Matematika ljubavi

Pronaći pravog partnera nije lako, ali je li matematički uopće vjerojatno? U svojem šarmantnom govoru, matematičarka Hannah Fry pokazuje uzorke načina na koji tražimo ljubav i daje svoja tri glavna (matematički dokazana!) savjeta kako pronaći nekoga posebnog za sebe.

Danas bih vam htjela reći
ponešto o matematici ljubavi.

Mislim da se svi možemo složiti

da su matematičari poznati
po tome da s lakoćom pronalaze ljubav.

Ali nije to samo zbog
naših očaravajućih osobnosti,

fantastičnih društvenih vještina
i izvrsnih pernica,

već i stoga što smo zapravo
stvarno puno radili na tome da izračunamo

kako pronaći savršenog partnera.

U mojem najdražem članku
na tu temu, čiji je naslov

„Zašto nemam djevojku”
(Smijeh)

Peter Backus pokušava procijeniti
svoje izglede da pronađe ljubav.

Peter nije vrlo zahtjevan čovjek.

Od svih žena koje žive
u Ujedinjenoj Kraljevini,

Peter traži takvu koja živi blizu njega,

koja je prave dobi,

koja je završila fakultet,

s kojom bi se mogao dobro slagati,

koja bi bila privlačna,

kojoj bi on bio privlačan.

(Smijeh)

Na kraju je procijenio da
u cijeloj državi ima 26 takvih žena.

Ne izgleda baš dobro, zar ne?

Da bismo to stavili u perspektivu,

to je oko 400 puta manji broj
od najboljih procjena

toga koliko postoji inteligentnih
izvanzemaljskih oblika života.

Peter tako ima šanse
u omjeru 1 : 285 000

da tijekom izlaska
naleti na jednu

od tih posebnih žena.

Rado bih mislila da je to razlog iz kojeg

matematičari više baš i ne izlaze.

No, ja osobno

ne prihvaćam takav pesimistični stav.

Zato što znam, kao i svi vi,

da ljubav zapravo ne funkcionira tako.

Ljudski osjećaji nisu uredni ni racionalni
i ne može ih se lako predvidjeti.

Ali znam i da to ne znači

da nam matematika
tu ne može ništa ponuditi

jer se ljubav, kao i mnogo toga u životu,
često odvija po određenim uzorcima,

a matematika je, na kraju krajeva,
proučavanje uzoraka,

od predviđanja vremenskih uvjeta
do fluktuacija na tržištu dionica,

kretanja planeta i rasta gradova.

A, iskreno, ništa od toga

nije baš naročito uredno
niti se može lako predvidjeti.

Vjerujem da je matematika
toliko moćna da nam može

pružiti novi način gledanja bilo čega.

Čak i nečega misterioznog poput ljubavi.

Stoga, kako bih vas uvjerila

da je matematika potpuno
divna, odlična i relevantna.

dat ću vam svoja tri glavna
matematički provjerljiva savjeta za ljubav.

Savjet br. 1:

Kako uspješno pronaći ljubav na internetu.

OkCupid mi je najdraža internetska
stranica za traženje partnera,

i to ne samo zato što ju je
pokrenula skupina matematičara.

Budući da su matematičari,

gotovo deset godina

prikupljaju podatke o svima
koji koriste njihovu stranicu.

Nastoje pronaći uzorke

u načinu na koji govorimo o sebi

i na koji komuniciramo jedni s drugima

na internetskoj stranici
za traženje partnera.

I otkrili su neke
stvarno zanimljive stvari.

Meni je najdraže

to što se pokazalo da na
stranicama za traženje partnera

vaša popularnost ne ovisi
o tome koliko ste privlačni

i zapravo, ako ljudi misle da ste ružni,

to vam može ići u prilog.

Pokazat ću vam kako to funkcionira.

U nasreću neobveznom dijelu OkCupida

možete ocijeniti koliko
ljude smatrate privlačnima,

ocjenama od 1 do 5.

Ako ovaj prosječan rezultat usporedimo

s brojem poruka koje
primaju određeni ljudi,

možete pomalo vidjeti

kakav je odnos privlačnosti i popularnosti
na stranicama za traženje partnera.

Ovaj su graf izradili dečki s OkCupida.

Važno je primijetiti
da nije potpuno istina

da ćete dobiti više poruka
ako ste privlačniji.

