Return to Video

Miš. Laserska zraka. Manipulirano sjećanje.

  • 0:00 - 0:02
    Steve Ramirez: Na mojoj prvoj godini postdiplomskog
  • 0:02 - 0:04
    našao sam se u sobi
  • 0:04 - 0:06
    kako jedem puno Ben & Jerry's,
  • 0:06 - 0:08
    gledam neko smeće na TV-u
  • 0:08 - 0:11
    i možda, ali možda slušajući Taylor Swift.
  • 0:11 - 0:13
    Upravo sam doživio prekid.
  • 0:13 - 0:14
    (Smijeh)
  • 0:14 - 0:17
    Dugo sam samo
  • 0:17 - 0:20
    prizivao uspomenu na tu osobu opet iznova,
  • 0:20 - 0:23
    želeći da se mogu riješiti tog osjećaja u stomaku,
  • 0:23 - 0:25
    visceralnog „blah“ osjećaja.
  • 0:25 - 0:28
    Igrom slučaja sam neuroznanstvenik
  • 0:28 - 0:30
    pa znam da su uspomena na tu osobu
  • 0:30 - 0:33
    i grozna, emotivna ispraznost koja boja to sjećanje
  • 0:33 - 0:36
    procesuirani različitim sustavima u mozgu.
  • 0:36 - 0:38
    I pomislio sam što ako možemo ući u mozak
  • 0:38 - 0:40
    i obraditi taj grozni osjećaj,
  • 0:40 - 0:43
    ali održati uspomenu na tu osobu netaknutom?
  • 0:43 - 0:46
    Tada sam shvatio da je to malo previsok cilj za sada.
  • 0:46 - 0:48
    Što ako bismo mogli započeti s ulaženjem u mozak
  • 0:48 - 0:51
    i pronalaskom jedne uspomene s kojom bismo započeli?
  • 0:51 - 0:54
    Bismo li mogli naglo vratiti tu uspomenu u život,
  • 0:54 - 0:57
    možda se poigrati sa sadržajem te uspomene?
  • 0:57 - 1:00
    Sve rečeno, postoji jedna osoba na cijelom svijetu sada
  • 1:00 - 1:02
    za koju se nadam da ne gleda ovaj govor.
  • 1:02 - 1:06
    (Smijeh)
  • 1:06 - 1:09
    Postoji kvaka. Postoji kvaka.
  • 1:09 - 1:12
    Ove vas ideje vjerojatno podsjećaju na „Total Recall“,
  • 1:12 - 1:14
    "Eternal Sunshine of the Spotless Mind,"
  • 1:14 - 1:15
    ili „Inception“,
  • 1:15 - 1:17
    Ali filmske zvijezde s kojima radimo
  • 1:17 - 1:19
    su zvijezde laboratorija.
  • 1:19 - 1:20
    Xu Liu: ispitni miš
  • 1:20 - 1:22
    (Smijeh)
  • 1:22 - 1:25
    Kao neuroznanstvenici radimo u laboratoriju s miševima
  • 1:25 - 1:28
    pokušavajući razumijeti kako pamćenje radi.
  • 1:28 - 1:31
    I danas se nadamo da ćemo vas uvjeriti
  • 1:31 - 1:34
    da zapravo možemo aktivirati sjećanje u mozgu
  • 1:34 - 1:36
    brzinom svjetlosti.
  • 1:36 - 1:39
    Kako bismo to napravili potrebna su dva koraka.
  • 1:39 - 1:43
    Prvo, pronađeš i označiš uspomenu u mozgu
  • 1:43 - 1:46
    i onda je aktiviraš prekidačem.
  • 1:46 - 1:48
    Poprilično jednostavno.
  • 1:48 - 1:50
    (Smijeh)
  • 1:50 - 1:51
    SR: Jeste li uvjereni?
  • 1:51 - 1:55
    Izgleda da pronalaženje uspomene u mozgu nije tako jednostavno.
