Matematika ljubavi | Hannah Fry | TEDxBinghamtonUniversity

Pronalaženje pravog partnera nije jednostavno -- ali je li matematički uopće moguće? U šarmantnom govoru, matematičarka Hannah Fry predstavlja obrasce u našem traganju za ljubavlju i daje tri najbolja savjeta (matematički dokazana!) za pronalaženje te posebne osobe.

Hvala vam puno.

Dakle, da, ja sam Hannah Fry.
Ja sam matematičarka,

i danas vam želim pričati
o matematici ljubavi.

Možemo se svi složiti

kako su matematičari
poznatno izvrsni u pronalaženju ljubavi.

Ali to nije samo
zbog naših poletnih ličnosti,

superiornih komunikacijskih vještina
i izvrsnih pernica za olovke.

To je i zbog toga što smo uložili
puno truda u izračunavanje

načina za pronalaženje savršenog partnera.

U mom omiljenom radu na ovu temu,
koji je naslovljen,

"Zašto nemam curu" --
(Smijeh) --

Peter Backus pokušava procijeniti
svoje šanse za pronalazak ljubavi.

Peter nije pohlepan čovjek.

Od svih slobodnih žena u
Ujedinjenom kraljevstvu,

sve što Peter traži
jest netko tko živi blizu njega,

netko tko ima sličnu dob,

netko sa sveučilišnom diplomom,

netko tko će se s njima slagati,

netko tko je vjerojatno privlačan,

netko tko bi vjerojatno
njega smatrao privlačnim.

(Smijeh)

Došao je do procjene od 26 žena
u cijelom Ujedinjenom kraljevstvu.

Peter, ovo ne izgleda jako dobro, zar ne?

Da stavimo to u kontekst,

to je oko 400 puta manje od procijena

koliko inteligentnih oblika života
ima u svemiru.

A to Peteru daje šansu
od 1 naspram 285.000

da će naletjeti na jednu od
tih posebnih dama

bilo koje večeri.

Mislim da se zbog toga matematičari

više posebno ni ne trude izlaziti.

Stvar je u tome da ja osobno

nemam tako pesimistični stav.

Zato što ja znam,
baš kao i svi vi,

da ljubav ne funkcionira tako.

Ljudske emocije nisu uredno složene
i racionalne te lako predvidive.

Ali također znam da to ne znači

da matematika
nema ništa za ponuditi,

jer je, ljubav, kao i većina stvari
u životu, puna obrazaca

a matematika se, konačno,
bavi proučavanjem obrazaca.

Obrasci za sve od predviđanja vremena
do fluktuacija na burzi vrijednosnica,

kretanja planeta
ili rasta gradova.

Ako ćemo biti iskreni,
ništa od svega toga

također nije uredno složeno
i lako predvidivo.

Verujem kako je matematika toliko moćna
da ima potencijal

ponuditi nam novi način gledanja
na gotovo sve.

Čak i na nešto toliko tajanstveno,
poput ljubavi.

Da bih pokušala uvjeriti vas

koliko je matematika nevjerojatna,
sjajna i bitna,

želim vam dati moja najbolja tri
matematički dokaziva savjeta za ljubav.

Dobro, najbolji savjet broj 1:

kako biti uspješan u on-line sastancima.

Moja omiljena mrežna stranica
za upoznavanje je OkCupid,

uglavnom zbog toga
što ju je pokrenula grupa matematičara.

Zato jer su matematičari,

skupljali su podatke

o svakome tko koristi njihovu stranicu,
skoro desetljeće.

Pokušali su pronaći obrasce

u načinu na koji pričamo o sebi

i u načinu na koji
uzajamno djelujemo

na mrežnim stranicama za
upoznavanje.

Došli su do nekih
jako zanimljivih pronalazaka.

Ali moj omiljeni

jest da se pokazalo kako na
mrežnim stranicama za upoznavanje,

to koliko ste privlačni ne utječe
na to koliko ste popularni,

i zapravo kada ljudi misle da ste ružni,

to vam može ići u prilog.

Hajde da vam pokažem kako ovo radi.

U dijelu OkCupid-a
koji je na svu sreću dobrovoljan,

možete ocijeniti koliko mislite
da je netko privlačan,

na skali od 1 do 5.

Ako usporedite ovaj, prosječan rezultat,

s time koliko poruka dobije
određeni broj ljudi,

možete donekle shvatiti kako

je povezana privlačnost s popularnošću
na mrežnoj stranici za upoznavanje.

Ovo je grafikon
do kojeg su došli ljudi iz OkCupid-a.

Bitno je primjetiti kako
nije potpuno točno

da dobijate više poruka,
ako ste atraktivniji.

