Cameron Herold: Odgojimo djecu da budu poduzetnici

Dosadno mu je u školi, pada razrede, ne slaže se s kolegama: To bi dijete moglo biti poduzetnik, kaže Cameron Herold. Na TEDxEdmontonu zalaže se za roditeljstvo i obrazovanje koje će pomoći potencijalnim poduzetnicima da procvjetaju -- kao djeca i kao odrasli.

Spreman sam se okladiti da sam najgluplji ovdje u dvorani,

jer nisam uspijevao u školi. Mučio sam se sa školom.

Ali ono što sam znao kao već vrlo mlad

je da sam volio novac i da sam volio posao

i volio sam tu poduzetničku stvar.

I odgajali su me da budem poduzetnik.

I za to me od tada drži strast --

ali o tome nikada nisam govorio, sve do sada ---

pa je ovo prvi puta da to itko čuje, i moja supruga je to čule tek prije tri dana,

kad me pitala: "O čemu ćeš govoriti?", a ja sam odgovorio

da mislim da propuštamo priliku

pronaći tu djecu

koja imaju poduzetnički duh,

i da ih uzgojimo ili pokažemo im

da je biti poduzetnik stvarno fora.

To nije nešto loše i prijezira vrijedno

kao što je to mnogim društvima.

Djeca, kad odrastu, imaju snove.

A mi imamo strasti i vizije.

I nekako nam te stvari unište.

Kažu nam da trebamo više učiti

biti koncentriraniji, nabaviti tutora.

I moji su mi roditelji nabavili tutora za francuski

a ja još uvijek jako loše poznajem francuski.

Prije dvije godine sam bio najbolje ocijenjeni predavač

na MIT-ovom poslijediplomskom poduzetničkom studiju.

Radilo se o predavanju pred skupinom poduzetnika iz cijelog svijeta.

Kad sam bio u drugom razredu pobijedio sam na gradskom natjecanju u govorništvu,

ali nitko nikad nije rekao:

"Gle, ovaj klinac je dobar govornik.

Ne može se skoncentrirati, ali obožava ići okolo i puniti ljude energijom."

Nitko nije rekao: "Dajte mu instrukcije za govorništvo."

Rekli su mi da mi trebaju instrukcije za ono u čemu sam bio loš.

Dakle, djeca ispoljavaju tu nadarenost.

I mi ju moramo ići tražiti.

Mislim da bismo trebali odgajati djecu

da postanu poduzetnici, a ne pravnici.

Ali, na žalost, školski sustav

odgaja svijet da kaže:

"Hej, hajdemo biti pravnici ili liječnici."

A time propuštamo priliku jer nitko

nikad ne kaže: "Hej, hajdemo biti poduzetnici."

Poduzetnici su ljudi -- jer ih imamo puno u ovoj dvorani --

koji imaju te ideje, strast i vide potrebe u svijetu

i odluče ustati i ostvariti ih.

I sve riskiramo kako bi se te stvari dogodile.

I imamo sposobnost okupiti hrpu ljudi oko nas

koji žele s nama sagraditi taj san.

I kada bismo mogli takvu djecu

navesti da prihvate ideju o poduzetništvu, dok su još mladi

mogli bismo riješiti sve probleme koje danas svijet ima.

Za svaki problem koji postoji, netko ima ideju.

I kao djetetu, nitko vam ne može reći kako je to nemoguće ostvariti

jer ste preglupi da biste shvatili

da ne možete naći rješenje.

Mislim da imamo obvezu kao roditelji i kao društvo

početi učiti našu djecu pecati

umjesto davati im ribu.

Stara izreka: “Ako date čovjeku ribu, nahranili ste ga jedan dan.

Ako ga naučite pecati, nahranili ste ga doživotno."

Ako možemo naučiti djecu poduzetnišvu,

one koji pokazuju takve osobine,

kao što učimo one koji imaju talent za znanost da se bave znanošću.

Što ako bismo vidjeli one koji imaju poduzetničke osobine

i naučili ih da budu poduzetnici?