  • 1:55 - 1:58
    XL: Uistinu. To je puno teže nego, recimo,
  • 1:58 - 2:00
    pronalaženje igle u plastu sijena,
  • 2:00 - 2:03
    jer bar znate da je igla nešto
  • 2:03 - 2:05
    što fizički možete dodirnuti.
  • 2:05 - 2:07
    Ali uspomena nije.
  • 2:07 - 2:11
    Također više je stanica u vašem mozgu
  • 2:11 - 2:16
    nego slamki u jednom plastu sijena.
  • 2:16 - 2:18
    Da, ovaj pothvat se čini obeshrabrujućim.
  • 2:18 - 2:22
    Ali, srećom, dobili smo pomoć od samog mozga.
  • 2:22 - 2:25
    Izgleda da je sve što trebamo učiniti
  • 2:25 - 2:27
    pustiti mozak da stvori sjećanje
  • 2:27 - 2:30
    i onda će nam mozak reći koje stanice sudjeluju
  • 2:30 - 2:32
    u određenoj uspomeni.
  • 2:32 - 2:35
    SR: Što se događalo u mom mozgu
  • 2:35 - 2:37
    dok sam prizivao sjećanje na bivšu?
  • 2:37 - 2:39
    Ako samo na sekundu potpuno ignorirate ljudsku etiku
  • 2:39 - 2:41
    i upravo mi razrežete mozak,
  • 2:41 - 2:43
    vidjeli biste da postoji velik broj
  • 2:43 - 2:46
    regija mozga koje su bile aktivne dok sam prizivao uspomenu.
  • 2:46 - 2:49
    Jedna regija u mozgu, koja bi bila posebno snažno aktivna,
  • 2:49 - 2:51
    zove se hipokampus,
  • 2:51 - 2:53
    koji je desetljećima uključen u procesuiranje
  • 2:53 - 2:56
    vrste uspomena koje smatramo bliskima i dragima
  • 2:56 - 2:58
    i koje to čini savršenim metama za
  • 2:58 - 3:01
    pronalazak i možda ponovno aktiviranje uspomene.
  • 3:01 - 3:03
    XL: Kada zumiramo hipokampus,
  • 3:03 - 3:06
    naravno da ćemo vidjeti mnogo stanica,
  • 3:06 - 3:09
    ali u stanju smo pronaći koje stanice sudjeluju
  • 3:09 - 3:10
    u određenoj uspomeni,
  • 3:10 - 3:13
    jer kad god je stanica aktivna
  • 3:13 - 3:14
    kao kada stvara uspomenu,
  • 3:14 - 3:18
    također ostavlja otisak koji će nam kasnije omogućiti
  • 3:18 - 3:21
    da znamo kako su te stanice nedavno bile aktivirane.
  • 3:21 - 3:23
    SR: Na isti način na koji vam svjetlo u zgradi po noći
  • 3:23 - 3:26
    govori da netko upravo tada radi tamo,
  • 3:26 - 3:29
    isto tako postoje i biološki senzori
  • 3:29 - 3:31
    unutar stanice koji su uključeni
  • 3:31 - 3:33
    samo kada ta stanica radi.
  • 3:33 - 3:35
    Oni su na neki način biološki prozori kojima je svjetlo upaljeno
  • 3:35 - 3:37
    kako bismo znali da je ta stanica upravo bila aktivna.
  • 3:37 - 3:40
    XL: Odrezali smo dio senzora
  • 3:40 - 3:43
    i dodali ga prekidaču pomoću kojeg kontroliramo stanice
  • 3:43 - 3:47
    i vratili smo prekidače u inženjeringom dobiven virus
  • 3:47 - 3:50
    te to ubrizgali u mozak miša.
  • 3:50 - 3:52
    Svaki put kada se stvara uspomena,
  • 3:52 - 3:55
    svaka će aktivna stanica za tu uspomenu
  • 3:55 - 3:57
    imati ugrađen prekidač.
  • 3:57 - 3:59
    SR: Ovako izgleda hipokampus
  • 3:59 - 4:02
    nakon što se stvori uspomena na strah, na primjer.
