-
Title:
Možda ste zbog ovoga depresivni ili anksiozni
-
Description:
U dirljivom, delotvornom govoru, novinar Johan Hari deli najnovije uvide u uzroke depresije i anksioznosti stručnjaka širom sveta, kao i neke od uzbudljivih novih rešenja. „Ako ste depresivni ili anksiozni, niste slabi, niti ste ludi - vi ste ljudsko biće sa potrebama koje nisu ispunjene,“ kaže Hari.
-
Speaker:
Johan Hari (Johann Hari)
-
Prilično dugo vremena
-
su me opsedale dve misterije.
-
Nisam ih razumeo,
-
i iskreno, prilično me je plašilo
da razmišljam o njima.
-
Prva misterija je: imam 40 godina,
-
i kroz ceo moj život, iz godine u godinu,
-
ozbiljna depresija
i anksioznost su u porastu,
-
u Sjedinjenim Državama,
u Velikoj Britaniji,
-
i širom zapadnog sveta.
-
Želeo sam da razumem zašto.
-
Zašto se to nama dešava?
-
Zašto se, iz godine u godinu,
-
sve veći broj nas nađe u situaciji
da sve teže izgura dan?
-
Želeo sam da razumem ovo
više zbog lične misterije.
-
Kada sam bio tinejdžer,
¶
-
sećam se da sam išao kod doktora
-
i objasnio mu da imam taj osećaj
kao da bol curi iz mene.
-
Nisam ga mogao kontrolisati,
-
nisam razumeo zašto se to dešava,
-
stideo sam se toga.
-
Doktor mi je ispričao priču
-
koja je, sad shvatam, bila dobronamerna,
-
ali prilično uprošćena.
-
Ne potpuno pogrešna.
-
Moj doktor je rekao: „Znamo
zašto ljudi postaju takvi.
-
Neki ljudi prirodno imaju
hemijski disbalans u glavi -
-
ti si očigledno jedan od njih.
-
Samo treba da ti damo neke lekove,
-
i tvoj hemijski balans
će se vratiti u normalu.“
-
Počeo sam da uzimam lekove
Paksil ili Seroksat,
¶
-
isti lek pod drugim nazivima
u različitim zemljama.
-
I osećao sam se mnogo bolje,
stvarno me je to podiglo.
-
Ali nedugo potom,
-
onaj osećaj bola se počeo vraćati.
-
Davali su mi sve veće i veće doze,
-
dok za 13 godina nisam počeo
uzimati maksimalnu moguću dozu
-
koja je zakonski dozvoljena da se uzima.
-
Tokom većeg dela tih 13 godina,
i uglavnom sve vreme pred kraj,
-
bio sam u bolovima.
-
Počeo sam da se pitam: „Šta se dešava?
-
Radiš sve što su ti rekli da radiš,
-
po obrascu koji dominira ovom kulturom -
-
zašto se još uvek osećaš tako?“
-
Da bih otkrio srž ove dve misterije,
¶
-
za knjigu koju sam napisao,
-
završio sam na velikom putovanju po svetu,
-
i proputovao preko 64 000 kilometara.
-
Želeo sam da pričam sa vodećim
svetskim stručnjacima
-
o uzrocima depresije i anksioznosti,
-
i što je najbitnije, šta ih rešava,
-
i ljudima koji su prošli
kroz depresiju i anksioznost,
-
i pronašli izlaz na razne načine.
-
Mnogo toga sam naučio
-
od neverovatnih ljudi
koje sam upoznavao tokom putovanja.
-
Ali smatram da je suština
onoga što sam naučio do sada
¶
-
da imamo naučne dokaze
-
za devet različitih uzroka
depresije i anksioznosti.
-
Dva uzročnika su stvarno biološka.
-
Vaši geni vas mogu učiniti
osetljivijim na te probleme,
-
iako oni ne određuju vašu sudbinu.
-
Postoje i stvarne promene u mozgu
koje mogu da se dese
-
kada upadnete u depresiju
-
i koje mogu otežati izlazak iz nje.
