Return to Video

Što zbilja znači imati autizam

  • 0:02 - 0:07
    Autizam je pojam koji je
    poznat mnogim ljudima.
  • 0:08 - 0:10
    Naprimjer, neki ljudi smatraju
  • 0:10 - 0:14
    da su autisti bljedoliki muškarci
  • 0:14 - 0:17
    koji govore monotonim glasom
  • 0:17 - 0:20
    i stalno vrte jednu te istu temu.
  • 0:21 - 0:26
    Neki ljudi misle da autisti ne razlikuju
    ispravno od pogrešnog,
  • 0:26 - 0:28
    izbjegavaju pažnju
  • 0:28 - 0:32
    i često govore krive stvari
    u krivo vrijeme.
  • 0:32 - 0:36
    Neki ljudi smatraju da se
    autisti čudno ponašaju
  • 0:36 - 0:38
    te da im nedostaju humor i empatija.
  • 0:40 - 0:43
    Ako se slažete s izjavama
    koje sam upravo naveo,
  • 0:43 - 0:44
    onda vas moram razočarati
  • 0:45 - 0:48
    da imate lošu predodžbu o autizmu.
  • 0:49 - 0:50
    Kako to znam?
  • 0:51 - 0:54
    Zato što ja imam autizam.
  • 0:54 - 0:59
    I ja sam opčinjen stvarima
    kao što je elektronika
  • 0:59 - 1:02
    i javni prijevoz.
  • 1:02 - 1:04
    Ali to me ne definira kao osobu.
  • 1:05 - 1:08
    Svatko od nas je drugačiji
    i poseban na svoj način.
  • 1:09 - 1:13
    No, nema mnogo informacija o tome
  • 1:13 - 1:16
    kako zbilja izgleda život autista.
  • 1:16 - 1:19
    Zato se ljudi često okreću stereotipima.
  • 1:20 - 1:22
    Često ih vidimo u medijima.
  • 1:23 - 1:27
    Jedno od najčešćih stereotipa
    u medijima su
  • 1:27 - 1:29
    da se ponašamo čudno,
  • 1:29 - 1:31
    da nismo empatični
  • 1:31 - 1:33
    i da smo genijalci.
  • 1:36 - 1:41
    Ni tu ne staje neznanje o autizmu.
  • 1:41 - 1:44
    Znate li da neki ljudi pokušavaju
    pronaći lijek za autizam?
  • 1:44 - 1:47
    To je zato što ga vide
    kao nešto negativno.
  • 1:47 - 1:48
    Kao bolest.
  • 1:49 - 1:51
    Mnogi ljudi mijenjaju tu zamisao.
  • 1:51 - 1:56
    Za nas autizam nije bolest.
  • 1:56 - 2:00
    To je samo drugačiji pogled na svijet.
  • 2:01 - 2:04
    Naši mozgovi drukčije
    funkcioniraju od ostalih.
  • 2:05 - 2:08
    To je kao da uspoređujete
    Xbox i PlayStation.
  • 2:08 - 2:11
    Oboje su vrsne konzole
    samo drugačije programirane.
  • 2:12 - 2:16
    Ali ako stavite igricu za Xbox
    u PlayStation,
  • 2:16 - 2:21
    igrica neće raditi, zato jer PlayStation
    drugačije funkcionira.
  • 2:25 - 2:27
    Kad pogledam u ogledalo,
  • 2:27 - 2:29
    vidim nekoga tko razmišlja drugačije.
  • 2:29 - 2:31
    Također vidim i krasnu kosu.
  • 2:31 - 2:33
    (Smijeh)
  • 2:33 - 2:39
    (Pljesak)
  • 2:39 - 2:41
    Ali pitanje je,
  • 2:41 - 2:45
    jesam li ja stvarno bolestan ako
    samo drugačije razmišljam?
  • 2:48 - 2:53
    Najveći problem autista
    u današnjem društvu
  • 2:53 - 2:56
    jest da svijet nije stvoren za nas.
  • 2:56 - 3:00
    Puno toga nas može uznemiriti.
  • 3:00 - 3:02
    Naprimjer,
  • 3:02 - 3:07
    mene jako uznemiruju glasni zvukovi.
  • 3:07 - 3:10
    Dakle nikad ne pojačam glazbu do kraja
  • 3:11 - 3:15
    i nisam preveliki obožavatelj
    velikih tuluma.
  • 3:15 - 3:19
    Ali ostale ljude s autizmom uznemiruju
