Patricia Ryan: Ne insistirajte na engleskom jeziku!

U TEDxDubai, dugogodišnja profesorica engleskog jezika Patricia Ryan postavlja izazovno pitanje: Da li fokus na engleski širom svijeta koči širenje sjajnih ideja na drugim jezicima? (Naprimjer: šta bi bilo da je Einstein morao položiti test o poznavanju engleskog jezika?) Ovaj govor je vatrena odbrana prevođenja i širenja ideja.

Znam šta mislite.

Mislite da sam se izgubila,

i da će neko uskoro doći na binu

i otpratiti me nazad do sjedišta.

(Aplauz)

To mi se stalno dešava u Dubajiu.

"Jeste li ovdje na odmoru?"

(Smijeh)

"Došli ste posjetiti djecu?

Koliko dugo ostajete?"

Zapravo, nadam se da ću još biti tu.

U Zaljevu živim i podučavam

preko 30 godina.

(Aplauz)

I za to vrijeme sam vidjela mnoge promjene.

Statistički podaci tih promjena

su prilično šokantni.

Danas vam želim pričati

o gubitku jezika

i globalizaciji engleskog jezika.

Ispričati ću vam o mom prijatelju

koji je u Abu Dhabiju podučavao engleski odraslim osobama.

Jednog lijepog dana

je odlučila da ih izvede u baštu

da ih nauči nešto vokabulara iz prirodnog svijeta.

Ali je na kraju ona naučila

sve arapske riječi za domaće biljke,

kao i upotrebu --

u medicini, kozmetici,

kuhanju, uzgoju.

Kako su ti studenti znali toliko o biljkama?

Od djedova i baka, naravno

čak i od pra-djedova i pra-baka.

Nema potrebe da vam govorim koliko je važna

komunikacija

kroz generacije.

Ali nažalost, danas,

jezici izumiru brzo

kao nikad prije.

Jedan jezik nestaje svakih 14 dana.

U isto vrijeme

engleski je svjetski jezik bez osporavanja.

Postoji li neka povezanost?

Ne znam.

Ali znam da sam svjedočila mnogim promjenama.

Kada sam prvi put došla u Zaljev, posjetila sam Kuwajt.

u vremenu kada je još uvijek bilo mjesto mnogih tegoba.

Zapravo, to nije bilo tako davno.

To je prerano.

Međutim,

Britanski Savjet me je zaposlio

zajedno sa još 25 učitelja.

Mi smo bili prvi ne-muslimani

koji su podučavali u državnim školama u Kuwajtu.

Došli smo tamo da podučavamo engleski

jer je vlada htjela da modernizira zemlju

i da osnaži građane kroz obrazovanje.

Naravno da je Ujedinjeno Kraljevstvo imalo korist

od tog divnog naftnog bogastva.

U redu.

Ovo je najveća promjena kojoj sam svjedočila --

kako je podučavanje engleskog

prešlo

iz obostrano korisne prakse

u veliki međunarnodni posao što je i danas.

Više nije strani jezik u nastavnom planu i programu.

I više nije jedini domen

majke Engleske.

Postao je cilj

svake države iz engleskog govornog područja na zemlji.

Zašto ne?

Na koncu, najbolje obrazovanje --

prema najnovijem rankiranju svjetskih univerziteta --

se nudi na univerzitetima

u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama.

Stoga je prirodno da svako želi da ima takvo obrazovanje.

Ali ako vam engleski nije maternji jezik,

morate da položite test.

Ali da li je pravilno

da se odbije student

samo prema lingvističkim sposobnostima?

Možda je pred vama kompjuterski inženjer

koji je genije.

Da li će njemu trebati isti jezik kao i advokatu, naprimjer?

Mislim da neće.

Mi profesori engleskog jezika ih odbijamo konstantno.

Stavimo stop znak,

i zaustavimo ih na njihovom cilju.

Više ne mogu ostvariti svoje snove,

dok ne nauče engleski.

Recimo ovako,

ako ja upoznam nekoga ko zna samo nizozemski

ko ima lijek za rak,

hoću li ga spriječiti da pohađa moj Britanski Univerzitet?

Naravno da neću.

Doduše, to mi upravo radimo.

Mi profesori engleskog jezika smo čuvari kapije.

Mi moramo biti zadovoljni

sa vašim poznavanjem engleskog jezika.

Može biti opasno

dati veliku ovlast

ograničenom segmentu društva.

Možda bi barijera bila preuniverzalna.

Uredu.

"Ali," vi se pitate,

"šta je sa istraživanjem?

Sve je na engleskom."

Knjige su na engleskom,

časopisi su na engleskom,

ali to je samoispunjujuće proročanstvo.

Tako potvrđuje potrebu za poznavanjem engleskog jezika.

