-
Započeo sam sa Improvizacijom Svuda
pre jedno deset godina
-
kada sam se preselio u Njujork
zainteresovan za glumu i komediju.
-
Bio sam nov u gradu,
tako da nisam imao pristup sceni,
-
pa sam odlučio da stvorim
svoju sopstvenu na javnim mestima.
-
Najpre ćemo pogledati projekat
-
koji predstavlja prvu vožnju metroom
bez pantalona.
-
Održana je januara 2002.
-
A ova žena je glavna zvezda snimka.
-
Ona nije svesna da je snimana.
-
Snimljena je skrivenom kamerom.
-
Ovo je voz broj 6 u Njujorku.
-
I ovo je prva stanica na toj liniji.
-
Ovo su dva Danca
-
koja su ušla i sela pored skrivene kamere.
-
A ono sam ja tamo u braon kaputu.
-
Napolju je oko -1 C.
-
Ja nosim šešir. I šal.
-
I devojka me primećuje upravo sad.
-
(Smeh)
-
I kao što ćete videti sada,
ne nosim pantalone.
-
(Smeh)
-
U ovom trenutku -
-
u ovom trenutku ona me primećuje,
-
ali u Njujorku se ludaci nalaze
u svakom vagonu.
-
Jedna osoba nije toliko neobična.
-
Ona se vraća čitanju svoje knjige,
koja, na žalost, nosi naziv "Silovanje".
-
(Smeh)
-
Znači, primećuje neobičnu stvar,
-
ali se vraća svojoj normalnoj rutini.
-
U mojih šest prijatelja
-
čekaju na sledećim stanicama
takođe samo u donjem vešu.
-
I oni će ulaziti u voz jedan po jedan.
-
Ponašaćemo se kao da se ne poznajemo.
-
I ponašaćemo se
kao da smo nesrećnim slučajem
-
zaboravili svoje pantalone
tog hladnog januarskog dana.
-
(Smeh)
-
I u ovom trenutku,
-
ona odlučuje da skloni
svoju knjigu o silovanju.
-
(Smeh)
-
I odlučuje da se malo više posveti
svom okruženju.
-
U međuvremenu,
dva Danaca levo od kamere,
-
pucaju od smeha.
-
Misle da je to najsmešnija stvar
koju su u životu videli.
-
I pogledajte kako ona ostvaruje
kontakt očima sa njima upravo sada.
-
(Smeh)
-
Obožavam ovaj momenat na snimku,
-
jer pre nego što je ovo postalo
podeljeno iskustvo,
-
bilo je možda pomalo zastrašujuće,
-
ili bar zbunjujuće za nju.
-
Ali kada je postalo podeljeno iskustvo,
-
prešlo je u nešto komično
čemu se mogla nasmejati.
-
Metro sada ulazi
-
na treću stanicu šeste linije.
-
(Smeh)
-
Snimak neće prikazati sve.
-
Ovo se nastavlja naredne četiri stanice.
-
Svih sedam momaka je ušlo u donjem vešu.
-
Na osmoj stanici, ušla je devojka
sa ogromnim cegerom
-
i objavila da prodaje pantalone za dolar -
-
kao što možete prodavati
baterije ili slatkiše u vozu.
-
Svi smo kupili po par pantalona, obukli ih
-
i rekli: "Hvala.
Baš mi je to trebalo danas,"
-
i potom se razlišli u različitim pravcima
-
bez objašnjenja šta se zapravo desilo.
-
(Aplauz)
-
Hvala.
-
Ovo je fotka sa tog video snimka.
-
Obožavam reakciju te devojke.
-
I kako sam gledao snimak kasnije tog dana
-
dobio sam inspiraciju
da nastavim to što sam radio.
-
I jedan od ciljeva Improvizacije Svuda
-
jeste izazivanje scene na javnom mestu,
-
koja predstavlja pozitivno iskustvo
za ljude.
-
To je šala, ali šala koja podstiče
druge da je prepričavaju dalje.
-
I njena reakcija me inspirisala
-
da organizujem i drugu godišnju
Vožnju Metroom Bez Pantalona.
-
I nastavili smo sa tim
svake naredne godine.
-
Ovog januara, održali smo
10. godišnju Vožnju
-
gde se raznolika grupa od 3 500 ljudi
-
vozila metroom u Njujorku bez pantalona --
-
gotovo na svakoj liniji u gradu.
-
A učestvovali su i ljudi
iz 50 različitih gradova
-
širom sveta.
-
(Smeh)
-
Kako sam počeo da uzimam časove
improvizacije u UCB Pozorištu
-
i da upoznajem još kreativnih ljudi
i ostalih izvođača i komičara,
-
moja mejling lista je počela da se puni
-
ljudima koji su želeli
da rade ove vrste projekata.
-
Pa sam mogao da radim veće projekte.
