Naš pogled na biološki spol je pogrešan

Jeste li znali da je gotovo 150 milijuna ljudi širom svijeta rođenih interseksualno - s biologijom koja ne odgovara standardnoj definiciji muškog ili ženskog? (Toliko je stanovnika Rusije.) U dobi od 10 godina, Emily Quinn otkrila je da je interseksualna. U ovom mudrom, duhovitom govoru otvara nam oči svojim iskustvom života provedenog u navigaciji kroz društvo koje ne razmišlja, liječnika koji su ju tjerali na nepotrebne operacije - i zalaže se za sebe i za nevjerojatnu i predivnu raznolikost svih ljudi. (Govori jezikom za odrasle)

[Ovdje se govori o spolu
i spolnim organima]

Ja imam vaginu.

(Smijeh)

Samo sam mislila da biste trebali znati.

To možda nije iznenađenje za neke od vas.

Izgledam kao žena.

Pretpostavljam da sam i odjevena kao žena.

Stvar je u tome što imam i muda.

Treba puno hrabrosti doći ovamo

i govoriti vam o svojim genitalijama.

Malo hrabrosti.

Ali ne govorim o hrabrosti, „imati muda“,

ja doslovno imam testise.

Upravo ovdje,

tamo gdje mnoge od vas imaju jajnike.

Nisam muško ili žensko.

Ja sam interseksualna (između spolova).

Većina ljudi pretpostavlja za neku osobu
da je biološki muškarac ili žena,

ali to je zapravo mnogo složenije.

Postoji mnogo načina kako netko
može biti interseksualan.

U mom slučaju, to znači da sam
rođena s XY kromosomima,

koje vjerojatno poznajete
kao muške kromosome.

I rođena sam s vaginom i
testisima u tijelu.

Ne reagiram na testosteron

pa su mi tijekom puberteta narasle grudi,

ali nikad nisam dobila akne
ili dlačice po tijelu, ili masnu kožu.

Na tom mi možete zavidjeti.

(Smijeh)

Ja nemam maternicu --

rođena sam bez nje,

tako da nemam menstruacije i
ne mogu imati biološku djecu.

Ljude stavljamo u kutije
na temelju njihovih genitalija.

Prije nego što se beba rodi,
pitamo je li dječak ili djevojčica,

kao da je to doista važno.

Kao da ćeš biti manje uzbuđen
kad dobiješ bebu

ako nema genitalije koje si želio.

Kao da ti ono što je između nečijih nogu
govori nešto o toj osobi.

Je li ljubazna, velikodušna, duhovita?

Pametna?

Što žele biti kad odrastu?

Genitalije vam zapravo ništa ne govore.

Ipak, mi njima sami sebe definiramo.

U ovom društvu volimo
stavljati ljude u kutije

i međusobno se označavati.

To nam nekako daje osjećaj pripadnosti

i uči nas kako međusobno komunicirati.

Ali postoji jedan stvarno veliki problem:

biološki spol nije crn ili bijel.

To je cijeli spektar.

Osim genitalija, imate i kromosome,

gonade, poput jajnika ili testisa.

Imate svoje unutarnje spolne organe,

proizvodnju hormona, hormonalni odgovor

i sekundarne spolne karakteristike, kao
što su razvoj dojki, dlake po tijelu itd.

Tih sedam područja biološkog spola
postoje u toliko mnogo varijacija,

a ipak smo stvorili samo dvije opcije:

muško ili žensko.

Meni je to apsurdno,

jer ne mogu se sjetiti ni jedne druge
ljudske značajke

u kojoj postoje samo dvije opcije.

Boja kože, kose, visina, boja očiju.

Zamislite da možete imati samo ili
nos A ili nos B, da nema drugih opcija.

Ako postoje beskonačni načini
kako izgledaju naša tijela,

kako razmišljamo,

načini osobnosti i djelovanja,

ne bi li imalo smisla da postoji

isto toliko raznolikosti
u biološkom spolu?

Jeste li znali da osim
XX ili XY kromosoma,

mogli biste imati i XX i XY kromosome?

Ili možete imati dodatni X - XXY.

Ili dva dodatna - XXXY.

I tako dalje.

A za one "normalne" osobe s XX ili XY,

što to znači?

Imam XY kromosome.

Ako na mjestu zločina pronađu moju DNK -

ne kažem da hoće, ali, znate, vidjet ćemo.

(Smijeh)

Ako za tisuću godina otkriju moj kostur,

prepoznat će me kao muškarca.

Je li to točno?

Moji bi testisi to potvrdili.

Ali što je s ostatkom mene?

A što ako žena ima rak jajnika
i mora ukloniti jajnike?

Još uvijek se kvalificira kao žena?

Što je s drugim interspolnim ljudima
koji su rođeni bez testisa ili jajnika,

ili samo s jednim
ili kombinacijom to dvoje?

Kako ćemo njih klasificirati?

