Kako da nadjačamo svoje predrasude? Hrabrim suočavanjem s njima

Naše predrasude mogu biti opasne, čak i smrtonosne - kao što smo vidjeli u slučajevima Michaela Browna u Fergusonu, Missouri i Erica Garnera u Staten Island, New York. Zagovornica različitosti Vernā Myers pomno je proučila neke nesvjesne stavove koje imamo za osobe izvan svog kruga. Ona poziva sve ljude da priznaju svoje predrasude. Približite se umjesto da bježite od grupa koje vam čine nelagodu. U zabavnom, strastvenom i važnom govoru ona nam pokazuje kako.

Bila sam na dugom putovanju ovo ljeto

i uživala sam slušajući

"Toplina drugih sunaca" nevjerovatne
Isabel Wilkerson

Dokumentira bijeg 6 milijuna crnaca s Juga
od 1915.-1970.

Oni su bili u potrazi za predahom

od okrutnosti i boljim mogućnostima
na Sjeveru,

i prepuna je priča o otpornosti i
izvrsnosti

Afroamerikanaca

i bilo je teško čuti te priče o
užasima,

poniženjima i svim ponižavanjima.

Posebno je teško bilo slušati o
prebijanjima i paležima

i linčovanju crnih muškaraca.

I rekla sam: "Ovo je previše teško i

trebam odmor. Upalit ću radio."

I upalila sam ga i čula:

U Fergusonu, Missouriju,

Michaela Browna

18-godišnjeg crnca,

nenaoružanog je upucao bijeli policajac,
i ležao je mrtav na tlu,

njegova je krv tekla četiri sata

dok su njegova baka i malena djeca i
susjedi gledali s užasom

I pomislila sam,

evo ga opet.

To nasilje, ta brutalnost protiv crnaca

se događa već stoljećima.

Hoću reći, to je ista priča,
samo su imena druga.

To je mogao biti Amadaou Diallo.

Ili Sean Bell

ili Oscar Grant

Ili je mogao biti Trayvon Martin.

To nasilje, ta brutalnost

je nešto što je dio naše nacionalne psihe.

Dio je naše zajedničke povijesti.

Što ćemo učiniti u vezi toga?

U vezi s onim dijelom nas koji još uvijek
prelazi ulicu,

zaključava vrata i

stišće svoju torbu kada

ugledamo mlade crnce?

Taj dio nas.

Znam da ne pucamo u ljude na ulici,

no ti isti stereotipi i predrasude

koji potiču te tragične događaje

su u nama.

I mi smo tako školovani.

Vjerujem da možemo spriječiti takve
događaje,

da se ponovo dogode Fergusoni,

ako pogledamo u sebe
i budemo spremni na promjenu.

Zato vas pozivam da djelujete.

Danas ću vam ponudit ću vam 3 stvari o
kojima možemo razmišljati

kao načinima da spriječimo
da se Ferguson ponovi;

tri stvari koje će nam pomoći

da promijenimo imidž mladih crnaca;

tri stvari za koje se nadam
ne samo da će ih zaštiti

nego im otvoriti mogućnosti da se razviju.

Možete li to zamisliti?

Možete li zamisliti našu zemlju
kako prihvaća mlade crnce,

vidi ih kao dio naše budućnosti,
pruža im takvu otvorenost i

prihvaćenje koje dajemo onima koje volimo?

Koliko bi naši životi bili bolji?
Koliko bi naša zemlja bila bolja?

Počet ću s brojem jedan.

Moramo se maknuti od poricanja.

Prestati pokušavati biti dobri ljudi.

Trebamo prave ljude.

Puno radim na različitostima i

ljudi mi priđu na početku radionice te

kažu: "Gospođice Različitost,
drago nam je što ste tu"--

(Smijeh) --

"ali mi nemamo nimalo predrasuda."

A ja kažem:"Zbilja?

Jer ja se ovime bavim svaki dan
a i ja imam predrasuda."

Ne tako davno, bila sam u avionu i

čula sam glas žene pilota preko razglasa,

i bila sam tako uzbuđena i oduševljena.

I pomislila sam:"Mi žene
stvarno rasturamo.

Sad smo i u stratosferi."

Sve je bilo dobro dok
nisu počele turbulencije,

i onda sam pomislila:

"Nadam se da zna letjeti."

(Smijeh)

Da, znam.

Nisam ni znala da postoji predrasuda

sve do povratka kada je
pilotirao muškarac.

Često zna biti turbulencija i uvijek

sam imala povjerenje u muškog pilota.

Pilot je dobar.

Ovo je problem.

Ako me pitate izravno, reći ću:
"Žena pilot: super!"

Ali čini se, kad se stvari zakompliciraju,
kad nastupe problemi ili postane rizično,

oslonim se na predrasudu za koju
nisam ni znala da je imam.

Avion se kreće velikom brzinom u zraku,

želim muškarca.

To je ono što mi je zadano.

Muškarci su ono što mi je zadano.

Tko je vama zadan?

Kome vi vjerujete?

Koga se bojite?