  • 4:02 - 4:04
    More plavog koje vidite ovdje
  • 4:04 - 4:06
    su gusto zbijene stanice mozga,
  • 4:06 - 4:07
    ali zelene stanice,
  • 4:07 - 4:10
    zelene stanice su one koje se tiču
  • 4:10 - 4:11
    određene uspomene na strah.
  • 4:11 - 4:13
    Gledate u kristalizaciju
  • 4:13 - 4:16
    brzog stvaranja straha.
  • 4:16 - 4:19
    Upravo gledate presjek uspomene.
  • 4:19 - 4:22
    XL: Sad, prekidač o kojem smo bili govorili,
  • 4:22 - 4:25
    idealno prekidač bi trebao djelovati jako brzo.
  • 4:25 - 4:27
    Ne trebaju proći minute i sati kako bi proradio.
  • 4:27 - 4:31
    Trebao bi djelovati brzinom mozga, u milisekundama.
  • 4:31 - 4:33
    SR: Što ti misliš, Xu?
  • 4:33 - 4:36
    Možemo li koristiti, recimo, farmakološke lijekove
  • 4:36 - 4:37
    kako bismo aktivirali ili deaktivirali moždane stanice?
  • 4:37 - 4:41
    XL: Ne. Lijekovi su nepredvidljivi. Šire se svuda.
  • 4:41 - 4:44
    Također, treba im vječnost da djeluju na stanice.
  • 4:44 - 4:48
    Neće nam omogućiti kontrolu uspomene u stvarnom vremenu.
  • 4:48 - 4:52
    Steve, što misliš o tome da zdrmamo mozak strujom?
  • 4:52 - 4:55
    SR: Pa struja putuje brzo,
  • 4:55 - 4:56
    ali vjerojatno nećemo moći naciljati
  • 4:56 - 4:59
    određenu stanicu koja sadrži uspomenu
  • 4:59 - 5:01
    i vjerojatno ćemo spržiti mozak.
  • 5:01 - 5:04
    XL: Oh. Istina. Izgleda da
  • 5:04 - 5:06
    stvarno trebamo pronaći bolji način
  • 5:06 - 5:10
    da utječemo na mozak brzinom svjetlosti.
  • 5:10 - 5:15
    SR: Igrom slučaja svjetlost putuje brzinom svjetlosti.
  • 5:15 - 5:18
    Možda možemo aktivirati ili deaktivirati uspomene
  • 5:18 - 5:20
    koristeći samo svjetlost--
  • 5:20 - 5:21
    XL: To je poprilično brzo.
  • 5:21 - 5:23
    SR: --i zato što normalne moždane stanice
  • 5:23 - 5:25
    ne reagiraju na valove svjetla,
  • 5:25 - 5:27
    pa bi one koje bi reagirale na valove svjetla
  • 5:27 - 5:29
    bile one koje sadrže prekidače osjetljive na svjetlost.
  • 5:29 - 5:31
    Kako bismo to učinili trebamo prevariti moždane stanice
  • 5:31 - 5:32
    da odgovaraju na laserske zrake.
  • 5:32 - 5:34
    XL: Da. Dobro ste čuli.
  • 5:34 - 5:36
    Pokušavamo pucati laserom u mozak.
  • 5:36 - 5:37
    (Smijeh)
  • 5:37 - 5:41
    SR: A tehnika koja nam to dopušta je optogenetika.
  • 5:41 - 5:44
    Optogenetika nam je dala svjetlosne prekidače koje možemo koristiti
  • 5:44 - 5:46
    kako bismo uključili ili isključili moždane stanice,
  • 5:46 - 5:48
    a ime tog prekidača je kanalrodopsin
  • 5:48 - 5:51
    koji se ovdje vidi kao zelene točke pričvršćene za ovu moždanu stanicu.
