Komedija je prevođenje

Svaki je komunikacijski čin, na neki način, čin prevođenja. Na pozornici TEDxRainiera, pisac Chris Bliss razmatra načine na koji komedija, pogotovo ona uistinu izvrsna, može prenijeti velike istine širokoj publici.

Gabriel García Márquez mi je jedan
od najdražih pisaca,

zbog načina pripovijedanja

ali još više,

zbog ljepote i preciznosti njegove proze.

Bilo da se radi o prvoj rečenici
iz Sto godina samoće,

ili o fantastičnoj struji svijesti

u Jeseni patrijarha,

gdje riječi teku

stranicama i stranicama nedovršenih slika,

povlačeći čitatelja

poput neke divlje rijeke

koja se uvija kroz južnoameričku džunglu,

čitanje Márqueza žestoko je iskustvo.

Ono što sam shvatio

tijekom jednog čitanja romana,

jest da je ono što me povuklo

na ovo izuzetno, živopisno putovanje,

zapravo prijevod.

Studirao sam komparativnu književnost,

što je kao engleski,

ali, smo umjesto Chaucera,

mi čitali vrhunsku prevedenu književnost

iz cijelog svijeta.

No, premda su te knjige bile sjajne,

uvijek je bilo jasno

da se samo približavate punom učinku.

No, to nije bio slučaj s Márquezom

koji je hvalio verzije svog prevoditelja

kao bolje od svojih vlastitih,

što je izuzetan kompliment.

Čuvši da je prevoditelj, Gregory Rabassa,

napisao vlastitu knjigu o toj temi,

jedva sam čekao da je pročitam.

Naslovljena je po talijanskoj izreci

koju sam pokupio iz njegovog uvoda -

"Ako je ovo izdaja".

Riječ je o šarmantnom djelu.

Od srca je preporučujem svakom koga zanima

umjetnost prevođenja.

No, spominjem je zbog toga što

na samom njenom početku, Rabassa nudi

ovaj elegantan i jednostavan uvid:

"Svaki čin komunikacije

jest čin prevođenja."

Možda je to svima vama već odavno jasno,

no, ja,

iako sam se svakodnevno susretao

s upravo tom poteškoćom,

nikad nisam tako jasno uvidio
koliko je komunikacija

sama po sebi izazov.

Otkako pamtim

da sam svjesno razmišljao o tim stvarima,

komunikacija je bila moja glavna strast.

Čak i kao dijete,

sjećam se da sam razmišljao
da bih najviše od svega želio

moći sve razumjeti

i zatim to prenijeti svima ostalima.

Dakle, nemam problema s egom.

Moja mi je supruga, Daisy,

čija je obitelj prepuna shizofreničara,

doslovno prepuna,

jednom rekla: "Chris, već imam
brata koji misli da je Bog.

Ne treba mi i suprug koji želi biti Bog."

(Smijeh)

Tijekom dvadesetih sam godina,

sve svjesniji koliko je nedohvatljiv

bio prvi dio mog dječjeg cilja,

uvidio da je u drugom dijelu -

sposobnost da uspješno prenesem drugima

znanje koje sam dobivao -

moja potraga postala stvarno uzaludna.

Svaki put

kad bih htio podijeliti neku veliku istinu

s uskoro zahvalnim primateljem,

to je imalo suprotan učinak.

Zanimljivo, kad počnete razgovor s:

"Slušaj pažljivo

jer ću ti prenijeti nešto jako važno",

zadivljujuće je koliko brzo ćete otkriti

ledeni prijem i otvoreno neprijateljstvo.

Napokon, nakon otprilike 10 godina

udaljavanja podjednako
prijatelja i neznanaca,

konačno sam shvatio

svoju novu osobnu istinu -

ako želim uspješno komunicirati s drugima,

prenijeti im ideje koje sam stjecao,

moram pronaći bolji način da to postignem.

Tad sam otkrio komediju.

Komedija je na drukčijoj valnoj duljini

od svih drugih oblika jezika.

