Return to Video

Rupert Sheldrake - The Science Delusion BANNED TED TALK

  • 0:19 - 0:23
    Znanstvena obmana je uvjerenje kako znanost
    već razumije prirodu realnosti
  • 0:24 - 0:29
    u načelu, ostavljajući samo detalje neriješenima.
    Ovo je vrlo široko rasprostranjeno uvjerenje
  • 0:30 - 0:35
    u našem društvu. To je sustav uvjerenja ljudi
    koji kažu: "ja ne vjerujem u Boga,
  • 0:35 - 0:42
    ja vjerujem u znanost". Taj se sustav uvjerenja
    već proširio po cijelom svijetu.
  • 0:44 - 0:48
    Ali postoji sukob u srcu znanosti između
    znanosti kao metode istraživanja temeljene
  • 0:49 - 0:57
    na razumu, dokazima, hipotezama i kolektivnom
    istraživanju, i znanosti kao sustava uvjerenja ili pogledu na svijet.
  • 0:58 - 1:05
    I nažalost, aspekt znanosti kao pogleda na svijet počeo je kočiti i ograničavati slobodno propitkivanje
  • 1:05 - 1:08
    koje je u samim temeljima znanstvenih napora.
  • 1:10 - 1:17
    Još se od devetnaestog stoljeća znanost ponaša
    u skladu sa sustavom uvjerenja
  • 1:17 - 1:22
    koji je u osnovi materijalistički - filozofski
    materijalizam.
  • 1:23 - 1:28
    I znanost je sada u potpunosti podređena
    materijalističkom načinu gledanja na svijet.
  • 1:30 - 1:37
    Mislim da kada se otrgnemo od toga, znanost će se
    preporoditi. U svojoj knjizi "Obmana znanosti",
  • 1:38 - 1:45
    koja je u Americi izdana pod nazivom "Oslobođena
    znanost", ukazao sam na deset dogmi,
  • 1:45 - 1:52
    ili znanstvenih pretpostavki, i pretvorio ih u
    pitanja. Zanimalo me kako će se držati ako ih
  • 1:53 - 2:00
    promotrimo znanstveno. Nijedna se od
    njih nije dobro održala.
  • 2:00 - 2:05
    Prvo ću proći i objaniti kojih su to deset
    dogmi. A onda ću imati vremena
  • 2:05 - 2:10
    prodiskutirati samo jednu ili dvije od njih
    detaljnije. Ali u osnovi, tih deset dogmi,
  • 2:10 - 2:16
    koje predstavljaju pogled na svijet najobrazovanijih
    ljudi širom svijeta su:
  • 2:16 - 2:22
    Prvo, da je priroda mehanička ili barem nalik stroju.
    Svemir je poput stroja, životinje i biljke
  • 2:22 - 2:28
    su poput strojeva, i mi smo poput strojeva.
    Zapravo, mi jesmo strojevi. Mi smo
  • 2:28 - 2:34
    roboti za sječu drva, kako se živo izrazio Richard
    Dawkins. S mozgom koji je genetski
  • 2:34 - 2:39
    programirano računalo.
    Drugo, materija je nesvjesna. Cijeli je svemir
  • 2:39 - 2:46
    sastavljan od nesvjesne tvari. Nema svijesti
    u zvijezdama, galaksijama,
  • 2:46 - 2:51
    planetama, životinjama, biljkama, a ne bi trebalo
    biti ni u nama, ako je ova teorija točna.
  • 2:51 - 2:57
    Tako da je mnogo filozofije uma tijekom
    zadnjih stotinu godina utrošeno da se pokuša
  • 2:57 - 3:04
    dokazati kako mi uopće nismo svjesni.
    Pa kako je materija nesvjesna, onda su zakoni
  • 3:04 - 3:10
    prirode fiksni.
    Ovo je dogma broj tri. Zakoni prirode su isti
  • 3:10 - 3:14
    sada kao što su bili u vrijeme velikog praska
    i bit će isti zauvijek.
  • 3:14 - 3:21
    Ne samo zakoni, nego i prirodne konstante su
    uvijek iste, zato se i zovu "konstante".
  • 3:21 - 3:27
    Dogma četiri: ukupna količina materije i
    energije je uvijek ista. Nikad se ne mijenja
  • 3:27 - 3:32
    njen ukupan iznos, osim u trenutku velikog praska
