Skriveni život Rose Parks - Riché D. Richardson

Pogledajte cijelu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/the-hidden-life-of-rosa-parks-riche-d-richardson

Kroz svoj život, Rosa Parks je neprestano dovodila u pitanje rasno nasilje i predrasude sustava koji štite svoje počinitelje. Njezino odbijanje da se premjesti u stražnji dio segregiranog autobusa započeo je bojkot koji je trajao 381 dan i pomogao je transformirati aktivizam građanskih prava u nacionalni pokret. Ali ovo djelovanje se našlo pod velikim rizikom -- i uz osobnu cijenu. Riché D. Richardson detaljno opisuje život Rose Parks.

Lekcija Riché D. Richardson, režija Eido.

Godine 1944., 11 godina prije svoje
fatalne odluke u autobusu u Montgomeryju,

Rosa Parks istraživala je grozni zločin.

Kao izaslanica Nacionalne udruge

za napredak obojenih ljudi,

otputovala je u ruralnu Alabamu
da se sastane s Recy Taylor,

mladom ženom koju je seksualno
napastovalo šestero bijelaca.

Bilo bi dosta teško uvjeriti sud u Alabami

da je čak i jedan od tih muškaraca kriv,

ali Rosa je bila nepokolebljiva.

Osnovala je odbor za obranu Recy na sudu,

preplavljujući medije svjedočenjem

i izazivajući prosvjede širom Juga.

Kad porota nije uspjela optužiti napadače,

Parks je zahtijevala od guvernera
da sastavi novu veliku porotu.

Napisala je, "Znam da nećete iznevjeriti
ljude Alabame u znanju toga

da postoji jednaka pravda
za sve naše građane."

Kroz svoj život, Parks je neprestano
dovodila u pitanje rasno nasilje

i predrasude sustava
koji štite svoje počinitelje.

Ali ovo djelovanje se našlo
pod velikim rizikom

i uz osobnu cijenu.

Rođena 1913. godine, Rosu su odgojili
majka, baka i djed u ruralnoj Alabami.

Ali izvan ovog divnog doma, strah od rasnog
nasilja imao je dugoročne posljedice.

Ku Klux Klan se često vozio
pokraj njihovog doma

i zakoni Jima Crowa su segregirali
javne prostore.

S 19 godina skrasila se u Montgomeryu
i udala za Raymonda Parksa,

brijača koji je s njom dijelio rastući
bijes prema rasnoj nepravdi.

Bio je uključenu u lokalnu
podružnicu NAACP-a;

ulogu koju su mnogi izbjegavali
zbog straha od progona.

U početku Raymond je bio uporan
u tome da zaštiti Rosu

od potencijalnih opasnosti aktivizma.

Ali kako je postajala gnjevnijom na
ograničenja nametnuta Afroamerikancima,

nije se više mogla držati po strani.

Kad se službeno pridružila
NAACP-u 1943. godine,

Parks i Johnnie Rebecca Carr bile su
jedine žene u podružnici Montgomeryja.

Počela je voditi zapisnik
na njihovim sastancima

i uskoro se našla izabranom
za tajnicu podružnice --

službeno započinjući
svoj tajni dvostruki život.

Po danu je radila kao krojačica
uzdržavajući svoju majku i muža.

Noću je istraživala i dokumentirala
brojne slučajeve civilnih prava,

od lokalnih sporova do istaknutih
slučajeva ubojstava i zločina iz mržnje.

Kao tajnica, pripremala je
javna očitovanja

u ime Montgomery podružnice,
boreći se protiv oštre presude,

lažnih optužbi i prljavih kampanja
često korištenih protiv Afroamerikanaca.

Pored svog pravnog rada, Parks je bila
sjajni lokalni strateg.

Kao savjetnica
vijeća grupe mladih NAACP-a,

pomagala je mladim ljudima da se nose
sa segregiranim sustavima,

uključujući registraciju birača
i knjižnice samo za bijelce.

Pod zaštitom NAACP-a,

Parks je nastojala iznijeti navidjelo
tajne aktivnosti za građanska prava.

Zalagala se za trening
građanske neposlušnosti

i govorila protiv rasnog nasilja,
posebno ubojstva Emmeta Tilla.

Godine 1955. njezino odbijanje pomicanja
u stražnji dio segregiranog autobusa

pomoglo je započinjanju lokalnog
pokreta kojem se nadala.

Parks je bila uhićena i stavljena u zatvor
zbog svog samostalnog protesta,

gdje su je posjetili lokalni aktivisti.

Zajedno su isplanirali 24-satni
bojkot autobusa.

Trajao je 381 dan.

Parksin jedostavan čin transformirao je
aktivizam građanskih prava u nastajanju

u nacionalni pokret.

Godine 1956. bojkot je završio
kad je Vrhovni sud

presudio u korist desegregacije
javnog prijevoza.

Ali pobjeda pokreta dosta ju je koštala.

Rosa je dobivala opake prijetnje
smrću tijekom kampanje

i nije mogla naći posao u Montgomeryju
zbog svog političkog ugleda.

Godine 1957. preselila se u Detroit
da nastavi raditi kao krojačica,

dok je nije zaposlio kongresmen
John Conyers

kako bi pomogla podržati njegove
kampanje za građanska prava.

I dalje oprezna u borbi protiv
rasne nejednakosti,

Parks je ostala aktivna idućih 40 godina.

Napisala je nekoliko knjiga,

putovala širom zemlje održavajući govore
da podrži druge aktiviste

i osnovala institut
za obrazovanje mladih ljudi,

u sjećanje na svog pokojnog supruga.

Danas, Rosu Parks se pamti
kao radikalnu dušu

koja se pobunila protiv namoćnijih
ljudi i politike.

Njezin poziv na djelovanje
i dalje odjekuje:

"Znajući što se mora učiniti
uklanja strah."