Nova politička priča koja bi mogla promijeniti sve

Da bismo se izvukli iz nereda u kojem se nalazimo, potrebna nam je nova priča koja objašnjava sadašnjost i vodi u budućnost, kaže pisac George Monbiot. Koristeći se uvidima iz psihologije, neuroznanosti i evolucijske biologije, nudi nam novu viziju za društvo sagrađeno oko naše temeljne sposobnosti za činjenje dobra i suradnju. Ovaj zarazno optimističan govor potaknut će vas da ponovo razmislite o mogućnostima za našu zajedničku budućnost.

Osjećate li se zarobljenima

u urušenom ekonomskom modelu?

Modelu koji uništava živi svijet

i prijeti životima naših potomaka?

Modelu koji isključuje milijarde ljudi,

istodobno čineći šačicu
nezamislivo bogatima?

Koji nas svrstava u
pobjednike i gubitnike,

a zatim krivi gubitnike
za njihovu nesreću?

Dobrodošli u neoliberalizam,

zombijevsko učenje koje
nikako da izumre,

koliko god detaljno bilo raskrinkavano.

Možda ste zamišljali kako će
financijska kriza 2008. godine

dovesti do kraha neoliberalizma.

Konačno, pokazao je kako su
njegove glavne osobine,

a to su deregulacija
biznisa i financiranja,

odstranjivanje javnih zaštita,

tjeranje ljudi u ekstremno
međusobno natjecanje,

pa, recimo, malo manjkave.

Intelektualno se doista jest srušio.

Ali i dalje upravlja našim životima.

Zašto?

Mislim da je odgovor
da još nismo proizveli

novu priču kojom bismo ga zamijenili.

Priče su sredstva kojima se
krećemo kroz svijet.

One nam omogućuju da tumačimo
kompleksne i kontradiktorne znakove.

Ako želimo naći smisao nečega,

smisao koji tražimo
nije znanstveni smisao,

nego vjerodostojnost priče.

Odražava li ono što čujemo način

na koji očekujemo da se ljudi
i svijet ponašaju?

Da li je to dosljedno?

Napreduje li onako

kako bi priča trebala napredovati?

Mi smo narativna stvorenja,

a niz činjenica i brojki,
koliko god činjenice i brojke bile važne,

znate, ja sam empiričar, ja
vjerujem u činjenice i brojke,

ali one nemaju moć da
nadomjeste uvjerljivu priču.

Jedina stvar koja može zamijeniti priču

jest priča.

Ne možete nekome oduzeti priču

a da mu ne ponudite novu.

A nisu samo priče općenito
ono na što smo navikli,

već i određene narativne strukture.

Postoji određen broj osnovnih zapleta
koje uvijek iznova koristimo,

a u politici postoji jedan osnovni zaplet

koji se pokazuje iznimno moćnim,

zovem ga "priča o obnovi".

Ide ovako.

Nered zahvaća zemlju,

uzrokovan moćnim i zlim silama

koje rade protiv interesa čovječanstva.

Ali junak će se pobuniti
protiv tog nereda,

boriti se protiv tih moćnih sila,

pobijediti ih usprkos svemu

i obnoviti sklad zemlje.

Čuli ste već tu priču.

To je Biblija.

To je Harry Potter.

To je Gospodar prstenova.

To je Narnija.

Ali to je također

priča koja je pratila gotovo svaku
političku i vjersku transformaciju

već tisućljećima unatrag.

Zapravo, možemo tvrditi

da bez moćne nove priče o obnovi,

nijedna politička
ili vjerska transformacija

ne bi se možda mogla dogoditi.

Toliko je važna priča.

Nakon što je "laissez-faire" ekonomija
dovela do Velike depresije,

John Maynard Keynes sjeo je i
napisao novu ekonomiju,

učinio je to pričajući priču o obnovi,

a ona je išla otprilike ovako:

Nered zahvaća zemlju!

(Smijeh)

Izazivaju ga moćne i zle sile
ekonomske elite,

koje su zarobile bogatstvo svijeta.

Ali junak priče,

sposobna država, koju podržavaju
radnička i srednja klasa,

suprotstavit će se tom neredu,

oduprijet će se tim moćnim silama
preraspodjelom bogatstva,

a putem trošenja javnog novca
na javnu dobrobit

stvorit će dohodak i radna mjesta,

obnavljajući sklad zemlje.