Morate li imati maternicu
da biste bili žena?

Mnogi od nas su rođeni bez nje.

I svačiji omiljeni dio tijela, genitalije:

ili imate jedne ili druge, zar ne?

Ili imate penis dug 15 centimetara
ovako debeo,

koji strši ravno
pod kutom od 90 stupnjeva,

ili imate vaginu ovoliko široku unutra

i klitoris koji je desetak milimetara
iznad vaginalnog otvora

i stidne usne koje izgledaju točno onako
kako bi trebale izgledati,

prema onome što ste vidjeli u tom jednom
porno filmu kojeg ste jednom gledali.

Znate, u onom.

Ako ste u životu imali više od jednog
seksualnog partnera,

i ako ih poredate, jednog do drugog,

jamčim vam da ih možete prepoznati
po njihovim genitalijama.

(Smijeh)

Razmislite o tome.

Hajde, prisjetite se.

(Smijeh)

Vidim vas.

Bez osude.

Samo vizualizirajte.

Svi su drugačiji, zar ne?

Binarnost spola i roda je tako
duboko ukorijenjena u našem društvu,

da nikada ne prestajemo
razmišljati o tome.

Samo se automatski trpamo u jednu
ili drugu kutiju,

kao da je to doista važno.

Sve dok vas netko ne navede
da to preispitate.

A ako mislite da sam ja iznimka,
anomalija, statistička pogreška:

interseksualne osobe čine
oko dva posto stanovništva.

To je isti postotak kao i onih koji su
crvenokosi, genetički.

Oko 150 milijuna ljudi, otprilike,

što je više nego
cjelokupno stanovništvo Rusije.

Dakle, mnogo nas je, nepotrebno je reći.

Nismo novi ili rijetki.

Samo smo nevidljivi.

Postojali smo u svakoj kulturi
u povijesti.

Ipak, o tome nikada nismo govorili.

Zapravo, mnogi ljudi možda ni
ne znaju da su interseksualni.

Jeste li imali test kariotipa
kako biste odredili vaše kromosome?

Što je s punom pretragom
za sve vaše razine hormona?

Moj prijatelj je saznao prošle godine,
u svojim 50-ima.

Izvršna direktorica tvrtke interACT,

vodeće organizacije za interseksualna
ljudska prava ovdje u SAD-u,

otkrila je da je interseksualna
u dobi od 41 godine.

Njeni liječnici su znali još
kad je imala 15 godina,

ali joj nisu rekli.

Lagali su joj i rekli da ima rak,

jer je to izgledalo kao lakša opcija

nego saznati da nije "u potpunosti" žena.

Ovakve stvari se događaju često,

interseksualnim se osobama laže ili
ih se drži u neznanju o njihovim tijelima,

što mnoge čudi.

Ali živimo u društvu koje uopće ne govori
o seksu ili tijelima,

osim ako je cilj
izrugivanje ili sramoćenje.

Otkrila sam da sam interseksualna
u dobi od 10 godina,

i uglavnom sam bila OK
s tom informacijom.

Zapravo me to nije potreslo.

Još sam razvijala svoje
razumijevanje svijeta.

Tek kad sam odrasla,

shvatila sam da se ne uklapam u ono
što društvo očekuje od mene,

da nikud ne pripadam, da sam nenormalna.

I tada je počeo osjećaj sramote.

Koliko puta ste vidjeli djecu kako se
igraju "pogrešnim" igračkama

za njihov rod?

Ili isprobavaju "pogrešnu" odjeću?

Često, zar ne?

Djeca nemaju te ideje o rodnoj normi,

nemaju stida o tome tko bi trebali biti,

što bi im se trebalo sviđati
ili što bi trebali voljeti.

Ne brinu se ni za jednu od ovih stvari.

Ne osjećaju stid ni sramotu sve dok
ih im ne nametnemo.

I liječnici su mi lagali.

U dobi od 10 godina
rekli su mi da ću dobiti rak

ako mi ne uklone testise.

A onda su mi to nastavili
govoriti svake godine.

Još i danas postoje liječnici
koji žele da ih uklonim.

Ali za to nema razloga.

Ako tipični XY muškarac,
poput vas, ima testise,

a jedan se ne spusti,

postoji velika vjerojatnost da
postane kancerogen

ili ima veću šansu da postane kancerogen.

Moraju se termoregulirati.

Zato se spuštaju iz tijela da se ohlade,

ili se skupljaju kako bi se ugrijali.

Moji to ne moraju raditi.

Jer ne reagiraju na testosteron,
ne proizvode spermu.

Dobro im je ovdje, u mom tijelu.

Baš zato jer nedostaju informacije
o interspolnim osobama,

moji liječnici nikada nisu
shvatili razliku.

Nikada nisu razumjeli moje tijelo.

Sazrijevajući,

imala sam liječnicu koji mi je rekla
da moram operirati vaginu.