Dobro, možda postoji mali trend ovdje

ali je dobio R na kvadrat
apsolutno svega lošega, budimo iskreni.

Ali onda dolazimo do pitanja
što je to s ovim ljudima

koji su toliko popularniji
od ovih ljudi dolje,

iako imaju isti rezultat
s aspekta privlačnosti?

A razlog leži u tome što
nije toliko bitan izgled sam po sebi.

Dozvolite mi da pokušam prikazati
njihove nalaze kroz primjer.

Ako uzmete nekoga poput
Portie de Rossi, na primjer,

svi se slažu kako je Portia de Rossi
jako lijepa žena.

Nitko ne misli kako je ružna,
ali nije ni supermodel.

Ako usporedite Portiu de Rossi
s nekim kao Sarah Jessica Parker,

dosta ljudi bi reklo, uključujući i mene,

kako misle da je Sarah Jessica Parker
jako zanosna

i vjerojatno jedno
od najljepših stvorenja

koje su ikada hodale Zemljom.

Ali neki drugi ljudi,
npr. većina na Internetu,

misle kako ona izgleda pomalo kao konj.
(Smijeh)

Mislim kada biste ljude pitali
koliko misle da su atraktivne

Sarah Jessica Parker ili
Portia de Rossi,

i pitate ih da ih ocjene
od 1 do 5,

mislim kako bi se došlo do toga
da je prosječan rezultat gotovo isti.

Ali način na koji bi ljudi glasali
bio bi potpuno drugačiji.

Portiani rezultati bili bi grupirani oko 4

jer se svi slažu kako je jako lijepa,

dok bi za Sarah Jessicu Parker
mišljenja bila potpuno podjeljena.

Kod njenih rezultata
bilo bi velikih podjela.

A u stvari je taj raspon ključan.

Taj raspon vas čini popularnijima

na mrežnoj stranici za upoznavanje.

To onda znači da

ako neki ljudi misle kako ste privlačni,

bolje je ukoliko

neki drugi ljudi misle
da ste potpuna rugoba.

To je puno bolje nego da svi misle

kako ste zgodna cura iz susjedstva.

Mislim kako ovo ima malo više smisla

kada razmislite o ljudima
koji šalju te poruke.

Recimo kako mislite
da je netko privlačan,

ali sumnjate kako drugi ljudi
neće nužno biti toliko zainteresirani.

To znači da će konkurencija za vas
biti manja,

i to je dodatni poticaj
da stupite u kontakt.

Uporedite to s nekim
za koga mislite da je privlačan

ali sumnjate i da će ostali pomisliti
kako je ta osoba privlačna.

Iskreno, zašto uopće truditi se
da biste se ponizili?

Ovdje dolazi jako zanimljiv dio.

Kada ljudi biraju slike koje će koristiti
na stranicama za upoznavanje,

često pokušavaju umanjiti stvari

za koje misle da će ih
neki ljudi smatrati neprivlačnim.

Klasičan primjer su ljudi koji možda
imaju malo viška kilograma

i namjerno biraju prilično isječenu sliku,

ili na primjer ćelavi muškarci,

koji namjerno biraju slike
gdje nose šešir.

Ali ovo je zapravo suprotno
od onoga što bi trebali napraviti

ako želite biti uspješni.

Umjesto toga treba pokazati ono za što
mislite da vas čini drugačijim,

čak i ako mislite da će neki ljudi to
smatrati neprivlačnim.

Jer ćete se svidjeti ljudima
kojima biste se i inače svidjeli,

a nebitni gubitnici kojima nećete,
pa, oni vam samo idu u korist.

Dobro, najbolji savjet broj 2:
kako odabrati savršenog partnera.

Zamislimo da ste
iznimno uspješni

na sceni za upoznavanje.

Ali pojavljuje se pitanje
kako pretvoriti taj uspjeh

u dugotrajnu sreću, a posebno

kako odlučiti kada je pravo
vrijeme da se smirite?

Općenito, ne preporuča se da se zaletite

i vjenčate se prvom osobom koja naleti

i pokaže ikakav interes za vas.

Ali jednako tako,
ne želite čekati previše

ukoliko želite maksimizirati
svoju priliku za dugotrajnu sreću.

Kako to kaže moja omiljena spisateljica,
Jane Austen:

"Neudata žena od dvadeset sedam godina

ne može se nadati da će ponovo osjetiti
ili pobuditi naklonost".

(Smijeh)

Hvala ti puno, Jane.
Što ti znaš o ljubavi?

Pitanje je onda,

kada znate da je pravo vrijeme
za smiriti se

imajući na umu sve ljude s kojima
se možete naći tijekom života?

