Zagonetna znanost boli - Joshua W. Pate

Pogledajte cijelo predavanje: https://ed.ted.com/lessons/the-mysterious-science-of-pain-joshua-w-pate

1995. godine British Medical Journal objavio je izvješće o graditelju koji je slučajno skočio na čavao koji je izravno probio njegovu čizmu s čeličnom kapicom. Osjećao je tako očajničku bol da je svaki pokret bio nepodnošljiv. Ali kada su mu liječnici skinuli čizmu, otkrili su da da čavao nije ni dotaknuo njegovo stopalo. Što se dogodilo? Joshua W. Pate istražuje iskustvo boli.

1995. godine British Medical Journal

objavio je zapanjujuće izvješće o
29-godišnjem graditelju.

On je slušajno skočio na čavao
dug 15 centimetara

koji je probio njegovu čizmu
s čeličnom kapicom.

Osjećao je tako očajničku bol da je
i najmanji pokret bio nepodnošljiv.

Ali kada su mu liječnici skinuli čizmu,
dočekao ih je iznenađujuć prizor:

čavao nije ni dotaknuo njegovo stopalo.

Stotinama godina

znanstvenici su mislili da je bol
izravan odgovor na ozljedu.

Po toj logici, što je ozljeda ozbiljnija,
uzrokovat će veću bol.

Ali kako smo učili sve više
o znanosti boli,

otkrili smo da bol i oštećenje tkiva
ne idu uvijek ruku pod ruku,

čak i kada mehanizmi koji tijelu
signaliziraju opasnost odlično rade.

U stanju smo iskusiti opaku bol
uzrokovanu stvarnom ozljedom,

ali također i bol bez ikakve ozljede,

poput graditelja, ili dobro dokumentirani
slučajevi kada muški partneri

trudnih žena iskuse bol tijekom
trudnoće ili poroda.

Što se ovdje događa?

Zapravo postoje dva fenomena na snazi:

iskustvo boli i biološki proces
pod nazivom nocicepcija.

Nocicepcija je dio zaštitnog odgovora
živčanog sustava

na štetni ili potencijalno štetni podražaj.

Senzori u specijaliziranim
završecima živaca

otkrivaju mehaničke, termalne
i kemijske prijetnje.

Ako se dovoljno senzora aktivira,

električni signali odlaze živcima do
kralježnične moždine te potom do mozga.

Mozak procjenjuje važnost tih signala

i stvara bol ako dođe do zaključka
da je tijelu potrebna zaštita.

Obično bol pomaže tijelu da
izbjegne daljnje ozljede ili oštećenje,

ali postoje različiti skupovi faktora
uz nocicepciju

koji utječu na iskustvo boli
i čine bol manje korisnom.

Prvo, tu su biološki faktori koji pojačavaju
nociceptivne signale prema mozgu.

Ako se živčana vlakna
opetovano aktiviraju,

mozak može odlučiti
da trebaju biti osjetljivija

kako bi na prikladan način zaštitila
tijelo od opasnosti.

Više senzora stresa može biti
dodano živčanim vlaknima

dok ne postanu toliko osjetljiva da
čak i lagani dodir kože

potiče snažne električne signale.

U ostalim slučajevima,

živci se prilagode kako bi djelotvornije
slali signale pojačavajući poruku.

Ovi oblici pojačavanja

najčešći su kod ljudi
koji doživljavaju kroničnu bol,

koja se definira kao bol u trajanju
duljem od 3 mjeseca.

Kad je živčani sustav ponukan
u stanje stalne visoke uzbune,

bol može trajati dulje od
fizičke ozljede.

Ovo stvara začarani krug u kojemu
što dulje bol traje,

to ju je teže suzbiti.

Psihološki faktori očito
također igraju ulogu u boli,

potencijalno utječući na nocicepciju
i utječući izravno na mozak.

Osobno emocionalno stanje, uspomene,

uvjerenja o boli i očekivanja
u vezi liječenja

mogu također utjecati na to
koliko boli osoba doživljava.

U jednom istraživanju

djeca koja su iznijela uvjerenja kako
ona nemaju kontrolu nad boli

zapravo su doživljavala intenzivniju bol

od djece čija su uvjerenja bila kako
imaju nešto kontrole.

Značajke okoline također su važne.

U jednom ekperimentu

volonterima kojima je prislonjen
ledeni štap na stražnju stranu ruke

izjavili su kako osjećaju jaču bol kada im
je pokazano crveno svjetlo nego plavo,

iako je štap svaki puta
bio iste temperature.

Konačno, društveni faktori poput
dostupnosti obiteljske podrške

mogu utjecati na percepciju boli.

Sve ovo znači da višestruki
pristup liječenju boli koji

uključuje specijaliste za bol, terapeute,
kliničke psihologe, medicinske sestre

i ostale zdravstvene radnike
često je najučinkovitiji.

Tek počinjemo otkrivati mehanizme
koji stoje u podlozi doživljavanja boli,

ali postoje obećavajuća
područja istraživanja.

Donedavno se mislilo

kako glija stanice koje okružuju živce
samo podupiru strukture,

ali sada znamo da one imaju ogromnu
ulogu u utjecanju na nocicepciju.

Istraživanja su pokazala kako onespo-
sobljavanje određenih moždanih krugova

u amigdali može ukloniti bol kod štakora.

I genetska testiranja ljudi
s rijetkim poremećajima

zbog kojih ne osjećaju bol

ukazala su na nekoliko
mogućih opcija lijekova

i s vremenom možda gensku terapiju.