Imali bismo djecu koja šire posao

umjesto da čekaju vladine donacije.

A mi sjedimo i učimo djecu kako da rade stvari koje ne bi trebali:

Ne udaraj; ne grizi; ne psuj.

Trenutno učimo djecu da biraju stvarno dobre poslove,

znate, a školski ih sustav uči kako da idu za karijerama

doktora i odvjetnika,

računovođa i stomatologa,

i učitelja i pilota.

A mediji govore kako je zbilja super kada bismo bili

modeli, ili pjevači

ili sportski heroji poput Sidney Crosby-a.

Naši MBA programi ne uče djecu kako da budu poduzetnici.

Razlog zbog kojega sam izbjegavao MBA program --

osim činjenice da niti jedan nisam mogao upisati

jer sam jedva prošao u srednjoj školi

i onda isto tako u

jedinoj školi u Kanadi koja me primila, u Carltonu --

ali naši MBA programi ne uče djecu kako da budu poduzetnici.

Uče ih radu u korporacijama.

A tko osniva te kompanije? To je tih nekoliko slučajnih ljudi.

Čak i u popularnoj književnosti, u jedinoj knjizi koju sam ikada pronašao --

i svi bi je trebali staviti na listu knjiga za pročitati --

jedina knjiga koju sam ikada našao

koja predstavlja poduzetnike kao heroje je "Atlas Shrugged".

Sve ostalo na svijetu gleda na poduzetnike

kao na loše ljude.

Gledam čak i svoju obitelj.

Oba moja djeda bili su poduzetnici. Moj tata je bio poduzetnik.

Moj brat i sestra su poduzetnici, svo troje također vodimo vlastita poduzeća.

Svi smo odlučili započeti s tim stvarima

zato što je to jedino mjesto u koje se uklapamo.

Nismo se uklapali u normalan posao. Nismo mogli raditi za nekog drugog

jer smo pretvrdoglavi i imamo sve ove druge osobine.

Djeca također mogu biti poduzetnici.

Ja uvelike sudjelujem u dvije globalne organizacije

zvane Poduzetnička organizacija i Organizacija mladih predsjednika.

Upravo sam se vrati iz Barcelone gdje sam držao govor

na globalnoj YPO konferenciji,

i svi koje sam tamo sreo

koji su poduzetnici,

mučili su se u školi.

Ja imam dijagnosticiranih 18 od 19 znakova poremećaja pažnje.

Tako da me ova stvar izluđuje.

(Smijeh)

Vjerojatno sam zato sad pomalo u panici --

a ne zbog konzumirane količine kave i šećera --

ali ovo je stvarno jezivo za jednog poduzetnika.

Poremećaj nedostatka pažnje, bipolarni poremećaj.

Znate li kako bipolarni poremećaj ima nadimak "direktorska bolest"?

Ted Turner je ima. Steve Jobs je ima.

Svo troje osnivača Netscape-a su je imali.

Mogao bi ih navesti još.

Djeca -- možete vidjeti te znakove kod djece.

A ono što mi radimo je da ima dajemo Ritalin i govorimo,

"Nemoj biti poduzetnički tip.

Uklopi se u sustav i pokušaj biti student."

Oprostite, poduzetnici nisu studenti.

Mi idemo brzom stazom. Mi otkrivamo igru.

Ja sam krao eseje. Varao sam na ispitima.

Na fakultetu sam unajmio studente da mi rješe računovodstvo

na 13 uzastopnih zadataka.

Ali kao poduzetnik se ne bavite računovodstvom, već zaposlite računovođe.

Ja sam to ranije shvatio.

(Smijeh)

(Pljesak)

Barem mogu priznati da sam varao na fakultetu; većina vas ne može.

Također me citiraju -- i rekao sam osobi koja je napisala udžbenik --

danas me citiraju u tom istom udžbeniku

na svim kanadskim visokoobrazovnim studijima.

U menadžerskom računovodstvu, ja sam u 8. poglavlju.

Otvaram 8. poglavlje pričom o budžetiranju.