Na sreću, postoji slastan komad
matemtike koji možemo upotrijebiti

za pomoć i naziva se
teorijom optimalnog zaustavljanja.

Zamislimo onda,

da počnete izlaziti s 15 godina

i u najboljem slučaju,
želite se vjenčati do svoje 35. godine.

Postoji određeni broj ljudi

s kojima potencijalno
možete izaći tijekom života,

a oni variraju na skali dobrote.

Pravila su takva da jednom
kada napravite potez i vjenčate se,

ne možete gledati unaprijed
prema tome što ste mogli imati,

i jednako tako se ne možete vratiti
i predomisliti se.

U najmanju ruku moje iskustvo je
takvo,

otkrila sam kako ljudi
obično ne vole da ih se sjetite

godinama nakon što ste odabrali
nekoga drugoga, ili sam to možda samo ja.

Matematika kaže da biste trebali

u prvih 37 % svojih prilika za izlazak,

jednostavno trebate sve odbiti zbog
nedostatka potencijala za brak.

(Smijeh)

Onda biste trebali odabrati
sljedeću osobu koja naiđe,

a koja je bolja od svakoga
koga ste do tada vidjeli.

Evo vam primjer.

Ako napravite ovo,
zapravo se može matematički dokazati,

kako je ovo najbolji mogući način

da maksimizirate svoje šanse
za pronalazak savršenog partnera.

Nažalost, moram vam reći
kako ova metoda ima svoje rizike.

Na primjer,
zamislite da vaš savršeni partner

dođe tijekom vaših prvih 37 posto.

Nažalost, morati ćete ga odbiti.

(Smijeh)

Ako pratite matematiku,

bojim se da neće doći nitko drugi

tko je bolji od svih
koje ste vidjeli prije toga,

tako da ćete morati nastaviti
s odbijanjem dok ne umrete sami.

(Smijeh)

Vjerojatno okruženi mačkama
koje grickaju vaše ostatke.

Dobro, drugi rizik,
zamislite umjesto ovoga,

da su prvi ljudi s kojima ste
izašli u vaših prvih 37 posto

nevjerojatno dosadni, bezlični,
užasni ljudi.

To je u redu, jer ste u fazi odbijanja,

to je u redu, jer ste u fazi odbijanja,

tako da je to dobro, možete ih odbiti.

Ali onda zamislite kako je slijedeća
osoba koja naiđe

samo neznatno manje dosadna,
bezlična i užasna

od svih koje ste do tada vidjeli.

Ako pratite matematiku, bojim se
kako ćete se morati vjenčati s tom osobom

i završiti u vezi, koja je, iskreno,
suboptimalna.

Izvinite zbog toga.

Ali zaista mislim
kako ovdje postoji prilika

za Hallmark da unovči ovo
i zaista se prilagodi ovom tržištu.

Čestitka za Dan zaljubljenih poput ove.
(Smijeh)

"Moj dragi mužu,
samo si neznatno manje užasan

od prvih 37 % ljudi s kojima sam izašla."

Ispalo je romantičnije
nego obično.

U redu, ova metoda vam
ne daje 100 % stopu uspjeha,

ali nema niti jedne druge strategije
koja daje bolje rezultate.

Zapravo, u prirodi postoje određene vrste

ribe koje se drže i koriste
baš ovu strategiju.

One odbijaju svakog mogućeg
udvarača koji se pojavi

unutar prvih 37 posto u sezoni parenja,

i onda odaberu prvu narednu ribu
koja se pojavi nakon tog perioda,

koja je, ne znam, veća i krupnija

od svih riba koje su do tada vidjele.

Mislim kako i mi ljudi ovo
podsvjesno činimo, na neki način.

Sebi dajemo malo vremena
za istražiti igru,

steknemo osjećaj tržišta ili bilo čega,
dok smo mladi.

I onda počnemo ozbiljno gledati
potencijalne kandidate za brak

tek kada uđemo u srednje
i kasne dvadesete.

Mislim kako je ovo krajnji dokaz,
ako je ikad bio potreban,

da je svačiji mozak predodređen
biti barem malo matematičan.

Dobro, to je bio savjet broj 2.

Sada, najbolji savjet broj 3:
kako izbjeći razvod.

Dobro, zamislimo da ste izabrali
savršenog partnera

i navikavate se na doživotnu vezu
s tom osobom.

Voljela bih misliti kako svatko
želi izbjeći rastavu,

osim možda supruge Piers Morgana?

Ali tužna činjenica modernog života

je da se jedan od dva braka
u SAD završi rastavom,

a u ostatku svijeta nije ništa bolje.

Možda vam se može oprostiti,

to što mislite kako svađe
koje prethode rastavi

nisu idealne za matematičku istragu.

