Cijena stresa na poslu -- i kako smanjiti stres

Prema nekim procjenama, cijena stresa na poslu u SAD-u je približno $300 milijardi godišnje -- i može naštetiti vašoj produktivnosti i osobnom zdravlju, kaže pobornik za zdravi život, Rob Cooke. On preporučuje nekoliko strategija da vam vaše mentalno, fizičko i emocionalno zdravlje opet postane prioritet.

Stres - svi znamo što je i
nosimo se s njim na različite načine.

Bilo da se naše misli
ubrzaju ili usporavaju,

potiskujemo emocije ili ne,

teško spavamo ili
jedva ustajemo iz kreveta.

Iskreno govoreći, užasno je.

(Smijeh)

Ali, znate da postoji i dobar stres,

kao kad se pripremiš za najveći
javni nastup svog života.

(Smijeh)

(Pljesak)

Na globalnoj platformi.

(Smijeh)

Čak i dobar stres može biti problem,

ali ovdje vam govorim o lošem stresu.

Ali ne iz razloga koji biste očekivali.

Ja savjetujem imućne pojedince.

Znači, radim sa bogatim ljudima
i njihovim obiteljima,

da ustvare svoje financijske ciljeve.

Uvijek mi je na umu ekonomija
zato što znam da

što ima utjecaj na ekonomiju,
utječe i na moje klijente,

a pronašli smo da stres ima
masivan utjecaj na ekonomiju.

Što ako vam kažem da,
prema nekim procjenama,

cijena stresa vezanog uz posao u SAD-u
je približno $300 milijardi godišnje?

Ova vrsta stresa s tako masivnim
posljedicama

povezana je s produktivnošću
i zdravljem.

O tome ćemo danas razgovarati.

Usput, povezano je s
gubitkom interesa za posao,

kroničnim bolestima koje utječu na posao

i povredama na radu.

I kad zbrojite cijenu svih pet čimbenika,

procjenjuje se na $2,2 trilijuna godišnje.

To predstavlja 12% našeg BDP-a.

Znam što mislite,
"To je puno novaca, otkud to?"

Stres je vrlo osobna stvar,

čudno je zamisliti da ima
takve velike posljedice.

Razmislite o sljedećem primjeru
kao objašnjenju.

Zamislite samohranu majku
koja radi stresni posao,

u stresnom ambijentu,

gdje sjedi 90 % vremena.

Možda nema vremena kuhati

pa ona bira jela koja su lakša,

što obično znači što?

Previše prerađena, hrana puna šećera.

Nakon nekog vremena, ova loša ishrana,
pomiješana sa stresom posla,

vodi u kroničnu bolest.

Na primjer, dijabetes.

Njeno liječenje košta više i nju
i njenu kompaniju,

što znači više stresa.

Sad se brine za svoje zdravlje
i kako da pokrije troškove

pa joj je vjerovatno pažnja
i produktivnost smanjena.

Ali ona si to ne može priuštiti.

Ona je samohrana majka.

Ona sad misli,

"Što ako mi se nešto dogodi?

Tko će se brinuti za moje dijete?

Tko će se brinuti za moju bebu?"

Još više stresa.

Uzmite ovaj primjer,
promijenite ga kako želite

i primjenite ga na naciju

i možda ćete vidjeti

kako smo došli do tog ogromnog troška.

To mi je sve jako blisko.

Moj otac je jedan od najvrednijih
i najpametnijih ljudi koje znam.

Naravno, i mama je radila
i također doprinijela,

ali on je svakako prihvatio ulogu
glavnog hranitelja obitelji.

Siguran sam da većina nas
razumije stres i pritisak

koji dolazi s brigom o našim obiteljima.

Ali kad to spojite sa stresom na poslu,

znate li što se može dogoditi?

Visoki tlak koji je nemoguće smanjiti,

s vremenom gubljenje funkcija bubrega,

i desetljeće na dijalizi -
njegova sudbina.

Drago mi je da je dobio
transplantaciju bubrega

prošle godine.

Međutim --

(Pljesak i klicanje)

Međutim, u gotovo deset godina

niti ekonomiji niti mojoj obitelji nije
bilo bolje zbog njegovog rada

ili njegove pameti,

i kao što bi on rekao,

to je žalosna priča.

Samo kažem

da mislim kako stres utječe na ekonomiju
smanjenjem produktivnosti

i povećanjem liječničkih troškova.

