Jezik laži — Noah Zandan

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/the-language-of-lying-noah-zandan

Svakodnevno čujemo od 10 do 200 laži. Iako smo tijekom povijesti veliku pozornost pridali traženju načina njihovog otkrivanja prateći fiziološke promjene kod govornika, te su metode dokazano nepouzdane. Postoji li izravniji pristup? Noah Zandan koristi neke poznate primjere laži ne bi li nam pokazao kako nam komunikacijske znanosti mogu koristiti u samostalnom analiziranju laži.

Lekciju izradio Noah Zandan, animirao The Moving Company Animation Studio.

"Oprosti, riknuo mi je mobitel."

"Nije mi ništa, dobro sam."

"Ove su optužbe potpuno neutemeljene."

"Kompanija nije znala
ni za kakve malverzacije."

"Volim te."

Dnevno čujemo od 10 do 200 laži,

a kroz cijelu smo povijest
tražili načine da ih prepoznamo,

od sredstava za mučenje
u srednjem vijeku, detektora laži,

kontrole krvnog tlaka
i disanja, analizatora glasa,

nadzora pokreta oka,
infracrvenih čitača mozga,

pa čak i EEG-a teškog 180 kg.

Iako takvi alati funkcioniraju
u određenim uvjetima,

većinu ih se da prevariti
uz dovoljno pripreme,

a nijedan nije dovoljno pouzdan
da bi se koristio na suđenjima.

Ali što ako problem nije u tehnologiji,

već u osnovnoj pretpostavci
da laž uzrokuje fiziološke promjene?

A da primijenimo direktniji pristup,

koristeći se komunikologijom
kako bismo analizirali same laži?

Na psihološkoj razini, dijelom lažemo
kako bismo sebe bolje prikazali,

spajajući svoje maštarije
s osobom kakva želimo biti

umjesto s osobom kakva jesmo.

Dok mozak sanjari,
propušta previše signala.

Naš svjestan um kontrolira
tek 5 % kognitivnih funkcija,

uključujući komunikaciju,

dok se drugih 95 % odvija
izvan naše svijesti,

a prema literaturi o praćenju stvarnosti

priče utemeljene na zamišljenim iskustvima

kvalitativno su drugačije od onih
utemeljenih na stvarnim iskustvima.

To govori da stvaranje lažne priče
o osobnim temama zahtijeva napor

i rezultira drugačijom upotrebom
jezičnih struktura.

Tehnologija poznata
kao "lingvistička analiza teksta"

pomogla je u utvrđivanju
četiriju uobičajena obrasca

u nesvjesnom jeziku prijevare.

Kao prvo, lažljivci se manje pozivaju
na sebe same kada daju neistinite izjave.

Više pišu ili govore o drugima,
često se koristeći trećim licem

da bi se distancirali od svoje laži.

Što zvuči "lažnije"?

"U ovoj se kući nije održao nikakav tulum"

ili "Nisam održao tulum ovdje"?

Kao drugo,
lažljivci su negativnije osobe

jer se podsvjesno
osjećaju krivo zbog laži.

Npr. lažljivac bi mogao reći nešto poput:

"Oprosti, krepao mi je glupi mobitel.
Mrzim to čudo!"

Kao treće, lažljivci obično
jednostavno objašnjavaju događaje

jer je našim umovima
teško stvoriti složenu laž.

Prosuđivanje i ocjenjivanje

složenu su stvari za naše mozgove.

Kao što je američki predsjednik
nekoć tvrdio:

"Nikada nisam spavao s tom ženom."

I na kraju, iako se lažljivci
drže jednostavnih opisa,

uobičavaju koristiti duže
i zamršenije strukture rečenica,

ubacujući nepotrebne riječi

i nebitne, ali uvjerljive detalje
kako bi potkrijepili laž.

Drugi predsjednik
suočen sa skandalom izjavio je:

"Mogu reći da istraga pokazuje

da nitko od zaposlenika Bijele kuće,

nitko od trenutno
zaposlenih u administraciji

nije upleten u ovaj bizaran incident."

Primijenimo lingvističku analizu
na neke poznate primjere.

Npr. sedmostruki pobjednik
Tour de Francea - Lance Armstrong.

U usporedbi intervjua iz 2005.

kada je poricao upotrebu steroida

i intervjua iz 2013. u kojem je to priznao

upotreba osobnih zamjenica
porasla je za gotovo 3/4.

Pogledajte razliku između
ove dvije izjave.

Prva: "Znaš, tip u francuskom,
u pariškom laboratoriju,

otvori tvoj uzorak, znaš,
neki Jean-Francis i testira ga.

Onda te neki novinar nazove i kaže:

"Saznali smo da ste šest puta
bili pozitivni na steroide."

Drugi: "Izgubio sam se u svemu tome.

Siguran sam da ima ljudi
koji se s tim ne bi mogli nositi.

ali ja nikako nisam mogao

jer sam se naučio kontrolirati
sve u mom životu.

Kontrolirao sam svaki ishod svog života."

Dok je zanijekao, Armstrong
je opisivao hipotetsku situaciju

koja je bila usmjerena na nekog drugog,

sebe je potpuno isključio
iz cijele situacije.

Kad je priznavao, usmjerio se na sebe

i vlastite emocije i uzroke.

Upotreba osobnih zamjenica
tek je jedan od pokazatelja prijevare.

Pogledajmo sljedeći primjer
bivšeg senatora

i predsjedničkog kandidata Johna Edwardsa:

"Znam samo da je
pravi otac javno priznao

da je otac djeteta.

Također nisam bio uključen
ni u kakvu aktivnost

koja je uključivala traženje, prihvaćanje
i obavljanje bilo kakvih uplata

ženi ili pravom ocu djeteta."

Osim što je to prekompliciran način
da kaže: "Dijete nije moje",

Edwards uopće ni ne spominje
imena drugih sudionika

umjesto toga govori "to dijete", "ta žena"
i "pravi otac".

Ovo je rekao kad je kasnije
priznao očinstvo:

"Ja sam Quinnin otac.

Učinit ću sve što mogu da joj pružim

ljubav i podršku koju zaslužuje."

Izjava je kratka i izravna,

dijete zove imenom i poziva se
na svoju ulogu u njenom životu.

Kako možemo primijeniti
ove tehnike uočavanja neistina?

Trebamo zapamtiti da je većina laži
s kojima se svakodnevno susrećemo

manje ozbiljna od ovih primjera,
a mogu biti i sasvim bezazlene.

Ali ipak vrijedi biti svjestan znakova

poput minimalne upotrebe prvog lica,
upotrebe negativnog jezika,

jednostavnih objašnjenja
i zamršenih rečenica.

Ovo bi vam moglo pomoći izbjeći
kupnju precijenjenih dionica,

neučinkovitih proizvoda,
pa čak i užasnu vezu.