-
Ali većina faktora koji su potvrđeni
-
kao uzroci depresije i anksioznosti
-
nisu biološke prirode.
-
To su faktori koji se nalaze
u načinu na koji živimo.
-
Onog momenta kada ih razumete,
-
to otvara veoma drugačiji spektar rešenja
-
koji bi trebalo ponuditi ljudima
-
uz opciju hemijskih antidepresiva.
-
-
ako ste usamljeni, veća je verovatnoća
da ćete postati depresivni.
-
Ako radite, a nemate nikakvu kontrolu
nad svojim poslom,
-
nego samo radite ono šta vam se kaže,
-
veća je verovatnoća
da ćete postati depresivni.
-
Ako retko kad izlazite u prirodu,
-
veća je verovatnoća
da ćete postati depresivni.
-
A jedna stvar objedinjuje mnogo uzroka
depresije i anksioznosti
¶
-
o kojima sam slušao.
-
Ne sve, ali dosta njih.
-
Svi ovde znaju
-
da svi imamo prirodne
fizičke potrebe, zar ne?
-
Očigledno.
-
Treba vam hrana, treba vam voda,
-
prenoćište, čist vazduh.
-
Ako bih uzeo to od vas,
-
bili biste veoma brzo u stvarnom problemu.
-
Ali u isto vreme,
-
svako ljudsko biće
ima prirodne psihološke potrebe.
-
Potrebno vam je da osećate pripadnost.
-
Potrebno vam je da osetite
da vaš život ima smisao i svrhu,
-
da osetite da vas ljudi prepoznaju i cene,
-
da osetite da imate
budućnost koja ima smisla.
-
Ova kultura koju smo izgradili
je dobra po pitanju dosta stvari.
-
Mnoge stvari su bolje nego u prošlosti -
-
drago mi je što živim u sadašnjici.
-
Ali sve smo lošiji i lošiji
-
u ispunjavanju ovih dubokih,
osnovnih psiholoških potreba.
-
I to nije jedino što se dešava,
-
ali smatram da je to ključni razlog
zašto se ova kriza stalno produbljuje.
-
Shvatio sam da je to
jako teško prihvatiti.
-
Stvarno sam se borio sa ovom idejom
-
promene od razmišljanja o depresiji
kao problemu samo u mom mozgu
-
do o problemu sa više uzroka,
-
uključujući mnoge vezane
za način na koji živimo.
-
To je tek počelo
da se uklapa u mojoj glavi
¶
-
kada sam jednog dana otišao da razgovaram
sa južnoafričkim psihijatrom
-
po imenu dr Derek Samerfild.
-
On je sjajan lik.
-
Dr Samerfild je sticajem okolnosti
bio u Kambodži 2001. godine,
-
kada su prvi put predstavili
hemijske antidepresive
-
ljudima u zemlji.
-
Lokalni doktori, Kambodžijanci,
nikada nisu čuli za ovu vrstu lekova,
-
pa su pitali šta je to.
-
On je objasnio.
-
Onda su mu oni rekli:
-
„Nama to ne treba,
mi već imamo antidepresive.”
-
On je bio u fazonu: „Kako to mislite?”
-
Mislio je da će pričati
o nekoj vrsti biljnog leka,
-
kao, na primer, o kantarionu,
ginko bilobi ili nečemu sličnom.
-
Umesto toga, oni su mu ispričali priču.
-
Bio je jedan farmer u njihovoj zajednici
koji je radio na prinčanim poljima.
¶
-
Jednog dana, stao je na minu
-
zaostalu iz rata sa Sjedinjenim Državama,
-
i izgubio je nogu.
-
Nabavili su mu veštačku nogu,
-
i nakon izvesnog vremena,
vratio se u pirinčana polja.
-
Očigledno, bilo je izuzetno
bolno raditi pod vodom
-
kada imate veštački ud,
-
i pretpostavljam da je bilo
i prilično traumatično
-
vratiti se natrag na polje
gde je bio raznesen.