Ima smisla?

Zar ne?

A evo što nije tako.

Sadašnji istraživanje SZO-a

pokazuje da su globalni zdravstveni
troškovi 7,8 trilijuna dolara.

Istraživanje Instituta za
globalno zdravstvo

pokazuje da je vrijednost zdravstvene
industrije vrijedne 4,5 trilijuna dolara

porasla s 3,7 na 4,2 trilijuna
dolara između 2015. i 2017.

i nastavlja taj rast u 2022.

Pa što, što se to vas tiče?

Zato što je taj rast skoro dva puta brži
od rasta globalne ekonomije,

koji je u prosjeku 3,3% u istom razdoblju.

Pa što sve to zapravo znači?

Svake godine, trošimo više
godišnje na zdravstvo

i industrije koje se zalažu
za razvoj općeg zdravstva

i zdravog načina života

rastu skoro dva puta brže
nego globalna ekonomija,

a ipak, gubimo trilijune dolara
godišnje.

Pa što se tu događa?

(Smijeh)

Pa, naš nivo stresa je u porastu

i vjerujem da se to treba promijeniti.

Također mislim da se naš način
razmišljanja o stresu treba promijeniti.

Hajde da probamo gledati
na stres na novi način.

Vidite, mi obično mislimo o
stresu kao posljedici,

a ja ga smatram kulturom.

Gdje većina nas provodi vrijeme?

Na poslu, zar ne?

Gdje trebamo naći balans
između posla i privatnog života.

I radi toga, veze između posla,
stresa, zdravlja i blagostanja

nikada nisu bile bliže.

Međutim, nema nikakve veze

između toga kako pristupamo stresu
i zdravlju na radnom mjestu.

I za to možemo kriviti mnogo toga, zar ne?

Novu tehnologiju,

laserski fokus na dobit dioničarima

ili moj najdraži razlog,
natječi se sa susjedima

i slikamo se dok to radimo.

Ali na kraju,

bojim se da smo stvorili kulturu

gdje briga za sebe i opće blagostanje
nemaju prioritet.

Pa kako dalje?

Vjerujem da odgovor leži u
tri ključna aspekta.

I ako sada mislite,

"Rob, već sam sve ovo čuo,
ispričaj mi nešto novo,"

zapitajte se,

ako već znamo što trebamo učiniti,

onda što smo do sada radili?

Prvo, korporacije.

Posebno, kako kultura korporacija
i njihov stil komunikacije

imaju značajnu ulogu u stresu
i zdravlju na poslu.

DNK kompanije je u njenoj
kulturi, zar ne?

To postavi ton,

čak ide tako daleko da definira kompaniju.

Ali mislim da tvrtke trebaju uložiti

u mentalno, fizičko i emocionalno zdravlje

njihovih radnika

kao što ulažu u inovacije,
istraživanje i razvoj, zar ne?

I mislim li da bi ovo povećalo
produktivnost i smanjilo stres?

Doista to mislim.

Ali da se to stvarno prihvati,

tvrtka treba pronaći način

da mjeri ukupnu dobrobit svojih radnika

istom pravilnošću i preciznošću kojom
prognoziraju rast i zarade.

I ako ovo vam ovo zvuči
kao težak zadatak, pitajte se

što je doista najkonkurentnija
prednost tvrtke.

Njihovi ljudi.

Znamo ovo.

I kao sa svime u kompaniji,
treba početi od vrha.

Pa ako ste vi lider,

koji otvoreno brine za
svoje mentalno zdravlje

i sveukupnu dobrobit,

to je ogromni doprinos.

Svi znaju da volim nogomet,

kao dječak sam imao par trenera.

I uvijek sam imao jednog koji je
vodio težak kardio trening.

On ne bi stajao sa strane
i samo gledao.

On bi sudjelovao.

I to je dalo tri rezultata.

Bilo je teško požaliti se.

(Smijeh)

Uvijek sam probao ići ukorak s njim

i osjećao sam se više
fokusiran na vježbe.

To je isti pristup.

I konačno, komunikacija.

Da bi doista pomogao mojim klijentima
da ostvare svoje financijske ciljeve,

trebam ih aktivno slušati
i potom odgovoriti.

Neka ti tvoji radnici kažu
što im donosi stres.

Neka ti oni kažu što im je potrebno
za njihovo zdravlje.

