Želite li pravedniji svijet? Budite neočekivani saveznik

Svijet s više jednakosti započinje s vama. Pozivajući se na formativan trenutak u svom životu, zagovornica pravičnosti Nita Mosby Tyler naglašava zbog čega zauzimanje i borba za one koji se susreću s nepravdom koju mi sami ne doživljavamo vodi do pravednije budućnosti.

Možete pitati koga god želite

i reći će vam

da im je dosta borbe za pravdu.

Manjinama i LGBT zajednici je dosta

toga što je na njima da progovaraju

i istupaju

čak i kada ih se pokušava ušutkati

i potisnuti.

A bijelim saveznicima

i cis saveznicima je također dosta.

Dosta im je toga da im govore
da krivo djeluju

ili da uopće nije na njima da se miješaju.

Ovaj umor utječe na sve nas.

Zapravo,

vjerujem da nećemo uspjeti

dok ne pristupimo pravdi na novi način.

Odrasla sam tijekom
pokreta za ljudska prava

na segregiranom Jugu.

Kao petogodišnja djevojčica,

jako me zanimao balet.

To se činilo baš kao nešto što su
petogodišnje djevojčice činile u 60-ima.

Majka me odvela u baletnu školu.

Znate, školu koja je imala učitelje

koji bi hvalili vašu nadarenost i talent

znajući da nikad nećete biti balerina.

(Smijeh)

Kada smo došle tamo,

pristojno su nam rekli da
„ne primaju crnce.”

Vratile smo se u auto kao da smo
jednostavno izašle iz dućana

u kojem nije bilo soka od naranče.

Ništa nismo rekle ...

samo smo se odvezle do sljedeće škole.

Oni su rekli: „Ne primamo crnce.”

Bila sam zbunjena.

Pa sam pitala majku zašto me ne žele.

A ona je rekla: „Jednostavno nisu
dovoljno pametni da te sad prime

i ne znaju kako si odlična."

(Uzvici)

(Pljesak i uzvici)

Pa, ja nisam znala što to znači.

(Smijeh)

Ali sam bila sigurna da nije dobro

jer sam to mogla vidjeti u majčinim očima.

Bila je ljuta

i izgledalo je kao da će početi plakati.

Upravo sam u tom trenutku odlučila

da je balet glup.

(Smijeh)

Znate, imala sam puno takvih iskustava
tijekom života,

ali kako sam odrastala

počela sam se ljutiti.

I to ne samo
na izravni rasizam i nepravdu.

Bila sam ljuta na ljude koji su stajali
sa strane i ništa nisu rekli.

Na primjer, zašto nisu bijeli roditelji
u baletnoj školi rekli:

„To nije u redu.

Dopustite djevojčici da pleše.”

Ili zašto --

(Pljesak)

Zašto nisu bijeli gosti
u segregiranim restoranima rekli:

„Hej, to nije u redu.

Dopustite toj obitelji da jede.”

Nije mi trebalo dugo da shvatim

da rasna nepravda nije jedino područje

u kojem su ljudi iz većine bili tihi.

Kada bih sjedila u crkvi i čula
nekakav homofobičan komentar

prerušen u nešto iz Svetog pisma,

rekla bih: „Oprostite,

ali zašto heteroseksualni vjernici
ne prekidaju ovu glupost?”

(Pljesak)

Ili ...

u sobi punoj starijih osoba

koji napadaju svoje mlađe kolege

da su razmaženi, lijeni
i previše samouvjereni,

rekla bih: „Oprostite,

zašto netko mojih godina ne govori
'prestanite stereotipizirati'?”

(Publika) Da!

(Pljesak)

Bila sam navikla na reagiranje
oko ovakvih problema,

ali zašto ostali nisu?

Moja me učiteljica u petom razredu,

gospođa McFarland,

naučila da pravda zahtijeva suučesnika.

Ali nije dovoljan bilo tko.

Rekla je da su nam potrebni
neočekivani saveznici

ako želimo vidjeti pravu promjenu.

A mi koji osjećamo nepravdu na svojoj koži,

moramo biti spremni prihvatiti pomoć,

jer ako je ne prihvatimo,

promjene su prespore.