Ali postavlja se pitanje
po čemu su to ljudi ovdje gore

toliko popularniji od ljudi ovdje dolje,

iako imaju jednaku ocjenu privlačnosti?

Razlog je taj što nije bitan samo izgled.

Dat ću vam primjer za
ilustraciju onoga što su otkrili.

Netko poput Portije de Rossi, na primjer.

Svi se slažu da je Portia de Rossi
vrlo zgodna žena.

Nitko ne misli da je ružna,
ali nije ni supermodel.

Ako usporedite Portiju de Rossi
s nekime poput Sarah Jessice Parker,

mnogi ljudi, pa, moram priznati, i ja,

misle da je Sarah Jessica Parker
stvarno fantastična

i možda jedno od najljepših bića

koja su ikad hodala Zemljom.

Ali čini se da neki drugi ljudi,
recimo većina ljudi na internetu,

misle da malo naliči konju. (Smijeh)

Mislim da, kad biste pitali ljude
za njihovo mišljenje o privlačnosti

Sarah Jessice Parker i Portije de Rossi

i kad biste tražili da ih
ocijene od 1 do 5,

mislim da bi u prosjeku imale
otprilike jednak rezultat.

Ali ljudi bi glasali
na vrlo različite načine.

Portijine bi ocjene uglavnom bile oko 4

jer se svi slažu da je prekrasna,

dok se za Sarah Jessicu Parker
mišljenja potpuno razlikuju.

Imala bi vrlo raznolike ocjene.

I upravo je ta raznolikost bitna.

Zbog te ste raznolikosti popularniji

na stranicama za traženje partnera.

To, dakle, znači

da, ako neki ljudi misle da ste privlačni,

zapravo je za vas bolje

da neki drugi ljudi misle da ste rugoba.

To je mnogo bolje nego da svi misle

da ste slatka djevojka iz susjedstva.

Mislim da to ima malo više smisla

ako razmišljate
kao ljudi koji šalju te poruke.

Recimo da vam je netko privlačan,

ali mislite da drugi ljudi
neće nužno biti toliko zainteresirani.

To znači da imate manje konkurencije

i to vam je dodatan poticaj
da stupite u kontakt s tom osobom.

S druge strane, netko vam je privlačan,

ali mislite da će ta osoba
biti privlačna i svima drugima.

Budimo iskreni, zašto biste se ponižavali?

Dolazimo do stvarno zanimljivog dijela.

Kad ljudi biraju fotografije koje
koriste na stranicama za traženje partnera,

često nastoje pokazati što manje stvari

za koje misle da će
nekima biti neprivlačne.

Tipičan su primjer ljudi
koji su možda malo pretili

i koji namjerno biraju
vrlo odrezane fotografije.

Ili ćelavi muškarci

koji namjerno biraju fotografije
na kojima nose kapu.

Ali, ako želite postići uspjeh,
trebalo bi raditi

upravo suprotno od toga.

Zapravo biste trebali igrati
na ono što vas čini drugačijim,

čak i ako mislite da nekima
to neće biti privlačno.

Ljudima kojima se sviđate
sviđat ćete se ionako,

a oni nebitni kojima se ne sviđate
samo vam idu u korist.

U redu, savjet br. 2:
Kako izabrati savršenog partnera.

Zamislimo da ste vrlo popularni

u svijetu traženja partnera.

Ali postavlja se pitanje
kako taj uspjeh pretvoriti

u dugoročnu sreću i, konkretno,

kako odlučiti kad je
pravo vrijeme za skrasiti se?

Općenito se ne preporuča odmah se povući

i vjenčati se s prvom osobom koja naiđe

i pokaže interes za vas.

Ali isto tako ne biste trebali
ni predugo čekati

ako želite povećati svoje izglede
za dugoročnu sreću.

Riječima Jane Austen,
moje najdraže spisateljice,

„Neudana žena od 27 godina uopće se

ne može nadati da će ponovno osjetiti
ljubav niti nadahnuti koga ljubavlju.”

(Smijeh)

Baš ti hvala, Jane. Što ti znaš o ljubavi?

Stoga je pitanje

kako znati kad je
pravo vrijeme da se skrasite,

s obzirom na sve ljude s kojima
možete izlaziti u životu?

Nasreću, za pomoć se možemo
poslužiti krasnim dijelom matematike:

teorijom optimalnog zaustavljanja.

