Ekologija iz zraka

Od čega su naše šume stvarno napravljene? Iz zraka, ekolog Greg Asner koristi spektrometar i laser visoke snage da mapira prirodu do u pedantan kaleidoskopski 3D detalj -- onime što naziva "vrlo visokotehnološkom računovodstvenom sustavom" ugljika. O ovom fascinantnom govoru, Asner predaje jasnu poruku: da spasimo naš ekosustav trebamo više podataka, prikupljenih na nove načine.

Tehnologija može promijeniti
naše razumijevanje prirode.

Uzmite na primjer slučaj lavova.

Kroz stoljeća, govoreno
je kako ženke lavova

obavljaju sav lov na otvorenoj savani

a lavovi mužjaci ne rade ništa
sve dok ne dođe vrijeme za večeru.

I vi ste to čuli, vidim.

Pa nedavno, vodio sam
kampanju mapiranja iz zraka

u Nacionalnom parku Kruger u Južnoj Africi.

Naši su kolege stavili
ovratnike za praćenje preko GPS

na muške i ženske lavove,

a mi smo mapirali
njihovo lovačko ponašanje

iz zraka.

Niže lijevo pokazuje
lavove kako promatraju

stado impala radi lova,

a desno pokazuje
što zovem

lavlji pregled.

To je kako daleko lav
može vidjeti u svim smjerovima

dok mu ili joj pogled
nije prekinut vegetacijom.

A što smo otkrili

je da muški lavovi
nisu lijeni lovci

kako što smo mislili.

Samo koriste drugačiju strategiju.

Dok lavice love

na otvorenoj savani

preko velikih udaljenosti,
obično tijekom dana,

muški lavovi koriste strategiju zasjede

u gustoj vegetaciji, i često noću.

Ovaj video pokazuje lovački pregled

lavova mužjaka lijevo

a ženki desno.

Crvena i tamnije boje
pokazuju gušću vegetaciju,

a bijelo su širom otvoreni prostori.

A ovo je pregled točan
doslovno u razini očiju

mužjaka i ženke lava u lovu.

Odjednom, dobijete
vrlo jasno razumjevanje

vrlo sablasnih uvjeta pod kojima

muški lavovi obavljaju svoj lov.

Navodim ovaj primjer za početak,

jer naglašava kako malo znamo o prirodi.

Već je obavljena ogromna količina rada

u pokušaju da se uspori
gubitak naših tropskih šuma,

a gubimo šume brzom stopom,

kao što je prikazano crvenom na slajdu.

Nalazim ironičnim da radimo toliko puno,

a ipak ova su područja zapravo nepoznata znanosti.

Pa kako možemo sačuvati što ne razumijemo?

Sad, ja sam globalni ekolog i istraživač Zemlje

sa pozadinom u fizici i kemiji

i biologiji i mnoštvu drugih dosadnih predmeta,

ali iznad svega, opsjednut
sam onime što ne znamo

o našem planetu.

Pa sam stvorio ovo,

Carnegiejev zračni opservatorij, ili CAO.

Može izgledati poput aviona
sa lijepim bojama,

ali opremio sam ga sa preko 1000 kilograma

visokotehnoloških senzora, računala,

i vrlo motiviranom posadom

znanstvenika o Zemlji i pilota.

Dva od naših instrumenata
su vrlo jedinstveni:

jedan se zove oslikavajući spektrometar

koji može mjeriti kemijski sastav

biljaka dok ih nadlijećemo.

Drugi je skup lasera,

vrlo moćnih lasera,

koji pucaju s donjeg dijela aviona

prelazeći preko ekosustava

i mjereći ga pri gotovo 500.000 taktova u sekundi

u 3D visoke razlučivosti.

Ovdje je slika mosta preko Golden Gatea

u San Franciscu, ne daleko od gdje živim.

Iako smo letjeli ravno iznad ovog mosta

snimili smo ga u 3D, ulovili njegovu boju

u samo nekoliko sekundi.

Ali prava je moć CAO

njegova sposobnost da uhvati
stvarne sastavne dijelove

raznih ekosustava.

Ovo je gradić u Amazoni,

oslikan sa CAO.

