi Mozart prije spavanja,

otišao do klavira i odsvirao

da da da da da.

Njegov otac, koji je već legao,
pomislio bi "uh."

Morao bi ustati i odsvirati posljednju
notu akorda

prije nego se vratio spavanju.

(Smijeh)

Dakle, potreba za svršetkom nas
navodi na razmišljanje:

što je naš najveći strah?

Razmislite - čega smo se najviše bojali
kao djeca, čak i sad?

Najviše smo se bojali mraka.

Mrzimo nesigurnost.

Mrzimo kad ne znamo.

Mrzimo to.

Pomislite na horore.

Horori se uvijek zbivaju u mraku,

u šumi,

po noći,

u morskim dubinama,

u tami svemira.

To je zato što je tijekom evolucije
bilo vrlo lako umrijeti.

Ako ne biste vidjeli grabežljivca,

bilo je prekasno.

Vaš mozak se razvio da predviđa.

Ako niste mogli predvidjeti, umrli biste.

A vaš mozak predviđa tako da
jača predrasude i pretpostavke

koje su vam poslužile u prošlosti.

Ali te pretpostavke
ne ostaju samo u vašem mozgu.

Projicirate ih u svijet.

Ono nije ptica.

Projicirate značenje na zaslon.

Sve što vam sad govorim
je doslovno besmislica.

(Smijeh)

Vi ste ti koji stvarate značenje
i projicirate ga na moje riječi.

A ono što vrijedi za objekte
vrijedi i za druge ljude.

Iako možete izmjeriti
njihovo "što" i "kada",

ne možete izmjeriti njihovo "zašto."

Pa bojimo druge ljude.

Projiciramo značenje na njih
na temelju naših predrasuda i iskustava.

Zato najbolje kreacije gotovo
uvijek umanjuju nesigurnost.

Stoga, kad zakoračimo u nesigurnost,

naša tijela reagiraju fiziološki
i mentalno.

Vaš imunosustav počne propadati.

Vaše moždane stanice uvenu, ili čak umru.

Vaša kreativnost i inteligencija
se smanjuju.

Strah često prelazi u bijes,
prečesto.

Zašto? Jer je strah stanje sigurnosti.

Postanete skloni moralnom osuđivanju.

Postanete ekstremna verzija sebe.

Ako ste konzervativac,
postanete konzervativniji.

Ako ste liberal, postanete liberalniji.

Jer se okrećete onome što znate.

Problem je što se svijet mijenja,

a mi ćemo se prilagoditi ili umrijeti.

A ako se želite pomaknuti od A do B,

prvi korak nije B.

Prvi korak je prijeći s A na ne-A,

pustiti svoje predrasude i pretpostavke,

zakoračiti upravo prema onome
što vaš mozak instinktivno izbjegava:

zakoračiti u nepoznato.

Ali toliko je nužno da odemo u nepoznato

da je naš mozak pronašao rješenje.

Evolucija je pronašla rješenje.

Radi se o jednom od najdubljih
iskustava percepcije.

A to je iskustvo divljenja.

(Glazba)

(Pljesak)

(Glazba)

(Pljesak)

(Glazba)

(Pljesak)

(Glazba)

(Pljesak)

(Klicanje)

(Pljesak)

Čudesno, zar ne?

Trenutno, svi vjerojatno
osjećate neku razinu divljenja.

Zar ne?

Što se sada zbiva u vašem mozgu?

Tisućama godina, osjećali smo,

razmišljali i pisali o divljenju,

a znamo tako malo o njemu.

Kako bismo razumjeli
što ono jest i što radi,

moj Laboratorij autsajdera imao je
izvanrednu priliku i užitak

da radi s nekim od najvećih nama znanih
stvaratelja divljenja:

pisaca, stvaratelja,
redatelja, računovođa,

koji čine Cirque du Soleil.

Zato smo otišli u Las Vegas

i snimili moždanu aktivnost ljudi

koji su gledali predstavu,

više od 10 izvedbi predstave "O",

ikonične predstave Cirque Du Soleila.

Također smo mjerili
ponašanje grupe prije predstave,

kao i ponašanje druge grupe
poslije predstave.

Dakle, uključili smo više od 200 ljudi.

Pa, što je divljenje?

Što se zbiva u vašem mozgu upravo sada?

To je moždano stanje. Ok?

Prednjem dijelu vašeg mozga,
prefrontalnom korteksu,

koji je odgovoran za
vašu izvršnu funkciju,

kontrolu vaše pozornosti,

sada je smanjena aktivnost.

Dio vašeg mozga zvan
DMN, "default mode network",

kojeg čini interakcija
različitih dijelova vašeg mozga,

koji se aktivira prilikom ideacije,

kreativnosti, divergentnog
mišljenja i sanjarenja,

sada je pojačano aktivno.