-
Čovek je počeo plakati po ceo dan,
-
odbijao je da izađe iz kreveta,
-
razvio je sve simptome klasične depresije.
-
Kambodžanski doktor je rekao:
-
„Tada smo mu dali antidepresiv.”
-
A dr Samerfild je pitao:
„Šta ste mu dali?”
-
Objasnili su da su otišli kod njega,
-
saslušali ga,
-
i shvatili da njegov bol ima smisla -
-
za njega je bilo teško da to vidi,
gušeći se u depresiji,
-
ali u suštini je to imalo potpuno
razumljive uzroke u njegovom životu.
-
Jedan od doktora je pomislio,
pričajući sa ljudima iz zajednice:
-
„Znate, ako mu kupimo kravu,
-
mogao bi da postane mlekar,
-
i ne bi bio u poziciji
koja ga toliko remeti,
-
ne bi morao da ide
da radi u pirinčanim poljima.”
-
Tako su mu kupili kravu.
-
Za nekoliko nedelja plakanje je prestalo,
-
u roku od mesec dana
njegova depresija je nestala.
-
Rekli su doktoru Samerfildu:
-
„Vidite, doktore, ta krava
je bila antidepresiv,
-
to je ono na šta mislite, zar ne?”
-
-
-
Da ste odgajani da razmišljate
o depresiji na način na koji sam ja,
¶
-
a većina ljudi jeste,
-
to zvuči kao loša šala, zar ne?
-
„Otišao sam kod doktorke
po antidepresiv, i dala mi je kravu.”
-
Ali ono što su kambodžanski
doktori intuitivno znali,
-
zasnovano na ovoj pojedinačnoj,
nenaučnoj anegdoti,
-
je ono što vodeća svetska
zdravstvena institucija,
-
Svetska zdravstvena organizacija,
-
pokušava da nam kaže godinama unazad,
-
zasnovano na najboljim naučnim dokazima.
-
-
ako ste anksiozni,
-
niste slabi, niste ludi,
-
niste, pobogu, mašina
sa polomljenim delovima.
-
Vi ste ljudsko biće
sa potrebama koje nisu ispunjene.
-
Jednako je važno razmisliti
o onome što kambodžanski doktori
-
i Svetska zdravstvena
organizacija ne govore.
-
Oni ne govore ovom farmeru:
-
„Hej, drugar, moraš da se sabereš.
-
Tvoj posao je da sam rešiš ovaj problem.”
-
Naprotiv, oni kažu:
-
„Ovde smo kao grupa da ti pomognemo,
-
zajedno možemo da shvatimo
i rešimo ovaj problem.”
-
To je ono što svaka osoba
koja je u depresiji treba,
-
i ono što svaka osoba
koja je u depresiji zaslužuje.
-
Upravo zato je jedan od vodećih doktora
u Ujedinjenim nacijama,
¶
-
u zvaničnoj izjavi povodom
Svetskog dana zdravlja,
-
pre par godina, 2017. godine,
-
rekao da treba manje razgovarati
o hemijskoj neuravnoteženosti,
-
a više o neuravnoteženosti
u načinu na koji živimo.
-
Lekovi pružaju pravo olakšanje
nekim ljudima -
-
meni su pružali olakšanje neko vreme -
-
ali upravo zbog toga što ovaj problem
prevazilazi biologiju,
-
rešenje mora takođe da bude trajnije.
-
Kada sam ovo prvi put shvatio,
¶
-
sećam se da sam pomislio:
-
„Okej, mogao sam da vidim
sve naučne dokaze,
-
pročitao sam brojna istraživanja,
-
razgovarao sa velikim brojem stručnjaka
koji su ovo objašnjavali,”
-
ali stalno sam mislio:
„Kako to možemo da uradimo?”
-
Stvari koje nas čine depresivnim
-
su u većini slučajeva mnogo komplikovanije
-
nego kod kambodžanskog farmera.
-
Sa čim uopšte da počnemo?