Rekla mi je da, ako to ne učinim,

neću moći jednog dana imati
"normalan seks" sa svojim mužem.

Doslovno to je rekla.

Nisam napravila operaciju

i zbog toga sam silno sretna i zahvalna.

Ali, nisam ovdje da bih govorila
o svom seksualnom životu.

(Smijeh)

Ali recimo samo da je on u redu.

(Smijeh)

Dobro sam, moje tijelo je dobro.

Zapravo ne biste mogli uočiti razliku

između mene i druge osobe,
osim ako vam kažem;

ne možete znati da sam interseksualna
ako vam ja to ne kažem.

Zbog nedostatka razumijevanja o tijelima,

moji liječnici nisu shvatili razliku.

I u najvećem dijelu,
moj seksualni život jest u redu.

Jedini problem koji se pojavljuje

je da mi ponekad seksualne situacije
prizivaju sjećanja na liječnike

koji su me dodirivali,
stalno i uvijek iznova od 10. godine.

Stvarno sam sretna što sam pobjegla -

nisam mislila da ću se rasplakati -

Stvarno sam imala sreće što sam
pobjegla od fizičkih povreda, štete

koje stvaraju te nepotrebne operacije.

Ali nijedna interseksualna osoba nije
oslobođena emocionalne štete

koja proizlazi iz života u društvu koje
pokušava sakriti vaše postojanje.

Većina mojih interseksualnih prijatelja
imala je takve operacije.

Često su im uklonili testise poput mojih,

iako je moj rizik od raka testisa manji
od rizika od raka dojke

za tipičnu ženu bez predispozicije,
bez raka u obiteljskoj anamnezi.

A njoj ne kažemo da ukloni grudi, zar ne?

Rijetko je naći interseksualnu
osobu koju nisu operirali.

Često se te operacije provode tvrdeći da
će poboljšati interseksualni život djece,

ali obično je rezultat suprotan,

uzrokuju više štete i komplikacija,

i fizičkih i emocionalnih.

Ne želim reći da su
liječnici loši ili zli.

Samo živimo u društvu koje navodi
neke liječnike da "popravljaju"

one od nas koji ne odgovaraju
njihovoj definiciji normalnog.

Mi nismo problem kojeg treba popraviti.

Mi samo živimo u društvu
koje treba prosvijetliti.

Jedan od načina na koji ja to radim

je da stvaram vodič za pubertet
bez rodnog određenja

koji podučava djecu
o njihovim tijelima dok odrastaju.

Ne njihova tijela djevojčica
ili tijela dječaka --

već samo njihova tijela.

Često imamo nerealna očekivanja
na stvari koje naša tijela rade,

a koje su izvan naše kontrole.

Na primjer, ako jednom čovjeku može
narasti puna, raskošna brada,

a drugom samo nekoliko dlačica brkova,

govori li to išta o tome
kakvi su oni kao muškarci?

Ništa.

To doslovno, najvjerojatnije, znači

da njihovi folikuli kose reagiraju
na testosteron na različite načine.

No, koliko ste puta čuli da se
čovjek stidi zbog nečega takvog?

Zamislite svijet u kojem bismo mogli
živjeti u društvu

koje nas uči da nemamo srama

o onome što naša tijela rade ili ne rade.

Želim promijeniti način na koji
razmišljamo o biološkom spolu --

u ovom našem društvu --
a to je zahtjevan cilj.

Moglo bi se reći da je hrabar, valjda.

(Smijeh)

Ali na kraju smo prihvatili
da je Zemlja okrugla, zar ne?

Više ne dijagnosticiramo gej osobe
da imaju mentalni poremećaj

ili da su žene histerične.

Više ne mislimo da
epilepsiju uzrokuje vrag.

(Smijeh)

Stalno se mijenjamo i razvijamo, što više
učimo i razumijemo kao društvo.

Biološki spol postoji kao
cijeli spektar pojavnosti.

Nije samo crn ili bijel.

Ova saznanja ne samo da mogu spasiti
međuspolnu djecu

od fizičke i emocionalne štete,

već mislim da pomažu i svima ostalima.

Tko se od vas ovdje osjećao
neodgovarajuće ili posramljeno

jer niste bili dovoljno ženstveni,
ili ste bili previše ženstveni,

ili premalo ili previše muževan muškarac?

Stalno posramljujemo ljude
ako se ne uklapaju,

ali stvarnost je,

mislim da ih posramljujemo
kako bi ih spriječili da vide

da se ni mi ne uklapamo u te naše kutije.

A istina je da se nitko, zapravo,
ne uklapa u kutiju,

jer kutije ni ne postoje.

Ova binarna, ova lažna muško-ženska
fasada je nešto što smo konstruirali,

sami smo izgradili.

Ali ona ne mora postojati.

Možemo je srušiti.

I to je ono što želim učiniti.

Hoćete li mi se pridružiti?

Hvala.

(Pljesak)