I rekao sam autoru, nakon što smo obavili intervju, da sam varao na tom kolegiju.

A ona je smatrala da bi bilo presmiješno ne ubaciti taj citat.

Ali kod djece možete vidjeti te znakove.

Definicija poduzetnika je "osoba koja organizira, vodi

i preuzima rizik poslovnog pothvata".

To ne znači da morate ići na MBA program.

Ne znači da morate završiti školu.

To znači da se nekoliko stvari u vama mora činiti pravilno.

Čuli smo priče o tome da li se njeguje ili je urođeno, točno.

Je li to opcija 1 ili opcija 2? Što je?

Pa, ja mislim da nije nijedna od tih. Mislim da mogu biti obje.

Mene su odgojili da budem poduzetnik.

Kada sam odrastao kao mlado dijete, nisam imao izbora,

jer su me kao jako malenog učili da --

kada je moj otac shvatio da se neću uklopiti

u sve što su me učili u školi --

da me on može naučiti da shvatim posao u jako ranoj dobi.

Odgajao je, nas troje,

da mrzimo pomisao da imamo posao

i da volimo činjenicu kako stvaramo kompanije kako bismo zaposlili druge ljude.

Moj prvi poslovni pohvat, imao sam sedam godina, i bio sam u Winnipegu,

i ležao sam u sobi s jednim od onih dugačkih produžnih kablova.

I zvao sam sve kemijske čistionice u Winnipegu

da provjerim koliko bi mi platile

za vješalice za odjeću.

A moja je majka ušla u sobu i rekla,

"Gdje ćeš nabaviti vješalice za prodaju kemijskim čistionicama?"

A ja sam rekao, "Idemo pogledati u podrum."

I otišli smo u podrum. I ja sam otvorio taj kredenac.

Tamo je bilo oko tisuću vješalica koje sam skupio.

Jer, kad sam joj rekao da se idem igrati s djecom,

zapravo sam po susjedstvu sakljupao vješalice

kako bi ih stavio u podrum i prodao.

Jer sam je vidio nekoliko tjedana prije toga --

mogli ste zaraditi. Plaćali su vam 2 centa po vješalici.

Ja sam shvatio da ima svakakvih vrsta vješalica.

I samo ću ih skupiti.

Znao sam da ona to ne bi dozvolila, ali sam to ipak napravio.

I naučio sam da zapravo možete pregovarati s ljudima.

Jedna osoba mi je ponudila 3 centa, a ja sam od nje izvukao 3 i pol centa.

I kao sedmogodišnjak sam znao

da mogu dobiti decimalni postotak centa,

i ljudi bi to plaćali jer se množilo.

To sam shvatio sa sedam godina. Dobio sam tri i pol centa po vješalici za 1.000 vješalica.

Od vrata do vrata prodavao sam zaštitne okvire za registarske pločice.

Otac me čak poslao da pronađem nekoga

nekoga tko bi mi ih prodao po veleprodajnoj cijeni.

I s devet godina, hodao sam ulicama Sudburya

prodavajući zaštitne okvire za registarske pločice od vrata do vrata.

I tako se sjećam jednog kupca tako stvarno

jer sam radio i neke druge stvari s tim kupcima.

Prodavao sam novine.

A on nikada ne bi kupio novine od mene.

Ali bio sam uvjeren kako ću ga nagovoriti da kupi zaštitni okvir za registarske pločice.

Kaže on, "Pa, nije nam potreban."

A ja kažem: "Ali imate dva automobila..." -- imam devet godina.

Kažem, "Imate dva automobila koji nemaju zaštitni okvir za registarske pločice."

On kaže, "Znam."

A ja kažem, "Ovaj ovdje automobil ima registarsku pločicu koja je potpuno zgužvana."

A on će, "Da, znam, to je automobil moje supruge." A ja mu kažem, "Zašto ne bismo testirali

jedan na prednjoj strani automobila vaše supruge da vidimo hoće li potrajati?"

Dakle, znao sam da postoje dva automobila s registarskim oznakama.

