Pretilost + Glad = 1 globalni problem hrane

Ko-kreator filantropske torbe "HRANA", Ellen Gustafson kaže kako su glad i pretilost dvije strane istog novčića. Na konferenciji TEDxEast lansirala je "Projekt 30" -- posvećen tome kako možemo promijeniti način na koji uzgajamo i jedemo hranu u narednih 30 godina, i na taj način riješiti globalne nejednakosti u ishrani koje stoje iza obje epidemije (gladi i pretilosti).

Ja sam Elen i potpuno sam opsjednuta hranom.

Ali, u početku nisam bila opsjednuta hranom.

U početku sam bila opsjednuta politikom globalne sigurnosti

zato što sam živjela u New Yorku 11. rujna, a to je očigledno bila jako relevantna stvar.

I prešla sam iz politike globalne sigurnosti na hranu

zato što sam shvatila da kada sam gladna, onda sam stvarno bijesna.

I pretpostavljam da je i ostatak svijeta.

Naročito ako ste gladni i ako su vam djeca gladna

i susjedova djeca su gladna i cijelo susjedstvo je gladno,

prilično ste ljuti.

I u stvari, izgleda kao da su

dijelovi svijeta u kojima se gladuje

istovremeno i prilično nesigurni.

Tako sam prihvatila posao u "Svjetskom programu hrane" Ujedinjenih naroda

kako bih se suočila s tim pitanjima sigurnosti

kroz pitanja o hrani.

I dok sam bila tamo, naišla sam na nešto što je,

po mom mišljenju, njihov najbolji program.

Zove se "Prehrana u školi", i veoma je jednostavna ideja

o tome kako stići u centar kruga siromaštva i gladi

koji još uvijek postoji za mnogo ljudi diljem svijeta i zaustaviti ga.

Davanje besplatnog obroka će djecu privući u školu,

dakle pružiti im obrazovanje, što je prvi korak za izlazak iz siromaštva.

Ali im isto tako daje sve neophodne hranjive tvari koje su im potrebne

za mentalni i fizički razvoj.

Dok sam radila u UN-u upoznala sam djevojku imenom Lauren Bush.

Ona je imala fenomenalnu ideju

da prodajemo torbu pod nazivom "Torba za hranu" --

što je na neki lijep način ironično jer tu torbu možete privezati.

Ali svaka prodana torba će osigurati

godišnju vrijednost obroka za jedno dijete.

Toliko je jednostavno da smo mislili, u redu,

potrebno je između 20 i 50 dolara,

kako bi se osigurala godišnja hrana za školu.

Mogli bismo prodati ove torbe i zaraditi gomilu novca

i podići svijest o "Svjetskom programu hrane".

Ali, naravno, ponekad se stvari u UN-u odvijaju jako sporo,

i u principu su nas odbili.

I mislili smo, "Bože, ovo je tako dobra ideja i zaradit će toliko novca".

Tako da smo si rekle, "Što nas briga, otvorit ćemo naše poduzeće.", što smo i učinile prije tri godine.

To je bio moj prvi san, otvoriti poduzeće pod nazivom "HRANITI".

A evo kako izgleda naša Internet stranica.

Napravili smo ovu torbu za Haiti i plasirali je samo mjesec dana nakon potresa,

kako bismo osigurali školske obroke za djecu Haitija.

"HRANITI" napreduje sjajno. Do sada smo osigurali 55 milijuna obroka

djeci diljem svijeta

tako što smo prodali 555,000 torbi, tonu torbi, jako puno torbi.

Sve ovo vrijeme kada razmislite o gladi,

o njoj je teško razmišljati, jer mi u stvari razmišljamo o jelu.

Ja puno razmišljam o hrani i stvarno je volim.

A ono što je pomalo čudno o međunarodnoj gladi

i međunarodnim pitanjima

je kako većina ljudi na neki način želi znati što radimo u Americi.

Što se radi za američku djecu?

Glad je svakako prisutna u Americi

49 milijuna ljudi i skoro 16,7 milijuna djece gladuje.

To je prilično dramatično za našu zemlju.

Glad svakako ima drugačije značenje u Americi nego u ostatku svijeta,

ali jako je važno suočiti se s pitanjem gladi u vlastitoj zemlji.

Ali očigledno, veći problem koji je svima poznat je

je pretilost, i on je dramatičan.

Druga strašna stvar je kako su i glad i pretilost

u porastu u posljednjih 30 godina.

Nažalost, pretilost nije samo problem u Americi.

Ona se zapravo širi cijelim svijetom

uglavnom putem prehrambenog sustava koji mi izvozimo.