    kada je iznenada nastala ni iz čega
  • 3:32 - 3:38
    u jednom jedinom trenu.
    Peta je dogma kako je priroda lišena smisla.
  • 3:38 - 3:45
    Nema nikakvog smisla u prirodu, a procesi
    evolucije nemaju nikakav smisao ili smjer.
  • 3:47 - 3:54
    Dogma broj šest, biološko nasljeđe je materijalno.
    Sve što nasljeđuješ je u tvojim genima, ili
  • 3:56 - 4:02
    u epigenskim modifikacijama gena, ili unutar
    plazmatskog nasljeđa. Materijalno je.
  • 4:03 - 4:09
    Dogma sedam, sjećanja su uskladištena unutar
    tvog mozga kao materijalni trag. Nekako je sve
  • 4:10 - 4:14
    čega se sjećaš unutar tvog mozga, u modificiranim
    živčanim završecima, fosforiliziranim proteinima,
  • 4:14 - 4:20
    nitko ne zna kako to radi. Ali svejedno, gotovo svatko
    u znanstvenom svijetu vjeruje kako
  • 4:20 - 4:25
    to mora biti nekako u mozgu.
    Osma dogma, tvoj je um unutar tvoje glave.
  • 4:25 - 4:31
    Sva je tvoja svjesnost aktivnost tvog
    mozga, ništa više od toga.
  • 4:31 - 4:36
    Deveta dogma, koja slijedi iz osme, psihički su
    fenomeni poput telepatije nemogući.
  • 4:36 - 4:42
    Tvoje misli i namjere ne mogu imati nikakav učinak
    na daljinu pošto je tvoj um unutar tvoje glave.
  • 4:43 - 4:48
    Stoga su svi očiti dokazi o telepatiji i
    ostalim psihičkim fenomenima čista iluzija.
  • 4:48 - 4:53
    Ljudi vjeruju da se takve stvari događaju, ali
    to je samo stoga što ne znaju dovoljno
  • 4:53 - 4:59
    o statistici, ili su obmanuti slučajnostima,
    ili samo vide ono što žele vidjeti.
  • 5:00 - 5:07
    I deseta dogma, mehanistička medicina je jedina
    vrsta koja doista radi. Zato vlade financiraju
  • 5:07 - 5:13
    isključivo istraživanja na polju mehanističke medicine,
    potpuno ignorirajući komplementarne ili alternativne terapije.
  • 5:13 - 5:18
    One zasigurno ne mogu raditi jer nisu mehanističke.
    Možda izgledaju kao da rade zato što
  • 5:18 - 5:25
    bi ljudima ionako bilo bolje, ili zbog
    placebo efekta. Ali jedina vrsta koja
  • 5:25 - 5:30
    stvarno radi je mehanistička medicina.
    Eto, ovo je podrazumijevani pogled na svijet
  • 5:31 - 5:37
    kojeg dijeli većina obrazovanih ljudi diljem svijeta.
    Ona je osnova obrazovnog sustava,
  • 5:37 - 5:45
    službenog sustava zdravstva, medicinskih istraživanja,
    vlada... i jednostavno je podrazumijevani
  • 5:46 - 5:54
    pogled na svijet obrazovanih ljudi. Ali ja smatram
    kako je svaka od ovih dogmi vrlo, vrlo upitna.
  • 5:54 - 6:03
    I kada ih malo bolje pogledaš, raspadnu se. Uzet ću
    prvu ideju da su zakoni prirode nepromjenjivi.
  • 6:03 - 6:09
    Ovo je zaostatak od starijeg pogleda na svijet,
    prije šezdesetih, kada je stigla
  • 6:09 - 6:14
    teorija velikog praska. Ljudi su mislili kako je
    cijeli svemir vječan, upravljan vječnim
  • 6:15 - 6:20
    matematičkim zakonima. Kada je došla teorija
    velikog praska, ta se pretpostavka nastavila,
  • 6:20 - 6:26
    iako je veliki prasak otkrio svemir koji je
    radikalno evolucijski, star približno
  • 6:26 - 6:32
    četrnaest milijardi godina. Raste, razvijaja se
    i evoluira već četrnaest milijardi godina.
  • 6:32 - 6:37
    Raste i hladi se, i u njemu se pojavljuje sve više
    struktura i uzoraka. Ali ideja je kako
  • 6:38 - 6:42
    su svi zakoni prirode bili potpuno fiksni u
