-
Title:
Moj život kao umetničko delo
-
Description:
Ormar Danijela Lizmora je verovatno malo drugačiji od vašeg - njegova odeća je napravljena od raznih materijala, od konzervi piva i plastičnih kristala do dijamanata, kraljevske svile i 2 000 godina starog rimskog prstenja. U svom zapanjujućem govoru Lizmor deli viziju koja stoji iza njegove razrađene kolekcije i istražuje kako je to živeti život kao umetničko delo. „Svi su u stanju da stvore svoje remek-delo”, kaže on, „trebalo bi da probate nekad.”
-
Speaker:
Danijel Lizmor (Daniel Lismore)
-
Moj dan počinje kao i vaš.
-
-
Kada se probudim ujutro,
¶
-
proverim svoj telefon
-
i onda popijem kafu.
-
I tek tad moj dan zaista počinje.
-
Možda ne baš kao vaš, jer ja živim
svoj život kao umetničko delo.
-
Zamislite sebe u ogromnoj kutiji za nakit
-
sa svim divnim stvarima
koje ste videli u svom životu.
-
Sada zamislite da je vaše telo platno,
-
a sa tim platnom
-
vam je zadatak da stvorite remek-delo
-
koristeći sadržaj
svoje ogromne kutije za nakit.
-
Jednom kada stvorite svoje remek-delo,
-
možete pomisliti: „Oh, to sam ja stvorio.
-
Ovo sam ja danas.”
-
Zatim uzimate ključeve od kuće,
-
izlazite na vrata u stvaran svet,
-
možda idete javnim prevozom
do centra grada...
-
Verovatno šetate ulicama
ili čak idete u kupovinu.
-
To je moj život, svakog dana.
¶
-
Kada izađem iz kuće,
-
ta umetnička dela su ja.
-
Ja sam umetnost.
-
Od kako sam odrastao, živim kao umetnost.
-
Živeći kao umetnost sam postao svoj.
-
Odrastao sam u malom selu
Filonglej u Engleskoj,
¶
-
koje je zadnji put pomenuto
u Knjizi strašnog suda,
-
dakle, takav je mentalitet.
-
-
Othranili su me baba i deda
¶
-
koji su bili preprodavci antikviteta,
-
tako da sam odrastao
okružen istorijom i divnim stvarima.
-
Imao sam najneobičniju
kutiju sa kostimima.
-
I kao što možete da pretpostavite,
sve je počelo tada.
-
Preselio sam se u London kada mi je bilo
17 godina kako bih postao model.
-
Zatim sam krenuo da studiram fotografiju.
-
Nisam baš bio zadovoljan sobom u to vreme,
-
pa sam uvek tražio beg iz stvarnosti.
-
Proučavao sam dela Dejvida Lašapela
-
i Stivena Arnolda,
-
fotografa koji su osmislili
i stvorili svetove
-
koji su mene obarali s nogu.
-
Tako sam jednoga dana odlučio
da pređem sa površnog sveta mode
-
na površni svet umetnosti.
-
-
Odlučio sam da živim svoj život
kao umetničko delo.
¶
-
Provodim sate, ponekad
i mesece praveći stvari.
-
Moj omiljeni alat je ziherica,
kao što je ova -
-
-
Nikada nisu dovoljno velike.
¶
-
-
I svoje materijale koristim
iznova i iznova,
¶
-
znači, recikliram sve što koristim.
-
Kada se oblačim, rukovodim se bojom,
teksturom i oblikom.
-
Retko kad imam temu.
-
Pronalazim prelepe stvari
iz svih delova sveta,
-
i postavljam ih na 3D tapiserije
-
preko osnovnog sloja
koji mi pokriva celo telo -
-
zato što nisam zadovoljan svojim telom.
-
-
Pitam sebe: „Da li treba nešto da skinem
¶
-
ili da stavim nešto?
-
Možda 100 komada?”
-
Nekada to i uradim.
-
Garantujem vam da nije suviše neudobno -
-
pa, samo malkice -
-
-
Možda me ponekad ubode ziherica
¶
-
dok pričam sa vama,
-
pa odskočim -
-
-
Obično mi treba
nekih 20 minuta da se spremim,
¶
-
što mi niko živi ne veruje.
-
Ali to je istina -
-
ponekad.
-
Ovo je moja verzija majice i farmerica.
-
-
Kada se oblačim, gradim kao arhitekta.
¶
-
Pažljivo uklapam stvari
dok ne osetim da tu pripadaju.
-
Zatim, mnogo ideja dobijam
kroz lucidne snove.
-
Ja u stvari zaspim
da bih dobio neku ideju,
-
i naučio sam sebe da se probudim
kako bih ih zapisao.
-
Nosim stvari dok se ne raspadnu,
-
a tada im dajem novi život.
-
Zlatno odelo, na primer -
-
odelo koje sam nosio
u poseti parlamentu u Londonu.
-
Napravljeno je od oklopa,
šljokica i izlomljenog nakita,
-
i bio sam prva osoba
koja je nosila oklop u parlamentu
-
još od kako ga je Oliver Kromvel
zabranio u 17. veku.
