Patricia Kuhl: Bebe kao lingvistički genijalci

Na TEDxRainier, Patricia Kuhl nam predstavlja zapanjujuća otkrića o tome kako bebe uče jedan jezik umesto drugog - tako što slušaju odrasle oko njih i "prave statistiku" glasova koje trebaju da znaju. Inteligentni laboratorijski eksperimenti (i skreniranja mozga) pokazuju da šestomjesečne bebe spoznaju svijet na sofisticiran način.

Pogledajte ovu bebu

Privlače vas njene oči

i koža koju volite dodirivati.

Ali danas ću vam govoriti o nečemu što se ne vidi,

a događa se u njenom malom mozgu.

Savremeni alati neuroznanosti

nam pokazuju da ono što se dešava u mozgu

nije naučna fantastika.

Ono što saznajemo

će nam pružiti uvid u

ono što su romantični pisci i pjesnici

opisali kao "božansku otvorenost"

dječijeg uma.

Ovdje vidimo

jednu majku u Indiji,

koja govori Koro,

novootkriveni jezik.

Ona se obraća svojoj bebi na ovom jeziku.

Ova majka -

kao i ostalih 800 ljudi u svijetu koji govore Koro -

razumije sljedeće, da bi se jezik očuvao,

moramo ga koristiti kada se obraćamo bebama.

Tu se krije važna zagonetka.

Zašto se jezik ne može očuvati

kroz komunikaciju između nas odraslih?

Pa, to ima veze sa mozgom.

Ovdje vidimo

da jezik ima kritični preirod za učenje.

Na ovom dijapozitivu možemo vidjeti godine na horizontalnoj osi.

(Smijeh)

A na vertikalnoj

je vještina u usvajanju drugog jezika.

Bebe i djeca su geniji

do svoje sedme godine,

a nakon toga slijedi sistematično opadanje.

Nakon puberteta, nema nas više na ovoj mapi.

Nijedan naučnik ne osporava ovu krivulju,

ali laboratorije širom svijeta

pokušavaju odgonetnuti zašto je to tako.

Rad u svojoj laboratoriji sam usmjerila

na prvi kritični period u razvoju -

period u kome

bebe pokušavaju savladati glasove koji se koriste u njihovom jeziku.

Mislimo da, ako proučimo kako se uče glasovi jezika,

da ćemo imati model za ostatak jezika,

i za odlučujuće periode koji možda postoje u djetinjstvu

za društveni, emocionalni

i kognitivni razvoj.

Stoga smo proučavali bebe

koristeći istu tehniku širom svijeta

i glasove svih jezika.

Bebe sjede na krilu roditelja,

i treniramo ih da okrenu glavu kada se promijeni zvuk -

naprimjer, "ee" umjesto "ah".

Ako to urade na vrijeme,

crna kutija zasvijetli

i plišana panda udari u bubanj.

Svaki šestomjesečnjak obožava ovaj zadatak.

Šta smo naučili iz ovoga?

Pa, bebe širom svijeta su,

kako ih ja volim nazvati,

građani svijeta;

oni mogu razaznati sve glasove svih jezika,

bez obzira u kojoj zemlji vršimo test i koji jezik koristimo.

To je značajno jer vi i ja to ne možemo.

Mi kao slušaoci zavisimo od kulture.

Mi možemo izdvojiti glasove svog jezika,

ali ne i stranih jezika.

Stoga se javlja pitanje,

kada građani svijeta

postaju vazani za jezik kojim govore kao i mi?

A odgovor je: prije prvog rođendana.

Ovdje vidite uspjeh na zadatku sa okretanjem glave

beba testiranih u Tokiju i Sjedinjenim Američkim Državama,

ovdje u Seattleu,

dok su slušali "ra" i "la" -

važne glasove u engleskom, ali ne i u japanskom.

Dakle bebe između šest i osam mjeseci su potpuno jednake.

Dva mjeseca poslije nešto nevjerovatno se dešava.

Bebe u Sjedinjenim Državama su znatno bolje,

a bebe u Japanu lošije,

ali obje grupe beba

se spremaju za upravo onaj jezik koji će učiti.

Stoga se javlja pitanje, šta se dešava

tokom ovog kritičnog dvomjesečnog perioda?

Ovo je period u kojem se razvijaju glasovi,

ali šta se zapravo dešava?

Dešavaju se dvije stvari.

Bebe nas pažljivo slušaju,

i one se bave statistikom dok nas slušaju kako pričamo -

bave se statistikom.

Zato poslušajte dvije majke kako tepaju -

univerzalnim jezikom kojim se obraćamo djeci -

prvo na engleskom a onda na japanskom.

(Video) Engleska majka: Aah, volim tvoje velike, plave okice -

tako su slatke i lijepe.

Japanska majka: [Japanski]

Patricia Kuhl: Tokom govora,

dok bebe slušaju,

one statistički obrađuju

jezik koji slušaju.

I te distribucije rastu.

I naučili smo

da su bebe osjetljive na statistiku,

i da su statistike japanskog i engleskog veoma različite.

Engleski ima mnogo R i L glasova

kako vidimo iz distribucije.

Distribucija japanskog je potpuno različita,

gdje postoji grupa prijelaznih glasova,

poznata kao japansko R.