Ako ne mogu prodati četiri, mogu barem dobiti jedan.

To sam naučio u ranoj dobi.

Preprodavao sam stripove.

Kada sam imao 10 godina, prodavao sam stripove

iz naše kuće u zaljevu Georgian.

Išao bih biciklom do kraja plaže

i kupovao sve stripove od siromašne djece.

I onda se vraćao na drugi kraj plaže i prodavao ih bogatoj djeci.

Ali meni je to bilo očito. Kupi nisko, prodaj visoko.

S ove strane imaš potražnju, tu ima novca.

Ne pokušavaj prodati siromašnoj djeci, oni nemaju novaca. Bogati ljudi imaju. Uzmi ga.

To je očigledno, zar ne?

To je kao recesija. Znači, imamo recesiju.

Postoji još 13 biljuna dolara u opticaju u američkoj ekonomiji.

Uzmi dio toga. To sam naučio kao mali.

Također sam otkrio da ne odajem svoje izvore,

jer su me poslije četiri tjedna pretukli

jer je jedno od bogate djece otkrilo gdje kupujem stripove,

i nije mu se sviđalo što plaća mnogo više.

S 10 sam godina bio primoran raznositi novine.

Nisam to želio

ali imao sam 10 godina i otac mi je rekao: "To će biti tvoj sljedeći posao."

Ne samo da je htio da imam jedan posao, već dva,

i onda je htio da zaposlim nekoga tko će raznositi pola novina,

što i jesam, i shvatio sam da se najviše zaradi od sakupljanja napojnica.

Skupljao bih napojnice i dobivao plaću.

Onda bih sakupljao za sve novine.

On ih je samo raznosio.

Jer sam onda shvatio kako mogu zaraditi.

Već tada nije bilo izgleda da ću biti "zaposlenik".

(Smijeh)

Moj je otac imao auto-moto i trgovinu industrijskim materijalom.

Imao je gomilu auto-moto dijelova koji su ležali uokolo.

Koji su bili od mesinga i bakra.

I pitao sam ga što radi s tim. A on je rekao da ih baca.

Pitao sam ga, "Zar netko ne bi platio za to?" A on kaže, "Možda."

Zapamtite, s 10 godina -- dakle, prije 34 godine

vidio sam priliku u tome.

Vidio sam da ima novaca u smeću.

Sakupljao sam ga iz radionice i prevozio biciklom.

Onda bi me subotom otac vozio

na metalni reciklažni otpad gdje su mi plaćali.

A ja sam mislio kako je to na neki način fora.

Začudo, poslije 30 godina imamo telefonsku liniju 1-800-GOT-JUNK

i također zarađujemo na tome.

Napravio sam ove male jastučiće za igle kada sam imao 11 godina,

i izrađivali smo ih za mame za majčin dan.

I radili smo te jastučiće za igle pomoću drvenih kvačica --

s kojima smo vješali rublje vani na konop za vješanje rublja.

I napravili bi te stolice.

A ja sam imao te male jastučiće koje bih sašio.

I u njih su se mogle zabadati igle.

Jer su ljudi prije više šivali i trebali su jastučiće za igle.

No, ono što sam shvatio je da moraš imati opcije.

Stoga sam obojao neke od njih u smeđu boju.

Kada sam dolazio do vrata kuća da ih prodam nisam pitao: ”Želite li kupiti jedan?”

Nego, "Koju boju želite?"

Imam 10 godina; nećete mi reći ne,

pogotovo ako imate dvije opcije obojanu i neobojanu.

To sam naučio u ranoj dobi.

Naučio sam da je ručni rad bezveze.

Kao i da je šišanje travnjaka okrutno.

Ali zato što sam cijelo ljeto morao kositi travnjake susjedima i dobivati novac za to

shvatio sam da je dobivanje prihoda

od samo jednog klijenta fenomenalno.

Ako uredim travnjak tom klijentu jednom tjedno

i svaki tjedan dobijem novce od te osobe

to je mnogo bolje nego prodavati

jedan jastučić jednoj osobi.

zato što ne možete prodati više jastučića toj osobi.