  • 5:51 - 5:54
    Možete zamisliti kanalrodopsin kao prekidač osjetljiv na svjetlost
  • 5:54 - 5:57
    koji se može umjetno ugraditi u moždanu stanicu
  • 5:57 - 5:58
    tako da možemo koristiti taj prekidač
  • 5:58 - 6:01
    kako bi aktivirali ili deaktivirali moždanu stanicu pritiskom na njega,
  • 6:01 - 6:04
    a u ovom slučaju ga pritišćemo valom svjetlosti.
  • 6:04 - 6:08
    XL: Ugradili smo ovaj kanalrodopsinov prekidač osjetljiv na svjetlost
  • 6:08 - 6:10
    na senzor o kojem smo bili pričali
  • 6:10 - 6:12
    i ubrizgali smo to u mozak.
  • 6:12 - 6:16
    Pa svaki put kada se stvori uspomena
  • 6:16 - 6:18
    svaka će stanica aktivna za tu određenu uspomenu
  • 6:18 - 6:21
    također imati ugrađen ovaj prekidač osjetljiv na svjetlost
  • 6:21 - 6:24
    kako bismo kontrolirali ove stanice
  • 6:24 - 6:28
    koristeći laser poput ovoga koji vidite.
  • 6:28 - 6:31
    SR: Hajdemo sada sve ovo testirati.
  • 6:31 - 6:33
    Ono što možemo učiniti je uzeti miševe
  • 6:33 - 6:36
    i možemo ih postaviti u kutiju, koja izgleda točno kao ova ovdje,
  • 6:36 - 6:38
    i možemo im blago stresti stopala
  • 6:38 - 6:40
    kako bi stvorili uspomenu straha od ove kutije.
  • 6:40 - 6:42
    Nauče da se nešto loše dogodilo ovdje.
  • 6:42 - 6:45
    Sad s našim sustavom, stanice koje su aktivne
  • 6:45 - 6:47
    u hipokampusu, zbog stvaranja uspomene,
  • 6:47 - 6:50
    samo će one sadržavati kanalrodopsin.
  • 6:50 - 6:53
    XL: Kada si mal poput miša,
  • 6:53 - 6:57
    osjećaš se kao da te cijeli svijet želi uhvatiti.
  • 6:57 - 6:59
    Pa je tvoja najbolja obrana
  • 6:59 - 7:01
    pokušati biti neprimijećen.
  • 7:01 - 7:03
    Kad god se miš boji,
  • 7:03 - 7:05
    pokazat će veoma tipično ponašanje
  • 7:05 - 7:07
    ostajući u jednom kutu kutije,
  • 7:07 - 7:10
    pokušavajući ne micati nijedan dio tijela,
  • 7:10 - 7:13
    a ovo držanje se zove zamrzavanje.
  • 7:13 - 7:17
    Ako se miš sjeća da se nešto loše dogodilo u kutiji,
  • 7:17 - 7:20
    kada ih vratimo natrag u kutiju,
  • 7:20 - 7:22
    odmah će pokazati zamrzavanje,
  • 7:22 - 7:24
    jer ne želi biti otkriven
  • 7:24 - 7:27
    od strane bilo kakve opasnosti u kutiji.
  • 7:27 - 7:28
    SR: Možete zamisliti zamrzavanje kao,
  • 7:28 - 7:30
    hodate niz ulicu gledajući svoja posla
  • 7:30 - 7:32
    i odjednom skoro naletite na
  • 7:32 - 7:34
    bivšu curu ili dečka
  • 7:34 - 7:36
    i sada te strašne dvije sekunde
  • 7:36 - 7:38
    kada razmišljate, „Što napraviti? Trebam li pozdraviti?
  • 7:38 - 7:40
    Trebamo li se rukovati? Da se okrenem i pobjegnem?
  • 7:40 - 7:42
    A da sjednem ovdje i pretvaram se da ne postojim?“
  • 7:42 - 7:45
    Takve misli o bježanju te fizički oduzmu,
  • 7:45 - 7:47
    daju ti izgled srne pred jurećim autom.
