Ronjenje… u kolicima

Kada je Sue Austin dobila električna kolica prije 16 godina, obuzeo ju je nevjerojatan osjećaj slobode - iako su je drugi gledali kao da je nešto izgubila. U svojoj umjetnosti, želi prenijeti osjećaj čuda koji je nosi kroz njena putovanja svijetom u kolicima. Uključuje uzbudljive fotografije kolica za ronjenje koja joj omogućuju da istražuje svijet oceana, lebdeći kroz jata riba, slobodno u 360 stupnjeva. (Snimljeno na TEDxWomen.)

Divno je biti ovdje,

pričati o mom putovanju,

pričati o invalidskim kolicima

i slobodi kojom me to kupilo.

Počela sam koristiti
invalidska kolica prije 16 godina

kada je dugotrajna bolest

promijenila način
kojim mogu pristupiti svijetu.

Kada sam počela koristiti
invalidska kolica,

to je bila ogromna nova sloboda.

Shvatila sam da mi život izmiče
i da je postao ograničen.

Ovo je bilo kao da imam novu,
ogromnu igračku.

Mogla sam zujati uokolo
i ponovo osjećati vjetar na svome licu.

Samo biti na ulici je bilo uzbudljivo.

Ali iako sam mislila
da sam ponovo pronašla sreću i slobodu,

reakcije ljudi prema meni
potpuno su se promijenile.

Izgledalo je kao da me više
ne mogu vidjeti,

kao da se spustio neki nevidljivi plašt.

Činilo se kao da me gledaju
u smislu svojih pretpostavki

kako to izgleda kada si
u invalidskim kolicima.

Kada sam upitala ljude
na što ih asociraju invalidska kolica,

koristili su izraze poput
"ograničenje", "strah,"

"sažaljenje", "restrikcija".

Shvatila sam da sam prihvatila te odgovore

i to je promijenilo ono
tko sam bila u svojoj biti.

Dio mene se otuđio.

Nisam gledala svoj život
iz svoje perspektive,

nego živo i neprekidno iz perspektive

odgovora koje su mi drugi ljudi davali.

Kao rezultat, znala sam
da moram stvoriti vlastite priče

o ovom iskustvu,

nove priče da vratim svoj identitet.

["Tražeći slobodu: Kreiranjem vlastite priče, učimo uzimati tekstove iz naših života toliko ozbiljno kao i službene priče".- Davis 2009, TEDx Women]

Počela sam s poslom

koji je imao cilj komunicirati

o sreći i slobodi koje sam osjećala
koristeći invalidska kolica --

moćna kolica --
kako bih pregovarala sa svijetom.

Radila sam kako bih transformirala
te unutarnje odgovore,

kako bih transformirala predrasude
koje su formirale

moj identitet kada sam počela
koristiti invalidska kolica,

kreirajući neočekivane slike.

Kolica su postala objekt
za crtanje i igranje.

Kada sam doslovno počela

ostavljati tragove sreće i slobode,

bilo je vrlo uzbudljivo vidjeti

zanimljive i iznenadne odgovore ljudi.

Činilo se da se otvaraju nove perspektive

i u tome leži promjena paradigme.

To je pokazalo da praksa umjetnosti

može popraviti nečiji identitet

i transformirati predrasude
revizijom poznatog.

Kada sam počela roniti, 2005. godine,

shvatila sam da oprema za ronjenje
proširuje granice aktivnosti

na isti način kao što to čine
invalidska kolica,

ali asocijacije koje se povezuju
s opremom za ronjenje

su uzbudljive i pustolovne,

potpuno drugačije od odgovora ljudi
prema invalidskim kolicima.

Pomislila sam, "Pitam se što će se desiti

ako to dvoje ujedinim?" (Smijeh)(Pljesak)

Podvodna invalidska kolica
koja su bila rezultat toga,

odvela su me na najljepše putovanje

u posljednjih sedam godina.

Kako bih vam mogla dati ideju
kako to, zapravo, izgleda,

željela bih s vama podijeliti
jedan od ishoda

kreiranja ovog spektakla

i pokazati vam na kakvo me
nevjerovatno putovanje to odvelo.

(Glazba)

(Pljesak)

To je najnevjerojatnije iskustvo,

nadilazi većinu ostalih stvari
koje sam u životu iskusila.

Doslovno sam bila slobodna kretati se

za 360 stupnjeva,

uz prekrasno iskustvo sreće i slobode.

I nevjerojatna neočekivana stvar je

što se činilo da to isto tako
i drugi ljudi vide i osjećaju.

Oči im doslovno zasjaju

i govore stvari poput
"I ja bih jedne ovakve",

ili, "Ako ti možeš to, ja mogu sve."

I razmišljam, to je zato
što u tom trenutku

gledaju stvar

za koju nemaju referentni okvir,

ili nadilazi referentne okvire

koje imaju s pojmom
invalidskih kolica,

moraju razmišljati na posve novi način.

I mislim da upravo taj moment
posve novog razmišljanja

vjerojatno kreira slobodu

koja se širi do kraja ljudskim životima.

Za mene, ovo znači da oni vide

vrijednost razlike,

radost koju to donosi,

kada umjesto fokusiranja
na gubitak ili ograničenje,

vidimo i otkrijemo snagu i sreću

gledanja na svijet
iz posve nove perspektive.

Za mene, invalidska kolica su postala

vozilo preobrazbe.

Zapravo, sada podvodna kolica
zovem "Portal",

zato što me doslovno guraju kroz

novi način postojanja,

u novu dimenziju i novi nivo svijesti.

I druga stvar je ta,

jer nitko prije nije vidio niti čuo

o podvodnim invalidskim kolicima

i stvaranje ovog spektakla je stvaranje

novih načina gledanja,
postojanja i znanja,

sada imate taj koncept u svojoj glavi.

I vi svi ste, također,
dio umjetničkog rada.

(Pljesak)