Kad bih je smještao
na proizvoljan spektar,

rekao bih da spada negdje

između poezije i laži.

Ne govorim o cjelokupnoj komediji

jer očito postoji sasvim dovoljno humora

koji je u granicama onoga
što već mislimo i osjećamo.

Ono o čemu želim govoriti je

jedinstvena sposobnost koju
imaju najbolja komedija i satira

da bi nadmudrile naše
ukorijenjene perspektive

- komedija kao kamen mudraca.

Ona uzima temelj naše
konvencionalne mudrosti

te je kroz podsmijeh pretvara

u drukčiji način gledanja,

ali i postojanja na ovom svijetu.

Jer je to ono što ja usvajam

iz teme ove konferencije -
Dobitak u prijevodu.

Bit je u komunikaciji koja

ne samo da proizvodi veće razumijevanje

unutar samog pojedinca,

nego vodi do prave promjene.

Što iz mog iskustva znači komunikaciju

koja uspijeva doprijeti i proširiti

naš pojam osobnog interesa.

Poklonik sam govora o osobnom interesu

jer smo svi mi predodređeni za to.

To je dio naše opreme za preživljavanje,

zato je postalo tako važno za nas

i zato uvijek slušamo na toj razini.

A također jer upravo tu,

u sklopu vlastitog osobnog interesa,

konačno počinjemo shvaćati

svoju sposobnost da budemo odgovorni

prema ostatku svijeta.

Pod najboljom komedijom i satirom

podrazumijevam djelo koje ponajprije

nastaje iz poštenja i integriteta.

Ako se prisjetite komičarke Tine Fey

kako u emisiji Saturday Night Live oponaša

nominiranu potpredsjedničku kandidatkinju

Saru Palin,

to je bila veličanstvena komedija.

Fey je daleko učinkovitije od
bilo kojeg političkog analitičara

pokazala njen nedostatak ozbiljnosti,

zacementiravši dojam koji

većina američke javnosti ima i danas.

Ključni je detalj toga

da Fey nije sama napisala scenarij,

a nisu ga napisali ni scenaristi emisije.

On je od riječi do riječi preuzet

iz Palininih vlastitih primjedbi.

(Smijeh)

Bila je to Palinina oponašateljica

koja ju je citirala od riječi do riječi.

To je poštenje i integritet,

a to je i razlog zašto je Feyin nastup

ostavio tako dugoročan dojam.

Na drugoj strani političkog spektra,

prvi put kad sam čuo Rusha Limbaugha

kako naziva predsjedničkog pretendenta
Johna Edwardsa djevojkom s reklame,

znao sam da je to bio izravni pogodak.

Ne povezujem često

poštenje i integritet s Limbaughom,

ali stvarno je teško
osporiti poantu tog vica.

Opis je savršeno pogodio

Edwardsovu taštinu.

I pogodite što?

Upravo to je na kraju bila osobina koja je

bila u srži skandala koji je
uništio njegovu političku karijeru.

The Daily Show s Johnom Stewartom je

daleko naj...

(Pljesak)

(Smijeh)

Daleko je najdokumentiraniji primjer

učinkovitosti ove vrste komedije.

Istraživanje za istraživanjem,

od Istraživačkog centra Pew do
Centra za javne politike Annenberg,

ukazalo je da su gledatelji Daily Showa
informiraniji o događajima,

nego gledatelji informativnih
emisija svih većih kanala.

(Pljesak)

Iako to više govori

o sukobu između
integriteta i profitabilnosti

korporativnog novinarstva,

nego o pažnji Stewartovih gledatelja,

važnija poanta je

da je Stewartov materijal

uvijek utemeljen na činjenicama

- ne jer mu je namjera informirati. Nije.

Namjera mu je biti smiješan.

Stvar je u tome da Stewartova vrsta humora

ne funkcionira ako činjenice nisu točne.

Rezultat je izvrsna komedija

koja je također sustav dostave informacija

koji ima značajno viši
kredibilitet i pamtljivost

nego profesionalni informativni mediji.