Zato volim model ponavljajućih prihoda koji samo počeo učiti u ranoj dobi.

Upamtite, bio sam učen da to radim. Nisam smio imati posao.

Išao bi na golf tečaj i bio nosač golferskog igrača.

Ali ono što sam shvatio je to da ima jedno brdo na golf terenu,

13 rupa je imala to ogromno brdo,

i ljudi nikada nisu mogli odnijeti torbe gore.

Stoga sam sjedio tamo

i pomagao ljudima koji nisu imali nosače.

Nosio bi njihove torbe do vrha i oni bi mi zato platili dolar.

Za to vrijeme moji prijatelji su radili 5 sati

noseći torbu nekog čovjeka i platili bi ih 10 dolara.

Na što sam ja rekao: "To je glupo, jer moraš raditi 5 sati.

To nema smisla." Moraš smislit način kako zaraditi brže više novca.

Svaki tjedan išao bi u prodavaonicu na uglu i kupovao razne sokove.

Zatim bi ih dostavljao 70ogodišnjim ženama koje su igrale bridž.

I one bi mi dale zatim svoje narudžbe za idući tjedan.

Dostavi bi im sokove i naplatio dvostruko.

Imao sam zatvoreno tržište i nisam trebao ugovore.

Trebao sam samo ponudu i potražnju

i publiku koja kupuje od vas.

Te žene ne bi išle nekom drugome

zato što su me voljele, i ja sam to shvaćao

Skupljao sam golf loptice s terena.

Svi su tražili po grmlju

i u jarku.

Na što sam si rekao, zaboravi na to. Sve loptice su u jezeru

i nitko ih tamo neće tražiti.

Stoga bih ja išao u jezero i puzao te ih skupljao s nožnim prstima.

Jednostavno ih podignete s oba stopala.

Ne možete to napraviti na pozornici.

I tako skupite loptice i spremite ih jednostavno u kupaće

i kada ste gotovi imate ih nekoliko stotina.

Problem je bio što ljudi nisu htjeli stare loptice.

Stoga sam ih pakirao. Imao sam 12 godina u to vrijeme.

Pakirao sam ih na tri načina,

Imao sam Pinnacles i DDH i neke jako fora tada

Te su se prodavale za dva dolara svaka.

Zatim sam imao dobre koje nisu izgledale jako loše, one su bile 50 centa svaka.

I zatim sam prodavao 50 loših odjednom.

i te su koristili za vježbanje.

Prodavao sam i sunčane naočale, kada sam bio u školi,

svoj djeci u srednjoj školi.

To je jedan od razloga zašto vas počnu mrziti

jer pokušavate izvući novac od svih prijatelja cijelo vrijeme

Ali plaćalo je račune.

Prodavao sam puno puno sunčanih naočala.

Kada me škola zatvorila --

pozvali su me u ured i rekli su mi da to ne mogu raditi --

otišao sam na benzinske postaje

i prodavao ih na njima

a oni su zatim prodavali svojim kupcima.

To je bilo fora jer sam imao prodavaonice.

Mislim da sam imao 14 godina.

Zatim sam platio cijelu prvu godinu studiranja na fakultetu u Carltonu

prodavajući mješine za vino od vrata do vrata.

Jeste li znali da možete u mješini nositi bocu od 1l ruma

i dvije boce Cole? Pa što, točno?

Ali znate što? To stavite u hlače,

i kada idete na utakmicu ragbija možete se napiti besplatno.

Svi su ih kupili.

Ponuda, potražnja, velika prilika.

Također sam ih markirao i prodao pet puta skuplje.

Imale su logo fakulteta.

Učimo djecu i kupujemo im igre,

ali zašto im ne kupujemo igre, ako su djeca poduzetnici,

koje potiču sposobnosti koje trebate kako bi bili poduzetnici?

Zašto ih učimo da ne troše novac nepotrebno.