Možemo sjeckati kroz naše podatke

i vidjeti, na primjer, 3D strukturu

vegetacije i građevina,

ili možemo koristiti kemijsku informaciju

da odredimo kako brzo biljke rastu

dok ih nadlijećemo.

Najtoplije ružičaste
su najbrže rastuće biljke.

I možemo vidjeti bioraznolikost na načine

koje nikad niste mogli ni zamisliti.

Ovo je kako kišna šuma može izgledati

dok letite iznad nje u balonu.

Ovo je kako mi vidimo kišnu šumu,

u kaleidoskopskoj boji koja nam govori

kako je tamo puno vrsta
koje žive jedne s drugima.

Ali morate zapamtiti da je ovo drveće

doslovno veće od kitova,

a to znači je kako
ih je nemoguće razumjeti

samo hodajući po tlu ispod njih.

Dakle naš prikaz je 3D,
kemijski je, biološki je,

i ne govori nam samo o vrstama

koje žive u krošnji,

već nam govori puno informacija

o ostatku vrsta koje nastanjuju kišnu šumu.

Sad, stvorio sam CAO

da bih odgovorio na
pitanja koja su se pokazala

izuzetno zahtjevna za odgovoriti
iz bilo koje točke gledišta,

kao sa zemlje, ili pomoću satelitskog senzora.

Želim danas s vama
podijeliti tri od tih pitanja.

Prvo je pitanje,

Kako upravljamo našim ugljičnim rezervama

u tropskim šumama?

Tropske šume sadrže
ogromnu količinu ugljika u drveću,

i mi trebamo zadržati taj ugljik u tim šumama

ako želimo izbjeći ikakvo
daljnje globalno zagrijavanje.

Nažalost, globalno ispuštanje ugljika

od krčenja šuma

je sada jednako globalnom
prijevozničkom sektoru.

To su svi brodovi, avioni,
vlakovi i automobili zajedno.

Pa je razumljivo da
politički pregovaratelji

naporno rade kako
bi smanjili krčenje šuma,

ali oni to čine u krajobrazima

koji jedva da su poznati znanosti.

Ako ne znate gdje je ugljik točno,

detaljno, kako možete znati što gubite?

U osnovi, trebamo visokotehnološki
računovodstveni sustav.

S našim sustavom, moguće nam je vidjeti zalihe ugljika

u tropskim šumama do najmanjeg detalja.

Crvena pokazuje, očito,
tropsku šumu zatvorene krošnje,

i onda vidite rez kolača,

ili rezove šume u žutima i zelenima.

To je poput rezanja kolača
osim što je ovaj kolač

otprilike dubine kita.

Pa ipak, možemo zumirati i vidjeti šumu

i drveće istovremeno.

A što je zapanjujuće,
iako smo letjeli

vrlo visoko iznad ove šume,

kasnije u analizi,
možemo ući unutra

i zbilja iskusiti vrhove krošanja,

list po list, granu po granu,

baš kao što je
druge vrste koje žive u ovoj šumi

same doživljavaju zajedno sa drvima.

Koristili smo tehnologiju da istražimo

i objavimo prve zbiljske ugljične zemljopise

u visokoj rezoluciji

udaljenih mjesta poput
Amazonskog bazena

i ne tako udaljenih mjesta
poput Sjedinjenih država

i Srednje Amerike.

Što ću sad napraviti je povesti vas
na turu visoke razlučivoti, po prvi put,

po ugljičnim krajobrazima
Perua i potom Paname.

Boje će se kretati od crvene do plave.

Crveno su krajnje visoke zalihe ugljika,

najveće katedralne šume
koje možete zamisliti,

a plavo su vrlo niske ugljične zalihe.

I da vam kažem,
već je sam Peru zapanjujuće mjesto,

posve nepoznat u pogledu
vlastitog ugljičnog zemljopisa

do danas.

Možemo odletjeti do ovog
mjesta u sjevernom Peruu

i vidjeti supervisoke zalihe ugljika u crvenoj,

te rijeku Amazonu i poplavnu ravnicu

kako prolazi kroz njih.