Mislim, zamislite da se heteroseksualni
i gej ljudi nisu složili

oko bračne jednakosti.

Ili da predsjednik Kennedy

nije bio zainteresiran
za pokret za ljudska prava?

Većina velikih promjena u ovoj zemlji
dogodile bi se kasnije

ili uopće ne bi

da nije bilo neočekivanih saveznika.

Kada isti ljudi govore

na isti način na koji su uvijek govorili,

najviše što možemo dobiti
isti su rezultati

iznova i iznova.

Znate, saveznici često sa strane

čekaju da ih se pozove.

Ali što bi bilo da neočekivani saveznici
vode rasprave o ovim problemima?

Na primjer ...

što kad bi crnci i američki starosjedioci
vodili raspravu o imigraciji?

(Pljesak)

Ili kad bi bijelci vodili napad

za zaustavljanje rasizma?

(Pljesak i uzvici)

Ili ...

kad bi muškarci vodili promjenu
za jednakost plaća za žene?

(Pljesak i uzvici)

Ili ...

kada bi heteroseksualne osobe
vodile bitku za LGBTQ prava?

(Pljesak i uzvici)

I što kad bi se ljudi
bez invaliditeta zalagali

za one s invaliditetom?

(Pljesak i uzvici)

Znate, možemo istupiti oko ovih problema,

dati svoje mišljenje i zalagati se

čak i kada nam se čini da problem
nema veze s nama.

I zapravo,

to su problemi koji su najprivlačniji.

I da,

ljudima neće biti jasno zašto ste vi tamo,

ali zato mi koji se nosimo s nepravdom

moramo biti spremni prihvatiti pomoć.

Znate, moramo se boriti protiv nepravde

sa sviješću o milosti.

Kada se bijelci počnu boriti

za oslobođenje crnih i smeđih ljudi,

crni i smeđi ljudi će morati biti spremni
prihvatiti njihovu pomoć.

I znam da je komplicirano,

ali ovo je kolektivan rad

i potrebno je da u njemu
svi daju sve od sebe.

Jedan dan kada sam bila u vrtiću

učiteljica nam je predstavila

lijepu, visoku bijelu damu, gospođicu Ann.

Mislila sam da je najljepša bjelkinja
koju sam ikad vidjela.

Da budem iskrena,

mislim da smo tada prvi put
vidjeli bjelkinju u našoj školi.

(Smijeh)

Gospođica Ann je stajala pred nama

i rekla nam je da će početi
držati nastavu baleta

baš u našoj školi

i da je ponosna
što je naša učiteljica plesa.

Bilo je to nevjerojatno.

I tako odjednom --

(pjevajući) nisam više mislila
da je balet glup.

(Smijeh)

Vidite, sad znam da je gospođica Ann
jako dobro znala

da bjelačke baletne škole
neće primiti crne djevojčice.

To ju je ljutilo.

Pa je došla u crnački kvart

i sama počela držati nastavu baleta.

I znate, bili su joj potrebni ljubav
i hrabrost da bi to učinila.

(Pljesak)

I tamo gdje nije bilo pravde,

ona ju je samo izgradila.

Svi smo mi preživjeli

jer smo stajali na ramenima
naših crnih predaka.

Svi smo uspjeli jer je gospođica Ann
bila neočekivani saveznik.

Znate, kada dodate svoje glas

i svoje djelovanje

u situacije za koje mislite
da vas se ne tiču,

zapravo inspirirate druge da čine isto.

Gospođica Ann me inspirirala
da uvijek obraćam pažnju

na situacije koje nisu o meni,

ali gdje vidim da su nepravda

i nejednakost ipak prisutne.

Nadam se da će i vas inspirirati

jer da bi se dobila bitka za pravičnost

svi ćemo morati progovoriti

i istupiti.

Svi mi ćemo morati to učiniti.

I svi ćemo morati to učiniti

čak i kad je teško

i čak i kad osjećamo da nas se ne tiče

jer vas se tiče

i tiče se svih nas.

Pravda računa na sve nas.

Hvala.

(Pljesak i uzvici)