-
Ali opet, na dugom putovanju
za moju knjigu,
¶
-
širom sveta,
-
susretao sam ljude
koji su upravo to radili,
-
od Sidneja, San Franciska,
-
do Sao Paula.
-
Sretao sam se sa ljudima koji su razumeli
-
dublje uzroke depresije i anksioznosti
-
i koji su ih, kao grupa, rešavali.
-
Očigledno, ne mogu da vam pričam
o svim neverovatnim ljudima
-
koje sam upoznao i pisao o njima,
-
ili o svih devet uzroka depresije
i anksioznosti za koje sam saznao,
-
zato što mi ne daju
da održim TED govor od 10 sati -
-
možete im se žaliti na to.
-
Želim da se fokusiram na dva uzroka
¶
-
i dva rešenja koja proizilaze
iz njih, ako se slažete.
-
Evo prvog:
-
Mi smo najusamljenije društvo
u ljudskoj istoriji.
-
Postoji nedavno istraživanje
koje je pitalo Amerikance:
-
„Da li imate osećaj
kao da više niste bliski ni sa kim?”
-
I 39% ljudi je reklo
da to odgovara njihovom opisu.
-
„Nisam više blizak ni sa kim.”
-
Na međunarodnim skalama usamljenosti,
-
Velika Britanija i ostatak Evrope
su odmah iza Sjedinjenih Država,
-
za slučaj da neko likuje.
-
-
Puno vremena sam proveo
razgovarajući o ovome
¶
-
sa vodećim svetskim
stručnjacima za usamljenost,
-
sa izuzetnim čovek po imenu
profesor Džon Kasiopo,
-
koji je bio u Čikagu,
-
i razmišljao sam o jednom pitanju
koje nam njegov rad postavlja.
-
Profesor Kasiopo je pitao:
-
„Zašto postojimo?
-
Zašto smo ovde, zašto smo živi?”
-
Jedan od ključnih razloga
-
je taj što su naši praoci
iz afričkih savana
-
bili stvarno dobri u jednoj stvari.
-
Često nisu bili veći
od životinja koje su lovili,
-
a često nisu bili ni brži
od životinja koje su lovili,
-
ali su bili mnogo bolji
u povezivanju u grupe
-
i saradnji.
-
To je bila naša supermoć kao vrste -
-
mi se povezujemo,
-
baš kao što su se pčele razvile
da žive u košnici,
-
ljudi su se razvili da žive u plemenima.
-
A mi smo prvi ljudi u istoriji
-
koji se odriču svojih plemena.
-
Zbog toga se osećamo grozno.
-
Ali ne mora da bude tako.
-
Jedan od junaka moje knjige,
i zapravo mog života,
¶
-
je doktor po imenu Sem Everington.
-
On je lekar opšte prakse
u siromašnim delovima istočnog Londona,
-
gde sam ja živeo mnogo godina.
-
Sem se osećao jako neprijatno
-
zato što je imao gomilu pacijenata
-
koji su mu dolazili
sa depresijom i anksioznošću.
-
Baš kao i ja, nije protivnik
hemijskih antidepresiva,
-
smatra da oni pružaju
olakšanje nekim ljudima.
-
Ali je uvideo dve stvari.
-
Prvo, njegovi pacijenti
su često bili depresivni i anksiozni
-
iz potpuno razumljivih razloga,
poput usamljenosti.
-
Drugo, iako su lekovi pružali
olakšanje nekim ljudima,
-
mnogima nisu rešili problem.
-
Suštinski problem.
-
Jednog dana Sem je odlučio
da pokrene drugačiji pristup.
-
Žena je došla u njegovu
zdravstvenu ustanovu,
-
a zvala se Lisa Kaningem.
-
Ja sam kasnije upoznao Lisu.
-
Lisa je bila zatvorena u svom domu
sa jezivom depresijom i anksioznošću
-
sedam godina.
