Odvažan plan za osnaživanje 1,6 milijuna djevojčica koje ne pohađaju školu u Indiji

"Obrazovanje djevojčica je naučinkovitije oružje koje imamo kako bismo pripomogli rješavanju nekih od najtežih svjetskih problema", tvrdi socijalna poduzetnica Safeena Husain. U vizionarskom govoru, dijeli svoj plan da upiše šokantnu brojku od 1,6 milijuna djevojčica u školu u sljedećih pet godina -- spajajući naprednu analitiku s aktiviranjem mjesnih zajednica kako bi stvorila nove obrazovne smjerove za djevojčice u Indiji. (Ovaj ambiciozan plan dio je Audacious Projecta, TED-ove inicijative za nadahnuće i financiranje svjetskih promjena.)

Svijet danas ima mnogo problema.

I svi su vrlo komplicirani, međusobno
povezani i zamršeni.

Ali možemo nešto učiniti.

Vjerujem

da je obrazovanje djevojčica najdostupnija
stvar koju imamo kao učinkovito oružje

da nam pomogne riješiti neke od
najtežih svjetskih problema.

Ali ne morate mi vjerovati na riječ.

Svjetska banka kaže

da je obrazovanje djevojčica
jedno od najboljih ulaganja

koje država može poduzeti.

Pozitivno utječe

na devet od 17 ciljeva održivog razvoja.

Sva područja, od zdravlja,
prehrane, zapošljavanja --

sve to doživi pozitivan učinak
kada se djevojčice obrazuju.

Dodatno, istraživači klime nedavno
su rangirali obrazovanje djevojčica

na šesto mjesto od 80 poteza za
zaustavljanje globalnog zatopljenja.

Šestim mjestom rangirano je više
nego solarne ploče i električni auti.

To je zbog toga, kada se
djevojčice obrazuju,

imaju manje obitelji,

a posljedično smanjenje populacije

značajno smanjuje ugljične emisije.

Ali i više od toga, znate, to je
problem koji moramo riješiti samo jednom.

Jer dvostruko je vjerojatnije
da će obrazovana majka

obrazovati svoju djecu.

Što znači, ako to učinimo jednom,

možemo iskorijeniti nepravnopravnosti
roda i pismenosti zauvijek.

Radim u Indiji,

koja je ostvarila nevjerojatan napredak

u činjenju osnovnog obrazovanja
dostupnim svima.

Međutim, i dalje imamo 4 milijuna
djevojčica koje ne idu u školu,

jedan od najvećih brojeva na svijetu.

Djevojke ne idu u školu
zbog, očito, siromaštva,

društvenih, kulturalnih čimbenika.

Ali postoji i sveobuhvatni
čimbenik stanja uma.

Upoznala sam djevojku Naraaz Nath.

Naaraaz znači "ljuta".

Kad sam je pitala,
"Zašto se zoveš 'ljuta'?"

rekla je, "Zato što su svi bili tako
ljuti jer se rodila djevojčica."

Druga djevojka, Antim Bala,

znači "posljednja djevojčica".

Jer su se svi nadali da će to biti
posljednja djevojčica koja će se roditi.

Djevojka Aachuki.

To znači netko tko je stigao.

Nije bio željen, nego je stigao.

To je taj mentalni sklop

koji brani djevojkama školu
ili dovršenje obrazovanja.

To je vjerovanje da je koza vrijednost

a djevojčica je teret.

Moja organizacija Educate Girls (Obrazujmo
djevojke) radi na promjeni toga.

I radimo u nekima od najtežih, seoskih,

najudaljenijih plemenskih zajednica.

Kako mi to radimo?

Prije svega pronađemo

mlade, strastvene, obrazovane
mlade iz istih tih sela.

I ženske i muške.

Nazovemo ih tim Balika,

balika znači žensko dijete,

dakle ovaj tim sastavljamo
za žensko dijete.

Kada sastavimo tim volontera u zajednici,

obučimo ih, dajemo im mentorstvo,
pažljivo ih pratimo u radu.

Tada započinje naš posao.

Prvi korak je identificiranje
svake djevojčice

koja ne ide u školu.

Način na koji to radimo je malo
drugačiji i tehnički napredniji,

barem ja tako mislim.

Svaki pripadnik našeg osoblja
na terenu ima telefon.

Telefon ima aplikaciju Educate Girls.

Ova aplikacija sadrži sve što
je potrebno našem timu.

Ima digitalne karte područja kamo
odlaze provoditi anketu,

Ima anketu sa svim pitanjima,

kratke upute kako najbolje
provoditi anketu,

kako bi podaci došli k nama u realnom
vremenu i bili visoke kvalitete.

Tako opremljeni,

naši timovi i volonteri
idu od vrata do vrata

u svako domaćinstvo kako bi
pronašli svaku djevojčicu

koja se ili nikada nije upisala u školu
ili se jednom ispisala iz škole.

Budući da imamo te podatke i tehnologiju,

vrlo brzo možemo saznati tko su te
djevojčice i gdje se nalaze.

Svako od sela je geolocirano

i zapravo možemo skupiti te podatke

vrlo, vrlo brzo.