  • 7:47 - 7:51
    XL: Ako stavite miša u posve različitu,
  • 7:51 - 7:54
    novu kutiju, poput sljedeće,
  • 7:54 - 7:56
    neće se plašiti te kutije,
  • 7:56 - 8:01
    jer nema razloga zbog kojih bi se bojao nove okoline.
  • 8:01 - 8:04
    Ali što ako stavimo miša u novu kutiju
  • 8:04 - 8:08
    i u isto vrijeme aktiviramo uspomenu straha
  • 8:08 - 8:10
    koristeći laser kao što smo učinili prije?
  • 8:10 - 8:13
    Hoćemo li vratiti uspomenu straha
  • 8:13 - 8:17
    na prvu kutiju u ovaj posve novi okoliš?
  • 8:17 - 8:20
    SR: Dobro, to je eksperiment vrijedan milijun dolara.
  • 8:20 - 8:23
    Sad kako bismo vratili u život uspomenu na taj dan,
  • 8:23 - 8:25
    sjećam se da su Red Soxi upravo pobijedili,
  • 8:25 - 8:27
    bio je zeleni proljetni dan,
  • 8:27 - 8:29
    savršen za šetnju uz rijeku
  • 8:29 - 8:31
    i onda možda odlazak do North Enda
  • 8:31 - 8:33
    na nekakav desert, samo kažem.
  • 8:33 - 8:36
    Xu i ja smo, u drugu ruku,
  • 8:36 - 8:39
    bili u posve tamnoj sobi bez prozora
  • 8:39 - 8:43
    ne radeći ni pokrete očiju koji imalo podsjećaju na treptaj oka,
  • 8:43 - 8:45
    jer su naše oči bile uperene na zaslon računala.
  • 8:45 - 8:48
    Gledali smo u miša pokušavajući aktivirati uspomenu
  • 8:48 - 8:50
    po prvi put koristeći ovu tehniku.
  • 8:50 - 8:52
    XL: I vidjeli smo ovo.
  • 8:52 - 8:55
    Kada smo stavili miša u kutiju,
  • 8:55 - 8:58
    istraživao je, njuškao, hodao uokolo,
  • 8:58 - 8:59
    gledao svoja posla,
  • 8:59 - 9:01
    jer su po prirodi,
  • 9:01 - 9:03
    miševi znatiželjne životinje.
  • 9:03 - 9:06
    Žele znati što se dešava u ovoj novoj kutiji?
  • 9:06 - 9:07
    Zanimljivo je.
  • 9:07 - 9:11
    Ali u trenutku kada smo uključili laser, kao što sada vidite,
  • 9:11 - 9:14
    miš se odjednom zamrznuo.
  • 9:14 - 9:18
    Ostao je tamo i pokušao je ne micati nijedan dio svoga tijela.
  • 9:18 - 9:20
    To je očigledno zamrzavanje.
  • 9:20 - 9:22
    Uistinu, izgleda da smo uspjeli vratiti
  • 9:22 - 9:24
    uspomenu straha od prve kutije
  • 9:24 - 9:28
    u ovo posve novo okruženje.
  • 9:28 - 9:30
    Dok smo to gledali, Steve i ja
  • 9:30 - 9:32
    smo bili šokirani koliko i sam miš.
  • 9:32 - 9:33
    (Smijeh)
  • 9:33 - 9:37
    Nakon eksperimenta nas smo dvojica samo napustili sobu
  • 9:37 - 9:38
    bez da smo išta reklil.
  • 9:38 - 9:42
    Nakon dugog, neugodnog vremenskog perioda
  • 9:42 - 9:44
    Steve je prekinuo tišinu.
  • 9:44 - 9:46
    SR: „Je li to upravo uspjelo?“
  • 9:46 - 9:49
    XL: „Da“ rekao sam. „Uistinu je uspjelo!“
  • 9:49 - 9:51
    Vrlo smo uzbuđeni oko ovoga.
  • 9:51 - 9:54
    I onda smo objavili naše pronalaske
  • 9:54 - 9:56
    u časopisu Nature.