-
Stvari ne moraju biti skupe
da bi bile lepe.
-
Pokušajte da napravite odela od kesa
za smeće ili smeća koje nađete na ulici.
-
Nikad se ne zna,
-
možda završe na stranicama Voga.
-
Postoji preko 6 000 predmeta
u mojoj kolekciji,
¶
-
od 2 000 godina starog rimskog prstena
do drevnih budističkih predmeta.
-
Verujem u deljenje onoga što radim
i onoga što imam sa drugima,
-
tako da sam odlučio da napravim
umetničku izložbu
-
koja trenutno putuje
po muzejima širom sveta.
-
Ona sadrži čitavu armiju mene -
-
skulpture u prirodnoj veličini,
kao što možete videti iza mene,
-
evo ovde - one su moj život, stvarno.
-
One su kao 3D tapiserije
mog postojanja života kao umetnost.
-
Sadrže plastične kristale
pomešane sa dijamantima,
-
konzervama piva i kraljevskom svilom,
u jednom izgledu.
-
Dopada mi se to što posmatrač
ne može nikada da pretpostavi
-
šta je original, a šta falsifikat.
-
Meni je važno da istražujem
i prikazujem kulture kroz moje radove.
-
Odeću koristim
kao sredstvo za istraživanje
-
i uvažavanje ljudi iz svih delova sveta.
-
Nekad ljudi pomisle
da sam zabavljač ili transvestit.
¶
-
Nisam.
-
Iako moj život izgleda kao predstava,
-
on to nije.
-
Veoma je realan.
-
Ljudi reaguju na mene kao
i na svaku drugu vrstu umetničkog dela.
-
Mnogi ljudi su oduševljeni
i zainteresovani.
-
Neki ljudi idu oko mene,
buljeći, stidljivi u početku.
-
Onda mi priđu i kažu da vole
ili da apsolutno mrze ono što radim.
-
Nekada odgovorim, a nekada pustim
da umetnost govori sama.
-
Najviše me nervira kada ljudi
žele da pipnu umetničko delo.
-
Ali razumem.
-
Ali kao i kod savremene umetnosti,
-
mnogi ljudi su isključivi.
-
Neki su kritični,
-
drugi su uvredljivi.
-
Mislim da to dolazi
iz straha od različitosti -
-
od nepoznatog.
-
Postoji toliko reakcija na ono što radim,
-
da sam naučio da ih
ne prihvatam kao nešto lično.
-
Nikada nisam živeo
kao Danijel Lizmor, kao osoba.
¶
-
Živim kao Danijel Lizmor, umetničko delo.
-
I suočavam se sa svim preprekama
kao umetničko delo.
-
Može biti teško...
-
pogotovo ako vaša garderoba
zauzima kontejner od 12 metara,
-
tri prostorije u magacinu
i 30 kutija iz Ikee -
-
-
ponekad može biti jako teško ući u kola,
¶
-
a ponekad -
-
na primer, jutros nisam uspeo
da prođem kroz vrata kupatila,
-
pa je to bio problem.
-
-
-
Ljudi to stalno govore,
-
ali šta to uistinu znači,
-
i zbog čega je to važno?
-
Kako se život menja kada odaberete
da budete svoji bez pardona?
-
Suočavao sam se sa pobedama i porazima
živeći svoj život kao umetnost.
¶
-
Smeštali su me u privatne avione
-
i leteo sam širom sveta.
-
Moj rad je bio prikazan
u prestižnim muzejima,
-
i imao sam prilike -
-
to su moji baka i deka, uzgred,
-
oni su me othranili,
-
a eno i mene -
-
-
-
Dakle, smeštan sam u privatne avione,
leteo sam širom sveta,
¶
-
pa opet nije bilo lako
-
jer sam povremeno bio beskućnik,
-
na mene su pljuvali,
-
bio sam zlostavljan, nekad svakodnevno,
-
podvrgnut maltretiranju
celog svog života,
-
odbačen od strane nebrojeno mnogo ljudi,
-
i bio sam izboden.
-
Ali ono što je najviše bolelo
-
jeste kada sam završio na listi
„najgore obučenih”.
-
-
Može biti teško biti svoj,
¶
-
ali ja sam otkrio da je to najbolji način.
-
-
-
Kako kaže citat:
„Svi ostali su već zauzeti.”
¶
-
Shvatio sam da je smelost
koncept koji možete da odaberete.
-
Shvatio sam da je autentičnost
neophodna i moćna.
-
Pokušao sam da provodim vreme
kao drugi ljudi.
-
Nije uspelo.
-
To iziskuje veliki napor, ne biti svoj.
-
Imam nekoliko pitanja za sve vas.
¶
-
Ko ste vi?
-
Koliko verzija sebe imate?
-
A konačno pitanje je:
-
da li ih sve koristite u svoju korist?
-
Istina je da je svako sposoban
za stvaranje svog umetničkog dela.
¶
-
Trebalo bi da pokušate nekad.
-
Prilično je zabavno.
-
-