    trenutku velikog praska nalik svemirskom
  • 6:42 - 6:48
    Napoleonovom zakoniku. Kako je moj prijatelj Terrence
    McKenna znao reći, moderna je znanost bazirana
  • 6:48 - 6:54
    na principu "daj nam jedno besplatno čudo i mi ćemo
    objasniti ostalo". A to jedno besplatno čudo je
  • 6:54 - 6:58
    pojava sve materije i energije u svemiru, i svih
    zakona koji njima upravljaju,
  • 6:59 - 7:00
    iz ničeg, u jednom jedinom trenutku.
  • 7:02 - 7:09
    Pa, u evolucijskom svemiru, zašto zakoni prirode
    i sami ne bi evoluirali? Na kraju krajeva, ljudski
  • 7:09 - 7:14
    zakoni to rade, a sama je ideja zakona prirode bazirana
    na metafori sa ljudskim zakonima. To je vrlo
  • 7:14 - 7:19
    antropocentrična metafora; samo ljudi imaju
    zakone. Zapravo, samo civilizirana društva
  • 7:19 - 7:26
    imaju zakone. Kako je C.S. Lewis jednom primijetio, reći
    kako kamen pada na zemlju zato što slijedi zakon
  • 7:26 - 7:32
    čini ga čovjekom, čak građaninom. To je metafora
    na koju smo toliko navikli da zaboravljamo
  • 7:32 - 7:38
    kako je metafora. U evoluirajućem svemiru, mislim
    kako je mnogo bolji koncept ideja navike.
  • 7:38 - 7:44
    Mislim kako navike prirode evoluiraju; pravilnosti
    prirode su u osnovi navike.
  • 7:44 - 7:51
    Ovu je ideju iznio početkom dvadesetog
    stoljeća američki filozof C.S. Pierce,
  • 7:52 - 7:55
    i njome su se zabavljali mnogi drugi filozofi
  • 7:56 - 8:04
    i nju sam ja osobno razvio u znanstvenu hipotezu;
    hipotezu morfičke rezonancije, koja je osnova
  • 8:04 - 8:10
    za te evoluirajuće navike. Prema toj
    hipotezi morfičke rezonancije, sve u prirodi
  • 8:10 - 8:15
    ima neku vrstu kolektivog sjećanja i
    rezonancija se događa na bazi sličnosti.
  • 8:15 - 8:19
    Kako se mlada žirafa razvija u
    majčinoj utrobi,
  • 8:19 - 8:26
    podešava se na mofričku rezonanciju
    prethodnih žirafa. Koristi to kolektivno
  • 8:26 - 8:30
    sjećanje, raste kao žirafa i ponaša se
    kao žirafa, zato što povlači to
  • 8:31 - 8:35
    kolektivno sjećanje. Mora imati prave
    gene kako bi napravila prave proteine.
  • 8:35 - 8:41
    Ali geni su prema mom mišljenju debelo precjenjeni.
    Oni se samo brinu oko proteina koje organizam
  • 8:41 - 8:47
    može napraviti, ne i oko oblika ili ponašanja.
    Svaka vrsta ima neku vrstu kolektivnog
  • 8:47 - 8:53
    sjećanja. Čak i kristali. Ova teorija predviđa
    da ako napraviš novu vrstu kristala,
  • 8:53 - 9:00
    prvi put kada je napraviš ona neće imati
    postojeće navike. Ali jednom kada
  • 9:00 - 9:05
    se kristalizira, sljedeći put kada je napraviš
    postojat će utjecaj od prvog kristala
  • 9:05 - 9:10
    na drugi, i diljem cijelog svijeta putem
    morfičke rezonancije kristalizirat će se
  • 9:10 - 9:15
    malo lakše. Treći put će postojati utjecaj i prvog
    i drugog kristala.
  • 9:15 - 9:20
    Zapravo postoje dobri dokazi kako se novi
    spojevi sve lakše kristaliziraju diljem
  • 9:20 - 9:27
    svijeta, baš kao što teorija predviđa.
    Također predviđa da ako naučiš životinju
  • 9:27 - 9:31
    novom triku, na primjer štakori nauče novi
    trik u Londonu, tada diljem cijelog svijeta
  • 9:31 - 9:36
    štakori iste sorte nauče isti trik
    brže samo zato što su štakori
  • 9:36 - 9:42
