Hitan poziv za očuvanje Zemljinog "trećeg pola"

Himalajska regija Hindu Kush je treća po redu najveća ledena masa Zemlje, nakon Sjevernog i Južnog pola, te ako se stopa otapanja leda nastavi, dvije trećine ledenjaka će nestati do kraja stoljeća. Što će se desiti ako to dopustimo? Borac za očuvanje okoliša i bivši premijer Butana, Tshering Tobgay, iznosi stanje "vodenih tornjeva Azije" te upućuje hitni poziv za osnivanje međuvladine agencije za zaštitu ledenjaka i spašavanje oko dvije milijarde ljudi kojima prijete poplave koje bi uništile zemlju i naselja.

17. listopada 2009. godine

predsjednik Maldiva Mohamed Nasheed
učinio je nešto neobično.

Održao je sastanak
svog kabineta pod vodom.

Odveo je svoje ministre roneći,

kako bi upozorio svijet da bi
njegova zemlja mogla biti potopljena

ako ne počnemo kontrolirati
globalno zatopljenje.

Ne znam je li njegova poruka
obišla svijet ili nije,

ali je definitivno stigla do mene.

Vidio sam taj politički pothvat.

I sȃm sam političar

te primjećujem ovakve vijesti.

Iskreno,

Maldivi su daleko od mjesta gdje živim,

živim u Butanu,

tako da mi vijest o sudbini
Maldiva nije poremetila san.

Dva mjeseca poslije,
vidio sam drugi politički pothvat.

Ovaj put je premijer Nepala

održao sastanak na Mount Everestu.

Odveo je svoje ministre do kampa
u podnožju Mount Everesta

kako bi upozorio svijet

da se ledenjaci na Himalaji otapaju.

Je li me to zabrinulo?

Bogme jeste.

Živim na Himalaji.

Jesam li imao besane noći zbog ove poruke?

Ne.

Nisam htio dopustiti da mi
politički pothvat remeti snove.

(Smijeh)

Deset godina kasnije,

u veljači ove godine,

vidio sam ovo izvješće.

To izvješće je pokazalo

da bi se jedna trećina leda
planine Hindu Kush na Himalaji

mogla otopiti do kraja stoljeća,

ali jedino ako

uspijemo zadržati globalno zatopljenje

na 1,5 stupanj Celzija
iznad predindustrijske razine.

Ako to ne uspijemo,

ledenjaci će se topiti puno brže.

1,5 stupnjeva Celzija.
"Nema šanse", pomislio sam.

Čak i Pariški sporazum

pokušava ograničiti globalno zatopljenje
na dva stupnja Celzija.

1,5 stupnjeva Celzija je
najbolji mogući scenarij.

"Ovo ne može biti istina", pomislio sam.

Regija Himalaje Hindu Kush

treća je na svijetu po količini leda,

nakon Sjevernog i Južnog pola.

Zato je još zovemo i "Treći pol".

Regija je puna leda

i ti ledenjaci se tope.

To znamo.

Obišao sam ledenjake u svojoj državi.

Vidio sam ih, i da, tope se.

Sve su slabiji.

"Ali ne mogu biti tako slabi",
pomislio sam.

Ali što ako jesu?

Što ako se naši ledenjaci tope
puno brže nego što pretpostavljamo?

Što ako su naši ledenjaci puno slabiji
nego što smo prethodno mislili?

I što ako ledenjačka jezera,

jezera koja nastaju otapanjem ledenjaka,

što ako jezera preplave zbog
sve dodatne vode?

I što ako te poplave dođu
do drugih ledenjačkih jezera,

praveći još veće poplave?

To bi stvorilo nezamislive
poplave u mojoj državi.

To bi naštetilo mojoj državi.

To bi dosta naštetilo mojoj državi.

To bi potencijalno uništilo našu zemlju,

naša naselja, naš način života.

To izvješće me zaokupilo

na način na koji
politički pothvati nisu uspjeli.

Izvješće je izdao

Međunarodni centar za integrirani
planinski razvoj, ili ICIMOD,

sa središtem u Nepalu.

Znanstvenici i stručnjaci su proučavali
ledenjake desetljećima,

i to izvješće me držalo noću budnim,
razmišljajući o lošim vijestima

i što to znači za moju državu

i moje ljude.

Nakon nekoliko neprospavanih noći,

otišao sam u Nepal posjetiti ICIMOD.

Našao sam tim sposobnih
znanstvenika posvećenih poslu,

i rekli su mi ovo.

Prvo:

ledenjaci regije Hindu Kush
se otapaju već neko vrijeme.

Na primjer, ovaj ledenjak.

On je dio Mount Everesta.

Kao što vidite, ovaj masivni ledenjak
već je izgubio dosta mase.

Drugo:

ledenjaci se sad tope puno brže,

toliko brzo da će i globalno zatopljenje
od 1,5 stupnjeva Celzija

otopiti trećinu ledenjaka.

Dva stupnja Celzija globalnog zatopljenja,

i pola ledenjaka će nestati.

I ako se sadašnje stanje nastavi,

dvije trećine ledenjaka će nestati.

Treće:

globalno zatopljenje znači da će
u planinama biti više kiše a manje snijega,

i, dok snijeg ne topi, kiša topi led,

što će oslabiti naše ledenjake.

Četvrto:

zagađenje regije
je povećalo razinu ugljika

koji se zadržava u našim ledenjacima.

Ugljik je poput pepela.

Upija toplinu

te ubrzava otapanje ledenjaka.

Ukratko,

naši ledenjaci se otapaju brzo,

a globalno zatopljenje ih otapa puno brže.

Što to znači?