Sjećam se da su mi rekli da hodam o sredini ulice u Banffu, Alberta,

zato što sam bacio novčić na ulicu

i moj otac mi je rekao : "Otiđi ga pokupiti."

Rekao je: "Radim preteško za svoj novac. Ne želim te vidjeti kako gubiš novac!"

Upamtio sam tu lekciju sve do danas.

Džeparci uče djecu krive navike.

Džeparci, po prirodi, uče djecu

da razmišljaju o poslu.

Poduzetnik ne očekuje redovnu plaću.

Džeparci uče djecu u ranoj dobi

da očekuju redovnu plaću.

To je loše, po meni, ako želite odgojiti poduzetnika.

Ono što ja činim sa svojom djecom-- stari su dvije, devet i sedam godina --

je to da hodaju po kući i dvorištu

dvorištu i traže stvari koje treba napraviti.

Da dođu meni i kažu mi što to je

ili ću ja doći njima i reći: "Ovo treba napraviti."

I znate što onda radimo? Pregovaramo.

Traže okolo što to je.

Ali onda pregovaramo o tome koliko će biti plaćeni.

Tako nemaju regularnu plaću, ali imaju više mogućnosti naći više stvari

i nauče vještine pregovaranja

i također vještine traženja prilika.

Takve stvari učite. Svako moje dijete ima dvije kasice.

50% novaca koji zarade ili dobiju na dar

ide na kučni račun,

50% na račun za igračke.

Ono što ide na račun za igračke mogu potrošiti na što god žele.

50% koji ide na kučni račun, svakih 6 mjeseci, ide u banku.

Idu sa mnom. Svake godine novac iz banke ide njihovim brokerima.

Oboje moje djece već imaju svog brokera.

Ali, učim ih da usvoje te navike štednje.

Izluđuje me kad 30ogodišnjak dođe i kaže:

"Možda ću početi štedjeti."

Sranje, propustio si 25 godina.

Te navike možete naučiti malu djecu

kada još ne osjećaju ni bol.

Nemojte im čitati priče za laku noć svaku večer.

Možda četiri večeri čitajte im priče,

a tri večeri u tjednu neka oni vama pričaju priče.

Zašto ne sjednete s djecom i date im četiri predmeta,

crvenu majcu, plavu vrpcu, klokana i laptop,

i neka oni vama ispričaju priču o te četiri stvari.

Moja djeca to stalno rade.

To ih uči da prodaju, da budu kreativni;

i uči ih da sami razmišljaju.

Činite takve stvari i zabavljajte se s time.

Potaknite djecu da pričaju pred grupom,

makar to bili samo njihovi prijatelji

neka imaju predstave i drže govore

To su poduzetničke vještine koje treba poticati.

Pokažite djeci kako loši klijenti ili loši zaposlenici izgledaju.

Pokažite im lošeg zaposlenika.

Kada vidite lošu uslugu, ukažite im na to.

Recite: "Taj tip je loš zaposlenik."

I recite: "Ovi su dobri."

(Smijeh)

Ako idete u restoran i imate lošu poslugu,

pokažite im kako loša posluga izgleda.

(Smijeh)

Imamo sve te lekcije ispred nas,

ali ne koristimo sve te prilike, učimo djecu da uzmu tutora.

Zamislite da uzmete

uzmete svo dječje smeće koje imate u kući sada,

sve igračke koje su prerasli prije dvije godine,

i recite: ”Zašto ih ne bismo počeli prodavati na Cragislistu i Kijiji?"

I mogu ih stvarno prodati

i naučiti kako prepoznati prevarante kada dobiju ponudu putem mail-a.

Mogu doći na vaš račun ili sporedni računa ili bilo što.

Naučite ih kako da poprave cijenu, pogode cijenu,

zaustave slike.

Naučite ih kako da rade takve stvari i zarade novac.

Novac koji zarade, 50% ide na kućni račun,

a 50% na račun za igračke.

Moja djeca to vole.

Neke od poduzetničkih vještina koje treba poticati kod djece su:

uspjeh, ustrajnost, vodstvo, samoispitivanje, međuzavisnost, vrijednosti.

