The Internet: Wires, Cables, & Wifi

Internet | Žice, Kablovi i Wi-Fi

Moje ime je Tess Winlock,
ja sam softverski inženjer u Google-u

Evo pitanja: Kako se slika,
tekstualna poruka ili e-mail pošalje s
jednog uređaja na drugi?

Nije čarolija, već Internet. Opipljiv,
fizički sustav izrađen da prenosi informacije.

Internet jako sliči na poštanski ured, ali
je fizičko svojstvo koje se šalje malo

drugačije. Umjesto paketa i kuverta,
Internet šalje binarne informacije.

Informaciju čine bitovi. Bit opisujemo kao
par suprotnosti: uključeno ili

isključeno, da ili ne. Obično koristimo 1
za uključeno ili 0 za isključeno.Budući da

ima 2 moguća stanja zovemo ga binarni kod.
8 bitova čini 1 bajt. 1000 bajtova zajedno

čini 1kilobajt. 1000 kilobajta čini 1
megabajt. Pjesma je obično kodirana

koristeći 3-4 MB. Nebitno radi li se o
slici, videu ili pjesmi, sve na

Internetu prikazano je i poslano u obliku
bitova. Oni su atomi informacija.

Ali to ne znači da fizički šaljemo jedinice
i nule s jednog na drugo mjesto ili od

jedne do druge osobe. Dakle, koje su to
fizička svojstva koja se uistinu prenose

preko žica i zračnih linija? Pogledajmo
primjer kako ljudi mogu fizički

komunicirati slanje jednog bita
s jednog mjesta na drugo. Recimo da možemo

uključiti svjetlo za 1ili isključiti za 0.
Ili koristiti zvuk ili nešto slično za

slanje Morseovog koda. Te metode rade, ali
su zbilja spore, sklone greškama i potpuno

ovisne o ljudima.Ono što trebamo je stroj.
Kroz povijest izgradili smo puno sustava

koji mogu slati binarne informacije putem
raznih vrsta fizičkih medija.

Danas bitove fizički šaljemo putem struje,
svjetla i radio valova. Za slanje bita putem

struje, zamislite da imat e dvije žarulje
povezane bakrenom žicom. Ako jedan operator

uređaja uključi struju žarulja se upaliti
Ako nema struje, nema ni svjetla. Ako se

operatori s obje strane slože upaljeno
svjetlo znači 1, a ugašeno 0 tada imamo

sustav za slanje bitova informacija od
jedne do druge osobe putem struje. Ali

imamo mali problem, ako trebaš poslati 0
pet puta za redom, kako ćeš znati to

napraviti tako da svaka osoba može uistinu
izračunati koliko ima nula?

Rješenje je uvođenju sata ili brojača.
Operatori se mogu složiti da će

pošiljatelj poslati1 bit po sekundi i da
će primatelj zabilježiti svaku sekundu

i vidjeti što se nalazi u liniji.Za slanje
pet nula za redom samo ugasimo svjetlo,

pričekamo 5 sekundi,osoba na drugoj strani
će zapisati svih 5 sekundi.

Za 5 jedinica za redom, upali svjetlo,
čekaj 5 sekundi, zapiši svaku sekundu.

Ipak, mi bismo htjeli slati stvari brže od
jednog bita/sec, stoga moramo povećati

propusnost - najveći kapacitet prijenosa
jednog uređaja. Propusnost se mjeri

brzinom prijenosa, odnosno brojem bitova
poslanih u zadanom vremenu koje se obično

mjeri u sekundama. Drugu mjerilo brzine je
latentnost, ili količina vremena koja je

potrebna da 1 bit dođe od jednog mjesta do
drugog, od izvora do traženog uređaja

U ljudskoj analogiji, 1 bit/sec bilo je
zbilja brzo ali pomalo teško za čovjeka da

se s time nosi .Recimo da zbilja želite
preuzeti pjesmu od 3 MB u 3 sekunde,

pri 8 milijuna bitova po megabajtu to
znači brzinu prijenosa od cca 8 milijuna

bitova/sec. Očigledno, ljudi ne mogu slati
ili primati 8 milijuna butova/sec, ali

stroj bi mogao. ali sad se postavlja
pitanje o vrsti kabla za slanje takvih

poruka i koliko daleko signal može ići.
S Ethernet žicom, kakvu možete naći u

svom domu, uredu ili školi vidite
značajni gubitak signala ili smetnje u

svega 30 metara. Da bi Internet radio
diljem svijeta, moramo imati alternativnu

metodu za slanje bitova na velike
udaljenosti. Popust prekooceanske

udaljenosti. Što drugo možemo koristiti?
Što znamo da se kreće puno brže od struje

kroz žice? Svjetlo. Možemo poslati bitove
kao svjetlosne zrake od jednog do drugog

mjesta putem svjetlovodnih kablova.
Svjetlovodni kabel je staklena nit koja

reflektira svjetlo. Kada pošalješ zraku
svjetla putem kabla, svjetlo se odbija

niz dužinu kabla dok nije primljeno na
drugoj strani. Ovisno o kutu odbijanja,

možemo slati višestruke bitove istovremeno
a svaki od njih putuje brzinom svjetlosti.

Dakle, svjetlovod je zbilja brz. Ali
najvažnije je da signal ne slabi na velike

udaljenosti.Na ovaj način možeš preći 1000
milja bez gubitka signala. Zato koristimo

svjetlovodne kablove na dnu oceana za
povezivanje jednog kontinenta s drugim.

2008. jedan je kabel prerezan blizu
Aleksandrije, Egipat što je jako ometalo

Internet za većinu Srednjeg istoka i
Indiju. Dakle, mi taj Internet uzimamo

zdravo za gotovo, a zapravo se radi o jako
krhkom fizičkom sustavu. I svjetlovod je

super,ali je i vrlo skup i teško je s njim
raditi. U većini slučajeva koristit ćemo

bakreni kabel. No kako da prenesemo stvari
bez žice? Kako da bežično šaljemo stvari?

Radio. Strojevi za bežično slanje bitova
obično koriste radio signal za slanje bita

s jednog mjesta na drugo. Stroj treba
prevesti 1ice i 0e u radio valove

različitih frekvencija. Prijamnici
preokreću proces i pretvaraju ih natrag u

binarno stanje na tvom računalu. Dakle,
bežičnost je učinila Internet mobilnim.

Ali radio signal ne putuje daleko prije
nego postane potpuno iskrivljen. Zato ne

možeš uhvatiti losanđelesku radio stanicu
u Chicagu. Iako je bežičnost super, danas

se još uvijek oslanja na žičani Internet.
ako u kafiću koristiš wi-fi, bitovi se

šalju bežičnom ruteru i onda se prenose
fizičkom žicom da bi proputovali zbilja

velike udaljenosti putem Interneta.Fizička
metoda slanja bitova mogla bi se promijeniti

u budućnosti,bilo laserima između satelita
ili radio valovima iz balona,ili dronovima

,ali osnovni binarni prikaz informacija i
protokoli za slanje tih informacija

i primanje tih informacija su uglavnom
ostali isti. Sve na Internetu,

bilo da su riječi, emailovi, slike, video
mačke, video štenca, se svodi na te 1ice i

0e koji se prenose putem električnih
impulsa, svjetlosnih zraka, radio valova
i puno ljubavi.