Kako spasiti jezik od izumiranja

Čak 3000 jezika bi moglo nestati u sljedećih 80 godina, što je skoro pa ušutkivanje čitavih kultura. U ovom kratkom govoru jezički aktivist Daniel Bögre Udell pokazuje kako ljudi širom svijeta pronalaze načine da ožive jezike predaka i obnove svoje tradicije - i sve nas potiče da istražimo jezike naših predaka. "Povratak svom jeziku i prihvatanje svoje kulture je moćan način da budete ono što jeste", kaže on.

Jezici ne umiru tek tako,
prirodnim procesom.

Ljudi se odriču svog maternjeg jezika
zato što su na to primorani.

Često je taj pritisak političke prirode.

1982. godine

general vojske SAD-a, Richard Henry Pratt

je tvrdio da je ubijanje
autohtonih kultura

jedina alternativa ubijanju
autohtonih naroda.

"Ubij Indijanca," kaže,
"ali poštedi čovjeka".

I, do 1978. godine
vlada je radila upravo to,

odvajala je domorodačku djecu
od njihovih porodica

prisiljavala ih da idu u internate
gdje su im davali engleska imena

i kažnjavali ih ako govore svojim jezikom.

Asimilacija je bila kompliment za genocid.

Danas postoji sedam hiljada živih jezika,

ali malo je onih koji su priznati
u vlastitim državama

ili podržani na internetu.

Zbog toga je za ljude
iz ogromne većine kultura,

globalizacija proces dubokog otuđenja.

Ona podrazumijeva odreći se
svog jezika zarad nečijeg drugog.

I ako se ništa ne promijeni,

čak 3000 jezika bi moglo
nestati za 80 godina.

Ali, stvari se mijenjaju.

Širom svijeta,

ljudi oživljavaju jezike predaka

i obnavljaju svoje kulture.

Koliko znamo,

rehabilitacija jezika je započeta
u 1800-im kada su, u vrijeme jačanja

antisemitizma, jevrejske zajednice
u jeziku svojih predaka, hebrejskom,

vidjeli sredstvo svog kulturnog preporoda.

I, iako je bio uspavan preko 1000 godina,

bio je dobro sačuvan u knjigama
o jevrejskoj religiji i filozofiji.

Jevrejski aktivisti su ga proučavali
i podučavali svoju djecu,

odgojivši prve izvorne govornike
u skoro 100 generacija.

Danas je to maternji jezik
za pet miliona Jevreja.

I, barem za mene,

asimiliranog člana jevrejske dijaspore
koji govori engleski jezik,

glavni stub kulturnog suvereniteta.

Nakon 2000 godina

Mi smo i dalje tu.

Sve do nedavno je

ponovno buđenje hebrejskog bila anomalija.

Malo jezika je tako dobro
očuvano kao što je bio naš,

a stvaranje Izraela,

prve jevrejske države u preko 1000 godina,

je pružilo prostor za svakodnevno
korištenje hebrejskog.

Drugim riječima, većina kultura
naprosto nije dobila šansu.

(Video) Dobro veče, ja sam Elizabeth

i živim u Cornwallu

Ovo je kornvolski,

drevni jezik Cornwalla

koji je danas, tehnički,
pokrajina u južnoj Engleskoj.

1900tih godina su se kornvolski
aktivisti borili za svoju kulturu.

Jezik je bio neaktivan preko 100 godina,

ali, oni su koristili stare knjige
i predstave da bi podučavali svoju djecu.

Međutim, ova nova generacija
govornika kornvolskog

je bila raštrkana po Cornwallu

i nije bila u mogućnosti
da slobodno koristi jezik.

Do devedesetih godina
kornvolski se probudio,

ali nije procvjetao.

A onda su se, ranih 2000-ih, govornici
kornvolskog pronašli na internetu

i iskoristili digitalni prostor
da svakodnevno razgovaraju.

Od tada su počeli organizovati
sedmična i mjesečna dešavanja

kada su se mogli okupljati
i javno govoriti.

Danas se u nekim školama
podučava kornvolski jezik

Postoje znakovi na kornvolskom,

reklame za sladoled,

Wikipedia, pa čak i memovi.

(Smijeh)

(Smijeh)

I sa ponovo netaknutim jezikom

Kornvolci su sebi
osigurali da budu priznati

kao keltski narod
uz Irsku, Škotsku i Vels.

Promatrali su vijekovnu
prisilnu asimilaciju

i rekli, "Mi nismo pokrajina u Engleskoj.

Mi smo narod sami po sebi.

I još uvijek smo tu".

I nisu jedini.

Tunica-Biloxi, pleme iz Lousiane
oživljava jezik svojih predaka.

(Video) Zovem se Teyanna.

Prijatelji me zovu "Tiha oluja".

Ovo je počelo osamdesetih godina

kada su Donna Pierite i njena porodica

putovali u Baton Rouge i New Orleans.

da kopiraju stare rječnike
pohranjene u univerzitetskim arhivama.

Cilj im je bio da prouče tunica jezik,

da nauče djecu da ga koriste
i da ga podijele sa zajednicom.

Danas vode preporod tunica jezika.

Od 2014. postoji skoro 100 govornika
na kursevima jezika

i prema popisu stanovništva za 2017.

ima trideset dvoje novih koji tečno govore

od kojih neki, kao što je
Donnina kćerka Elisabeth,

uče svoju djecu da govore tunica jezikom

Ti novi govornici kreiraju sadržaj,

video snimke na Facebooku, kao i memove.

(Smijeh)

(Smijeh)

(Smijeh)

I što više objavljuju,

to više inspirišu ostale pripadnike
Tunica naroda da se uključe.

Nedavno se pripadnica plemena koja živi
u Teksasu javila Elisabeth preko Facebooka

i pitala kako se kaže
"blagoslovi ovu zemlju".

To je bilo za znak u dvorištu

da pokaže svojim komšijama
da je njena kultura još živa

i da danas cvjeta.

Hebrejski, kornvolski i tunica jezik

su samo tri primjera iz mnoštva
jezičkog aktivizma na svim kontinentima.

I bilo da su oni govornici Jèrriais jezika
sa Kanalskih otoka,

ili su govornici kenijskog
znakovnog jezika iz Nairobija,

sve te zajednice koje rade na tome da
sačuvaju ili ponovo uspostave neki jezik

imaju jednu zajedničku stvar: medije

da bi svoj jezik mogli
dijeliti i podučavati.

Razvojem interneta

širenje medijskog pristupa i stvaranja,

očuvanje i ponovno
uspostavljanje jezika predaka

sada je omogućeno više nego ikada.

Pa, koji su jezici vaših predaka?

Moji su hebrejski, jidiš,
mađarski i škotski galski

iako sam odgajan na engleskom.

I srećom po mene, svaki od ovih jezika
je dostupan na internetu.

Posebno hebrejski -
bio mi je instaliran na iPhonu,

podržava ga Google Translate,

čak ima i autokorekciju.

I ako vaš jezik možda nije
u toj mjeri podržan,

ja vas podstičem da istražite,

jer postoji mogućnost da ga je neko
negdje počeo stavljati na internet.

Ponovno uspostavljanje svog jezika
i prihvatanje svoje kulture

je moćan način da budete ono što jeste

u doba globalizacije

jer, kako sam skoro naučio
da kažem na hebrejskom,

"'nḥnw 'dyyn k'n" -

mi smo još uvijek tu.

Hvala

(Aplauz)