-
Jednog dana sam šetao kroz trg Junion,
-
i video sam ovu zgradu,
-
koja samo što je bila izgrađena 2005.
-
Na jednom od prozora
bila je devojka koja je igrala.
-
Bilo je jako čudno,
-
jer je napolju bio mrak, a ona je bila
osvetljena fluorescentnim svetlom,
-
i ponašala se kao da je na sceni,
-
a ja nisam mogao da shvatim zašto to radi.
-
Posle jedno 15 sekundi,
pojavila se njena prijateljica
-
koja se krila iza dekoracije u izlogu
-
smejale su se, zagrlile se, i pobegle.
-
Izgledalo je kao da je bila izazvana
da to uradi.
-
Bio sam inspirisan time.
-
Gledajući celu fasadu -
bilo je 70 prozora -
-
znao sam šta treba da uradim.
-
(Smeh)
-
Ovaj projekat je nazvan Pogledaj Gore.
Imali smo 70 glumaca obučenih u crno.
-
Ovo je bilo u potpunosti bez odobrenja.
-
Nismo rekli zaposlenima da dolazimo.
-
Ja sam stajao u parku i davao signale.
-
Prvi signal je bio da svi usprave
metar visoke panoe
-
na kojima je pisalo "Pogledaj Gore",
-
naziv projekta.
-
Drugi je bio da svi zajedno počnu da skaču
raširenih nogu sa rukama iznad glave.
-
Videćete da to počinje upravo ovde.
-
(Smeh)
-
Onda su počeli da igraju. Svi su igrali.
-
A onda je bio deo
gde je samo jedna osoba igrala,
-
a ostali bi pokazivali na nju.
-
(Smeh)
-
Potom sam dao novi signal rukom,
-
koji je bio znak za sledećeg igrača
kod Forever 21,
-
i onda je on počeo da igra.
-
Bilo je još nekoliko aktivnosti.
-
Ljudi su skakali gore dole,
-
padali su na zemlju.
-
A ja sam stajao
potpuno anonimno u duksu,
-
stavljajući i sklanjajući ruku
sa jedne kante za smeće
-
što je bio znak za promenu.
-
S obzirom da je u pitanju
bio trg Junion, pored stanice metroa,
-
do kraja se stvorilo na stotine ljudi
-
koji su zastali da bi pogledali
-
šta se gore dešava.
-
Evo bolje fotografije toga.
-
Tako je baš taj događaj
-
bio inspirisan trenutkom
-
na koji sam ja slučajno naleteo.
-
Sledeći projekat koji želim da vam pokažem
-
stigao je do mene putem e-maila
od stranca.
-
Jedan srednjoškolac iz Teksasa
mi je 2006. napisao
-
"Trebalo bi da okupiš
što je više ljudi moguće
-
koji bi obukli plave polo majice
i braon pantalone
-
i otišli u "Best Buy" i stajali naokolo."
-
(Smeh)
-
(Aplauz)
-
Odgorvorio sam tom srednjoškolcu odmah,
-
i rekao: "U pravu si.
-
Pokušaću to da uradim za vikend.
Hvala ti."
-
Evo ga snimak.
-
Još jednom, ovo je 2005.
-
Ovo je "Best Buy" u Njujorku.
-
Oko 80 ljudi je učestvovalo,
-
i ulazili su jedan po jedan.
-
Tu su bile i jedna devetogodišnja
i jedna desetogodišnja devojčica.
-
Bio je čak i šezdesetpetogodišnjak
-
koji je učestvovao.
-
Dakle veoma raznovrsna grupa ljudi.
-
Rekao sam ljudima: "Nemojte da radite.
Nemojte ništa da radite.
-
Ali nemojte ni da kupujete.
-
Samo stojte naokolo
i nemojte da gledate proizvode."
-
Možete videti prave zaposlene,
-
oni imaju žute oznake na majicama.
-
Svi ostali su naši glumci.
-
(Smeh)
-
Zaposlenima na donjem nivou
je ovo bilo jako zabavno.
-
Zapravo, nekoliko njih
čak je otišlo po svoje kamere
-
da se slikaju sa nama.
-
Mnogo njih se šalilo,
pokušavajući da nas odvedu u magacin
-
da iznosimo teške televizore kupcima.
-
Menadžeri i obezbeđenje, sa druge strane,
-
nisu mislili da je ovo preterano zabavno.
-
Možete ih videti na ovom snimku.
-
Nose ili žute ili crne majice.
-
Bili smo tamo oko deset minuta
-
kad su menadžeri odlučili
da pozovu miliciju.
-
(Smeh)
-
I počeli su da trče unaokolo
-
govoreći svima panduri dolaze,
pazite, panduri dolaze.
-
I možete videti pandure na ovom snimku.
-
Ovo je pandur obučen u crno ovde,
snimljen skrivenom kamerom.