  • 9:56 - 9:58
    Otkad smo objavili naš rad,
  • 9:58 - 10:01
    primili smo mnogo komentara
  • 10:01 - 10:03
    s čitavog Interneta.
  • 10:03 - 10:06
    Mogli bismo pogledati neke od njih.
  • 10:06 - 10:09
    [„OMGGGGG KONAČNO… toliko toga još treba doći, virtualna stvarnost, neuralna manipulacija, emulacija snova, neuralno kodiranje „pisanje i mijenjanjanje uspomena“, mentalne bolesti. Ahhh budućnost je zakon“]
  • 10:09 - 10:11
    SR: Prva stvar koju ćete zamijetiti je da ljudi
  • 10:11 - 10:14
    imaju čvrsto mišljenje o ovoj vrsti rada.
  • 10:14 - 10:16
    Potpuno se slažem s optimizmom
  • 10:16 - 10:17
    ovog citata,
  • 10:17 - 10:20
    jer na ljestvici od nule pa do glasa Morgana Freemana,
  • 10:20 - 10:22
    to je jedno od najprimamljivijih priznanja
  • 10:22 - 10:24
    koje je došlo do nas.
  • 10:24 - 10:26
    (Smijeh)
  • 10:26 - 10:28
    No kao što vidite, to nije jedino mišljenje koje je tamo.
  • 10:28 - 10:29
    [„Ovo me nasmrt prestrašilo… Što ako bi to lako mogli činiti ljudima za nekoliko godina? O moj Bože, propali smo.“]
  • 10:29 - 10:31
    XL: Uistinu, ako promotrimo drugi,
  • 10:31 - 10:33
    mislim da se možemo složiti da
  • 10:33 - 10:36
    nije baš pozitivan.
  • 10:36 - 10:38
    Ali ovo nas također podsjeća da je,
  • 10:38 - 10:40
    iako još uvijek radimo s miševima,
  • 10:40 - 10:44
    vjerojatno dobra ideja početi razmišljati i raspravljati
  • 10:44 - 10:47
    o mogućim etičkim posljedicama
  • 10:47 - 10:49
    kontrole sjećanja.
  • 10:49 - 10:51
    SR: Sad, u duhu trećeg citata,
  • 10:51 - 10:53
    želimo vam govoriti o novom projektu na kojem
  • 10:53 - 10:55
    radimo u laboratoriju, a zove se Project Inception.
  • 10:55 - 10:58
    [„Trebali bi napraviti film o ovome. Gdje ugrade ideje u ljudski um kako bi ih mogli kontrolirati u svoju korist. Nazovimo ga: Inception“]
  • 10:58 - 11:02
    Raspravljali smo o tome kako možemo ponovno aktivirati uspomenu,
  • 11:02 - 11:05
    što ako to učinimo, ali onda počnemo petljati s tom uspomenom?
  • 11:05 - 11:08
    Možemo li ju čak pretvoriti u lažnu uspomenu?
  • 11:08 - 11:12
    XL: Sve uspomene su sofisticirane i dinamične,
  • 11:12 - 11:15
    ali, zbog lakšeg razumijevanja, zamislimo uspomenu
  • 11:15 - 11:17
    kao filmski isječak.
  • 11:17 - 11:19
    Dosad smo vam rekli da mi zapravo možemo kontrolirati
  • 11:19 - 11:21
    ovu „play“ tipku isječka
  • 11:21 - 11:26
    tako da možemo pustiti ovaj video isječak bilo kad i bilo gdje.
  • 11:26 - 11:28
    Ali postoji li mogućnost da možemo zapravo ući
  • 11:28 - 11:31
    unutar mozga i urediti video ulomak
  • 11:31 - 11:34
    tako da ga učinimo drugačijim od originala?
  • 11:34 - 11:36
    Možemo.
  • 11:36 - 11:38
    Ispalo je da je zapravo sve što trebamo
  • 11:38 - 11:43
    ponovno aktivirati uspomenu pomoću lasera kao što smo već učinili,
  • 11:43 - 11:46
    ali u isto vrijeme, ako prikažemo novu informaciju
  • 11:46 - 11:50
    i dopustimo novoj informaciji da se ugradi u staru uspomenu,
  • 11:50 - 11:53
    ovo će promijeniti uspomenu.