Možemo otići do
područja krajnjeg uništenja

uzrokovanog krčenjem šuma u plavoj,

te virusa krčenja šuma
kako se širi van u narančastoj.

Također možemo odletjeti
do južnih Andi

kako bi vidjeli granicu
drveća i točno vidjeli kako

ugljični zemljopis završava

dok se penjemo u planinski sustav.

I možemo otići do najveće
močvare u zapadnoj Amazoni.

To je vodena zemlja snova

nalik Jim Cameronovom "Avataru"

Možemo otići do jedne od
najmanjih tropskih zemalja,

Paname, i također
vidjeti ogroman raspon

varijacije ugljika,

od visoke u crvenom do niske u plavom.

Nažalost, najviše je ugljika
izgubljeno u nizinama,

ali ono što vidite da je preostalo,

u pogledu visokih ugljičnih zaliha
u zelenima i crvenima,

je stvar koja je u planinama.

Jedna zanimljiva iznimka od toga

je točno na sredini ekrana.

Vidite tampon zonu
oko Panamskog kanala.

To je u crvenima i žutima.

Vlasti kanala koriste silu

da zaštite svoje
razvođe i globalnu trgovinu.

Ova vrsta mapiranja ugljika

je promijenila razvoj politike očuvanja

i razvoj politike spram resursa.

Zbilja nam je unaprijedila
sposobnost da sačuvamo šume

i obuzdamo klimatske promjene.

Moje drugo pitanje: Kako se
pripremiti za klimatske promjene

na mjestu poput Amazonske prašume?

Da vam kažem, provodim puno vremena

ma takvim mjestima, i već
vidimo klimu kako se mijenja.

Temperature rastu,

i što se zbilja događa je
kako dobijamo puno suša,

ponavljajućih suša.

Mega-suša iz 2010. je prikazana ovdje

sa crvenom koja pokazuje područje
veličine oko zapadne Europe.

Amazona je bila toliko suha te 2010.

da se čak i sam glavni tok rijeke Amazone

djelomično osušio, kao
što vidite na fotografiji

u nižem dijelu slajda.

Što smo otkrili je kako
u vrlo udaljenim područjima,

ove suše imaju veliki negativni utjecaj

na tropske šume.

Na primjer, ovo je svo mrtvo drveće u crvenom

koje je pretrpjelo
usmrćenje uslijed suše 2010.

Ovo je područje na granici

Perua i Brazila,

potpuno neistraženo,

gotovo potpuno nepoznato znanosti.

Pa što mislimo, kao znanstvenici o Zemlji,

je kako će se vrste morati seliti

sa klimatskom promjenom
istočno iz Brazila

zapadno sve do unutar Andi

i u planine

da bi smanjile svoju
izloženost promjeni klime.

Jedan od problema s tim je kako ljudi

rastavljaju zapadnu Amazonu
baš u ovom trenutku.

Pogledajte ovaj duboki rez
od sto kvadratnih kilometara

u šumi koji su napravili rudari zlata.

Vidite šumu u zelenom u 3D,

i vidite učinke rudarenja zlata

ispod površine zemlje.

Vrste nemaju kuda seliti
u sustavu poput ovog, očito.

Ako niste bili u Amazoni, trebali bi otići.

To je zapanjujuće iskustvo svaki put,

bez obzira gdje odete.

Vjerojatno ćete ju vidjeti na ovaj način, sa rijeke.

Ali što se događa je kako puno puta

rijeke sakrivaju što se zbilja događa

iza u samoj šumi.

Letjeli smo iznad iste ove rijeke,

slikali sustav u 3D.

Šuma je lijevo.

A potom možemo digitalno maknuti šumu

i gledati što se dešava ispod krošanja.

A u ovom slučaju, našli
smo aktivnosti rudarenja zlata,

sve bespravne,

postavljene nešto dalje od ruba rijeke.

kao što ćete vidjeti u
ovim neobičnim jamicama

koje dolaze s desna.

Ne brinite, radimo s vlastima

da riješimo ovaj i brojne,
brojne druge probleme

u regiji.

Pa kako bismo sastavili plan očuvanja

za te jedinstvene, važne koridore

poput koridora zapadne
Amazone i andske Amazone,

moramo početi raditi

zemljopisno određene planove sada.