-
Kada je došla u Semovu ustanovu,
rečeno joj je: „Ne brini,
-
nastavićemo sa davanjem ovih lekova,
-
ali ćemo takođe prepisati nešto drugo.
-
Prepisaćemo ti da dva puta nedeljno
dolaziš u ovaj centar
-
kako bi upoznala grupu ljudi
sa depresijom i anksioznošću,
-
ne da biste pričali kako ste nesrećni,
-
nego da zajedno pronađete
nešto smisleno što biste mogli da uradite,
-
tako da ne budeš usamljena
i nemaš osećaj da ti je život besmislen.”
-
Prvi put kada se ova grupa sastala,
¶
-
Lisa je bukvalno počela
da povraća od anksioznosti,
-
to je bilo preemotivno za nju.
-
Ali ljudi su bili tu za nju,
grupa je počela pričati:
-
„Šta bismo mogli učiniti?”
-
Ljudi iz grada,
iz istočnog Londona, kao ja,
-
nisu imali pojma o baštovanstvu.
-
Bili su u fazonu: „Hajde
da naučimo baštovanstvo?”
-
Postojao je prostor
iza doktorskih ordinacija
-
koji je bio zarastao.
-
„Zašto ne bismo pretvorili to u baštu?”
-
Počeli su da uzimaju knjige iz biblioteke,
-
da gledaju klipove na Jutjubu.
-
Počeli su da čeprkaju po zemljištu.
-
Počeli su da uče o ritmu godišnjih doba.
-
Postoje brojni dokazi
da je izloženost prirodi
-
stvarno jak antidepresiv.
-
Ali oni su počeli da rade
nešto još značajnije.
-
Počeli su da formiraju pleme.
-
Počeli su da osnivaju grupu.
-
Počeli su da brinu jedni o drugima.
-
Kada se neko od njih ne bi pojavio,
-
drugi bi otišli da ih traže -
„Jesi li dobro?”,
-
pomažući im da shvate
šta ih je mučilo tog dana.
-
Lisa mi je to objasnila ovako:
-
„Kako je bašta počela da cveta,
-
i mi smo procvetali.”
-
Ovaj pristup se zove
prepisivanje druženja,
¶
-
i širi se Evropom.
-
Postoji mala ali sve veća gomila dokaza
-
koja upućuje da to može proizvesti
stvaran i smislen pad
-
depresije i anksioznosti.
-
Sećam se jednog dana,
dok sam stajao u bašti
¶
-
koju su napravili Lisa
i njeni nekada depresivni prijatelji -
-
stvarno prelepa bašta -
-
razmišljao sam o ovome,
-
prilično inspirisan čovekom
po imenu profesor Hju Mekaj iz Australije.
-
Razmišljao sam o tome da, toliko često
kada se ljudi u ovoj kulturi osećaju loše,
-
kažemo im - siguran sam
da su svi izgovorili, ja jesam -
-
kažemo: „Samo treba da budeš
to što jesi. Budi svoj.”
-
I shvatio sam da bi zapravo
trebalo reći ljudima:
-
„Nemoj biti ti.
-
Nemoj biti svoj.
-
Budi mi. Budi naš.
-
Budi deo grupe.”
-
-
-
ne leži u angažovanju
sve više i više vaših resursa,
-
kao usamljene jedinke -
-
delimično to nas je dovelo u krizu.
-
Leži u ponovnom povezivanju
sa nečim što je veće od vas.
-
A to je suštinski povezano
sa jednim od ostalih uzroka
¶
-
depresije i anksioznosti
o kojima sam želeo da vam pričam.
-
Dakle, svi znaju
-
da je loša hrana počela da nam dominira
u ishrani i učinila nas fizički bolesnim.
-
Ne govorim ovo sa nekom
dozom superiornosti,
-
bukvalno sam došao ovamo iz Mekdonaldsa.
-
Video sam sve vas kako jedete
zdrav TED-ov doručak
-
i bio sam u fazonu - nema šanse.