  • 11:53 - 11:56
    To je nešto poput pravljenja remix pjesme.
  • 11:56 - 11:59
    SR: Kako smo to učinili?
  • 11:59 - 12:01
    Umjesto pronalaženja uspomene na strah u mozgu,
  • 12:01 - 12:03
    možemo započeti uzimanjem naših životinja
  • 12:03 - 12:06
    i recimo da ih stavimo u plavu kutiju poput ove kutije ovdje
  • 12:06 - 12:08
    i pronađemo moždane stanice koje prikazuju tu plavu kutiju
  • 12:08 - 12:10
    i prevarimo ih tako da reagiraju na puls svijetla,
  • 12:10 - 12:12
    točno kako smo već rekli prije.
  • 12:12 - 12:14
    Sljedeći dan možemo uzeti naše životinje i staviti ih
  • 12:14 - 12:17
    u crvenu kutiju koju nikada dosad nisu doživjeli.
  • 12:17 - 12:19
    Možemo ispaliti svjetlost u njihov mozak i ponovno aktivirati
  • 12:19 - 12:21
    uspomenu na plavu kutiju.
  • 12:21 - 12:23
    Što bi se dogodilo ovdje kad bi im, dok se životinja
  • 12:23 - 12:25
    prisjeća uspomene na plavu kutiju,
  • 12:25 - 12:28
    dali nekoliko blagih šokova u stopala?
  • 12:28 - 12:30
    Ovdje pokušavamo umjetno napraviti poveznicu
  • 12:30 - 12:32
    između uspomene na plavu kutiju
  • 12:32 - 12:34
    i šoka stopala.
  • 12:34 - 12:35
    Samo pokušavamo spojiti to dvoje.
  • 12:35 - 12:37
    Kako bi testirali jesmo li uspjeli,
  • 12:37 - 12:38
    možemo uzeti naše životinje još jednom
  • 12:38 - 12:40
    i staviti ih natrag u plavu kutiju.
  • 12:40 - 12:43
    Opet, upravo smo reaktivirali uspomenu na plavu kutiju
  • 12:43 - 12:45
    dok životinja dobiva nekoliko blagih šokova stopala
  • 12:45 - 12:48
    i sad se životinja zamrzla.
  • 12:48 - 12:51
    Kao da se sjeća da je blago šokirana u ovom okružju
  • 12:51 - 12:54
    iako se to nikada zapravo nije dogodilo.
  • 12:54 - 12:56
    Stvorilo je lažnu uspomenu,
  • 12:56 - 12:58
    jer je strah od okružja lažan gdje se,
  • 12:58 - 12:59
    tehnički govoreći,
  • 12:59 - 13:01
    ništa loše nije dogodilo.
  • 13:01 - 13:04
    XL: Dosad smo govorili jedino o
  • 13:04 - 13:06
    „uključeno“ prekidaču kontroliranom svjetlošću.
  • 13:06 - 13:09
    Zapravo imamo i „isključeno“ prekidač kontroliran svjetlošću
  • 13:09 - 13:11
    i veoma je lagano zamisliti da,
  • 13:11 - 13:14
    instalirajući ovaj „off“ prekidač kontroliran svjetlošću,
  • 13:14 - 13:20
    možemo također isključiti uspomenu, bilo kad, bilo gdje.
  • 13:20 - 13:22
    Sve o čemu smo govorili danas
  • 13:22 - 13:26
    je bazirano na filozofski nastrojenom principu neuroznanosti
  • 13:26 - 13:31
    da je um, sa svojim naizgled misterioznim svojstvima,
  • 13:31 - 13:34
    zapravo napravljen od fizičke tvari kojom možemo petljati.
