Sam Richards: Radikalan eksperiment iz empatije

Vodeći Amerikance u publici TEDxPSU-a korak po korak kroz misaoni proces, sociolog Sam Richards je postavio nevjerojatan izazov: mogu li razumjeti -- ne odobravati, nego razumjeti -- motive iračkog pobunjenika? I dalje od toga, može li itko uopće razumjeti drugoga i suosjećati s njim?

Moji učenici me često pitaju

"Što je sociologija?"

Kažem im: "To je znanost

o načinu na koji su ljudska bića

oblikovana stvarima koje ne vide."

I oni odgovore: "Kako ja mogu biti sociolog?

Kako mogu razumjeti te nevidljive sile?"

I kažem im: "Empatija.

Počnite s empatijom.

Sve počinje empatijom.

Zaboravite svoju situaciju,

stavite se u situaciju druge osobe."

Evo, da vam dam primjer.

Zamislim kakav bi bio moj život

da je prije stotinu godina

Kina bila najmoćnija nacija u svijetu

i da su došli u SAD

u potrazi za ugljenom,

i da su ga našli, u stvari, upravo ovdje su ga našli u velikim količinama.

Malo po malo, počeli su izvoziti taj ugljen,

tone i tone ugljena,

gomile ugljena željeznicama i brodovima

u Kinu i ostatak svijeta.

Strašno su se obogatili u tom poslu.

Izgradili su prekrasne gradove

zahvaljujući tom ugljenu.

A ovdje, u Sjedinjenim Državama,

suočili bismo se s ekonomskom propašću i očajem.

To sam zamislio.

Zamislio sam kako se ljudi bore da prežive,

ne znajući što ih čeka, što je slijedeće.

Onda sam si postavio pitanje.

Rekoh, "Kako bi bilo moguće da tu u SAD-u budemo tako siromašni

ako je ugljen tako bogat izvor,

kad vrijedi toliko mnogo novca?"

Shvatio sam da bi se to dogodilo

zato što bi se Kinezi dodvorili

malenom vladajućem staležu u SAD-u

koji je sebi prisvojio sav taj novac i bogatstvo.

A ostatak nas, velika većina,

bi se borili za preživljavanje.

Kinezi bi dali ovoj malenoj vladajućoj eliti

gomile vojnih oružja i sofisticirane tehnologije

da osiguraju da ljudi kao ja

ne bi mogli govoriti protiv ovakve povezanosti.

Zvuči li vam to poznato?

Na primjer,istrenirali bi Amerikance

da pomognu zaštititi ugljen.

A svugdje bi bili simboli Kineza --

svugdje, kao stalan podsjetnik.

U Kini, pak,

što kažu u Kini?

Ništa. Ne govore o nama. Ne govore o ugljenu.

Ako ih pitate,

rekli bi: "Pa, znate, ugljen, treba nam ugljen.

Mislim, dajte, pa neću smanjiti svoj termostat.

Ne možete to očekivati."

I tako bih se naljutio, tako bih se razbjesnio,

kao što većina prosječnih ljudi i čini.

I borili bismo se za sebe, postalo bi stvarno ružno.

A Kinezi bi odgovorili na jako ružan način.

I prije nego trepneš, poslali bi tenkove

i odrede,

i puno ljudi bi umiralo,

bila bi jako, jako teška situacija.

Možete li zamisliti kako biste se osjećali

u takvoj situaciji?

Možete li zamisliti da izađete iz ove zgrade

i tamo vani vidite tenk

ili kamion pun vojnika?

Zamislite samo kako biste se osjećali.

Zato što znate zašto su tu, i znate što tu rade.

Osjećate samo ljutnju, i strah.

Ako možete, to je empatija -- to je empatija.

Zaboravili ste vlastitu situaciju, i uskočili u moju.

Uspjeli ste to osjetiti.

U redu, to je bilo zagrijavanje.

To je bilo zagrijavanje.

Sad ćemo imati

pravi radikalan eksperiment.

Dakle, u ostatku mog govora, ono što želim od vas je

da se stavite u situaciju

običnog Arapa muslimana

koji živi na Bliskom Istoku --

točnije, u Iraku.

Da vam pomognem,

možda ste član obitelji srednje klase u Bagdadu --

i samo želite najbolje za svoju djecu.

Želite da vaša djeca imaju bolji život.

Gledate vijesti, obraćate pažnju,

čitate novine, idete u kafić s prijateljima,

i čitate novine iz cijelog svijeta.

Ponekad čak gledate satelitsku,

CNN iz Sjedinjenih Država.

Tako da imate ideju o čemu razmišljaju Amerikanci.

Ali zapravo, sve što želite je bolji život za sebe.