To znači da preko 240 milijuna ljudi

koji žive u regiji Hindu Kush,

u Afganistanu, Pakistanu, Indiji, Kini,
Nepalu, Bangladešu, Burmi

i u mojoj državi, Butanu,

ovi ljudi će biti izravno zahvaćeni.

Kad se ledenjaci otope,

kada je više kiše a manje snijega,

doći će do promjene u kruženju vode.

Bit će više ekstrema:

intenzivnije kiše,
više poplava, više klizišta,

više preplavljanja ledenjačkih jezera.

Sve to će dovesti do
nezamislivih razaranja

u regiji gdje već žive jedni
od najsiromašnijih ljudi na Zemlji.

Ali neće biti zahvaćeni samo ljudi

koji žive u ovoj regiji.

Ljudi koji žive nizvodno će
također biti zahvaćeni.

To je stoga što deset
velikih rijeka ima polazište

u regiji Hindu Kush na Himalaji.

Rijeke su bitne za agroekonomiju

i pitku vodu,

za više od 1,6 milijarde ljudi
koji žive nizvodno.

To je svaki peti čovjek.

Zato se Hindu Kush regija Himalaje

naziva i "Vodeni toranj Azije".

Ali kad se ledenjaci otope,

kad monsuni postanu žešći,

rijeke će preplaviti,

dovest će do potopa kada
voda nije potrebna,

a razdoblja suše će biti česta

kada je ta voda nužno potrebna.

Ukratko, Vodeni toranj Azije će pasti

i to će biti katastrofa za
svakog petog čovjeka.

Treba li ostatak svijeta brinuti?

Trebate li se vi brinuti?

Sjetite se, ja nisam brinuo kad
sam čuo da bi Maldivi

mogli nestati pod vodom.

I to je srž problema, zar ne?

Ne brinemo.

Ne brinemo dok to nije
naš osobni problem.

Mi znamo da je promjena klime svarna.

Znamo da se suočavamo
s drastičnim promjenama.

Znamo da nas to uskoro očekuje.

Ipak, većina nas

se ponaša kao da je sve normalno.

Moramo se brinuti,

svi mi,

i ako ne možete brinuti za one koje
topljenje ledenjaka zahvaća,

brinite se barem za sebe.

To je zbog toga što je
Hindu Kush regija Himalaje

poput pulsa planeta.

Ako je regija bolesna,

cijeli planet će s vremenom patiti.

A trenutno,

kako se ledenjaci brzo tope,

regija nije samo oboljela,

nego vapi za pomoći.

Kako će to utjecati na ostatak svijeta?

Očigledni scenarij je
potencijalna nestabilnost

uzrokovana desecima milijuna
klimatskih izbjeglica

koji će se morati iseliti
zbog manjka vode,

ili jer su njihova naselja uništena

otapanjem ledenjaka.

Drugi scenarij koji je ozbiljniji

je potencijalni rat za vodu

i politička nestabilnost u regiji
u kojoj su tri nuklearne sile:

Kina, Indija, Pakistan.

Vjerujem da je situacija u
našoj regiji dovoljno teška

da dovede do stvaranja
nove međuvladine agencije.

Dolazim iz te regije svijeta

i htio bih danas predložiti

osnivanje Vijeća trećeg pola,

međuvladinu organizaciju
na visokoj razini,

čiji je jedini zadatak

zaštita trećeg po veličini
područja prekrivenog ledom.

Vijeće trećeg pola

sastojalo bi se od svih osam država
koje se nalaze u regiji,

bile bi članice,

bile bi ravnopravne članice,

a mogle bi se, također,
uključiti organizacije

i druge države koje imaju
interes za ovu regiju

kao članice bez prava glasovanja.

Ideja je

okupiti sve članove
kako bi radili zajedno,

kako bi pratili zdravlje naših ledenjaka,

kako bi donijeli i proveli politiku
zaštite naših ledenjaka,

i time

zaštitili milijarde ljudi koji ovise
o tim ledenjacima.

Moramo raditi zajedno

jer "Misli globalno, djeluj lokalno"

ne djeluje.

Pokušali smo to u Butanu.

Dosta smo žrtvovali kako bismo
djelovali lokalno...

I iako nam je lokalna
politika i dalje bitna,

ona neće zaustaviti napad
klimatskih promjena.

Za borbu protiv klimatskih promjena,
moramo raditi zajedno.

Moramo razmišljati globalno
i djelovati regionalno.

Cijela naša regija mora se okupiti,

raditi zajedno,

kako bismo se borili
protiv klimatskih promjena,

kako bi se naš zajednički glas čuo.

To uključuje Indiju i Kinu.

Moraju početi djelovati.

Moraju zauzeti mjesto u borbi
za zaštitu naših ledenjaka.

Kako bi to uspjeli, ove dvije moćne države

moraju smanjiti količinu
svojih stakleničkih plinova,

kontrolirati onečišćenje i voditi borbu.

Voditi globalnu borbu
protiv klimatskih promjena.

I sve to uz osjećaj hitnosti.

Jedino tada, možda,

će naša regija

i druge regije koje ovise
o našim ledenjacima

imati izgleda izbjeći
veliku katastrofu.

Vrijeme istječe.

Moramo djelovati zajedno, sada.

U suprotnom, sljedeći put kada se
kabinet Nepala sastane na Mount Everestu,

ova prekrasna pozadina

možda bude izgledala drugačije.

I ako se to desi,

ako se naši ledenjaci otope,

razine mora bi mogle potopiti Maldive.

I iako mogu održati sastanak
kabineta pod vodom

kako bi poslali svijetu poziv za pomoć,

njihova država može postojati

jedino ako otok postoji.

Maldivi su daleko.

Njihovi otoci su daleko od
mjesta gdje živim,

ali sad se obazirem na to
što se dešava kod njih.

Mnogo vam hvala.

(Pljesak)