Zamislimo

da počnete izlaziti s 15 godina

i u idealnom biste slučaju
do 35. godine htjeli biti vjenčani.

Postoji mnogo ljudi

s kojima biste u životu
potencijalno mogli izlaziti

i ti će vam ljudi
više ili manje odgovarati.

Pravila su takva da jednom
kad se povučete i vjenčate,

više ne možete gledati što ste mogli imati

i jednako tako više se
ne možete ni predomisliti.

Prema mojem iskustvu,

ljudi obično baš i ne vole
kad ih se netko sjeti

godinama nakon što su zamijenjeni
nekim drugim. Ili je možda samo meni tako.

Matematika kaže

da u prvih 37 % svojeg razdoblja izlaženja

nikoga ne biste trebali
smatrati potencijalnim supružnikom.

(Smijeh)

Zatim biste trebali izabrati
sljedeću osobu koja naiđe

i koja je bolja od ikoga
koga ste dotad vidjeli.

Evo primjera.

Ako to učinite, može se
matematički dokazati

da je to najbolji mogući način

da si povećate izglede za
pronalaženje savršenog partnera.

Nažalost, moram vam reći
da ta metoda ima i određene rizike.

Zamislite, ne primjer, da se
vaš savršeni partner pojavio

tijekom vaših prvih 37 % vremena.

Nažalost, morali biste ga odbiti.

(Smijeh)

Ako pratite ovu matematiku,

bojim se da neće naići nitko drugi

tko bi bio bolji od bilo koga
koga ste vidjeli prije

pa ćete i dalje morati
odbijati svakoga i umrijeti sami.

(Smijeh)

Vjerojatno okruženi mačkama
koje će pojesti vaše ostatke.

U redu, a drugi je rizik, zamislimo radije

da su prvi ljudi s kojima ste izlazili
u svojih prvih 37 % vremena

nevjerojatno bezvezni, dosadni i užasni.

To je u redu jer ste u fazi odbijanja

i možete ih odbiti bez problema.

Ali zamislite da je iduća osoba koja naiđe

tek malo manje bezvezna, dosadna i užasna

od svih koje ste dotad vidjeli.

Ako pratite ovu matematiku, bojim se
da ćete se morati vjenčati s tom osobom

i završit ćete u vezi koja nije optimalna.

Žao mi je.

Ali mislim da se proizvođačima čestitaka

tu javlja tržište i prilika za zaradu.

Na ovakvim čestitkama za Valentinovo
(Smijeh)

„Dragi mužu, malo si manje užasan

od prvih 37 % ljudi s kojima sam izlazila.”

To je zapravo romantičnije
nego što ja obično zvučim.

Znači, ovom metodom
ne postiže se stopostotni uspjeh,

ali nema druge bolje strategije.

U divljini zapravo postoje vrste riba

koje primjenjuju upravo tu strategiju.

Odbijaju svakog udvarača koji se pojavi

u prvih 37 % sezone parenja,

a zatim izaberu sljedeću ribu
koja naiđe nakon toga

i koja je, ne znam, veća i snažnija

od svih riba koje su dotad vidjele.

Mislim da mi ljudi to
podsvjesno ionako radimo.

Dajemo si malo vremena
da izlazimo s više ljudi

i pogledamo što se nudi dok smo mladi.

Zatim kandidate za brak
počnemo ozbiljno tražiti

tek kad dođemo u srednje ili kasne 20-e.

Mislim da je to jasan dokaz,
ako je uopće bio potreban,

da je svačiji mozak barem malo
matematički nastrojen.

Dakle to je bio savjet br. 2.

Evo savjeta br. 3: Kako izbjeći razvod.

Zamislimo da ste
izabrali savršenog partnera

i s njim ili njom
krećete u doživotnu vezu.

Volim misliti da se, u idealnom slučaju,
nitko ne želi razvesti,

osim, ne znam, možda
supruge Piersa Morgana?

Ali tužna je činjenica modernog doba

da pola brakova u SAD-u završi razvodom,

a ni ostatak svijeta ne zaostaje mnogo.

Možda bi vam se moglo oprostiti

ako mislite da svađe koje
prethode raskidu braka

nisu idealan kandidat za
matematička istraživanja.

Ako ništa drugo, vrlo je teško znati

što bi trebalo mjeriti ili
što bi trebalo brojiti.

Ali to nije spriječilo psihologa
Johna Gottmana da učini upravo to.