I tako redom.

Šta se desilo za prevođenjem?

Za vrijeme Islamskog Zlatnog doba

mnogo se prevodilo.

Prevodili su sa latinskog i grčkog

na arapski i perzijski,

a onda se prevodilo dalje

na germanske i

romanske jezike Evrope.

I tako je Evropa izašla iz mračnog doba.

Nemojte me pogrešno shvatiti;

ja nisam protiv podučavanja engleskog jezika,

svi vi profesori engleskog jezika.

Volim što imamo globalni jezik.

Danas nam jedan takav treba više nego ikada.

Ali ja sam protiv njegovog korištenja

kao barijere.

Zar stvarno želimo da na kraju imamo 600 jezika

a da glavni bude engleski, ili kineski?

Treba nam više od toga. Gdje ćemo povući granicu?

Ovakav sistem

izjednačava inteligenciju

sa poznavanjem engleskog jezika

a takvo izjednačavanje nema osnove.

(Aplauz)

Želim vas podsjetiti

na to da velikani na čijim ramenima

stoji današnja inteligencija

nisu morali znati engleski jezik,

nisu morali položiti test.

Uzmimo za primjer, Einsteina.

On je pohađao dopunsku nastavu u školi

jer je zapravo bio disleksičan.

Ali na sreću

nije morao polagati test o poznavanju engleskog jezika.

Tek nakon 1964 su počeli sa

TOEFL-om (test o poznavanju engleskog kao stranog jezika),

američkim testom engleskog jezika.

Danas su se testovi proširili.

Postoji mnogo testova engleskog jezika.

I milioni studenata

polažu ove testove svake godine.

Mi možda smatramo

da cijene testova nisu loše, razumne su,

ali sprečavaju

milione siromašnih ljudi.

Mi ih smjesta odbacujemo.

(Aplauz)

To me podsjeti na novinski naslov koji sam vidjela nedavno:

"Obrazovanje: Velika granica."

Sada shvatam

zašto ljudi se fokusiraju na engleski jezik.

Oni žele svojoj djeci pružiti najbolje u životu.

A za to im je potrebno zapadno obrazovanje.

Jer najbolja radna mjesta

se daju ljudima koja su pohađali univerzitete na zapadu,

koje sam spomenula ranije.

To je začarani krug.

Uredu.

Ispričati ću vam priču o dva naučnika,

dva engleska naučnika.

Vršili su eksperiment

iz genetike

o prednjim i stražnjim udovima životinja.

Ali nisu dobili željeni rezultat.

Zaista nisu znali šta da rade,

dok nije došao njemački naučnik

koji je shvatio da su koristili dvije riječi

za prednje i stražnje udove,

međutim u genetici nema razlike

kao ni u njemačkom jeziku.

I eto ga,

problem je riješen.

Ako ne možete doći do ideje,

nema izlaza.

Ali ako drugi jezik može doći do ideje,

onda, uz pomoć suradnje,

možemo postići i naučiti mnogo toga.

Moja kćerka

je došla u Englesku iz Kuvajta.

Studirala je prirodne nauke i matematiku na arapskom

u jednoj arapskoj srednjoj školi.

U gimnaziji je to morala prevesti na engleski.

Bila je najbolja u razredru

iz tih predmeta.

To nam govori da,

kada učenici dođu iz inostranstva,

mi im ne dajemo dovoljno priznanja

za ono što znaju,

a to znaju na svom maternjem jeziku.

Kada jezik izumre,

mi ne znamo šta gubimo zajedno sa tim jezikom.

Ne znam jeste li gledali nedavno na CNN-u --

Nagradu za junaštvo

je dobio mladi pastir iz Kenije

koji u svom selu nije mogao noću učiti

kao druga seoska djeca,

jer je petrolejska lampa

od dima oštetila njegove oči.

Uostalom, nikada nije bilo dovoljno petroleja,

a šta bi mogao kupiti za dolar dnevno?

Stoga je izumio

besplatnu solarnu lampu.

Sada djeca u njegovom selu

imaju iste ocjene u školi

kao i djeca koja imaju struju u svojim domovima.

(Aplauz)

Kada je primio nagradu,

rekao je ovim lijepim riječima:

"Djeca mogu povesti Afriku iz

tame kakva je danas,

u svijetli kontinent."

Ovo je jednostavna ideja,

ali mogla bi imati dalekosežne posljedice.

Ljudi koji ne vide svijetlo,

fizički ili metaforično,

ne mogu položiti naše ispite,

a mi nikada nećemo saznati šta oni znaju.

Nemojmo ih držati u tami

a ni same sebe.

Slavimo raznolikost.

Pazite na svoj jezik.

Koristite ih za širenje velikih ideja.

(Aplauz)

Hvala vam puno.

(Aplauz)