I onda djeluj.

A kad je vaše djelovanje rezultat
toga što ste od njih čuli,

pokazat ćete da ozbiljno prihvaćate
njihovo mišljenje

i uvjeren sam da je to
dugoročna pobjeda za tvrtku.

Zašto?

Zato što će pravilno pripremljeni radnici
biti produktivniji s manje stresa.

Nakon toga, htio bih pomoć
vaše drage vlade.

Baš tako, vlada ima ulogu u ovome.

Svjetski ekonomski forum i Harvardska
škola za javno zdravstvo

procjenuju da će između 2011. i 2030.

ozbiljne kronične bolesti i
mentalne bolesti

koštati globalnu ekonomiju
47 trilijuna dolara.

A sad je 2020.

Ne kažem da je stres razlog za sve
kronične bolesti

niti mentalne bolesti,

ali čak i ako je mali udio,

zamislite koliko taj broj može biti manji

ako vlada radi ono što najbolje zna --

služi kao zakonodavac.

Ali u ovom slučaju,
za više standarde na radnom mjestu.

Na primjer, možda neki vladin
porezni poticaj za tvrtke

da podigne razinu standarda,

ali najbolji korporativni pravilnici
i inicijative za zdravlje

potpomognuti vizionarskim vladama

neće biti važne bez najvažnijeg elementa,

vas.

Da, stres i kako njime upravljamo
je toliko dinamično

da i vi imate ulog u tome.

I to će sigurno biti od koristi
i vama i ekonomiji.

Gledajte, ja nisam psiholog, dobro?

Ali radim na svom mentalnom zdravlju

i svojem općem blagostanju,

stoga evo moje posljednje mudrosti.

Mislim da je za sve prvi korak

da budemo iskreni prema sebi.

O čemu?

O tome kako stavljamo svoje zdravlje

na zadnje mjesto

i štetne posljedice toga.

Budite iskreni kako nam je važnije javno
mišljenje nego samoodržanje.

Recimo, društveni mediji.

Budite iskreni o tome kako se definiramo
i što zapravo radimo.

Naravno, vaša karijera bitno
doprinosi vašem identitetu.

Ali dozvoljavamo li možda
malo previše njen utjecaj?

I zapitajte se,

"Dobivam li vrijednost za ono što plaćam?"

I ne mislim samo na dolare.

Za mene, biti iskren znači dobro
promotriti svoj odnos

sa svojim mislima, hrabrošću i neuspjesima.

Ovo je počelo davno na jednom natjecanju,

trener dođe do mene i kaže,
"Rob Cooke,

potrudi se, ne možemo danas izgubiti."

I potrudio sam se.

Nisam uspio.

Izgubili smo.

(Smijeh)

Hvala na smijehu.

(Smijeh)

Dobar je osjećaj.

Ne, ali...

Znate, nakon toga
jedno vrijeme me to pratilo

toliko da kad je bila neka
prilika da se potrudim,

rastem, razvijam se,

ja bih tiho pognuo glavu

i povukao se.

A onda sam otkrio umjetnost pažnje.

I nastavio sam je razvijati u
svakodnevnom životu do danas.

Živjeti u sadašnjosti, sada.

Naravno da razumijem, vježba
pažnje nije za svakoga,

ali kad mislim na najuspješnije
i najutjecajnije ljude,

vidim zajednički trend.

Njihove mentalne sposobnosti.

Koje uključuju upravljanje stresom.

Sve je u razvijanju svijesti,

prepoznavanju i prihvaćanju

vaših trenutnih misli, osjećaja,
okruženja i fizičkog stanja.

U redu?

Nisam rekao da izbjegavate stres,

nego da njime upravljate --

to je dobrobit za vas i ekonomiju.

Ostavit ću vas s ovom mišlju.

Svi znamo da je za umirovljenje
važno da više štedimo sada

za poslije.

Što ako tretiramo mentalno zdravlje
i našu ukupnu dobrobit

na isti način?

Razvij i uštedi za sebe više sada

za kasnije u životu.

Ne raditi ništa je skuplje,

i, još gore, imamo manje vremena.

I od ta dva,

što ne možete dobit nazad?

Pa hajde da unaprijedimo
ovu kulturu stresa

i počnemo živjeti sretniji, zdraviji

i nadajmo se, produktivniji život.

Hvala.

(Pljesak)