Rives o 4 sata ujutro

Rives, pripovjedač i pjesnik, tijekom svojega osmominutnog lirskog origamija prikazuje slijed slučajnosti koje povezuje najčudnije vrijeme, 4 sata ujutro.

Ovo je nedavno objavljeni strip iz Los Angeles Times-a.

Poanta?

"S druge strane, ne moram ustati u četiri

baš svakog jutra zbog mužnje svojeg labradora."

Ovo je naslovnica nedavno objavljenog New York Magazine-a.

Najbolje bolnice u kojima liječnici kažu da rješavaju karcinome,

porođaje, infarkta, mijenjaju kukove ...i hitna stanja u 4 sata ujutro.

A ovo je niz pjesama kojeg sam složio...

(glazba)

Jeste li ikada primijetili kako je 4 sata ujutro postalo

nekakva vrsta meme ili skraćenice?

To znači da ste budni u najgori mogući sat.

(smijeh)

Vrijeme za neugodnosti, nezgode, čežnje.

Vrijeme kada planirate ukokati šefa policije,

kao u klasičnoj sceni iz "Kuma".

Coppolin scenarij opisuje ove momke kao "iscrpljene, u košuljama...

4 je sata ujutro."

(smijeh)

Vrijeme čak i za grozomornije stvari,

poput obdukcije i balzamiranja u knjizi Isabel Allende

"Kuća duhova".

Nakon što je prelijepa zelenokosa Rosa ubijena,

liječnici su je premazali mašću i pogrebnikovom pastom.

Radili su do 4 ujutro.

Vrijeme za tmurnije stvari i od ovih,

poput ove u časopisu New Yorker prošloga travnja,

kratka priča Martina Amisa

počinje ovako, "Otvorio je oči 11. rujna 2001.

u 4 sata ujutro, u Portlandu, Maine,

i započeo je posljednji dan Muhameda Ate."

Za vrijeme dana koje je meni najmirnije

i s najmanje događanja, 4 sata ujutro itekako dobiva

mnogo lošeg publiciteta...

(smijeh)

u raznim medijima i od mnogih velikana.

Pa sam postao sumnjičav.

Pomislio sam, pa sigurno većina kreativnih umova na svijetu

ne pribjegava ovoj učestaloj usporedbi

kao da je prvi puta spominju, zar ne?

Je li je moguće da tu ima nešto više?

Nešto namjerno, nešto tajno,

i tko je uopće prvi oklevetao 4 sata ujutro?

Ja kažem, ovaj tip - Alberto Giacometti, prikazan uz

neke od svojih radova na novčanici od 100 švicarskih franaka.

Učinio je to svojim poznatim djelom

iz Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku.

Naziv? "Dvorac u 4 ujutro"

(smijeh)

1932.

To ne samo da je najraniji zagonetni zapis

o 4 sata ujutro kojeg sam pronašao.

Vjerujem da je ova takozvana prva nadrealistička skulptura

nevjerojatan ključ za gotovo svaki

umjetnički opis 4 sata ujutro koji je uslijedio.

Ja to zovem Giacomettijev kod, ekskluzivno za TED.

Ne, slobodno ovo provjerite na svom Blackberry-u

ili iPhone-u, ako ih imate.

to ovako nekako izgleda... Ovo je nedavna Google pretraga

na temu 4 sata ujutro.

Rezultati variraju, naravno. Ovo je dosta tipično.

Prvih deset rezultata dati će vam

četiri navoda pjesme Farona Younga, "4 je sata ujutro",

tri o filmu Judi Dench, "4 sata ujutro",

i jedan navod za pjesmu Wislawe Szymborske "4 sata ujutro".

Ali što, možda se pitate, poljska pjesnikinja, britanska dama,

i poznati country glazbenik mogu imati zajedničko

osim ovoga zbilja izvrstnog rasporeda na Google-u?

Pa počnimo sa Faronom Youngom - koji je slučajno rođen

1932.

(smijeh)

Upucao se u glavu 9. prosinca 1996. -

što je, slučajnošću, rođendan Judi Dench.

(smijeh)

Ali nije umro na njen rođendan.

Patio se sve do idućeg popodneva kada je podlegao

ozljedi koju je, navodno, sam sebi nanio u 64. godini života...

a toliko je, sasvim slučajno, imao Alberto Giacometti kada je umro.

I gdje je Wislawa Szymborska u to vrijeme?

Ona ima najčvršći alibi na cijelom svijetu.

Tog istog dana, 10. prosinca 1996., dok je gospodin Četiri-sata-ujutro,

Faron Young, napuštao svijet u Nashvilleu, Tennessee,

gospođica Četiri-sata-ujutro - ili barem jedna od njih - Wislawa Szymborska

bila je u Stockholmu u Švedskoj i primala Nobelovu nagradu za književnost.