-
Najzad, milicija je morala da obavesti
menadžment "Best Buy-a"
-
da zapravo nije ilegalno
-
nositi plave polo majice
i braon pantalone.
-
(Smeh)
-
(Aplauz)
-
Hvala vam.
-
(Aplauz)
-
Bili smo tamo 20 minuta;
-
bili smo srećni
kad smo napustili prodavnicu.
-
Menadžeri su pokušavali
-
da uđu u trag našim kamerama.
-
I uhvatili su par mojih momaka
koji su imali kamere u cegerima.
-
Ali jedan momak sa kamerom
koga nisu uhvatili
-
bio je momak koji je ušao
sa praznom trakom
-
i otišao u deo "Best Buy-a" sa kamerama
-
i samo stavio traku
u jednu od njihovih kamera
-
i pravio se da kupuje.
-
Sviđa mi se taj koncept korišćenja
njihove tehnologije protiv njih samih.
-
(Smeh)
-
Mislim da su naši najbolji projekti
oni koji se dešavaju na posebnom mestu
-
sa razlogom.
-
Jednog jutra vozio sam se metroom,
-
i trebalo je da promenim metro
na 53. stanici
-
gde se nalaze ogromne
pokretne stepenice u dva niza.
-
To je veoma depresivno mesto izjutra,
prepuno je ljudi.
-
Tako da sam odlučio da izvedem nešto
-
što bi to mesto učinilo
što je moguće veselijim jednog jutra.
-
Ovo se desilo u zimu 2009. -
-
8:30 ujutro.
-
Jutarnji špic.
-
Jako je hladno napolju.
-
Ljudi dolaze iz Kvinsa,
-
prelaze iz E metroa u broj 6.
-
I penju se ovim
ogromnim pokretnim stepenicama
-
na svom putu do posla.
-
[Rob želi]
-
[da vam baci]
-
[kosku]
-
(Smeh)
-
[Spremite se!]
-
(Smeh)
-
[Rob]
-
(Aplauz)
-
Hvala.
-
Evo fotografije koja to prikazuje
malo bolje.
-
"Bacio je kosku" 2000 puta tog dana,
-
i oprao je ruke i pre i posle
-
i nije se razboleo.
-
I ovo je takođe izvedeno bez dozvole,
-
iako izgleda da niko nije mario zbog toga.
-
Rekao bih da tokom godina
-
jedna od najčešćih kritika koje sam video
za Improvizaciju svuda,
-
ostavljena anonimno u komentarima,
na You Tube-u, glasi:
-
"Ovi ljudi imaju previše vremena."
-
I znajte da se neće baš svima
dopadati to što radite,
-
i definitivno sam postao debelokožac
zbog internet komentara,
-
ali ta kritika me posebno muči,
-
jer nemamo previše vremena.
-
Učesnici Improvizacije Svuda
-
nemaju ništa više slobodnog vremena
od bilo kog drugog Njujorčanina,
-
oni samo povremeno izaberu
-
da provedu to vreme na neobičan način.
-
Subotom i nedeljom svake jeseni,
-
stotine hiljada ljudi
-
okuplja se na stadionima
da gleda utakmice.
-
I nikada nisam čuo nijedan komentar,
gledajući fudbalsku utakmicu,
-
"Svi ovi ljudi ovde
imaju previše vremena."
-
I naravno da nemaju.
-
To je predivan način da se provede
popodne vikendom,
-
gledajući fudbal na stadionu.
-
Ali mislim da je jednako prihvatljiv način
-
da se provede popodne tako što stanete
ukočeni u mestu sa još 200 ljudi
-
na terminalu Centralne stanice
-
ili da obučeni kao Isterivači duhova
-
trčite po njujorškoj javnoj biblioteci.
-
(Smeh)
-
Ili da slušate istu muziku na MP3
sa još 3000 ljudi
-
i u tišini igrate u parku,
-
ili da počnete da pevate u samoposluzi
-
kao deo spontanog mjuzikla,
-
ili da uskočite u okean kod Koni ostrva
obučeni u formalno odelo.
-
Znate, dok smo bili deca,
učili su nas da se igramo.
-
Ali nikada nam nije dato objašnjenje
zašto bismo se igrali.
-
Prosto je prihvatljivo
da je igra dobra stvar.
-
I mislim da je to neka vrsta poente
Improvizacije Svuda.
-
To je da nema poente i da ne treba
ni da je bude.
-
Ne treba nam razlog.
-
Dok god je zabavno
-
i dok god deluje da će biti zabavna ideja
-
i dok izgleda da se ljudi koji su prisutni
isto tako dobro zabavljaju,
-
to je nama dovoljno.
-
I mislim da, kao odrasli,
moramo da naučimo
-
da ne postoji ispravan
i pogrešan način da se igra.
-
Hvala vam mnogo.
(Aplauz)