Gottman je promatrao
stotine parova koji su razgovarali

i bilježio sve što možete zamisliti.

Bilježio je što je rečeno u razgovoru,

vodljivost kože,

izraze lica,

brzine otkucaja srca, tlak,

sve osim toga je li supruga
stvarno uvijek u pravu ili nije,

a, inače, naravno da jest.

Ali Gottman i njegov tim otkrili su

da je jedan od najvažnijih faktora

toga hoće li se ili neće
određeni par razvesti

bio to koliko je svaki partner bio
pozitivan ili negativan tijekom razgovora.

Parovi koji su bili izloženi malom riziku

imali su mnogo više pozitivnih nego
negativnih bodova na Gottmanovoj ljestvici.

S druge strane, u lošim vezama,

odnosno onima koje će
vjerojatno završiti razvodom,

partneri su bili vrlo negativni.

Samo na temelju tih
vrlo jednostavnih pretpostavki

Gottman i njegov tim
uspjeli su predvidjeti

hoće li se određeni par razvesti,

i to s točnošću predviđanja od 90 %.

Ali tek kad je počeo raditi zajedno
s matematičarom Jamesom Murrayjem

počeli su stvarno shvaćati

što uzrokuje tu negativnost
i kako do nje dolazi.

Mislim da su njihovi rezultati

nevjerojatno i impresivno
jednostavni i zanimljivi.

Ovim se jednadžbama predviđa
kako će žena ili muž reagirati

kad na njih dođe red u razgovoru,

koliko će biti pozitivni ili negativni.

Te jednadžbe ovise

o raspoloženju osobe kad je sama,

o raspoloženju osobe kad je s partnerom,

ali najviše ovise

o tome koliko muž i žena
utječu jedno na drugo.

Mislim da je u ovoj fazi važno istaknuti

da se upravo ovim jednadžbama

savršeno može opisati

i što se događa kad se
dvije zemlje utrkuju u naoružanju.

(Smijeh)

Par koji se svađa, dakle,
postaje sve negativniji

i visi na rubu razvoda --

matematički je to jednako
početku nuklearnog rata.

(Smijeh)

Ali zaista bitan faktor u ovoj jednadži

jest utjecaj koji ljudi
imaju jedni na druge,

a posebno nešto
što se zove prag negativnosti.

Prag negativnosti jest mjera

koliko muž može biti iritantan

prije nego se žena
stvarno naljuti, i obratno.

Oduvijek sam mislila da su dobri brakovi
puni kompromisa i razumijevanja

i da svatko ima prostora
da bude kakav stvarno jest.

Pretpostavila bih možda
da su najuspješnije veze

one u kojima postoji
vrlo visok prag negativnosti.

U kojima se parovi ne svađaju oko svega

i započinju raspravu
samo ako je stvar zaista bitna.

No, matematika i kasniji rezultati
do kojih je tim došao

pokazali su da je istina baš suprotna.

Najbolji, najuspješniji parovi

oni su koji imaju zaista
nizak prag negativnosti.

To su parovi kod kojih ništa
ne prolazi nezamijećeno

i koji se mogu jedno drugome žaliti.

To su parovi koji neprestano
nastoje popraviti svoju vezu,

koji imaju mnogo pozitivniju
sliku o svojem braku.

Parovi koji ne zanemaruju neslaganja

i parovi koji ne dopuštaju
da se sitnice prenapušu.

Naravno da nizak prag negativnosti

i neprihvaćanje kompromisa
nisu dovoljni za uspješnu vezu.

Ali mislim da je vrlo zanimljivo

znati da zaista postoji matematički dokaz

da nikad ne smijete
ostati ljuti preko noći.

Eto, to su moja tri glavna savjeta

o tome kako vam matematika
može pomoći u ljubavi i vezama.

Ali nadam se da će, osim kao savjeti,

poslužiti i da vam malo
prikažu moć matematike.

Meni jednadže i simboli
nisu samo stvari.

Oni su glas koji govori o
nevjerojatnom bogatstvu prirode

i zadivljujućoj jednostavnosti

uzoraka koji se uvijaju, okreću,
izvrću i razvijaju svuda oko nas,

od načina na koji svijet funkcionira
do načina na koji se ponašamo.

Nadam se da će barem nekoliko vas

malo uvida u matematiku ljubavi

potaknuti da pokažete
malo više ljubavi za matematiku.

Hvala.

(Pljesak)