  • 3:19 - 3:22
    jaka svjetla ili snažni mirisi
  • 3:22 - 3:24
    ili gnjecave teksture.
  • 3:25 - 3:28
    Sve to lako izaziva anksioznost.
  • 3:29 - 3:34
    Razmislite o svim prijašnjim druženjima.
  • 3:34 - 3:36
    Je li svirala glasna glazba?
  • 3:37 - 3:39
    Je li svjetlo bilo jako?
  • 3:40 - 3:44
    Je li kružilo mnogo
    različitih mirisa u isto vrijeme?
  • 3:44 - 3:48
    Je li puno ljudi pričalo odjedanput?
  • 3:49 - 3:52
    Takve stvari možda vama ne smetaju,
  • 3:52 - 3:55
    ali nekoga s autizmom
  • 3:55 - 3:57
    mogu uznemiriti.
  • 3:58 - 4:03
    Stoga se u takvim situacijama upuštamo
    u samostimulirajuće ponašanje.
  • 4:03 - 4:06
    To je ponavljanje pokreta ili zvuka
  • 4:06 - 4:12
    ili nekog drugog komešanja
    koje se uvijek ne mora činiti normalnim.
  • 4:13 - 4:15
    Neki će mahati rukama,
  • 4:15 - 4:19
    proizvoditi zvukove ili vrtjeti.
  • 4:20 - 4:23
    U biti, to je naš način da se isključimo.
  • 4:25 - 4:27
    Često imamo potrebu za takvim ponašanjem.
  • 4:28 - 4:31
    No takvo se ponašanje
    često gleda poprijeko
  • 4:31 - 4:33
    pa smo prisiljeni skrivati ga.
  • 4:34 - 4:38
    Kada smo prisiljeni skrivati naše
    autistične crte,
  • 4:38 - 4:39
    to se naziva prikrivanjem.
  • 4:41 - 4:44
    Neki su ljudi bolji u tome od ostalih.
  • 4:45 - 4:51
    Znam se nekad toliko dobro prikriti
    da ljudi ni ne primijete da sam autist.
  • 4:51 - 4:55
    Dok im sam ne otkrijem tu tajnu.
  • 4:56 - 5:00
    Ali na kraju dana
    to postaje sve stresnije.
  • 5:00 - 5:03
    Ponekad čak i rješavanje zadaće
  • 5:03 - 5:05
    postane umarajuće.
  • 5:06 - 5:08
    Neki ljudi smatraju
  • 5:09 - 5:11
    da je naša sposobnost za prikrivanje
  • 5:11 - 5:14
    i rješenje za sam autizam.
  • 5:14 - 5:17
    No zbog toga nas je sram
  • 5:17 - 5:19
    pokazati svoje pravo ja.
  • 5:24 - 5:29
    Drugi stereotip koji se često
    povezuje s autizmom
  • 5:29 - 5:31
    jest da autistima nedostaje empatija.
  • 5:32 - 5:34
    Ponavljam, to nije istina.
  • 5:35 - 5:37
    Zapravo sam pun suosjećanja.
  • 5:38 - 5:40
    Samo nisam dobar u pokazivanju.
  • 5:41 - 5:43
    Kad god bi prijatelj
    sa mnom htio podijeliti
  • 5:43 - 5:46
    svoje probleme kroz koje prolazi,
  • 5:46 - 5:49
    često se ne bih znao izraziti.
  • 5:49 - 5:52
    I zato ne pokazujem toliko empatije
  • 5:52 - 5:54
    kao moji prijatelji koji nisu autisti.
  • 5:57 - 6:01
    Bilo kakvo pokazivanje emocija
  • 6:01 - 6:03
    predstavlja mi poteškoću.
  • 6:04 - 6:06
    To je zato što sam prožet
  • 6:06 - 6:10
    svim emocijama odjednom
  • 6:11 - 6:14
    koje naravno ne mogu izraziti.
  • 6:15 - 6:19
    Ili na primjer sreća.
  • 6:19 - 6:22
    Ona bi nalikovala na veselo hroptanje,
  • 6:22 - 6:26
    lamatanje rukama i glasne woohoo zvukove.
  • 6:26 - 6:27
    (Smijeh)
  • 6:28 - 6:30
    Dok biste se vi samo nasmiješili.
  • 6:30 - 6:32
    (Smijeh)
  • 6:34 - 6:38
    Kad god bih dobio zakon rođendanski poklon
  • 6:38 - 6:43
    ili gledao tragične vijesti,
  • 6:43 - 6:48
    ne bih se mogao izraziti bez da planem.
