Tajni jezik drveća- Camille Defrenne i Suzanne Simard

Pogledajte cijelu lekciju na: https://ed.ted.com/lessons/the-secret-language-of-trees-camille-defrenne-and-suzanne-simard

Većina šume živi u sjeni divova koji čine najveću krošnju.
To su najstarija stabla koja imaju tisuću djece i tisuću unuka. U kontaktu su sa svojim susjedima s kojima dijele hranu, zalihu i znanje koje su stekli tokom svog dugog života, sve rade ukorijenjeni na mjestu. Kako to rade? Camile Defrenne i Suzanne Simard istražuju veliki sustav korijena i kompliciranu interakciju drveća.

Lekcija: Camille Defrenne i Suzanne Simard, režija Avi Ofer.

Većina šume živi u sjeni divova

koji čine najviši svod.

To su najstarija stabla,

sa stotinama djece i tisuću unuka.

Oni su u kontaktu sa svojim susjedima,
dijeleći hranu, zalihe,

i mudrost koju su stekli kroz dugi život.

Oni čine to sve ukorijenjeni u mjestu,
bez govora, dodira ili pokreta.

Tajna njihovog uspjeha
leži ispod šumskog tla,

gdje veliki sustavi korijena
podupiru visoke trupce iznad.

U partnerstvu s tim korijenima su
simbiotičke gljive koje se zovu mikorize

Te gljive imaju bezbroj razgranatih hifa
koje su veoma tanke i

zajedno tvore micelij.

Micelij je raprostranjen nad mnogo većim
prostorom od sustava korijena

i spaja korijene od
različitih stabala zajedno.

Te veze tvore mikorizne mreže.

Preko mikoriznih mreža,

gljive mogu prenositi hranjive tvari i
signalizirajuće molekule između stabala

Znamo da najstarija stabla
imaju najveće mikorizne sustave

s najviše veza s drugim drvećem,

no te veze su
nevjerojatno teške za pratiti.

Razlog su tisuću vrsta mikozirnih gljiva

i jedna drvo može biti kolonizirano
desecima različitih gljivičnih organiziama,

od kojih se svaka povezuje sa jedinstvenim
setom drugih stabala,

koja stoga imaju svoje vlastite
i jedinstvene setove zajednica gljiva.

Da se dobije predodžba o tome
kako tvari prolaze ovom mrežom,

pogledajmo šećer,

dok se prenosi s jednog zrelog stabla
na susjednu sjemenjaču.

Putovanje šećera počinje
visoko iznad tla,

u listovima krošnja
najviših stabala iznad svoda.

Listovi koriste dostupnu svjetlost
kako bi stvorili šećer putem fotosinteze.

To je esencijalno gorivo
koje putuje kroz drvo

biljnim sokom sve do osnove debla.

Od tuda, šećer putuje dolje do korijena.

Mikorizne gljive susreću se
sa krajevima korijena,

i ili okružuju ili prodiru u
vanjske stanice korijena,

ovisno o vrsti gljiva.

Gljive ne mogu proizvoditi šećer,
iako ga trebaju kao gorivo.

Međutim, one mogu

skupljati hranjive tvari iz tla
puno bolje nego korijeni --

i prenositi hranjive tvari u korijene.

Generalno,

tvari prolaze od mjesta gdje ih ima
više do mjesta u kojima je oskudica,

Ili od izvora prema dnu.

To znači da šećer putuje iz
korijena u gljivične hife.

Jednom kada šećer dospije u gljivice,

on putuje hifom porama između stanica

ili putem posebnog šupljeg
transportnog sustava hifa.

Gljivice absorbiraju jedan dio šećera,

a drugi dio putuje dalje i dospijeva
u korijene susjednog stabla,

sjemenjače koja raste u sjeni i
ima manje mogućnosti

proizvoditi šećer fotosintezom.

Ali zašto gljive prenose hranjive tvari
od stabla do stabla?

To je jedna od misterija mikoriznih mreža.

Ima smisla da gljivica izmjnejuje
hranjive tvari tla i šećer sa drvetom --

obje strane imaju koristi.

Očite koristi gljiva u manje
očitim oblicima od biti dio veze

između drveća, ali nisu oblici
konkretno jasni.

Možda gljivice imaju koristi od veza

sa što više moguće drveća,

i maksimizira svoje veze slanjem molekula
između drveća.

Ili možda biljke smanjuju
njihove doprinose gljivicama

u slučaju da gljivice nisu u
mogućnosti olakšati prijenos tvari.

Bez obzira na razloge,

te gljivice prenose nevjerojatne
količine informacija.

Putem mikorize, drveća mogu reći kada
hranjive tvari ili signalizirajuće molekule

dolaze od člana iste vrste iili ne.

Oni mogu čak reći kada informacija
dolazi od bliskog srodnika

kao blizanca ili roditelja.

Drveće može prenositi informacije
o događajima kao što su suša

ili napad kukaca kroz gljivične veze,

potičući da njihovi susjedi povećaju
produkciju obrambenih enzima

u očekivanju prijetnji.

Zdravlje šume ovisi o tim
kompleksnim komunikacijama i razmjeni.

Sa svime tako duboko povezanim,

ono što utječe na jednu vrstu
mora utjecati i na druge.