Sve te osobine možete naći u maloj djeci i pomoći da sa očuvaju.

Obratite pozornost na takve stvari.

Također, postoje još dvije osobine koje želim da tražite,

koje ne iskoristimo kod njih.

Nemojte liječiti djecu od poremećaja koncentracije

osim ako je jako izražen.

(Pljesak)

Isto vrijedi za ludilo, stres i depresiju

osim ako je klinički dokazano da je jako.

Bipolarni poremećaj ima nadimak bolest glavnog izvršnog direktora.

Steve Jurvetson, Jim Clark

i Jim Barksdale su svi imali bipolarni poremećaj

i izgradili su Netscape

Zamislite da su im dali Retalin.

Ne bismo imali te stvari, zar ne?

Al Gore bi zbilja izmislio internet.

(Smijeh)

Ovo su vještine koje bi trebali podučavati u učionicama

kao i sve ostalo.

Na kažem da djeca ne trebaju biti odvjetnici.

Ali neka poduzetništvo

bude rangirano na vrhu sa svim ostalim zanimanjima.

Zato što su velike prilike u tome.

Želim završiti s brzim malim videom.

Napravljen je od jednog poduzeća koje savjetujem.

Ti dečki, Grasshopper.

Radi se o djeci. O poduzetništvu.

Nadam se da će vas nadahnuti da uzmete ovo što ste čuli od mene

i učinite nešto kako bi promjenili svijet.

[Dijete: ”Mislio si da možeš učiniti nešto?”]

[Još uvijek možeš.]

[Jer puno toga što smatramo nemogućim...]

[...lako je svaladati.]

[Jer ako nisi primjetio, živimo na mjestu gdje]

[gdje pojedinac može učiniti promjenu.]

[Želiš dokaz?]

[Samo pogledaj ljude koji su izgradili našu državu;]

[naši roditelji, djedovi i bake, tete, ujaci...]

[Oni su bili doseljenici, pridošlice spremne ostaviti svoj trag]

[možda su došli s vrlo malo]

[ili nisu ništa posjedovali, ništa osim

[...jedne odlične ideje...]

[Ti ljudi bili su mislioci, vršitelji...]

[...inovatori...]

[...sve dok nisu smislili ime...]

[...poduzetnici!]

[Oni mjenjaju naše mišljenje o onome što je moguće.]

[Imaju jasnu viziju o tome kako život može biti bolji]

[za sve nas, čak i kada su vremena teška.]

[Sada, teško je vidjeti...]

[...kada je naš pogled zatrpan preprekama.]

[Ali turbulencija stvara prilike]

[za usjeh, postignuće i gura nas...]

[da otkrijemo nove načine ostvarivanja stvari]

[Stoga, za kojom prilikom ćete ići i zašto?]

[Ako ste poduzetnik]

[znate da rizik nije nagrada.]

[Ne. Nagrade su inovacije...]

[...koje mijenjanju ljudske živote. Stvaraju poslove.]

[Gorivo rasta.]

[I stvara bolji svijet.]

[Poduzetnici su svugdje.]

[Oni vode male poslove koji podupiru našu ekonomiju,]

[stvaraju alat koji vam pomaže...]

[...biti u kontaktu s prijateljima, obitelji i kolegama po cijelom svijetu.]

[I traže način kako pomoći u riješavanju najstarijih problema društva.]

[Znate li vi poduzetnika?]

[Poduzetnik može biti bilo tko...]

[Čak...i ti!]

[Stoga, iskoristi priliku da stvoriš posao kakav si oduvijek želio.]

[Pomozi zaliječiti ekonomiju]

[Napravi promjenu.]

[Povedi svoj posao u nove visine.]

[Ali najvažnije,]

[sjeti sa kada si bio dijete...]

[kada ti je sve bilo na dohvat ruke,]

[i zatim si tiho reci, ali s odlučnošću:]

["Još uvijek je tako!"]

[Hvala vam što ste me ugostili.