-
Isto kao što je loša hrana preovladala
ishranom i učinila nas fizički bolesnim,
-
tako su i loše vrednosti
preuzele naše umove
-
i učinile nas mentalno bolesnim.
-
Hiljadama godina filozofi govore da,
-
ako vam se život vrti oko novca,
statusa i pokazivanja,
-
osećaćete se očajno.
-
To nije baš bio precizan
citat Šopenhauera,
-
ali to je suština onoga što je rekao.
-
Ono što je čudno jeste da niko
nije naučno istražio ovo,
¶
-
sve dok istinski vanserijska osoba
koju sam upoznao, profesor Tim Kaser,
-
sa Fakulteta Noks u Ilinoisu,
-
nije počeo svoje istraživanje
pre oko 30 godina.
-
Njegovo istraživanje je upućivalo
na nekoliko važnih stvari.
-
Prvo, što više verujete
-
da možete novcem i pokazivanjem
naći izlaz iz tuge
-
ka dobrom životu,
-
veća je verovatnoća da ćete postati
depresivni i anksiozni.
-
Drugo, kao društvo,
-
sve nas više pokreću ova verovanja.
-
Tokom celog svog života,
-
pod teretom reklama,
Instagrama i svega sličnog tome.
-
Dok sam razmišljao o tome,
¶
-
shvatio sam da je to
kao da su nas od rođenja hranili
-
nekom vrstom Kej-Ef-Si duševne hrane.
-
Učili su nas da sreću tražimo
na pogrešnim mestima,
-
što, baš kao što loša hrana
ne može da ispuni vaše potrebe
-
i na kraju čini da se osećate očajno,
-
loše vrednosti ne ispunjavaju
vaše psihološke potrebe,
-
i one vas odvlače od dobrog života.
-
Kada sam prvi put provodio vreme
sa profesorom Keserom,
-
učeći sve ovo,
-
osećao sam stvarno čudne pomešane emocije.
-
Sa jedne strane,
smatram ovo velikim izazovom.
-
Shvatio sam koliko često sam tokom života,
kada sam se osećao loše,
-
pokušao da nadomestim to nekim šepurećim,
vrhunskim spoljnim rešenjem.
-
Mogao sam da vidim
i zašto to nije delovalo na mene.
-
Takođe sam razmišljao:
„Nije li to očigledno?
-
Nije li to skoro banalno, zar ne?”
-
Kada bih svima vama ovde rekao:
-
niko od vas neće na samrti
-
razmišljati o cipelama koje ste kupili
i o svim retvitovima koje ste dobili,
-
već ćete razmišljati o momentima ljubavi,
smisla i povezanosti u svom životu.
-
Mislim da to deluje skoro kao kliše.
-
Nastavio sam priču
sa profesorom Kaserom rekavši:
-
„Zašto osećam tu čudnu podvojenost?”
-
On mi je odgovorio: „Na nekom nivou,
svi mi znamo te stvari.
-
Ali u ovoj kulturi,
mi ne živimo po tim pravilima.”
-
Toliko su nam poznata da su postala kliše,
-
a opet ne živimo po tim pravilima.
-
Pitao sam se i dalje:
zašto bismo znali nešto tako dubokoumno,
-
a da ne živimo po tim pravilima?
-
Nakon izvesnog vremena,
profesor Kaser mi je rekao:
-
„Zato što živimo u mašini
-
koja je napravljena tako da nas natera
da zanemarimo ono što je važno u životu.”
-
Morao sam duboko da se zamislim.
-
„Zato što živimo u mašini
-
koja je napravljena tako da nas natera
da zanemarimo ono što je važno u životu.”
-
Profesor Kaser je želeo da shvati
kako možemo da poremetimo tu mašinu.
¶
-
Sproveo je gomilu
istraživanja na ovu temu.
-
Reći ću vam jedan primer,
-
i jako bih želeo da svi isprobate to
sa svojim prijateljima i porodicom.
-
Zajedno sa likom po imenu Nejtan Dangen,
skupio je grupu tinejdžera i odraslih
-
da zajedno dolaze na niz seansi
tokom određenog perioda, da razgovaraju.