    to već naučili tamo. Iznenađujuće, već postoje
    dokazi kako se to doista događa.
  • 9:42 - 9:48
    U svakom slučaju, to je jezgra moje hipoteze o
    morfičkoj rezonanciji. Sve ovisi o
  • 9:48 - 9:54
    evoluirajućim navikama, ne o fiksnim zakonima.
    Ali htio bih se također kratko osvrnuti i na
  • 9:54 - 10:01
    prirodne konstante. Jer one se, očito, smatraju
    nepromjenjivima. Stvari poput gravitacijske
  • 10:01 - 10:06
    konstante ili brzine svjetlosti zovemo
    fundamentalnim konstantama. Jesu li one
  • 10:06 - 10:13
    doista nepromjenjive? Kada sam se zainteresirao
    za ovo pitanje, pokušao sam saznati. Zapisane
  • 10:13 - 10:18
    su u udžbenicima fizike. Udžbenici fizike popisuju
    postojeće fundamentalne konstante i
  • 10:18 - 10:24
    kažu vam njihovu vrijednost. Mene je zanimalo da li
    su se promijenili pa sam uzeo stara izdanja
  • 10:24 - 10:30
    udžbenika fizike. Otišao sam u knjižnicu patentnog
    ureda u Londonu - jedino mjesto za koje znam
  • 10:30 - 10:34
    da drže ta stara izdanja. Tipično, ljudi ih bace u
    smeće kada iziđu nove vrijednosti
  • 10:34 - 10:38
    izađu. Bace stare. Otkrio sam
    kako se brzina svjetlosti
  • 10:38 - 10:44
    smanjila između 1928. i 1945. približno za
    dvadeset kilometara u sekundi.
  • 10:44 - 10:50
    To je ogroman pad jer te su konstante
    izračunate s pogreškom od djelića sekunde,
  • 10:50 - 10:57
    odnosno decimalnog mjesta. Pa opet, diljem čitavog
    svijeta je pala, i mnogi su dobivali vrlo slične
  • 10:57 - 11:02
    vrijednosti sa vrlo malim odstupanjima.
    A onda je 1948. ponovno otišla gore.
  • 11:03 - 11:09
    I ljudi su opet počeli dobivati vrlo
    slične rezultate. Jako me to zaintrigiralo
  • 11:10 - 11:13
    i nisam nikako mogao shvatiti pa sam otišao
    direktoru metrologije u
  • 11:14 - 11:20
    National Physical Laboratory u Teddingtonu.
    Metrologija je znanost u kojoj ljudi mjere
  • 11:20 - 11:25
    konstante. Pitao sam ga za ovo,
    rekao sam mu: "što misliš o ovom padu
  • 11:25 - 11:29
    brzine svjetlosti između 1928. i 1945."?
  • 11:30 - 11:36
    Odgovorio mi je: "oh, otkrio si najneugodniju
    epizodu u povijesti naše znanosti".
  • 11:36 - 11:42
    Pitao sam ga: "dobro, da li je doista brzina
    svjetlosti mogla pasti? To bi moglo imati
  • 11:42 - 11:45
    nevjerojatne posljedice ako je točno".
    Kazao mi je: "ne, ne, naravno da nije mogla
  • 11:45 - 11:51
    doista pasti. Pa to je konstanta!"
    - "Dobro, kako onda objašnjavaš činjenicu
  • 11:51 - 11:56
    da su je svi izmjerili sporijom tijekom
    tog perioda? Jesu li namještali
  • 11:56 - 12:00
    svoje rezultate kako bi dobili ono što su mislili
    da bi i drugi trebali dobivati, pa je cijela
  • 12:00 - 12:07
    stvar samo u glavama fizičara?"
    - "Ne volimo koristiti riječi kao što je 'namještanje'".
  • 12:07 - 12:12
    Pitao sam ga: "dobro, kako bi volio to zvati?"
    Rekao mi je: "mi to volimo zvati intelektualno
  • 12:12 - 12:19
    zaključavanje faze".
    Pitao sam ga: "pa gle, ali se događalo tada, kako
  • 12:22 - 12:28
    možete biti sigurni da se ne događa i danas?
    I da su današnje vrijednosti također posljedica
  • 12:28 - 12:31
    zaključavanja faze"?
    - "Oh, ne, sigurni smo da nije".
  • 12:31 - 12:35
    - "Kako znamo"?