To je ono što želite.

Vi ste Arap musliman koji živi u Iraku.

Želite bolji život za sebe.

Evo, pustite da vam pomognem.

Pustite me da vam pomognem oko nekih stvari

o kojima biste mogli razmišljati.

Kao prvo: ovaj upad u vašu zemlju

proteklih 20 godina, a i prije,

razlog zbog kojeg je itko zainteresiran za vašu zemlju, posebice SAD,

je nafta.

Sve je to zbog nafte; vi to znate, svi to znaju.

Ljudi ovdje u Sjedinjem Državama znaju da je to zbog nafte.

To je zato što netko drugi

ima planove s vašim izvorom.

To je vaš izvor, ne nečiji tuđi.

To je vaša zemlja, vaš izvor.

Netko drugi ima planove s njim.

I znate li zašto imaju planove?

Znate li zašto su tako usredotočeni na njega?

Zato što njihov ekonomski sustav u potpunosti

ovisi o toj nafti --

stranoj nafti,

nafti iz dijelova svijeta koje oni ne posjeduju.

I što još mislite o ovim ljudima?

Amerikanci, oni su bogataši.

Ma dajte, pa žive u velikim kućama, imaju velike aute,

svi imaju plavu kosu, plave oči,

sretni su. To mislite. Naravno, to nije istina,

ali to je dojam koji daju mediji, i to je ono što dobijete.

I imaju ogromne gradove,

a svi ti gradovi ovise o nafti.

Natrag kod kuće, što vidite?

Siromaštvo, očaj, borbu.

Gledajte, vi ne živite u bogatoj zemlji.

Ovo je Irak.

Ovo je to što vidite.

Vidite ljude kako se bore preživjeti.

Mislim, nije lako; vidite mnogo siromaštva.

I osjećate nešto zbog toga.

Ovi ljudi imaju planove s vašim izvorom,

i ovo je ono što vi vidite?

Još nešto što vidite i o čemu razgovarate --

Amerikanci ne razgovaraju o tome, ali vi da.

Postoji ta militarizacija svijeta,

i centrirana je upravo u Sjedinjenim Državama.

Sjedinjene Države

su odgovorne za gotovo polovicu

svjetskih vojnih troškova --

četiri posto svjetske populacije.

I vi to osjećate, vidite, svaki dan.

To je dio vašeg života.

I razgovarate o tome sa svojim prijateljima.

Čitate o tome.

I još dok je Saddam Hussein bio na vlasti,

Amerikance nije bilo briga o njegovim zločinima.

Kad je ubijao Kurde plinom, i Iran,

Amerikance nije bilo briga.

Kad je nafta bila u pitanju,

odjednom su te stvari postale bitne.

I još nešto što vidite,

Sjedinjene Države,

žarište demokracije diljem svijeta,

čini se da oni ne podupiru baš

demokratske zemlje diljem svijeta.

Postoji mnogo zemalja, zemalja koje proizvode naftu,

koje nisu baš demokratske, ali ih Sjedinjene Države podupiru.

To je čudno.

Ovi upadi, ova dva rata,

deset godina sankcija,

osam godina okupacije,

pobunjeništvo koje se shrvalo na vaše ljude,

stotine tisuća

smrti civila,

sve zbog nafte.

Ne možete si pomoći da ne razmišljate o tome.

Razgovarate o tome.

To vam je stalno pred očima.

Kažete: "Kako je to moguće?"

I taj čovjek, on je svaki čovjek --

vaš djed, vaš stric,

vaš otac, vaš sin,

vaš susjed, vaš profesor, vaš učenik.

Nekad život sreće i veselja,

a odjednom se pretvorio u život boli i tuge.

Svatko u vašoj zemlji

je okusio nasilje na vlastitoj koži,

krvoproliće, bol,

horor, svatko.

Nijedna osoba u vašoj zemlji

nije to izbjegla.

Ali tu je još nešto.

Još nešto o ovim ljudima,

tim Amerikancima koji su tu.

Ima još nešto o njima što vi vidite -- ali oni ne.

Što je to što vidite? Oni su kršćani.

Oni su kršćani.

Štuju kršćanskog Boga, imaju križeve, nose Bibliju.

Njihove Biblije imaju mali znak

koji kaže "Vojska SAD-a."

A njihovi vođe, njihovi vođe,

prije nego pošalju svoje sinove i kćeri

u rat u vašu zemlju --

i vi znate razlog tome --

prije nego ih pošalju,

odu u kršćansku crkvu, i mole se svom kršćanskom Bogu,

i traže zaštitu i vodstvo od tog Boga.

Zašto?

Jer, očito, kad ljudi umru u ratu,

oni su muslimani, oni su Iračani --

oni nisu Amerikanci.