Kako to činiti ako ne znamo
zemljopis bioraznolikosti u regiji,

ako je tako nepoznata znanosti?

Pa što smo radili
je koristili smo

laserom vođenu spektroskopiju iz CAO

da po prvi put mapiramo bioraznolikost

Amazonske prašume.

Ovdje vidite prave podatke koji
pokazuju različite vrste u različitim bojama.

Crveno su vrste jednog tipa, plavo drugog,

a zelene opet nekog slijedećeg.

A kad to saberemo zajedno i povećamo

do regionalne razine,

dobijemo posve novi zemljopis

bioraznolikosti nepoznat prije ovog rada.

Ovo nam govori gdje se
velike promjene u bioraznolikosti

pojavljuju od staništa do staništa,

a to je zbilja važno
jer nam govori

puno o tome gdje se vrste mogu doseliti

i odseliti kako se klima mijenja.

A to je informacija od
glavnog značaja koju trebaju

donositelji odluka kako bi
razvili zaštićena područja

u kontekstu svojih
regionalnih planova za razvoj.

I treće i konačno pitanje je,

Kako upravljati bioraznolikošću na planetu

zaštićenih ekosustava?

Primjer s kojim sam
započeo, o lavljem lovu,

to je bilo istraživanje koje smo činili

iza ograde zaštićenog područja

u Južnoj Africi.

A istina je kako će većina afričke prirode

ustrajati u budućnosti

u zaštićenim područjima poput ovih
koje vam pokazujem plavo na ekranu.

To stavlja nevjerojatan
pritisak i odgovornost

na upravu parka.

Moraju izvršavati
i donositi odluke

koje će pogodovati
svim vrstama koje štite.

Neke od njihovih odluka
imaju zbilja velike utjecaje.

Na primjer, koliko puno i gdje

koristiti vatru kao alat za upravljanje?

Ili, kako se nositi sa velikim vrstama poput slonova,

koji mogu, ako im populacije
postanu prevelike,

imati negativan utjecaj na ekosustav

i na druge vrste?

I da vam kažem, ovi tipovi dinamika

se zbilja odražavaju na krajobrazu.

U prvom je planu područje sa puno vatre

i puno slonova:

širom otvorena savana u plavom,
i samo nekoliko drvećaa.

Kako prelazimo ovu ogradu, sad dolazimo

u područje koje je imalo zaštitu od vatre

i ništa slonova:

gusta vegetacija,
temeljito različit ekosustav.

A na mjestu poput Krugera,

velike gustoće slonova

su stvarni problem.

Znam da je to osjetljivo pitanje za puno vas,

i nema laganih odgovora s tim u vezi.

Ali što je dobro je kako nam
tehnologija koju smo razvili

i s kojom radimo u
Južnoj Africi, na primjer,

omogućuje da mapiramo
svako pojedino drvo u savani,

te potom kroz ponavljane letove

smo u stanju vidjeti koja drva

su prevaljena od slonova,

u crvenom kako vidite na ekranu,
i koliko se toga događa

u različitim tipovima krajobraza u savani.

To daje upraviteljima parkova

prvu priliku da koriste

strategije taktičkog upravljanja
koje su istančanije

i koje ne vode u krajnosti
koje sam vam upravo pokazao.

Pa zapravo, način na koji gledamo

na zaštićena područja danas

je razmišljati o njima
kao o brizi za krug života,

gdje imamo upravljanje vatrom,

upravljanje slonovima,
takve utjecaje na strukturu ekosustava,

a potom se ti utjecaji

odražavaju na sve od insekata

do vršnih grabežljivaca poput lavova.

U nastavku, planiram jako proširiti

zračni opservatorij.

Nadam se da ću zapravo
staviti tehnologiju u orbitu

tako da možemo
upravljati čitavim planetom

s tehnologijama poput ove.

Do tada, naći ćete me kako letim

u nekom udaljenom mjestu
za koje nikad niste čuli.

Samo bih želio reći kako je tehnologija

apsolutno kritična za
upravljanje našim planetom,

ali još je važnije razumijevanje

i mudrost da se primijeni.

Hvala vam.

(Pljesak)