Što nam DNA testovi uistinu mogu reći o našem podrijetlu? - Prosanta Chakrabarty

Pogledajte cijelu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/what-can-dna-tests-really-tell-us-about-our-ancestry-prosanta-chakrabarty

Dvije sestre naprave isti DNA test. Rezultati pokazuju da je jedna sestra 10 % Francuskinja, a druga 0 %. Obje sestre dijele ista dva roditelja i prema tome isti skup predaka. Dakle, kako jedna može biti 10 % više Francuskinja od druge? Testovi poput ovih oslanjaju se na našu DNA u odgovoru na pitanja o našem podrijetlu, ali nam DNA zapravo ne može sve reći. Prosanta Chakrabarty istražuje točnost DNA testova.

Lekcija Prosanta Chakrabarty, režija Artrake Studio.

Dvije sestre naprave isti DNA test.

Rezultati pokazuju da je jedna sestra
10 % Francuskinja, a druga 0 %.

Obje sestre dijele ista dva roditelja

i prema tome isti set predaka.

Dakle, kako jedna može biti
10 % više Francuskinja od druge?

Ovakvi testovi oslanjaju se na našu DNA
da odgovori na pitanja o našem podrijetlu,

ali nam naša DNA zapravo ne može reći sve

o tome tko smo mi ili odakle smo.

DNA testovi su izvrsni
u odgovoru na neka pitanja,

poput toga tko su vaši roditelji, ali mogu
pružiti zbunjujuće rezultate drugima,

poput toga imate li pretke
iz određene regije.

Da shvatimo zašto, pomaže da znamo
odakle uopće potječe naša DNA.

DNA svake osobe sastoji se od
oko 6 milijardi parova baza,

pohranjenih u 23 para kromosoma -
46 ukupno.

To se može činiti
vrtoglavom količinom informacija,

ali 99 % našeg genoma
podijeljeno je među svim ljudima.

Preostalih 1 % sadrži sve
što čini razliku u podrijetlu pojedinca.

Komercijalni DNA testovi koriste
manje od 1 % od tih 1 %.

Po jedan kromosom u svakom paru
dolazi od svakog roditelja.

Ove se polovice spajaju pri začeću:
kad se spermij i jajašce,

svaki sa samo 23 kromosoma, spoje.

Priča o našem podrijetlu postaje
zbrkanom prije začeća.

To je zato jer tih 23 kromosoma
u spermiju ili jajašcu

nije identično kromosomima
svake druge stanice u tijelu.

Kako polaze od stanice s 46
kromosoma do spolne stanice sa samo 23,

kromosomi unutar svakog para
zamijenjuju neke dijelove.

Ovaj proces zove se rekombinacija
i znači da svaki spermij ili jajašce

sadrži pojedinačne kromosome koji
su jedinstvena kombinacija svakog para.

Rekombinacija se jedinstveno
događa u svakoj spolnoj stanici -

čineći dva sestrinska kromosoma različitim,
ne samo od kromosoma njihovih roditelja,

nego i međusobno.

Rekombinacija se događa prije začeća,

tako da dobijete točno polovicu
svoje DNA od svakog roditelja,

ali idući još unatrag
stvari se još više zakompliciraju.

Bez rekombinacije, dobili biste
1/4 od svakog djeda i bake,

1/8 od svakog pradjeda i prabake
i tako dalje,

ali zato što se događa rekombinacija
svake generacije, ti se brojevi razlikuju.

Što je više generacija predak udaljen,

to je vjerojatnije da neće uopće
biti zastupljen u vašoj DNA.

Na primjer, bez rekombinacije,

samo 1/64 vašeg DNA će poticati
od svakog pretka unazad šest generacija.

Zbog rekombinacije,
taj broj može biti veći,

iako sa sigurnošću ne možemo znati koliko
visok - ili može biti nizak kao 0.

Dakle, jedna sestra nije više Francuskinja

u smislu da ima više predaka iz Francuske.

Umjesto toga, francuski preci jednostavno
su zastupljeniji u njezinoj DNA.

No, priča tu ne završava.

Testovi ne prate DNA
pravih francuskih predaka sestara -

mi nemamo pristup genomima
preminulih pojedinaca

prethodnih generacija.

Umjesto toga, ovi rezultati
temelje se na usporedbi

s DNA ljudi
koji danas žive u Francuskoj.

Testovi traže genetske markere
ili kombinacije genetskih markera.

Ovi markeri su kratki nizovi
koji se pojavljuju na određenim mjestima.

Sestra koja je smatrana "francuskijom"
dijeli više genetskih markera

s ljudima koji trenutno žive u Francuskoj.

Pretpostavka je da ovi
zajednički markeri označavaju pretke

iz istog mjesta: Francuske.

Važno je napomenuti da su ti rezultati
temeljeni na ljudima

kojima su genomi već sekvencirani -

od kojih je 80-90 % europskog podrijetla.

Mnogi autohtoni narodi
jedva su zastupljeni, ako uopće.

Test neće otkriti nasljeđe ljudi
koji nisu predstavljeni u bazi podataka

i ne bi se trebao koristiti za dokazivanje
rase ili etničke pripadnosti.

I kako se više ljudi sekvencira,
tako se vaši rezultati mogu promijeniti.

Gledajući dalje unatrag, možete dobiti
rezultat poput 2 % neandertalac.

Iako su neandertalci bili
zasebna vrsta ljudi,

tih 2 % se ne nalazi u 99 % našeg genoma
podijeljenog među svim ljudima,

nego u tih 1 % koji varira.

To je zato što su se prije
oko 40 000 godina

određene ljudske populacije
križale s neandertalcima,

što znači da neki ljudi koji danas žive
imaju neandertalce za pretke.

Mnogo predaka neandertalaca, zapravo:

postoji toliko generacija u 40 000 godina

da se jednom genetskom doprinosu
neandertalca ne bi moglo ući u trag.

Možete biti oboje, 100 % Francuz
i 2 % neandertalac -

iako oboje potječu od tih 1 % DNA
koji nas čine različitima,

odgovorni su za različite stvari.

Tražeći tragove našeg podrijetla
u našoj DNA vrlo brzo se zakomplicira.

Oboje, način na koji nasljeđujemo DNA
i informacija dostupna za ispitivanje

otežavaju govorenje određenih stvari
sa 100 % sigurnošću.