-
Poenta grupe je bila
-
da natera ljude da misle
o momentima iz svog života
-
u kojima su istinski
pronašli značenje i svrhu.
-
Za različite ljude
to su bile različite stvari.
-
Nekima je to bilo sviranje,
pisanje, pomaganje nekom -
-
siguran sam da svako ovde
može nešto da zamisli, zar ne?
-
Deo poente je bio da se ljudi zapitaju:
-
„Okej, kako više života posvetiti
-
potrazi za tim momentima značenja i svrhe,
-
a manje, ne znam,
kupovini nepotrebnih stvari,
-
stavljanju istih na društvene mreže
u nadi da se izazove reakcija:
-
„O bože, tako sam ljubomoran!”
-
Ono što su otkrili je
da samo održavanje ovakvih sastanaka -
¶
-
kao neka vrsta sastanaka anonimnih
alkoholičara, ali za potrošnju, zar ne? -
-
naterati ljude na ovakve sastanke
usmerava ih ka ovim vrednostima,
-
stvara temelj da se ponašamo u skladu
sa njima i proveravamo ih sa drugima,
-
što je vodilo ka značajnoj
promeni ljudskih vrednosti.
-
To ih je odvuklo od ovog uragana
depresivnih poruka
-
koje nas uče da sreću tražimo
na pogrešnim mestima,
-
ka mnogo smislenijim
i zdravijim vrednostima
-
koje nas podižu iz depresije.
-
Ali nakon svih rešenja koja sam video
i o kojima sam pisao,
¶
-
i mnogima o kojima ne mogu
ovde da govorim,
-
i dalje razmišljam,
-
znate: „Zašto mi je trebalo
toliko dugo vremena da to shvatim?”
-
Zato što, kada to objasnite ljudima -
-
neki mogu biti malo
komplikovaniji, ali ne svi -
-
kada to objasnite ljudima,
to nije nuklearna fizika, zar ne?
-
Podsvesno već negde znamo te stvari.
-
Zašto nam je toliko teško to da razumemo?
-
Mislim da postoje brojni razlozi.
-
Jedan od njih je da moramo
da promenimo svoje razumevanje
-
o tome šta su zapravo
depresija i anksioznost.
-
Postoje pravi biološki doprinosi
-
depresiji i anksioznosti.
-
Ali ako dozvolimo da biologija
postane cela slika,
-
kao što sam ja dugo činio,
-
kao što smatram da čitava kultura
čini skoro celog mog života,
-
ono što prećutno govorimo ljudima
jeste, a to nije ničija namera,
-
ali ono što prećutno
govorimo ljudima jeste:
-
„Vaš bol ne znači ništa.
-
To je samo kvar.
-
Kao kvar na kompjuteru,
-
mali kratki spoj u vašoj glavi.”
-
Međutim, ja sam uspeo
da počnem da menjam svoj život
-
tek kada sam shvatio
da depresija nije kvar.
-
To je signal.
-
Vaša depresija je signal.
-
Govori vam nešto.
-
-
Osećamo se tako iz određenih razloga,
¶
-
koji se teško mogu videti
kada ste u depresiji do guše -
-
ja to najbolje znam, iz ličnog iskustva.
-
Ali uz pravu pomoć,
možemo razumeti ove probleme
-
i rešiti ih zajedno.
-
Da bismo to uradili,
-
prvi korak
-
je da moramo da prestanemo
da vređamo ove signale,
-
govoreći da su oni znakovi slabosti,
ludila ili da su čisto biološki,
-
osim za veoma mali broj ljudi.
-
Moramo početi da osluškujemo te signale,
-
zato što nam oni govore
ono što stvarno treba da čujemo.
-
Samo kad istinski slušamo te signale,
-
odamo im priznanje i poštujemo ih,
-
možemo početi da uviđamo
-
oslobađujuće, negujuće, dublje rešenje.
-
Krave koje čekaju svugde oko nas.
-
-