I otprilike u ovom trenu,

aktivnost u vašem prefrontalnom
korteksu se mijenja.

Aktivnost postaje asimetrična,

naginje desnoj strani,

koja je visoko povezana s
iskoračivanjem u svijet,

umjesto s uzmicanjem.

U stvari, moždana aktivnost
svih ispitanika bila je toliko slična,

da smo uspjeli istrenirati
umjetnu neuralnu mrežu

da predvidi osjećaju li ljudi
divljenje ili ne

s prosjekom od 75 % točnosti

i maksimumom od 83 % točnosti.

Dakle, što ovo moždano stanje radi?

Pa, drugi su već demonstrirali,

primjerice, profesori Haidt i Keltner,

koji su nam rekli da se ljudi osjećaju
sićušnima, ali povezanima sa svijetom.

I jača njihovo prosocijalno ponašanje

jer osjećaju pojačani afinitet za druge.

Također smo pokazali u ovoj studiji

da ljudi imaju manju potrebu za
kognitivnom kontrolom.

Lakše prihvaćaju nesigurnost,
nesvršenost.

Također raste njihova sklonost riziku.

Oni zapravo traže rizik i
bolje ga podnose.

Ono što doista otvara oči,

kad smo pitali ljude,

"Jeste li skloni osjećati divljenje?"

češće bi dali pozitivan odgovor

nakon predstave nego prije nje.

Doslovno su redefinirali
sebe i svoju povijest.

Dakle, divljenje je percepcija onog
što je veće od nas.

Riječima Josepha Campbella:

"Divljenje je ono
što nam omogućava da idemo naprijed."

Ili riječima dragog prijatelja,

vjerojatno jednog od naših
najvećih fotografa,

živućih fotografa, Duanea Michaelsa,

koji mi je neki dan rekao da

divljenje možda budi znatiželju
koja nadvladava naš kukavičluk.

Pa, koga briga? Zašto bi nas bilo briga?

Pa, pomislite na sukobe

koji su trenutno tako sveprisutni
u našem društvu.

Ako se sukobimo vi i ja,

to je kao da stojimo na
suprotnim stranama iste linije.

Moj je cilj da dokažem da ste u krivu
i pomaknem vas na svoju stranu.

Problem je da i vi pokušavate isto.

Pokušavate dokazati da sam u krivu
i pomaknuti me na svoju stranu.

Primijetite da sukob omogućava
pobjedu, ali ne i učenje.

Vaš mozak uči samo ako se krećemo.

Život je kretanje.

Što ako bismo mogli iskoristiti
divljenje ne da se riješimo sukoba,

sukob je nužan,
sukob je način na koji se naš mozak širi,

na koji naš mozak uči,

već da uđemo u sukob na drugačiji način?

Što kad bi nam divljenje
omogućilo da uđemo u sukob

na barem dva različita načina?

Prvi, dalo bi nam poniznost
i hrabrost da prihvatimo neznanje.

Da uđemo u sukob
s pitanjem umjesto s odgovorom.

Što bi se tada dogodilo?

Kad bismo ušli u sukob s
nesigurnošću umjesto sa sigurnošću.

Drugi je da, ako takvi uđemo u sukob,

da pokušamo razumjeti, a ne uvjeriti.

Jer svi sami sebi zvuče smisleno, zar ne?

Razumjeti drugu osobu

znači razumjeti predrasude i pretpostavke

koje uzrokuju njihovo ponašanje.

Pokrenuli smo pilot studiju
kako bismo vidjeli

možemo li iskoristiti divljenje
izazvano umjetnošću

za poticanje tolerancije.

Rezultati su bili nevjerojatno pozitivni.

Možemo ublažiti bijes i mržnju

osjećajem divljenja koje stvara umjetnost.

Pa, gdje možemo naći divljenje,

obzirom na to koliko je važno?

Što ako...

prijedlog:

divljenje se ne nalazi
samo u veličanstvenosti.

Ono je temeljno.

Često je pobuđeno veličinom
- planine, sunce.

Ali što ako bismo mogli
prilagoditi veličinu

i naći nemoguće u jednostavnosti?

Ako je to moguće,

i ako su naši podaci točni,

onda stremljenja poput znanosti,

avanture, umjetnosti, ideja, ljubavi,

TED konferencije, performansa,

nisu samo nadahnuti divljenjem,

već bi mogli biti ljestve u nepoznato

i pomoći nam da se raširimo.

Hvala vam puno.

(Pljesak)

Molim vas, dođite.

(Pljesak)

(Klicanje)

(Pljesak)