S kim se osjećate implicitno povezani?

Od koga bježite?

Reći ću vam ono što smo naučili.

Test implicitne asocijacije
mjeri nesvjesne predrasude,

a možete ga riješiti na Internetu.

Pet milijuna ljudi ga je riješilo.

Ispalo je da nam je zadana bijela boja.
Mi volimo bijelce.

Dajemo prednost bijelcima.
Što želim reći?

Kada se ljudima pokažu slike
bijelih i crnih muškaraca,

brže će povezati

tu sliku s pozitivnom riječi,
tu bijelu osobu s pozitivnom riječi,

nego što će pokušati povezati

nešto pozitivno s crnom osobom
i obrnuto.

Kada ugledamo lice crnca,

lakše nam je povezati crno s negativnim

nego bijelo.

70% bijelaca koji rješavaju taj test
daju porednost bijelcima.

50% crnaca koji rješavaju taj test
daju prednost bijelcima.

Vidite, svi smo bili na otvorenom kad
se slijegala kontaminacija.

Što radimo s činjenicom da naš mozak radi
automatske asocijacije.

Jedna od stvari o kojoj vjerojatno mislite

a vi ste vjerojatno poput, znate što,

kladit ću se na svojuu sljepoću na boje.

Da, odlučna sam u tome.

Predložit ću vam, ne.

Otišli smo jako daleko u pokušaju
da napravimo razliku

i zanemarimo boju.

Problem nije bio što vidimo boju,
nego što smo učinili kad smo vidjeli boju.

To je lažni ideal.

I dok smo zaposleni pretvarajući se da
ne vidimo

nismo svjesni načina na koji rasna razlika

mijenja mogućnosti ljudima i sprečava ih
da postignu nešto,

a ponekad im uzrokuje ranu smrt.

U stvari, ono što nam znanstvenici govore
je da nema načina.

Prestanite razmišljati o sljepoći na boje.

U stvari ono što nam predlažu je

zagledajte se u impresivne crne ljude.

(Smijeh)

Pogledajte ih u lice i zapamtite ih

jer kad gledamo impresivne crne ljude

to nam pomaže odvojiti se

od asocijacije koja se automatski događa
u našem mozgu.

Što mislite zašto vam pokazujem ove
prekrasne muškarce iza mene?

Bilo ih je toliko da sam
ih morala izbaciti.

Dakle, ovako stoje stvari:

pokušavam resetirati vašu automatsku
asocijaciju tko su crnci.

Pokušavam vas podsjetiti

da mladi crnci rastu da postanu
izvanredna ljudska bića

koja su promijenila naše živote i
učinila ih boljim.

Evo još nečeg.

Druga znanstvena mogućnost,

koja privremeno mijenja naše automatske
pretpostavke,

a ono što znamo je

da ako uzmete neku bijelu osobu za koju
znate da je odbojna

i stavite je do neke obojane osobe

crne osobe, koja je nevjerojatna,

to može ponekad uzrokovati naše
disociranje.

Zamislite Jeffreya Dahmera i Colina Powella.

Samo buljite u njih, dobro. (Smijeh)

Tako stoje stvari.
Zato potrežite predrasude.

Molim vas, prestanite poricati
i potražite drugačije podatke

koji će dokazati činjenicu da su vaši
stari sterotipi pogrešni.

To je, dakle, broj jedan. Broj dva

je priđite crncima umjesto da bježite.

To nije najteže što možete učiniti

no to je jedna od onih stvari

kod koje trebate imati namjeru i
biti svjesni što radite.

Prije nekoliko godina bila sam na području
Wall Streeta.

s jednom mojom suradnicom i ona je stvarno
predivna

i radila je samnom na različitostima, a i
sama je Korejka.

I bile smo vani i bila je već kasno
navečer

i smišljale smo kuda ići, izgubile
smo se.

I vidjela sam osobu preko puta
i pomislila:"Super, crnac."

Krenula sam prema njemu bez razmišljanja.

Ona je na to rekla:"To je zanimljivo."

Osoba preko puta je bila crnac.

Mislim da se crnci općenito dobro snalaze
u prostoru.

Ne znam zašto, no upravo tako mislim

Ona je objašnjavala: "Ti si rekla;
super, crnac"

I nastavila: "A ja sam rekla: Joj, crnac."

Drugačiji pristup. Ista potreba, ista
osoba, ista odjeća,

isto vrijeme, ista ulica, drugačija
reakcija.

Zatim je dodala:"Osjećam se loše. Ja sam
savjetnik za različitosti,

a tako sam reagirala. Uz to i sama
druge boje kože. O, Bože."

Rekla sam:"Znaš što? Molim te. Trebamo se
opustiti u vezi s crncima."

Mislim, trebate postati svjesni da imam
dugu povijest s crnim dečkima.

(Smijeh)

Moj tata je crnac.
Vidite na što mislim?

Imam sina crnca od 195 cm.
Bila sam udana za crnca.

Moj odnos prema crncima
je tako širok i tako dubok

da mogu prilično sigurno procijeniti tko
je taj crni momak,

i on je bio moj crnac.