Ne želite da Amerikanci umru. Oni štite naše odrede.

I osjećate nešto u vezi toga --

naravno da osjećate.

Oni čine divne stvari.

Vi čitate o tome, čujete o tome.

Oni su tu da izgrade škole i pomognu ljudima, i to žele činiti.

Čine divne stvari, ali isto tako čine i loše stvari,

a vi ne možete vidjeti razliku.

I tu je taj tip, tip poput poručnika generala Williama Boykina.

Mislim, taj tip kaže da je vaš bog krivi bog.

Vaš bog je idol, njegov bog je pravi Bog.

Rješenje problema na Bliskom Istoku, prema njemu,

je da svi prijeđete na kršćanstvo --

samo odbacite svoju religiju.

Vi to znate. Amerikanci ne čitaju o ovom tipu.

O njemu ne znaju ništa, ali vi znate.

Širite to uokolo. Prepričavate njegove riječi.

Mislim, ovo je ozbiljno.

On je bio jedan od glavnih zapovjednika u drugoj invaziji na Irak.

I mislite: "Bože, ako ovaj tip to govori,

onda sigurno svi vojnici to govore."

I ta riječ,

George Bush je nazvao ovaj rat križarskim.

Čovječe, Amerikanci, oni misle: "Aha, križarski rat.

Svejedno. Nemam pojma".

Znate što to znači.

To je sveti rat protiv muslimana.

Promotrite, napadnite, pokorite ih, uzmite im izvore.

Ako se ne žele podčiniti, ubijte ih.

O tome se radi.

I mislite si: "Moj Bože, ovi kršćani su nas došli ubiti."

Ovo je zastrašujuće.

Prestrašeni ste. Naravno da ste prestrašeni.

I ovaj čovjek, Terry Jones,

taj čovjek želi spaliti Kurane.

A Amerikanci misle: "Ma, to je idiot.

On je bivši upravitelj hotela,

ima 40-ak članova u svojoj Crkvi."

Smiju mu se. Vi mu se ne smijete.

Ne smijete se jer u kontekstu svega,

svi se dijelovi slažu.

Mislim, naravno da Amerikanci tako to shvaćaju,

tako da ljudi svugdje na Bliskom Istoku, ne samo u vašoj zemlji,

protestiraju.

"On želi spaliti Kuran, našu svetu knjigu.

Ovi kršćani, tko su oni?

Tako su zli, i pokvareni --

u tome im je bit."

Ovako razmišljate kao Arap i musliman,

kao Iračanin.

Naravno da tako razmišljate.

I onda vaš rođak kaže:

"Ej, pogledaj ovu stranicu.

Moraš ovo vidjeti -- biblijski vojni kamp.

Ovi kršćani su luđaci.

Treniraju svoju djecu da budu Isusovi vojnici.

Uzmu tu svoju malu djecu, i uvježbavaju ih

dok ih ne nauče kako reći: "Da, gospodine, da!"

i kako bacati granate i voditi brigu o oružju.

I vi odete na tu stranicu.

Na samom vrhu kaže "Vojska SAD-a."

Mislim, ovi kršćani, oni su luđaci. Kako to mogu raditi vlastitoj djeci?

I čitate tu stranicu.

Naravno, kršćani u Sjedinjenim Državama, a i drugi, kažu:

"Ma, to je neka mala crkvica bogu iza nogu."

Vi to ne znate.

Za vas, takvi su svi kršćani.

Taj biblijski vojni kamp je po cijelom Internetu.

I pogledajte,

čak uče svoju djecu --

treniraju ih na isti način kao i američke marince.

Kako zanimljivo.

I to vas plaši, prestravljuje.

Tako da ovi tipovi, vidite ih.

Vidite, ja, Sam Richards, znam tko su ti tipovi.

To su moji učenici, moji prijatelji.

Znam što misle: "Ti ne znaš."

Kad ih vidite,

oni su nešto drugo, netko drugi.

To su vama.

Mi to ne vidimo tako u Sjedinjenim Državama,

ali vi to vidite na taj način.

Eto.

Naravno, krivo si shvatio.

Generaliziraš. To je pogrešno.

Ne razumiješ Amerikance.

To nije kršćanska invazija.

Nismo tamo samo zbog nafte, tamo smo zbog mnogo razloga.

Krivo si shvatio. Promašio si.

Naravno, većina vas ne podupire pobunjeništvo,

ne podupirete ubijanje Amerikanaca;

ne podupirete teroriste.

Naravno da ne podupirete. Jako malo ljudi to čini.

Ali neki od vas to čine.

I to je pogled.

U redu, dakle, sad ćemo ovako.