To je dvostruko ironično

kad uzmete u obzir da je ono
što komediji daje njenu oštrinu

da bi doprla iza naših zidova

način na koji koristi namjerno
navođenje na krivi zaključak.

Izvrsna komedija je verbalni magični trik,

mislite da ide ovdje,

a onda ste iznenada prebačeni ovdje.

Imamo i mentalno oduševljenje

koje slijedi fizički odgovor - smijeh,

koji, ne slučajno,

pušta endorfine u mozak.

I tako ste jednostavno zavedeni

da na nešto gledate drukčije,

jer su endorfini srušili vašu obranu.

To ja sasvim suprotno

od načina na koji ljutnja, strah i panika,

sve reakcije "bori se ili bježi", djeluju.

Ta reakcija pušta adrenalin,

koji podiže naše zidove
u vrtoglave visine.

Tada dolazi komedija

koja se obračunava s istim područjima

gdje nam je obrana najsnažnija -

rasa, religija, politika, seksualnost -

samo što im ona pristupa putem
humora umjesto putem adrenalina,

dobivamo endorfine

i ta alkemija smijeha pretvara
naše zidove u prozore,

otkrivajući svježe i neočekivano gledište.

Dat ću vam primjer iz svog nastupa.

Imam nešto materijala

o tzv. radikalnoj gay agendi,

koji započinje pitanjem -

koliko je radikalna gay agenda?

Jer meni se čini da gay
Amerikanci najviše žele tri stvari:

ići u vojsku, vjenčati se i imati obitelj.

(Smijeh)

Tri stvari koje pokušavam
izbjeći cijeli svoj život.

(Smijeh)

Eto vam, radikalni gadovi. Teren je vaš.

(Smijeh)

Nakon toga slijede ova pitanja

o gay posvajanju:

U čemu je problem s gay posvajanjem?

Zašto je to uopće kontroverzno?

Ako imate dijete i mislite da je gay,

trebali biste ga moći dati na posvajanje.

(Smijeh)

Rodili ste nešto odvratno.

Uklonite to iz svoje kuće.

Uzevši biblijski epitet "odvratno"

i dodijelivši ga krajnjoj
slici nevinosti - bebi,

vic stvara kratak spoj u emocijama

povezanih s tom debatom

te ostavlja publici priliku da kroz smijeh

preispituje njegovu ispravnost.

Navođenje na krivi zaključak
nije jedini trik

koji komedija skriva u rukavu.

Ekonomičnost jezika je

druga jaka strana izvrsne komedije.

Postoji nekoliko fraza koje sadrže

koncentriraniju dozu subjekta i simbola

od savršenog vica.

Bill Hicks - ako ne poznajete njegov rad,

trebate ga guglati.

Hicks je imao naviku ulaziti

u ona dječja natjecanja
u hvalisanju na igralištu,

dok mu na kraju drugo dijete nije reklo:

"Ha? E pa, moj tata
može pretući tvog tatu",

na što Hicks odgovara:

"Stvarno? Kad?"

(Smijeh)

Cijelo djetinjstvo

u par riječi.

(Smijeh)

Da ne kažem što to otkriva

o odraslima koji razgovaraju s njima.

Zadnji moćan atribut

koji komedija sama po sebi ima

jest iznimno brza komunikacija.

Ljudi jedva čekaju

da prenesu taj novi super vic.

Nije to novi fenomen u
našem umreženom svijetu.

Komedija je prelazila zemlju

nevjerojatnom brzinom

prije interneta, društvenih mreža

pa čak i kablovske televizije.

Osamdesetih godina,

kad se komičar Richard Pryor
slučajno zapalio

dok se drogirao,

bio sam u Los Angelesu dan poslije,

a u Washingtonu dva dana nakon toga.

Čuo sam sasvim isti vic na obje obale -

nešto o Ignited (umjesto United)
Negro College Fundu.

Očito nije proizašao iz
monologa Tonight Showa.

Nagađam - nisam to istraživao -

da kad biste to mogli istražiti,

otkrili biste da je komedija

drugo najstarije brzošireće zanimanje.