I jednom kad saznamo gdje su djevojčice,

zapravo počnemo s procesom
vraćanja u školu.

A to je naš proces mobilizacije zajednice,

počinje sa seoskim sastancima,
susjedskim sastancima,

i, vidite, pojedinačnim savjetovanjem
roditelja i obitelji,

kako bismo mogli vratiti
djevojčice u školu.

Ovo može potrajati od nekoliko
tjedana do nekoliko mjeseci.

Jednom kada vratimo djevojčice
u sustav školovanja,

također radimo sa školama

da osiguramo da škole imaju
osnovnu infrastrukturu

kako bi djevojčice mogle i ostati.

To uključuje odvojeni
toalet za djevojčice,

pitku vodu,

stvari koje će im pomoći da se zadrže.

Ali sve bi to bilo beskorisno
ako naša djeca ne uče.

Tako da imamo i program učenja.

Ovo je dodatan program učenja,

i vrlo je, vrlo važan,

jer mnoga naša djeca su
prvi naraštaj učenika.

To znači da im nitko kod kuće ne može
pomoći s domaćom zadaćom,

nema nikoga tko bi bio podrška
njihovom obrazovanju.

Njihovi roditelji ne znaju
čitati ni pisati.

Pa je doista ključno

da mi provodimo podršku
učenju u učionicama.

U osnovi to je naš model

u smislu nalaženja, dovođenja djevojčica,

osiguravanja da ostaju u školi i uče.

I znamo da naš model djeluje.

To znamo zato što

nedavno proizvoljno kontrolno vrednovanje

potvrđuje učinkovitost tog modela.

Naš vrednovatelj otkrio je da je
u trogodišnjem razdoblju

Educate Girls uspio vratiti 92 posto
djevojčica koje nisu išle u školu

natrag u školu.

(Pljesak)

Kada je u pitanju učenje,

učenje naše djece značajno je poraslo

u usporedbi s kontrolnim školama.

Toliko je poraslo, da se može mjeriti
s dodatnom godinom školovanja

kod prosječnog učenika.

To je ogromno,

ako pomislite na plemensko dijete
koje ulazi u obrazovni sustav

prvi put.

Dakle, imamo model koji djeluje,

znamo da je prilagodljiv
na većim uzorcima,

jer mi već funkcioniramo u 13 tisuća sela.

Znamo da je pametan,

zbog upotrebe podataka i tehnologije.

Znamo da je održiv i sustavan,

jer radimo u suradnji sa zajednicom,

zapravo ga vodi sama zajednica.

I radimo u suradnji s vladom,

kako ne bi došlo do stvaranja
usporednog sustava obrazovanja.

Zbog toga što imamo
ovu inovativnu suradnju

sa zajednicom, vladom,
ovaj pametan model,

danas imamo ovaj veliki, odvažni san.

To je da riješimo punih 40 posto problema

djevojčica koje ne pohađaju školu
u Indiji u sljedećih pet godina.

(Pljesak)

Mislite, to je malo...

Znate, kako to da uopće razmišljam o tome,

jer Indija nije malo mjesto,
to je ogromna zemlja.

To je zemlja od preko
milijardu stanovnika.

Imamo 650 tisuća sela.

Kako to da sad stojim ovdje,

govoreći kako će jedna mala organizacija

riješiti punih 40 posto problema?

Zato što imamo ključni uvid.

A to je,

radi našeg obuhvatnog pristupa,
s podacima i tehnologijom,

tih 5 posto sela u Indiji

imaju 40 posto djevojčica izvan škole.

I to je vrlo veliki dio slagalice.

Što znači da ne moram raditi
po cijeloj zemlji.

Moram raditi u tih pet posto sela,

oko 35 tisuća sela,

kako bih bila u mogućnosti
riješiti velik dio problema.

I to je doista ključno,

jer ova sela

ne samo da imaju veliki teret
djevojčica izvan škole,

nego i mnoge povezane pokazatelje,

poput pothranjenosti, ometanog razvoja,
siromaštva, smrtnosti novorođenčadi,

dječjih brakova.

Dakle radeći i fokusirajući se ovdje,

možete stvoriti velik umnožavajući učinak

unutar svih ovih pokazatelja.

To bi značilo

da bismo mogli vratiti
1,6 milijuna djevojčica u školu.

(Pljesak)

Moram reći, radim ovo više od desetljeća,

i nikada nisam srela djevojčicu
koja bi mi rekla,

znate, "Ja želim ostati kod kuće",

"Želim voditi stoku na pašu",

"Želim se brinuti o braći i sestrama",

"Želim biti dječja mladenka".

Svaka djevojčica koju sam susrela
želi ići u školu.

I to stvarno želimo učiniti.

Želimo moći ispuniti tih
1,6 milijuna snova.

A nije potrebno mnogo.

Pronaći i upisati djevojčicu našim
modelom košta oko 20 dolara.

Kako bismo osigurali da uči i da
joj omogućimo program učenja,

to je dodatnih 40 dolara.

Ali danas je vrijeme da to učinimo.

Jer ona je doista najveća
vrijednost koju imamo.

Ja sam Safeena Husain,
i ja podučavam djevojčice.

Hvala.

(Pljesak)