Zaboravite tu situaciju,

ovu u kojoj upravo jeste,

i vratite se u svoju normalnu.

U redu, sad smo svi natrag.

Sad idemo na radikalan eksperiment.

Dakle, svi smo natrag.

Ova fotografija, ova žena,

čovječe, znam kako joj je.

Znam kako joj je.

Ona je moja sestra,

moja žena, moja rođakinja, moja susjeda.

Ona mi je bilo tko.

Ovi tipovi koji stoje tu, svi na fotografiji.

Čovječe, znam kako im je na ovoj fotografiji.

Dakle, ovo želim od vas.

Vratimo se na prvi primjer, Kineze.

Želim da odete tamo.

Dakle, sve je zbog ugljena, i Kinezi su tu u Sjedinjenim Državama.

I ono što želim od vas je da je zamislite kao Kineskinju

koja prima kinesku zastavu

zato što je netko koga je voljela umro u Americi

u pobuni zbog ugljena.

Vojnici su Kinezi,

i svi ostali su Kinezi.

Kao Amerikanac, kako biste se osjećali zbog ove fotografije?

Što mislite o ovoj sceni?

U redu, pokušajte ovo. Prisjetite se.

Ovo je ta scena.

To je Amerikanac, američki vojnik,

američka žena koja je izgubila nekog koga je voljela

na Bliskom Istoku -- u Iraku ili Afganistanu.

Sad, stavite se u situaciju,

stavite se u situaciju

Arapa muslimana koji živi u Iraku.

Što osjećate i o čemu razmišljate

u vezi ove fotografije,

u vezi ove žene?

U redu.

Sad me pratite,

zato što sad jako riskiram.

Pozivam vas da riskirate sa mnom.

Ova gospoda, to su pobunjenici.

Uhvatili su ih američki vojnici

dok su pokušavali ubiti Amerikance.

Možda su i uspjeli. Možda su uspjeli.

Stavite se u situaciju

Amerikanaca koji su ih uhvatili.

Možete li osjetiti bijes?

Možete li osjetiti kako samo želite uzeti ove tipove

i zavrnuti im vratom?

Možete li to?

Ne bi trebalo biti tako teško.

Samo -- o, čovječe.

Sad, stavite se u njihovu situaciju.

Jesu li oni brutalni ubojice

ili branitelji domovine?

Što su?

Možete li osjetiti njihovu ljutnju,

njihov strah,

njihov bijes,

zbog svega što se dogodilo u njihovoj zemlji?

Možete li zamisliti

da se možda jedan od njih to jutro

sagnuo da zagrli svoje dijete

i rekao: "Milo, vratit ću se kasnije.

Idem braniti tvoju slobodu, tvoj život.

Idem se pobrinuti za nas,

za budućnost naše zemlje."

Možete li zamisliti to?

Možete li zamisliti kako to govorite?

Možete li?

Što mislite da oni osjećaju?

Vidite, to je empatija.

To je također i razumijevanje.

Sad biste mogli pitati:

"U redu, Sam, zašto činiš nešto ovakvo?

Zašto bi od svih primjera uzeo ovaj?"

A ja kažem: zato ... zato.

Dopušteno vam je mrziti ove ljude.

Dopušteno vam je samo mrziti ih

svakom stanicom svoga bića.

I ako vas mogu natjerati

da se stavite u njihovu situaciju

makar na trenutak,

makar jedan mali trenutak,

zamislite vrstu sociološke analize

koju biste mogli napraviti u svim drugim aspektima svog života.

Mogli biste suosjećati

kad bi trebalo razumjeti

zašto ona osoba vozi 65 km/h

u traci za pretjecanje,

ili vašeg sina, tinejdžera,

ili susjeda koji vas nervira

zato što kosi travnjak nedjeljom ujutro.

Štogod bilo, možete tako puno.

I to kažem svojim učenicima:

izađite iz svog malenog, skučenog svijeta.

Uđite u maleni skučeni svijet

nekoga drugoga.

I onda to ponovite opet i opet i opet.

I odjednom, svi ovi maleni skučeni svjetovi

se spoje u složenu mrežu.

Izgrade veliki složeni svijet.

I odjednom, bez da to uopće primijetite,

drukčije gledate svijet.

Sve se promijenilo.

Sve u vašem životu se promijenilo.

Naravno, o tome se radi.

Uzmite k srcu druge živote,

druge poglede.

Slušajte druge ljude,

prosvijetlite sami sebe.

Ne kažem da

podupirem teroriste u Iraku,

ali kao sociolog

pokušavam reći

da razumijem.

A možda sada -- možda -- i vi razumijete.

Hvala vam.

(Pljesak)