Brojke su prilično strašne.

Postoji milijarda pretilih ili preteških ljudi

i milijarda gladnih ljudi.

Ove dvije stvari izgledaju kao dva razdvojena problema,

ali počela sam razmišljati o tome

što su pretilost i glad. O čemu se tu radi?

Oboje su u vezi s hranom.

A kada razmišljate o hrani,

shvatite kako je u osnovi oba pojma u stvari,

problematična zemljoradnja.

A hrana dolazi iz zemljoradnje.

Zemljoradnja je u Americi jako zanimljiva.

Veoma je konsolidirana.

A zemljoradnjom proizvedena hrana vodi prema hrani koju jedemo.

Ta hrana su manje više kukuruz, soja i pšenica.

I kao što možete vidjeti, to je ¾ hrane koju uglavnom jedemo,

a to su prerađena i brza hrana.

Nažalost, u posljednja tri desetljeća nismo se

pokazali uspješnima s našim zemljoradničkim sustavom

i prenošenjem naših tehnologija na ostatak svijeta.

Afrička zemljoradnja je, a u Africi se gladuje najviše na svijetu,

u stvari naglo opala,

dok je gladovanje poraslo.

Nekako nismo napravili vezu

s izvozom dobrog zemljoradničkog sustava

koji će pomoći nahraniti ljude diljem svijeta.

Tko se bavi zemljoradnjom? To je ono što je mene zanimalo.

Zato sam otišla i stala na veliko bure žitarica u središnjem dijelu SAD-a.

To mi realno nije pomoglo razumjeti poljoprivredu,

ali mislim kako sam napravila sjajan snimak.

I znate, realno razlika

između zemljoradnika u Americi,

koji su zapravo, to sam shvatila kada sam bila u središnjem dijelu SAD-a,

prilično ogromni u prosjeku.

Njihove farme su isto ogromne.

Dok su zemljoradnici diljem svijeta

u stvari vrlo mršavi, jer gladuju.

Najgladniji ljudi na svijetu su mali, obiteljski zemljoradnici.

Većina su žene --

što je potpuno druga tema u koju sada neću ulaziti,

ali bih jednom voljela pričat i o feminizmu.

Mislim kako je jako interesantno

sagledati zemljoradnju s ove dvije strane.

Ovdje je ova velika, konsolidirana zemljoradnja

koja je dovela do onoga što jedemo u Americi.

A pojavila se otprilike 1980.,

poslije naftne krize,

kada se dogodila masovna konsolidacija,

masovni egzodus malih zemljoradnika u ovoj državi.

A onda tijekom istog razdoblja,

pustili smo afričke farmere da rade ono što žele.

Nažalost, ono što je uzgojeno završava na našim tanjurima.

A u Americi, mnogo onoga što jedemo

je dovelo do pretilosti i do prave promjene

sastava naše prehrane u posljednjih 30 godina.

Potpuna ludost.

Petina djece ispod 2 godine uzrasta pije gazirana pića.

Juhu! Ne bi trebalo stavljati gazirana pića u flašice.

Ali ljudi to rade jer je jeftino.

Tako da se naš cijeli prehrambeni sustav u posljednjih 30 godina

stvarno promijenio.

A to nije samo u našoj zemlji,

mi taj sustav zapravo izvozimo diljem svijeta.

A kad pogledate podatke iz najnerazvijenijih zemalja --

posebno iz gradova, koji rastu jako brzo --

ljudi jedu američku prerađenu hranu.

I tijekom jedne generacije,

prijeđu s gladovanja

i svih štetnih zdravstvenih posljedica gladovanja,

na pretilost i stvari kao što su dijabetes

i srčana oboljenja, sve tijekom jedne generacije.

Tako da taj problematični prehrambeni sustav

utječe i na gladovanje i na pretilost.

Da ne gnjavim,

ali radi se o globalnom prehrambenom sustavu

gdje imamo milijardu gladnih ljudi i milijardu pretilih ljudi.

Samo se na taj način ta situacija može promatrati.

I umjesto da te dvije stvari shvaćamo kao

dva odvojena problema,

zaista je važno na njih gledati kao na jedan sustav.

Dobivamo dosta hrane sa svih strana svijeta.

I ljudi diljem svijeta uvoze naš prehrambeni sustav.

Veoma je važno početi na to gledati na novi način.

Naučila sam nešto --

vi tehnolozi koji ste prisutni, ja stvarno ne pripadam vašoj grupi --

ali izgleda da je potrebno 30 godina

kako bi većina tehnologija srasla s nama,

kao što su miš i Internet i Windows sustav.