    - "Riješili smo problem".
  • 12:35 - 12:36
    - "Kako?"
  • 12:36 - 12:42
    - "Fiksirali smo brzinu svjetlosti definicijom 1972."
  • 12:42 - 12:45
    - "Ali ona se još uvijek može promijeniti".
    - "Da, ali to nikad nećemo saznati pošto smo
  • 12:45 - 12:50
    definirali metar u odnosu na brzinu svjetlosti,
    pa će se i mjerna jedinica promijeniti s njom".
  • 12:50 - 12:57
    Izgledao je vrlo zadovoljan,
    riješili su problem.
  • 12:57 - 13:01
    Onda sam ga pitao: "dobro, a što je sa velikim G?"
    Gravitacijska konstanta, poznata u struci
  • 13:01 - 13:07
    kao "veliko G". Newtonova univerzalna
    gravitacijska konstanta.
  • 13:07 - 13:14
    "To varira više od 1,3% zadnjih godina.
    Izgleda kao da oscilira od mjesta do mjesta
  • 13:15 - 13:20
    i od vremena do vremena".
    Na to mi je odgovorio: "oh, to su samo pogreške.
  • 13:20 - 13:23
    I nažalost, postoje prilično velike
    pogreške sa velikim G."
  • 13:23 - 13:29
    Zanimalo me: "dobro, a što se doista mijenja.
    Hoću reći, možda se stvarno mijenja."
  • 13:29 - 13:34
    Onda sam pogledao kako to rade.
    Izmjere je u različitim laboratorijima,
  • 13:34 - 13:38
    dobiju različite vrijednosti u različitim danima,
    i onda ih uprosječe. I onda drugi laboratoriji
  • 13:38 - 13:42
    diljem svijeta naprave isto, pa obično
    dobiju prilično drugačiji prosjek.
  • 13:42 - 13:48
    Onda se internacionalni metrološki komitet
    sastane svakih desetak godina i uprosječe
  • 13:48 - 13:53
    rezultate različitih laboratorija kako bi došli
    do vrijednosti sa veliko G. Ali što ako G
  • 13:53 - 13:59
    doista fluktuira? Što ako se promijenio?
    Već postoje dokazi kako se doista to
  • 13:59 - 14:04
    mijenja tijekom dana i tijekom godine.
    Što ako Zemlja, kako se kreće kroz
  • 14:04 - 14:09
    svemir prolazi kroz neka područja tamne
    tvari ili drugih čimbenika okruženja
  • 14:09 - 14:14
    koji bi je mogli promijeniti? Možda se svi stalno
    mijenjaju? Što ako se ove pogreške zajedno
  • 14:14 - 14:19
    podižu i spuštaju? Više od deset godina
    pokušavam uvjeriti metrologe
  • 14:19 - 14:24
    da analiziraju sirove rezultate. Zapravo, pokušavam ih
    nagovoriti da ih stave on-line, na Internet.
  • 14:24 - 14:30
    Sa datumom, doista dobivenim mjerenjem, pa da
    vidimo postoji li veza. Da vidimo da li su
  • 14:30 - 14:34
    jedan dan svi malo gore, pa drugi dan svi
    malo dolje. Ako jesu, možda fluktuiraju zajedno.
  • 14:34 - 14:39
    To bi nam reklo nešto vrlo, vrlo zanimljivo.
    Ali nitko još ovo nije napravio, a nisu
  • 14:39 - 14:44
    jer veliko G je konstanta. Nema smisla
    tražiti promjene. Vidite, ovo je vrlo
  • 14:44 - 14:51
    jednostavan primjer gdje dogmatska pretpostavka
    zapravo koči istraživanje. Osobno smatram
  • 14:51 - 14:57
    kako konstante mogu prilično varirati.
    Unutar nekih granica, dakako. Ali moguće je
  • 14:57 - 15:01
    kako sve osciliraju i mislim da će doći dan kada
    će znanstveni časopisi kao što je "Nature"
  • 15:01 - 15:06
    imati tjedno izvješće o konstantama, poput
    burzovnog izvješća u novinama. Znate: "ovaj
  • 15:06 - 15:13
    tjedan veliko G je malo poraslo, naboj elektrona
    je oslabio, brzina svjetlosti se drži, i tako dalje".
  • 15:18 - 15:22