Baš poput svake dobre priče o obnovi,

ova je odjeknula širom političkog spektra.

Demokrati i republikanci,
laburisti i konzervativci,

lijevi i desni, svi su, u širem smislu,
postali Keynesijanci.

A onda, kada je Keynesijanizam
zapao u probleme

1970-ih godina,

neoliberalisti, ljudi poput
Friedricha Hayeka i Miltona Friedmana,

pojavili su se sa svojom
novom pričom o obnovi,

a ona je išla otprilike ovako:

- nikada nećete pogoditi što slijedi -

(Smijeh)

Nered zahvaća zemlju!

Uzrokuju ga moćne i zle sile

svemoćne države,

čije težnje za kolektivizacijom
slamaju slobodu, individualnost

i prilike.

Ali junak priče, poduzetnik,

suprotstavit će se tim moćnim silama,

reducirati državu,

i stvaranjem bogatstva i prilika

vratiti sklad zemlji.

I ova priča je odjeknula
diljem političkog spektra.

Republikanci i demokrati,
konzervativci i laburisti,

svi su postali, u širem smislu,
neoliberali.

Suprotne priče

s istom narativnom strukturom.

Zatim, 2008. godine,

neoliberalna priča se raspala,

a njezini protivnici donijeli su nam...

ništa.

Nema nove priče o obnovi!

Sve što su mogli ponuditi bio je
razvodnjeni neoliberalizam

ili podgrijani Keynesijanizam.

I zato smo zapeli.

Bez te nove priče,

zapeli smo u staroj propaloj priči

koja i dalje propada.

Očaj je stanje u koje padamo

kada naša mašta zakaže.

Kada nemamo priču koja
objašnjava sadašnjost

i opisuje budućnost,

nada iščezava.

Politički neuspjeh je u suštini

neuspjeh mašte.

Bez priče o obnovi,

koja nam može reći kamo trebamo ići,

ništa se neće promijeniti.

No, s takvom pričom o obnovi

gotovo sve se može promijeniti.

Priča koju trebamo ispričati

je priča koja će doprijeti
do što većeg broja ljudi,

prelazeći političke razdjelnice.

Ona treba oslikavati naše
duboke potrebe i čežnje.

Mora biti jednostavna i razumljiva

i mora biti utemeljena na stvarnosti.

Priznajem da sve ovo zvuči
malo previše zahtjevno.

Ali vjerujem da u zapadnim zemljama

zapravo postoji takva priča

koja čeka da bude ispričana.

Tijekom zadnjih nekoliko godina,

došlo je da zapanjujućeg
gomilanja otkrića

u nekoliko različitih znanosti,

u psihologiji i antropologiji,
u neuroznanosti i evolucijskoj biologiji,

i sve one nam govore nešto
prilično zadivljujuće:

da ljudska bića imaju ogromnu
sposobnost za altruizam.

Naravno, svi imamo pomalo sebičnosti
i pohlepe u sebi,

ali kod većine ljudi to
nisu prevladavajuće vrijednosti.

Pokazalo se i da smo izvrsni suradnici.

Preživjeli smo afričke savane,

unatoč tome što smo bili slabiji i sporiji
od predatora i većine našeg plijena,

pomoću iznimne sposobnosti
da se upustimo u međusobno pomaganje.

A ta potreba za suradnjom
ugrađena je u naše umove

putem prirodne selekcije.

To su središnje, presudne
činjenice o ljudskoj vrsti:

naš nevjerojatan altruizam i suradnja.

Ali nešto je pošlo jako po zlu:

Nered zahvaća zemlju.

(Smijeh)

Naša dobra priroda prigušena je
različitim silama,

ali mislim da je najjača od njih
prevladavajući politički narativ

našeg vremena,

koji nam govori kako bismo trebali
živjeti u ekstremnom individualizmu

i međusobnom natjecanju.

Tjera nas da se borimo jedni protiv drugih,
da se bojimo i ne vjerujemo jedni drugima.

Rascjepkava naše društvo.

Oslabljuje društvene veze koje čine
naš život vrijednim življenja.

A u tom vakuumu

rastu te nasilne, netrpeljive sile.

Mi jesmo društvo altruista,

ali nama upravljaju psihopati.