Prvo su postojali bubnjevi,

a zatim kuc-kuc šale.

(Smijeh)

No, tek kad spojite sve te elemente -

kad dobijete brzošireću
privlačnost izvrsnog vica

s moćnom poantom

koji je nastao iz poštenja i integriteta,

on može imati stvaran utjecaj na svijet

u mijenjanju razgovora.

Moj blizak prijatelj, Joel Pett,

karikaturist je za uredničke članke

novina Lexington Herald-Leader.

Također je crtao za novine
USA Today ponedjeljkom.

Bio sam kod njega

vikend prije kopenhaške konferencije
o klimatskim promjenama

u prosincu 2009. godine.

Joel mi je objašnjavao da će ih,

jer su USA Today bile

jedne od četiriju
velikih novina u Americi,

skoro svi sudionici
konferencije prolistati,

što je značilo da će, ako "rasturi"
s karikaturom u ponedjeljak,

prvi dan konferencije,

prelaziti iz ruke u ruku

na najvišoj razini među pravim moćnicima.

Tako smo počeli razgovarati
o klimatskim promjenama.

Pokazalo se da i Joelu i meni

smeta isto,

a to je koliko je debate

još uvijek koncentrirano na znanost

i koliko je ona cjelovita,

što se obojici

činilo namjernim zaobilaženjem.

Prvo, postoji lažna premisa

da cjelovita znanost postoji.

Guverner Texasa, moje upravo
posvojene zemlje, Perry,

ponavljao je istu frazu prošlo ljeto

na početku svoje neuspješne kampanje

za republikansku predsjedničku nominaciju,

neprestano izjavljujući da
znanost nije cjelovita,

dok je istovremeno 250

od 254 okruga države Texas

gorjelo.

A Perryjevo je rješenje bilo

moliti narod Texasa

da moli za kišu.

Osobno, molio sam se za još četiri požara

da napokon upotpunimo prokletu znanost.

(Smijeh)

Međutim, 2009. godine,

pitanje koje smo si Joel i ja ponavljali

bilo je zašto se ovako kasno

toliko energije trošilo na
razgovor o znanosti,

kada su politike potrebne za
rješavanje klimatskih promjena

bile nepogrešivo korisne
čovječanstvu na duge staze,

bez obzira na znanost.

Pretresali smo to dok se Joel
nije dosjetio sljedeće karikature:

"Što ako je ovo velika prijevara
i mi stvorimo bolji svijet ni za što?"

(Smijeh)

Mora vam se sviđati ta ideja.

(Pljesak)

Što ako stvorimo bolji svijet ni za što?

Ni za Boga, ni za domovinu, ni za profit -

samo kao osnovnu mjeru
za globalno odlučivanje.

Karikatura je pogodila "ravno u sridu".

Nedugo nakon što je konferencija završila,

Joela je za potpisan primjerak zamolio

ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša,

na čijem zidu u Washingtonu sada visi.

Brzo nakon toga,
za primjerak ga je zamolila

i ravnateljica iste agencije u Kaliforniji,

koja ga je iskoristila
kao dio svoje prezentacije

na međunarodnoj konferenciji
o klimatskim promjenama

u Sacramentu prošle godine.

Nije se tu zaustavilo.

Primjerke je dosad tražilo više
od 40 grupa za zaštitu okoliša

iz Sjedinjenih Država, Kanade i Europe.

Ranije ove godine,

primio je molbu Zelenih iz Australije,

koji su karikaturu upotrijebili u kampanji

i gdje je postala dio debate

koja je rezultirala time
da je australski parlament

usvojio najrigorozniji porez na ugljen

na cijelom svijetu.

(Pljesak)

To je stvarno veliko postignuće

za 14 riječi.

Tako da je moj prijedlog vama koji ste

ozbiljno fokusirani na
stvaranje boljeg svijeta,

da odvojite malo vremena svaki dan

i da vježbate razmišljati
na smiješan način,

jer možda baš tako nađete
pitanje koje ste tražili.

Hvala.

(Pljesak)