  • 13:34 - 13:36
    SR: I za mene osobno,
  • 13:36 - 13:37
    vidim svijet gdje možemo ponovno aktivirati
  • 13:37 - 13:39
    bilo koju uspomenu koju želimo.
  • 13:39 - 13:43
    Također vidim svijet gdje možemo obrisati neželjene uspomene.
  • 13:43 - 13:45
    Čak vidim i svijet gdje je uređivanje uspomena
  • 13:45 - 13:46
    nešto realno,
  • 13:46 - 13:48
    jer živimo u vremenu kada je moguće
  • 13:48 - 13:50
    ubrati pitanja s drveta znanstvene fantastike
  • 13:50 - 13:52
    i prizemljiti ih eksperimentalnom stvarnošću.
  • 13:52 - 13:54
    XL: Danas ljudi u laboratorijima
  • 13:54 - 13:57
    i ljudi u drugim grupama svuda po svijetu
  • 13:57 - 14:01
    koriste slične metode kako bi aktivirali ili obradili uspomene
  • 14:01 - 14:04
    bilo da su stare ili nove, pozitivne ili negativne,
  • 14:04 - 14:07
    različite vrste uspomena kako bi razumjeli
  • 14:07 - 14:09
    kako uspomene rade.
  • 14:09 - 14:11
    SR: Na primjer, jedna grupa u našem laboratoriju
  • 14:11 - 14:13
    je uspjela pronaći moždane stanice koje čine uspomene na strah
  • 14:13 - 14:16
    i prevela ih je u ugodne uspomene, samo tako.
  • 14:16 - 14:19
    Upravo to mislim o obrađivanju takvih procesa.
  • 14:19 - 14:21
    Jedan lik je u laboratoriju čak uspio ponovno aktivirati
  • 14:21 - 14:24
    uspomene ženskog miša u muškom mišu,
  • 14:24 - 14:26
    a glasine govore da je to ugodno iskustvo.
  • 14:26 - 14:31
    XL: Uistinu, živimo u vrlo uzbudljivom trenutku
  • 14:31 - 14:34
    gdje znanost nema određenu brzinu,
  • 14:34 - 14:38
    već je jedino ograničena našom maštom.
  • 14:38 - 14:40
    SR: I konačno, što možemo zaključiti iz svega ovoga?
  • 14:40 - 14:42
    Kako progurati ovu tehnologiju naprijed?
  • 14:42 - 14:44
    Ova pitanje ne trebaju ostati
  • 14:44 - 14:45
    samo unutar laboratorija,
  • 14:45 - 14:48
    a jedan od ciljeva današnjeg govora je da svima
  • 14:48 - 14:50
    pokažemo što je sve moguće
  • 14:50 - 14:52
    u modernoj neuroznanosti,
  • 14:52 - 14:53
    ali sad, jednako važno,
  • 14:53 - 14:56
    da aktivno uključimo sve u ovaj razgovor.
  • 14:56 - 14:59
    Hajdemo zajedno kao tim razmisliti o tome što sve ovo znači
  • 14:59 - 15:01
    i gdje možemo i trebamo ići dalje,
  • 15:01 - 15:03
    jer Xu i ja mislimo da su ispred nas
  • 15:03 - 15:06
    neke velike odluke.
  • 15:06 - 15:07
    Hvala vam.
    XL: Hvala vam.
  • 15:07 - 15:09
    (Pljesak)
Title:
Miš. Laserska zraka. Manipulirano sjećanje.
Speaker:
Steve Ramirez i Xu Liu
Description:

Možemo li promijeniti sadržaj naših sjećanja? To se pitanje, koje zvuči kao znanstvena fantastika, pitaju Steve Ramirez i Xu Liu u njihovom laboratoriju na MIT-u. Ukratko, oni su ispalili lasersku zraku u mozak živog miša kako bi aktivirali i manipulirali njegovim sjećanjem. U ovom neočekivano zanimljivom govoru oni dijele ne samo kako, već i – još važnije – zašto to čine. (Snimljeno na TEDxBostonu)

more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
15:25

Croatian subtitles

Revisions