Rekao je:"Znam kuda želite,
povest ću vas."

Predrasude su priče koje izmišljamo o
ljudima

prije nego se uvjerimo tko su oni zapravo.

Kako ćemo saznati tko su

kada su nam rekli da ih izbjegavamo i
plašimo ih se?

Zato vam kažem da izađete iz svoje zone
udobnosti.

I ne tražim od vas nešto ludo rizično.

Kažem samo da napravite inventuru,

proširite svoje društvene i profesionalne
krugove.

Tko je u vašim krugovima?

Tko nedostaje?

Koliko pravih odnosa

imate s mladim, crnim ljudima, muškarcima
i ženama?

Ili bilo čim drugim različitim od vas

i vašeg ponašanja?

A znate li zašto?
pogledajte na svojoj pefiriji.

Može biti netko na poslu, u vašoj učionici,

u crkvi, negdje tamo je neki mladi
crni čovjek.

Vi ste pristojni, kažete bok.

Idite dublje, bliže, dalje, izgradite

takve odnose pomoću kojih ćete vidjeti
čitavu osobu

i pomoću kojih ćete rušiti stereotipe.

Znam da neki od vas to i rade,

jer neki moji bijeli prijatelji će reći

"Nemaš pojma koliko sam užasan.

Jer mislim da to ne vrijedi za mene.

SIguran sam da ću sve upropastiti."

Ovdje se ne radi o perfekciji, već o
povezivanju.

I neće ti biti ugodno prije nego ti
postane neugodno.

Vi to to samo trebate napraviti.

A vi mladi crni ljudi,

ako vam netko autentično priđe,
prihvatite poziv.

Nisu svi tu da bi vas lovili.

Potražite ljude u koji vide vašu
čovječnost.

To je empatija i suosjećanje

koji dolaze iz odnosa s ljudima koji su
različiti od vas.

I događa se nešto stvarno moćno i
prekrasno:

počinjete shvaćati da su oni vi,

da su oni dio vas,
da su dio vaše obitelji

i kad prestanemo biti promatrači

i postanemo sudionici i zagovaratelji

tada postajemo i saveznici.

Izađite iz zone udobnosti u veću i
sjajniju stvarnost,

jer to je način kako ćemo spriječiti da se
dogodi sljedeći Ferguson.

Tako stvaramo zajendicu

u kojoj svatko, posebno mladi crnci,
mogu napredovati.

Posljednji savjet je još teži,

i ja to znam, a ipak ću ga izreći.

Kada vidimo nešto, tada trebamo i hrabrost
da nešto i kažemo,

čak i ljudima koje volimo.

Znate, praznici su i bit će to vrijeme

kada svi sjedimo za stolom i dobro se
zabavljamo.

Mnogi od nas će biti na praznicima,

i morat ćete slušati priče za stolom.

I pomislit ćete: "Baka je tako ograničena."

(Smijeh)

"Ujak Joe je rasist."

I mi svi volimo baku i volimo ujaka.
Stvarno!

Znamo da su dobri ljudi, a da je to što
govore pogrešno.

I trebamo biti sposobni reći im nešto, jer
znate li tko je još za stolom?

Djeca su za stolom.

I čudimo se što predrasude žive i
prenose se generacijama.

Zato što mi ništa ne kažemo.

Trebamo biti spremni reći:"Bako,
više ne zovemo ljude tako."

"Ujače, nije istina da su tako nešto
zaslužili.

Nitko to nije zaslužio."

I trebamo biti spremni

prestati štiti našu djecu od ružnoće
rasizma

kad crni roditelji nemaju luksuz da rade
to isto,

a posebno oni koji imaju sinove.

Trebamo primiti naše voljene, našu
budućnost

i moramo im reći da imamo prekrasnu zemlju
s nevjerojatnim idealima,

da smo radili zaista naporno i da smo
postigli i mali napredak,

ali nismo napravili sve.

Još uvijek je u nama ta stara priča

o superiornosti koja uzrokuje

da predrasude i dalje uključujemo u naše
institucije,

naše društvo i naše generacije,

a one bacaju u očaj

i stvaraju nejednakost i razarajuće
obezvređivanje mladih crnaca.

Još se uvijek borimo, morate im reći,

da vidimo i boje i

karakter mladih crnaca,

a da očekujete da oni budu

dio snaga promjene u ovom društvu

koje će stajati protiv nepravde i koji su
spremni, iznad svega,

stvoriti društvo u kojem će mladi crnci
biti gledani onakvi kakvima jesu.

Toliki mnogi izvanredni crnci,

oni koji su među najvećim državnicima koji
su ikada živjeli

hrabri vojnici,

čudesni radnici koji naporno rade.

To su ljudi koji su moćni propovjednici.

Oni su izvanredni znanstvenici, umjetnici
i pisci.

Dinamični komičari.

Oni su djetinjasti djedovi,

brižni sinovi.

Snažni očevi,

oni su mladi ljudi s vlastitim snovima.

Hvala vam.

(Pljesak)