Jedno je sigurno, jako je teško znati

što trebamo mjeriti
ili što trebamo kvantificirati.

Ali to nije zaustavilo psihologa John
Gottmana, koji je napravio baš to.

Gottman je promatrao stotine parova
tijekom razgovora

i snimao gotovo sve
što si možete zamisliti.

Snimao je sve što je rečeno u razgovoru,

snimao je provodljivost njihove kože,

snimao je njihove izraze lica,

otkucaje srca, krvni tlak,

zapravo sve osim toga je li ili nije
supruga uvijek bila u pravu,

a sasvim slučajno jest.

Ali Gottman i njegov tim
su zapravo otkrili

jedan od najvažnijih prediktora

toga hoće li se par rastaviti ili ne --

koliko je svaki partner pozitivan
ili negativan u razgovoru.

Parovi s niskom stopom rizika

imali su bitno više pozitivnih nego
negativnih bodova na Gottmanovoj skali.

Dok u lošim vezama,

mislim na one
gdje će se par vjerojatno rastaviti,

oni su se našli na spirali negativnosti.

Koristeći samo ovu jednostavnu ideju,

Gottman je sa svojim timom
mogao predvidjeti

hoće li se određeni par rastaviti ili ne

s točnošću od 90 posto.

Ali sve dok se nije udružio
s matematičarom James Murrayom,

nije razumio

šta je uzrok tih spirala negativnosti
i kako se one pojavljuju.

A rezultati do kojih su došli su

prema mom mišljenju,
nevjerojatno jednostavni i zanimljivi.

Evo ih.

Mislim da bi ovo trebalo biti
prilično jasno.

Ove jednadžbe predviđaju
kako će muž ili supruga reagirati

kada je njihov red u razgovoru,

koliko pozitivni ili negativni će biti.

I te jednadžbe ovise o

raspoloženju osobe kada je ona sama,

o raspoloženju osobe kada je
ona sa svojim partnerom,

ali najbitnije je da ovise o tome,

koliko muž ili supruga
utječu jedan na drugog.

Mislim kako je u ovom trenutku
bitno istaknuti

kako je dokazano da upravo ove jednadžbe

mogu savršeno opisati

što se događa između dvije zemlje tijekom
utrke za naoružanjem.

(Smijeh)

Tako da je to -- ljudi u svađi
koji idu u negativnost

i vise na rubu razvoda --

to je matematički gledano jednako
početku nuklearnog rata.

(Smijeh)

Ali stvarno važan čimbenik
u ovoj jednadžbi

jest uticaj koji ljudi imaju
jedni na druge,

a posebno nešto što nazivamo
granicom negativnosti.

O granici negativnosti

možete razmišljati na način
koliko iritantan muž može biti

prije nego što žena zaista počne šiziti,
i obrnuto.

Uvijek sam mislila kako su osnove
dobrog braka kompromis i razumijevanje

i dopuštanje drugoj osobi
da ima prostor za sebe.

Mislila sam kako su najuspješnije veze

one gdje je granica negativnosti
jako visoka.

Tamo gdje parovi popuštaju

i iznose stvari samo
ako su stvarno važne.

Ali zapravo, matematika
i posljedična otkrića tima

pokazali su kako je istina suprotna.

Najbolji parovi, ili najuspješniji parovi

su oni kod kojih je
granica negativnosti jako niska.

To su parovi kod kojih ništa
ne prolazi neprimjećeno

i gdje jedni drugima
daju prostor za prigovaranje.

To su parovi koji se stalno trude
popraviti svoju vezu,

koji imaju bitno
pozitivniju sliku o svom braku.

Parovi koji ne zaboravljaju stvari

i parovi koji ne dopuštaju
da trivijalne stvari postanu velike.

Naravno, potrebno je više
od samo niske granice negativnosti

i kompromisa da biste imali uspješnu vezu.

Ali mislim kako je prično zanimljivo

znati da zaista postoje matematički dokazi

koji govore da nikada zaista ne bi
trebalo potpuno obuzdati svoj bijes.

To su moja tri savijeta

za to kako matematika može pomoći
u ljubavi i vezama.

Ali nadam se kako će vam osim kao savjeti

koristiti i kao uvid u moć matematike.

Za mene, jednadžbe i simboli
nisu samo stvar.

Oni su glas koji govori
o nevjerojatnom bogatstvu prirode

i zapanjujućoj jednostavnosti

obrazaca koji se zavrću i izvrću
i razvijaju svugdje oko nas,

od toga kako svijet funkcionira
do toga kako se ponašamo.

Nadam se da će makar za nekolicinu,

uvid u matematiku ljubavi

pomoći da vas uvjeri da matematici
pružite malo više ljubavi.

Hvala vam.

(Pljesak)