    To je jedno područje gdje mislim kako
  • 15:23 - 15:27
    bi se ovo dogmatsko razmišljanje trebalo
    otvoriti. Jedno od najvećih područja je
  • 15:27 - 15:33
    priroda uma. Ovo je najveći neriješeni problem,
    kako je Graham (Hancock) upravo rekao, a to je
  • 15:33 - 15:39
    da znanost jednostavno ne zna što bi s činjenicom da
    smo svjesni. I ne može se nositi s činjenicom kako
  • 15:39 - 15:46
    izgleda da naše misli nisu unutar našeg mozga.
    Izgleda kako nisu sva naša iskustva unutar mozga.
  • 15:47 - 15:52
    Vaša slika mene sada ne djeluje kao da je
    unutar vašeg mozga, pa ipak službeno je stajalište
  • 15:52 - 15:56
    kako postoji mali Rupert negdje unutar vaše
    glave. I sve ostalo u ovoj sobi je
  • 15:56 - 16:02
    unutar vašeg mozga; vaše je iskustvo unutar
    vašeg mozga. Sugeriram kako pogled
  • 16:02 - 16:06
    uključuje vanjsku projekciju slika, ono što
    vidite jest unutar vašeg uma ali ne i
  • 16:06 - 16:13
    unutar vaše glave. Naši se umovi šire izvan
    granica mozga čak i u najmanjem činu percepcije.
  • 16:13 - 16:19
    Mislim da projiciramo prema van slike koje vidimo,
    i te slike dotiču ono što gledamo.
  • 16:19 - 16:24
    Ako vas promatram straga i ne znate da
    sam tu - mogu li utjecati na vas?
  • 16:24 - 16:29
    Možete li osjetiti moj pogled? Postoji
    obilje dokaza kako ljudi doista mogu.
  • 16:29 - 16:35
    Osjećaj kako nas netko gleda je prilično
    uobičajen, i svježi eksperimentalni dokazi
  • 16:35 - 16:39
    upućuju na to da je stvarnost.
    Izgleda kako i životinje to imaju također,
  • 16:39 - 16:45
    vjerojatno je to evoluiralo u kontekstu lovac-žrtva.
    Životinja lovina koja je mogla osjetiti pogled
  • 16:45 - 16:49
    predatora bi lakše preživjela od one koja nije.
    To bi nas moglo odvesti na posve novi put
  • 16:49 - 16:54
    ekološkog razmišljanja o odnosima
    između predatora i žrtve.
  • 16:54 - 16:59
    Također i o dosegu naših umova. Ako gledamo
    udaljene zvijezde, mislim kako naši umovi
  • 16:59 - 17:06
    na određeni način izlaze i dohvaćaju te zvijezde, i doslovno
    se protežu preko astronomskih udaljenosti.
  • 17:06 - 17:12
    Nisu samo unutar naših glava. Može izgledati
    nevjerojatno kako je ovo tema za diskusiju
  • 17:12 - 17:17
    u dvadeset i prvom stoljeću. Znamo toliko malo
    o našim vlastitim umovima da je pitanje
  • 17:17 - 17:21
    gdje su naše slike trenutno vruća
    tema unutar istraživanja svjesnosti.
  • 17:21 - 17:28
    Nemam više vremena adresirati ostale dogme, ali
    svaka je od njih upitna.
  • 17:28 - 17:33
    Čim ih dovedemo u pitanje, otvore se novi oblici
    istraživanja i nove mogućnosti.
  • 17:33 - 17:39
    I mislim da kada krenemo propitkivati ove
    dogme kojih smo se držali toliko dugo,
  • 17:39 - 17:45
    znanost će procvjetati, doživjet će renesansu.
    Potpuno sam uvjeren u važnost znanosti.
  • 17:45 - 17:52
    Proveo sam čitav život kao istraživački
    znanstvenik, čitavu svoju karijeru. Ali mislim
  • 17:52 - 17:57
    da ćemo prevazilaženjem ovih dogmi znanost biti
    regenerirana. Ponovno može postati zanimljiva
  • 17:57 - 18:00
    i, nadam se, životna.
    Hvala.
  • 18:07 - 18:10
    Prijevod:
    www.manifestiranje.com
Title:
Rupert Sheldrake - The Science Delusion BANNED TED TALK
Description:

Re-uploaded as TED have decided to censor Rupert and remove this video from the TEDx youtube channel. Follow this link for TED's statement on the matter and Dr. Sheldrake's response: http://blog.ted.com/2013/03/14/open-for-discussion-graham-hancock-and-rupert-sheldrake/

Rupert Sheldrake, Ph.D. (born 28 June 1942) is a biologist and author of more than 80 scientific papers and ten books. A former Research Fellow of the Royal Society, he studied natural sciences at Cambridge University, where he was a Scholar of Clare College, took a double first class honours degree and was awarded the University Botany Prize. He then studied philosophy and history of science at Harvard University, where he was a Frank Knox Fellow, before returning to Cambridge, where he took a Ph.D. in biochemistry. He was a Fellow of Clare College, Cambridge, where he was Director of Studies in biochemistry and cell biology. As the Rosenheim Research Fellow of the Royal Society, he carried out research on the development of plants and the ageing of cells in the Department of Biochemistry at Cambridge University.

While at Cambridge, together with Philip Rubery, he discovered the mechanism of polar auxin transport, the process by which the plant hormone auxin is carried from the shoots towards the roots.

From 1968 to 1969, based in the Botany Department of the University of Malaya, Kuala Lumpur, he studied rain forest plants. From 1974 to 1985 he was Principal Plant Physiologist and Consultant Physiologist at the International Crops Research Institute for the Semi-Arid Tropics (ICRISAT) in Hyderabad, India, where he helped develop new cropping systems now widely used by farmers. While in India, he also lived for a year and a half at the ashram of Fr Bede Griffiths in Tamil Nadu, where he wrote his first book, A New Science of Life.

From 2005-2010 he was the Director of the Perrott-Warrick Project funded from Trinity College,Cambridge. He is a Fellow of Schumacher College , in Dartington, Devon, a Fellow of the Institute of Noetic Sciences near San Francisco, and a Visiting Professor at the Graduate Institute in Connecticut.

He lives in London with his wife Jill Purce www.healingvoice.com and two sons.

He has appeared in many TV programs in Britain and overseas, and was one of the participants (along with Stephen Jay Gould, Daniel Dennett, Oliver Sacks, Freeman Dyson and Stephen Toulmin) in a TV series called A Glorious Accident, shown on PBS channels throughout the US. He has often taken part in BBC and other radio programmes. He has written for newspapers such as the Guardian, where he had a regular monthly column, The Times, Sunday Telegraph, Daily Mirror, Daily Mail, Sunday Times, Times Educational Supplement, Times Higher Education Supplement and Times Literary Supplement, and has contributed to a variety of magazines, including New Scientist, Resurgence, the Ecologist and the Spectator.

Books by Rupert Sheldrake:
A New Science of Life: The Hypothesis of Formative Causation (1981). New edition 2009 (in the US published as Morphic Resonance)
The Presence of the Past: Morphic Resonance and the Habits of Nature (1988)
The Rebirth of Nature: The Greening of Science and God (1992)
Seven Experiments that Could Change the World: A Do-It-Yourself Guide to Revolutionary Science (1994) (Winner of the Book of the Year Award from the British Institute for Social Inventions)
Dogs that Know When Their Owners are Coming Home, and Other Unexplained Powers of Animals (1999) (Winner of the Book of the Year Award from the British Scientific and Medical Network)
The Sense of Being Stared At, And Other Aspects of the Extended Mind (2003)

With Ralph Abraham and Terence McKenna:
Trialogues at the Edge of the West (1992), republished as Chaos, Creativity and Cosmic Consciousness (2001)
The Evolutionary Mind (1998)

With Matthew Fox:
Natural Grace: Dialogues on Science and Spirituality (1996)
The Physics of Angels: Exploring the Realm Where Science and Spirit Meet (1996)

http://www.sheldrake.org/

more » « less
Video Language:
English
Duration:
18:20

Croatian subtitles

Revisions Compare revisions