  • 6:48 - 6:53
    Što znači da se opet moram zakamuflirati
    kako bih se doimao normalnim.
  • 6:54 - 6:57
    Moji unutarnji osjećaji su beskonačni.
  • 6:57 - 7:01
    No moj um mi dopušta ili ekstremno
    ili nikakvo izražavanje.
  • 7:04 - 7:06
    Dakle...
  • 7:06 - 7:10
    Nisam si baš najbolji s emocijama
  • 7:10 - 7:13
    i komuniciram na drugačiji način.
  • 7:13 - 7:18
    I zbog toga sam dijagnosticiran s
    poremećajem autističnog spektra.
  • 7:19 - 7:23
    Ta dijagnoza pomaže mojoj obitelji,
    prijateljima i meni
  • 7:23 - 7:26
    razumjeti kako moj um funkcionira.
  • 7:28 - 7:29
    U svijetu
  • 7:29 - 7:32
    oko otprilike jedan posto stanovništva
  • 7:32 - 7:35
    dijagnosticirano je s
    poremećajem autističnog spektra.
  • 7:35 - 7:37
    I taj postotak raste.
  • 7:38 - 7:41
    No mi smo i dalje u velikoj manjini.
  • 7:41 - 7:45
    I još uvijek nas dosta ljudi
    ne doživljava ravnopravnima
  • 7:45 - 7:46
    s drugim ljudima.
  • 7:48 - 7:50
    Ovo je moja obitelj.
  • 7:51 - 7:54
    I u mojoj obitelji
  • 7:54 - 7:58
    postoji još jedna autistična osoba.
  • 7:58 - 8:00
    Moja majka.
  • 8:00 - 8:03
    Da, odrasle žene isto
    mogu biti autistične.
  • 8:05 - 8:08
    Moj otac i brat nisu autistični.
  • 8:09 - 8:13
    Nekad nam zna međusobna
    komunikacija teško pasti.
  • 8:13 - 8:14
    No,
  • 8:15 - 8:18
    ponekad znam reći nešto poput,
  • 8:18 - 8:21
    "Stanica Union Station u
    Torontu, zar ne?"
  • 8:21 - 8:25
    misleći da im mogu pomoći
  • 8:25 - 8:28
    prisjetiti se određenih aspekata toga.
  • 8:28 - 8:33
    Kad se zbune,
    često se moram objašnjavati.
  • 8:34 - 8:38
    I često moramo ponoviti
  • 8:38 - 8:41
    nešto na više načina
    kako bi svi razumjeli.
  • 8:42 - 8:44
    No unatoč svemu tome,
  • 8:44 - 8:48
    svi se volimo i smatramo ravnopravnima.
  • 8:48 - 8:51
    U svojoj knjizi "NeuroTribes"
  • 8:51 - 8:57
    autor Steve Silberman navodi kako bi se
    autizam i druga mentalna stanja
  • 8:57 - 9:00
    trebala gledati kao prirodno ljudska,
  • 9:00 - 9:03
    prirodni dijelovi ljudskog spektra,
  • 9:03 - 9:05
    a ne kao greške.
  • 9:05 - 9:08
    I ja se u potpunosti slažem s time.
  • 9:09 - 9:13
    Kad bi autizam bio dio
    prirodnog ljudskog spektra,
  • 9:13 - 9:20
    onda bi svijet bio bolje prilagođen
    ljudima s autizmom.
  • 9:21 - 9:23
    Ja se ne sramim svoga autizma.
  • 9:24 - 9:27
    Možda ne razmišljam
  • 9:27 - 9:29
    ili se ne ponašam poput vas,
  • 9:29 - 9:32
    ali ja sam i dalje čovjek
    i nisam bolestan.
  • 9:34 - 9:35
    Hvala.
  • 9:35 - 9:39
    (Pljesak)
Title:
Što zbilja znači imati autizam
Speaker:
Ethan Lisi
Description:

"Autizam nije bolest. To je samo drugačiji način razmišljanja", kaže Ethan Lisi. Nudeći nam pogled u svijet kako ga on doživljava, Lisi analizira pogrešne stereotipe o autizmu, objašnjava uobičajena ponašanja poput ponavljajućih radnji i prikrivanja, te promiče inkluzivno razumijevanje spektra.

more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
09:52

Croatian subtitles

Revisions