Stoga bebe upijaju

statistiku jezika

koja mijenja njihov mozak;

mijenja ih od građana svijeta

do slušatelja koji zavise od kulture kao i mi.

Ali mi kao odrasli

više ne upijamo tu statistiku.

Nas vodi sjećanje

formirano u ranoj fazi razvoja.

Ova saznanja

mijenjaju ono što znamo o kritičnom periodu.

S matematičkog stajališta se može tvrditi

da učenje jezika može da uspori

kada nam se distribucije stabiliziraju.

To otvara mnogo pitanja o dvojezičnim ljudima.

Oni moraju pohraniti dvije statistike istovremeno

i mijenjati ih naizmjenično,

u zavisnosti od osobe s kojom pričaju.

Stoga smo se pitali,

mogu li bebe statistički obraditi i potpuno novi jezik?

To smo testirali izlažući američke bebe

koje nikada nisu čule drugi jezik

mandarinskom po prvi put tokom kritičnog perioda.

Kada smo testirali jednojezične bebe

na glasove iz mandarinskog jezika u Tajpeju i Seattleu,

pokazali su isti model.

Potpuno su jednake sa šest ili osam mjeseci.

Dva mjeseca poslije, nešto nevjerovatno se dešava.

Bebe u Tajvanu napreduju, a ne bebe u Americi.

Mi smo tokom ovog perioda izložili američke bebe

mandarinskom jeziku.

To je kao da vam dođu rođaci na mjesec dana

i borave u kući

i razgovaraju sa bebama tokom 12 sesija.

Ovako je to izgledalo u laboratoriji.

(Video) Govornik: [Mandarinski]

PK: Šta smo to uradili njihovim malenim mozgovima?

(Smijeh)

Oformili smo kontrolnu grupu

da bi se uvjerili da samo prisustvo u laboratoriji

ne upaređuje znanje mandarinskog.

Stoga je grupa beba slušala engleski.

Sa grafičkog prikaza možemo vidjeti

da izloženost engleskom nije poboljšala njihovo znanje mandarinskog.

Ali pogledajte šta se desilo bebama

koje su bile izložene mandarinskom tokom 12 sesija.

Bile su jednako uspješne kao i bebe u Tajvanu

koje su slušale 10 i po mjeseci.

Ovo nam pokazuje

da se bebe bave statistikom i novog jezika.

One će se baviti statistikom bilo čega što im je na raspolaganju.

Ali pitali smo se

koja je uloga ljudi

u ovoj vježbi s učenjem.

Stoga smo oformili još jednu grupu beba

sa jednakim brojem sesija - svih 12,

ali putem televizije

a druga grupa beba je bila izložena samo zvuku

i gledali su u medvjedića na ekranu.

Šta smo im uradili?

Ovdje vidite rezultat grupe koja je slušala zvuk --

nema nikakvog napretka --

i rezultat grupe koja je gledala video --

nema nikakvog napretka u učenju.

Potreban je čovjek

da bi se bebe bavile statistikom.

Centar mozga sa društvenu interakciju određuje

kada se bebe bave statistikom.

Mi želimo da zavirimo u njihov mozak

da bi vidjeli šta se dešava

kada su bebe ispred televizora,

i ispred čovjeka.

Na sreću, imamo novu mašinu,

magnetoencefalograf,

koji nam ovo omogućuje.

Izgleda kao sušilo za kosu sa Marsa.

Ali je potpuno bezbjedan,

potpuno nenapadan i nečujan.

Ovaj uređaj ima milimetarsku preciznost

u smislu prostora

i milisekundnu preciznost

koristeći 306 SQUID-ova --

to su superprovodljivi

uređaju za kvantnu interferenciju --

da bismo pronašli magnetna polja

koja se mijenjaju dok razmišljamo.

Mi smo prvi u svijetu

koji su snimili bebe

na MEG mašinama

dok su učile.

Ovo je mala Emma.

Ona ima šest mjeseci.

Ona sluša različite jezike

uz pomoć slušalica u ušima.

Kao što vidite, ona se može kretati.

Pratimo pomjeranje glave

uz pomoć malih kuglica u kapi,

tako da se ona može slobodno pomijerati.

Ovo je tehnički tour de force.

Šta vidimo?

Vidimo bebin mozak.

Kada beba čuje riječ svog jezika

auditivna područja se osvijetle,

a potom i područja okolo

za koja mislimo da se odnose na povezanost,

koordiniraje mozga sa drugim područjima,

i uzročnost,

jedan dio mozga uzrokuje aktiviranje drugog.

Mi ulazimo u

veliko i zlatno doba

znanja o razvoju dječijeg mozga.

Mi ćemo biti u stanju vidjeti dječiji mozak

dok doživljavaju emocije,

dok uče da govore i čitaju,

dok rješavaju matematički problem,

kada imaju neku ideju.

Moći ćemo izumiti intervencije na mozgu

za djecu koja imaju poteškoće u učenju.

Kao što su pisci i pjesnici opisali,

mislim da ćemo moći vidjeti

tu prekasnu otvorenost,

krajnju i potpunu otvorenost,

dječijeg uma.

Ispitivanjem dječijeg mozga,

otkrićemo istine

o tome šta to znači biti čovjek,

i usput,

možda ćemo pomoći sebi samima da budemo spremni za učenje

čitavog života.

Hvala vam.

(Aplauz)