U dan točno stotinu godina nakon smrti samog Alfreda Nobela.

Slučajnost? Ne, to je jezivo.

(smijeh)

Slučajnost je za mene mnogo jednostavnija magija.

To je kao kad vam ja kažem,

"Hej, znate, Nobelova nagrada je osnovana 1901.,

što je sasvim slučajno godina rođenja Alberta Giacomettija?"

Ne, ne uklapa se sve tako savršeno u ovu paradigmu,

ali to ne znači da se nešto ne događa

na najvišim mogućim razinama.

Zapravo, u ovoj sobi ima ljudi

koji možda ne žele da vam pokažem ovaj snimak kojeg ćete vidjeti.

(smijeh)

IMAMO TENISKI TEREN, BAZEN, SOBU ZA NADZOR...

MISLITE AKO JA POŽELIM SVINJSKE ODRESKE, ČAK I USRED NOĆI,

VAŠ ČOVJEK ĆE IH ISPEĆI?

NARAVNO, ZA TO JE PLAĆEN.

A TREBATE LI RUČNIKE, DONJE RUBLJE, SOBARICE?

ČEK', ČEK', ČEK', ČEK', ČEK', ČEK' -- DA VIDIM JESAM LI DOBRO RAZUMIO.

BOŽIĆ JE, 4 SATA UJUTRO

KRULJI MI U TRBUHU.

HOMERE, MOLIM TE.

Ček', ček', ček', ček', ček', ček', ček'.

Da vidim jesam li dobro razumio, Matt.

(smijeh)

Kada Homer Simpson treba zamisliti

najužasniji mogući trenutak, i to ne samo u 24 sata,

već u cijeloj godini, za njega je to 4 sata ujutro

na dan rođenja malog Isusa.

I ne, ne znam kako se to uklapa

u ovu zagonetnu shemu, ali očigledno,

znam što je kodirana poruka kad je vidim.

(smijeh)

Kažem, znam što je kodirana poruka kad je spazim.

Ljudi, možete kupiti primjerak knjige Billa Clintona "Moj život"

ovdje u knjižari na TED-u.

Analizirajte je od korica do korica u potrazi za skrivenim navodima.

Ili posjetite web stranicu "Random House" gdje je ovaj izvadak.

I, što mislite, koliko ćemo dugo morati vrtjeti stranicu

dok ne dođemo do zlatne karike?

Možete li vjerovati, oko dvanaest odlomaka?

Ovo je 474. stranica u vašim knjigama, ako pratite:

"Iako je bio sve bolji, i dalje nisam bio zadovoljan

inauguracijskim govorom.

Moji pisci govora vjerojatno su čupali kosu,

jer dok smo radili između 1 i 4 sata ujutro

na dan inauguracije, ja sam ga i dalje mijenjao."

Naravno da jesi, jer si se cijeloga života pripremao

za tu povijesnu četveroljetku koja ti se, kao, prišuljala.

I onda...

(smijeh)

tri odlomka niže dobijemo ovu ljepotu:

"Otišli smo natrag do Kuće Blair da posljednji puta pregledamo govor.

Puno se poboljšao od 4 ujutro."

Kako je to moguće?

Prema njegovom vlastitu pisanju, čovjek je ili spavao,

bio na molitvenom sastanku s Alom i Tipperom ili je učio kako lansirati

nuklearni projektil iz aktovke.

Što se događa sa američkim predsjednicima u 4 sata ujutro na dan inauguracije?

Što se dogodilo Wiliamu Jeffersonu Clintonu?

Možda nikada nećemo saznati.

A koliko sam primijetio, on danas i nije ovdje

da odgovori na ova teška pitanja.

(smijeh)

Moglo bi postati neugodno, zar ne?

Mislim, ipak, sve ovo dogodilo za njegova uredovanja.

Ali da je on ovdje...

(smijeh)

mogao bi nas podsjetiti, kao što to i čini u zaključku svoje lijepe autobiografije,

da je toga dana, Bill Clinton krenuo na putovanje...

putovanje kojim je postao

prvi izabrani predsjednik demokrat

u dva uzastopna mandata nakon puno vremena.

Nakon generacija.

Prvi poslije Franklina Delana Roosevelta,

koji je započeo svoj put bez presedana

još davno, kada je prvi puta uzabran,

davno, u jednostavnija vremena, davne 1932.

(smijeh)

godine kada je Alberto Giacometti

(smijeh)

stvorio "Dvorac u 4 ujutro".

Godine, da vas podsjetim, kada je ovaj, sad pokojni glas,

prvi put zaplakao na ovom našem velikom ludom svijetu.

(glazba)

(pljesak)