(Pljesak)

Ali ne mora biti tako.

Doista ne mora

jer imamo tu nevjerojatnu sposobnost
za zajedništvo i pripadanje,

i prizivanjem te sposobnosti,

možemo povratiti te sjajne
osobine naše ljudskosti:

naš altruizam i suradnju.

Tamo gdje je rascjepkanost,
možemo izgraditi bogat građanski život

bogate kulture sudjelovanja.

Ondje gdje smo se našli pritiješnjeni
između tržišta i države,

možemo izgraditi ekonomiju koja
poštuje i ljude i planet.

I možemo izgraditi tu ekonomiju
oko te velike zanemarene sfere,

zajedničkog ili javnog dobra.

Zajedničko dobro nije ni tržište
niti država, ni kapitalizam niti komunizam,

već se sastoji od tri glavna elementa:

određeni resurs,

određena zajednica
koja upravlja tim resursom

te pravila i dogovori koje zajednica
donosi kako bi upravljala njime.

Sjetite se javnog širokopojasnog interneta
ili lokalnih energetskih zadruga,

ili zajedničkog zemljišta
za uzgoj voća i povrća

koje u Britaniji zovemo
alokacije - dodijeljene parcele.

Zajedničko dobro se ne može prodati,
ne može se pokloniti,

a njegove dobrobiti se ravnomjerno
dijele između članova zajednice.

Ondje gdje smo ignorirani i iskorištavani,

možemo oživjeti našu politiku.

Možemo povratiti demokraciju
od ljudi koji su je zarobili.

Možemo koristiti nova pravila
i metode izbora

kako bismo osigurali da financijska moć
više nikada ne nadjača demokratsku moć.

(Pljesak)

Zastupnička demokracija treba biti
obogaćena participatornom demokracijom

kako bismo poboljšali
naše političke izbore.

A taj izbor treba ostvarivati što je
više moguće na lokalnoj razini.

Ono o čemu se može odlučivati lokalno,
ne bi se smjelo određivati nacionalno.

Sve to ja nazivam politikom pripadanja.

Mislim da ona ima mogućnost doprijeti

do širokog raspona ljudi.

A razlog za to je da su među
onim malobrojnim vrijednostima,

koje dijele i ljevičari i desničari,

pripadanje i zajednica.

Pod tim možemo podrazumijevati
pomalo različite stvari,

ali barem započinjemo
od nekog zajedničkog jezika.

Zapravo, mnoge politike možemo promatrati
kao potragu za pripadnošću.

Čak i fašisti teže zajednici,

doduše zastrašujuće homogenoj zajednici

gdje svatko izgleda jednako,
nosi istu uniformu

i pjevuši iste slogane.

Trebamo stvoriti zajednicu zasnovanu
na mrežama koje premošćuju,

a ne mrežama koje vezuju.

Mreža koja vezuje
okuplja ljude iz homogene skupine,

dok mreža koja premošćuje
okuplja ljude iz različitih skupina.

Vjerujem, ako stvorimo

dovoljno bogate i živahne
zajednice koje premošćuju,

možemo odvratiti ljude od
ukopavanja u sigurnost

homogene vezivne zajednice

koja se brani od svih ostalih.

Sažetak naše nove priče

mogao bi ići ovako:

Nered zahvaća zemlju!

(Smijeh)

Izazvan moćnim i zlim silama

ljudi koji tvrde da ne postoji društvo,

koji tvrde da je naša najviša
svrha u životu

boriti se poput pasa lutalica
oko kante za smeće.

Ali junaci priče, mi,

oduprijet ćemo se tom neredu.

Odbit ćemo te zle sile gradeći

bogate, poduzetne,
uključive i velikodušne zajednice,

i čineći to

povratit ćemo sklad zemlji.

(Pljesak)

Bez obzira mislite li
da je ovo ona prava priča,

nadam se da ćete se složiti
da nam je priča potrebna.

Trebamo novu priču o obnovi,

koja će nas izvesti iz
nereda u kojem se nalazimo,

koja će nam reći zašto smo u neredu
i kako da se izvučemo iz njega.

A ta priča,
ako je ispričamo na pravi način,

zarazit će umove ljudi
cijelog političkog spektra.

Naš zadatak je ispričati priču koja
rasvjetljava put ka boljem svijetu.

Hvala.

(Pljesak)