Postoje tridesetogodišnji ciklusi.

Mislim da 2010. može biti vrlo zanimljiva godina

jer se tada završava tridesetogodišnji ciklus.

Isto tako je i rođendan globalnog prehrambenog sustava.

To je prvi rođendan o kojem želim govoriti.

Znate, ako stvarno mislimo kako se

ovo dogodilo u posljednjih 30 godina, onda ima nade.

Navršava se 30 godina genetički modificiranih usjeva

i "Big Gulp" soka, "Chicken McNuggets" i koncentriranog kukuruznog sirupa,

i poljoprivredne krize u Americi

i promjene u našem odnosu prema internacionalnoj poljoprivredi.

Dakle, ima mnogo razloga zbog kojih bi ovaj tridesetogodišnji period

trebalo smatrati stvaranjem novog prehrambenog sustava.

Nisam samo ja opsjednuta ovim tridesetogodišnjim periodom.

Poznatiji ljudi kao što su Michael Pollan

i Jamie Oliver, dok je govorio povodom dobivanja TED nagrade,

su spomenuli da su ova posljednja tri desetljeća

vrlo važna za promjenu u našem prehrambenom sustavu.

Meni je 1980. godina jako važna

jer je ove godine i moja tridesetogodišnjica.

Tijekom mog života,

dosta onoga što se u svijetu dogodilo --

a pošto sam ja opsjednuta hranom --

dosta se stvari i promijenilo.

Moj drugi san je da smatram kako

možemo gledati na sljedećih 30 godina

kao na vrijeme za promjenu prehrambenog sustava.

A dobro znamo što se dogodilo u prošlosti,

tako da ako sada počnemo i pogledamo tehnologije

i poboljšanja prehrambenog sustava na duge staze,

možda ćemo moći promijeniti prehrambeni sustav.

Tako da kada budem davala svoj sljedeći TED govor sa 60 godina,

moći ću reći da smo bili uspješni.

Zato danas proglašavam početak nove organizacije,

novog fonda u okviru fondacije "HRANITI", pod nazivom "Projekt 30".

Taj projekt je fokusiran

na ideje

o promjeni prehrambenog sustava na duge staze.

Ako skupimo internacionalne pobornike koji se bore sa svjetskom glađu

i one koji se bore s pretilošću kod nas,

možemo tražiti rješenja na duge staze

koja će prehrambeni sustav poboljšati za sve nas.

Svi mi obično mislimo kako su ovi sustavi drugačiji.

A ljudi polemiziraju o tome može li organska hrana nahraniti svijet.

Ali ako uzmemo tridesetogodišnji pogled,

postoji nada za suradnju.

Nadam se da spajajući veoma različite organizacije

kao što su kampanja "Jedan" ili "Spora hrana",

koje u ovom trenutku nemaju mnogo toga zajedničkog,

možemo razmatrati dugotrajna, holistička i sustavna rješenja

koja će poboljšati hranu za sve.

Jedna od ideja koje sam imala je

o tome da djeci iz Južnog Bronxa trebaju jabuke i mrkve,

a isto to treba djeci iz Bocvane.

Kako ćemo toj djeci dopremiti tu hranu?

Druga, skoro globalna stvar, je proizvodnja mesa i ribe.

Moramo razumjeti kako proizvesti protein

na način koji će biti zdrav za okoliš i za ljude

kako bismo se suočili sa stvarima kao što su promjena klime,

i način na koji koristimo petrokemijska gnojiva.

Znate, ove važne teme su

dugotrajne

i važne za ljude u Africi koji su mali, obiteljski zemljoradnici

i za ljude u Americi koji su zemljoradnici i jedu.

Također podržavam drugačije razmišljanje o prerađenoj hrani

u kome zagađenja

kao što su petrokemijska sredstva i ispiranje umjetnih gnojiva u rijeke,

zapravo imaju cijenu koja je uračunata u cijenu proizvoda, primjerice čipsa.

Ako ta vrećica čipsa postane

skuplja od jabuke,

onda je možda vrijeme za drugačiji stav

osobne odgovornosti o izboru hrane

jer izbor onda postaje raznovrstan,

nasuprot situaciji u kojoj je ¾ proizvoda napravljeno od kukuruza, soje i pšenice.

Lansirali smo web stranicu "30Project.org"

a za početak sam skupila koaliciju nekoliko organizacija

koja će u narednih nekoliko mjeseci porasti.

Ali stvarno se nadam da ćete svi vi razmišljati o načinima

koji će vam omogućiti gledati na ove stvari na duge staze

i napraviti promjenu.

(Pljesak)